REPUBLIKA HRVATSKA

P-226/2024-17

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 544,17 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Vučurević Tamburić i punomoćnice tuženika odvjetnice Anite Sušac, danom objave 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 iznos od 544,17 eura (slovima: petsto četrdeset četiri eura i sedamnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 414,81 eura (slovima: četiristo četrnaest eura i osamdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 66,37 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. siječnja 2024. navodi da se 11. prosinca 2021. oko 12,05 sati u Blatu (na Korčuli) dogodila prometna nezgoda koju je prouzročio CK upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika na način da je vršio radnju obilaženja nepropisno parkiranih vozila, kod kućnog broja 90 i tako udario u prednji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 012911650034 i kojim je upravljao AK. Tužitelj navodi da je svome osiguraniku isplatio naknadu štete u iznosu od 1.088,33 eura, čime je na temelju odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima stekao pravo povrata isplaćenog iznosa od tuženika. Tužitelj navodi da je tuženik, postupajući po regresnom zahtjevu tužitelja, 11. studenog 2022. isplatio tužitelju 50% zatraženog iznosa, odnosno isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 544,16 eura. Stoga tužitelj ovim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu preostalog iznosa od 544,16 eura, uvećanog za zakonske zatezne kamate te troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u u odgovoru na tužbu od 17. svibnja 2024. navodi da priznaje činjenicu da se 11. prosinca 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod, ali osporava isključivu odgovornost svog osiguranika, navodeći da je i osiguranik tužitelja odgovoran za nastanak štetnog događaja jer smatra da je upravljao svojim vozilom neprilagođenom brzinom, a čemu u prilog govori činjenica da je protiv njega podnesen obvezni prekršajni nalog temeljem čl. 51. Zakona o sigurnosti prometna na cestama (zbog neprilagođene brzine). Tuženik navodi da je u okviru svoje odgovornosti na ime nesporne visine štete u skladu sa svojom odgovornošću i krivnjom vozača njegovog vozila od 50% isplatio tužitelju iznos od 544,16 eura. Tuženik osporava i utuženi tijek kamata. Slijedom navedenoga, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa kao neosnovanu te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Na pripremnom ročištu od 24. travnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu. Stranke su učinile nespornim visinu štete u iznosu od 544,17 eura.

4. Pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnoj službi u Korčuli zamolbenim putem kao svjedoci saslušani su AK, CK i policijski službenik UK.

5. Na ročištu za glavnu raspravu od 10. rujna 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

6. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u policu osiguranja automobilskog kaska (list 4 spisa), u pregled naplate po polici (list 6 spisa), u tužiteljeve uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 8-12 spisa), u podatke o prometnoj nezgodi (list 14 spisa), u potvrdu policijske postaje Korčula (list 16-18 spisa), u obvezni prekršajni nalog (list 20-22 spisa), u e-mail (list 24 spisa), u preslike vozačke dozvole i prometne dozvole (list 26-30 spisa), u obavijest o izvršenoj procjeni štete (list 32 spisa), u dopunu dokumentacije (list 34 -36 spisa), u obrazac oznake štete (list 38 spisa), u nalog za doznaku po šteti (list 40 spisa), u izvadak po transakcijskom računu (list 42-44 spisa), u regresni zahtjev tužitelja (list 46 spisa), u obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 48-49 spisa), u obrazloženu ponudu tuženika (list 50-51 spisa), u utemeljeni odgovor (list 52 spisa), u karticu regresnog zaduženja (list 54 spisa), u crno-bijele fotografije (list 56-62 spisa), u zapisnike o zamolbenom saslušanju PK, AK i UK (list 96-100 spisa) i u priklopljene prekršajne spise Općinskog suda u Dubrovniku.

7. Ovdje sud prije svega ističe da je u predmetnom postupku vrijednost predmeta spora 544,17 eura, dakle riječ je o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022. i 155.2023.; dalje: ZPP). U sporovima male vrijednosti sud može, u skladu s odredbom čl. 464. a ZPP-a, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti, dovelo bi do odugovlačenja postupka i prouzročilo bi dodatne troškove pa bi tako ti troškovi postupka bili daleko veći od same vrijednosti predmeta ovog spora. Sud je na temelju čl. 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku. Stoga nije provođen dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka štetnog događa i visine štete.

8. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221. a ZPP-a da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 544,17 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama nastaloj na vozilu osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi od 11. prosinca 2021.. Utuženi iznos odnosi se na neisplaćeni dio imovinske štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja, a koji tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja vozila osiguranika tuženika.

10. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018., 126./2021., 114./2022., 156./2022. i 155./2023.; dalje u tekstu ZOO) kojim je propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. U ovome predmetu nije ni bilo sporno da je tužitelj isplatio svome osiguraniku iznos od 1.088,33 eura, niti da je tuženik tužitelju prije pokretanja ovog postupka već isplatio iznos od 544,16 eura.

10. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 544,16 eura, odnosno sporno je postoji li isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja ili su nastanku i visini nastale štete doprinijeli vozači motornih vozila u predmetnom štetnom događaju u jednakim omjerima 50%-50%.

11. Člankom 1045. st. 1. ZOO-a propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje.

13. Člankom 1072. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj; stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje; stavkom 3. istog članka je propisano da ako nema krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što drugo.

14. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti proveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to osiguranika tužitelja AK, osiguranika tuženika PK i policijskog službenika TK.

15. Svjedok CK u svojem iskazu navodi da se sjeća da se nezgoda dogodila 11. prosinca 2021. negdje oko 11 sati ujutro, da je padala lagana kiša i kolnik je bio mokar, da je upravljao svojim osobnim automobilom marke VW Polo, vozeći se kroz mjesto Blato iz smjera zapada pa prema istoku. Pojasnio je da se radi o ulici kojom načelno postoji dvosmjeran promet, ali da se radi o starim i uskim ulicama i da je baš na tom mjestu sa desne strane uz rub kolnika bilo parkirano više osobnih automobila (tada ih je bilo parkirano 5 ili 6). Ujedno je pojasnio da mu je to mjesto jako dobro poznato jer da živi u blizini, tuda svakodnevno prolazi pa zna da je na tom mjestu parkiranje zabranjeno, ali da unatoč tome i unatoč kaznama mještani na tom mjestu redovito parkiraju. Naveo je da nije imao izbora, već da je morao prijeći u lijevu prometnu traku kako bi zaobišao parkirana vozila, pri čemu je bio jako dobro svjestan rizika te je vozio jako sporo, po njegovoj procjeni između 25 i 30 km/h, međutim nakon posljednjeg parkiranog automobila slijedio je lijevi zavoj pa nakon što je zaobišao posljednji nepropisno parkirani automobil bio se pokušao vratiti u svoju prometnu traku, međutim iz suprotnog smjera naišao je automobil kojim je upravljao AK i došlo je do sudara. Nadalje, naveo je i da je na njegovu vozilu nastala značajna šteta, tada u iznosu od oko 6.000,00 kn, no da unatoč nastojanjima od svojeg osiguravajućeg društva nije dobio naknadu štete i automobil je popravio o svom trošku. Svjedok je iskazao da je u prekršajnom postupku prihvatio svoju suodgovornost, ali da je i protiv AK bio vođen prekršajni postupak, no da je on bio oslobođen krivnje jer da je prekršajni sudac smatrao da je većina odgovornosti za nastanak nezgode na PK pa da je on stoga i priznao krivnju te dobio minimalnu novčanu kaznu. Iskazao je i da procjenjuje da se AK kretao najmanje 10 km/h brže od njega.

16. Svjedok AK u svojem iskazu navodi da se nezgoda dogodila u jutarnjim satima, negdje između 12,30 i 13 sati, u mjestu Blato, da je tog dana ranije padala kiša i cesta je bila mokra. Naveo je da je svojim vozilom marke Ford Fokus došao iz smjera zapada, vozio je brzinom od oko 25 km/h, a nakon što je primijetio da iz suprotnog smjera dolazi automobil, i to u njegovoj prometnoj traci, da je uspio na vrijeme zaustaviti svoje vozilo, ali da se automobil iz suprotnog smjera nije uspio zaustaviti te je došlo do sudara, no da se nije radilo o direktnom sudaru, već je taj automobil udario u njegovu lijevu stranu. Pojasnio je da je na njegovom automobilu došlo do značajne štete jer je bio oštećen branik, hauba, nosač prednjeg lijevo svjetla te maska na automobilu, a da je vjerojatno bilo i sitnije štete. Ujedno je pojasnio da je taj automobil prešao u njegov prometni trak iz razloga što su u njegovom prometnom traku bili parkirani automobili, no da smatra da je imao mogućnosti izbjeći udar i vratiti se u svoj prometni trak da je bio vozio malo sporije (procjenjuje da je CK vozio nešto brže od njega, od oko 30 km/h). Naveo je da je nakon nastanka prometne nezgode upravo on pozvao policiju. Naveo je da se protiv njih obojice bio vodio prekršajni postupak, da je prvo bilo odlučeno da su oboje jednako krivi i da svatko mora platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.800,00 kn, no da je nakon njegove žalbe on u ponovljenom postupku oslobođen krivnje, a CK proglašen je krivim za nastanak te prometne nezgode. Pojasnio je mu je Croatia osiguranje tada isplatilo iznos od oko 8.000,00 kn.

17. Svjedok UK, koji je bio policijski službenik koji je došao na lice mjesta povodom predmetne prometne nezgode, u svojem iskazu navodi da se zbog proteka vremena ne može prisjetiti detalja niti imena vozača, ali da zna da se radilo o jednoj uskoj ulici u mjestu Blato koja je predviđena za dvosmjerni promet, ali da na samoj ulici prometni trakovi nisu obilježeni. Iskazao je da se sjeća da je vozač jednog osobnog automobila zaobilazio nepropisno parkirana vozila te je već bio u fazi da će se vratiti u svoju prometnu traku kada mu je iz suprotnog smjera naišao vozač drugog automobila, po njegovom mišljenju neprilagođenom brzinom, a u slijed čega je došlo do sudara. Naveo je da je na oba automobila nastala materijalna šteta, ali ne značajna niti je bilo ozlijeđenih osoba. Pojasnio je da je kao policijski službenik po pozivu pristupio na lice mjesta te nakon što je pregledao samo lice mjesta događaja odlučio je podnijeti prekršajni nalog protiv oba vozača; protiv jednog radi nepropisnog obilaženja parkiranih automobila, a protiv drugog radi vožnje neprilagođenom brzinom. Budući su oba vozača izjavila prigovor protiv obveznog prekršajnog naloga, prekršajni postupak se bio vodio na prekršajnom sudu, gdje je on i svjedočio kao policijski službenik.

18. Sud iskaze svjedoka PK i AK prihvaća kao logične, cjelovite i uvjerljive jer oni suglasno navode da je do kontakta između njihovih vozila došlo u prometnoj traci kojom se kretao AK. Naime, oboje su iskazali da je CK obilazio parkirana vozila sa svoje desne strane zbog čega je bio prešao na lijevu stranu kolnika kojom se kretao AK. Njihovi iskazi suglasni su i s iskazom policijskog službenika TK koji je, došavši na lice mjesta događaja, utvrdio da je vozač jednog osobnog automobila zaobilazio nepropisno parkirana vozila, a kada je već bio u fazi da će se vratiti u svoju prometnu traku, iz suprotnog smjera naišao je vozač drugog automobila, uslijed čega je došlo do sudara. Dakle, i policijski službenik UK potvrdio je da je do sudara došlo u lijevoj prometnoj traci kojom se kretao LK.

19. Prema tome, iz suglasnih iskaza svjedoka sud je neprijepornim utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja, dakle da je do nezgode došlo na način da je osiguranik tuženika CK, obilazeći parkirana vozila sa svoje desne strane, bio prešao u lijevu prometnu traku kojom se kretao AK, gdje je došlo do sudara njihovih vozila. A obzirom da su svjedoci suglasno naveli i opisali dinamiku nastanka štetnog događaja nije bilo niti potrebno provoditi prometno vještačenje, koje bi, kao što je naprijed navedeno, bilo neekonomično.

20. U ovoj parnici je između stranaka sporan stupanj krivnje vozača vozila osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika za štetni događaj koji se dogodio dana 11. prosinca 2021., odnosno sporna je suodgovornost tužiteljevog osiguranika AK za predmetni štetni događaj.

21. Uvidom u priklopljene spise Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Blatu poslovni broj Pp-50/2022 i Pp-51/2022 utvrđeno je da je protiv osiguranika tužitelja AK, radi počinjenja prekršaja iz čl. 51. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67./2008., 48./2010., 74./2011., 80./2013., 92./2014., 64./2015., 108./2017., 70./2019, 42./2020, 85./2022 i 114./2022., dalje u tekstu ZOSPC), odnosno zbog neprilagođene brzine bio pokrenut i vođen prekršajni postupak u kojem je isti oslobođen od optužbe za počinjenje tog prekršaja, a da je u prekršajnom postupku koji se vodio protiv osiguranika tuženika PK radi počinjenja prekršaja iz čl. 66. st. 2. ZOSPC-a, odnosno zbog nepropisnog obilaženja, isti bio proglašen krivim i da je u tom postupku on priznao o svoju krivnju za počinjenje tog prekršaja. Ovdje se napominje da je i odredbom čl. 66. st. 1. ZOSPC-a propisano da vozač smije pretjecati i obilaziti samo ako time ne ometa normalno kretanje vozila koja dolaze iz suprotnog smjera i ako na cesti ima dovoljno prostora za sigurno izvođenje tih radnji.

22. Uzimajući u obzir da su granice građanske odgovornosti šire od granica prekršajne odgovornosti, sud je u ovom postupku utvrdio isključivu odgovornost osiguranika tuženika PK za predmetnu prometnu nezgodu. Naime, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je on u prekršajnom postupku priznao svoju krivnju za nastanak tog štetnog događaja te uvidom u prekršajne spise sud je neprijepornim utvrdio da je za štetni događaj isključivo odgovoran CK. Stajalište je ovog suda da CK, obilazeći parkirana vozila sa svoje desne strane, prešavši na suprotnu (lijevu) stranu kolnika, ne samo da je ometao kretanje vozila koja su mu dolazila sa suprotne strane nego je time, s obzirom na usku ulicu, mokar kolnik i zavoj ispred sebe, ugrozio druge sudionike u prometu pa tako i samog sebe. Ovdje se ujedno napominje da je nesporno obojici vozača bilo poznato da se radi o uskoj ulici u kojoj se s jedne strane kolnika često nalaze parkirana vozila, međutim tuženikov osiguranik CK je prešavši na suprotnu stranu kolnika obilazio takva parkirana vozila i na toj suprotnoj strani došlo je sudara njegovog vozila s vozilom osiguranika tužitelja AK.

23. Slijedom navedenog, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da za predmetni štetni događaj postoji isključiva krivnja vozača osiguranika tuženika PK.

24. Kao što je naprijed navedeno, između stranaka je nesporno da je tužitelj 3. ožujka 2022. na ime naknade štete oznake 29-AK-4045/2022 osiguraniku GK isplatio iznos od 1.088,33 eura. Nesporno je i da je tuženik tužitelju na ime regresa po predmetnoj šteti 11. studenog 2022. isplatio iznos od 544,16 eura. Dakle, tuženik je prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju pola iznosa koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku na ime naknade štete.

25. U ovom postupku stranke su na pripremnom ročištu od 24. travnja 2025. učinile nespornim visinu štete u iznosu od 544,17 eura. Stoga visina štete iznosi 544,17 eura, pa je sukladno utvrđenoj isključivoj odgovornosti vozača osiguranika tuženika PK za predmetni štetni događaj, tuženik dužan tužitelju, uz već isplaćeni iznos od 544,16 eura, isplatiti i ovdje utuženi iznos od 544,17 eura.

26. Dakle, provođenjem dokaznog postupka sud je utvrdio da postoji dospjelo novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 544,17 eura, a do zaključenja glavne rasprave tuženik nije dokazao da je taj iznos podmirio tužitelju, što je bila tuženikova obveza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, pa je valjalo tužbenom zahtjevu udovoljiti.

27. Odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Ukazuje se da odredba čl. 963. st. 1. ZOO-a propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a osiguratelj koji je naknadio štetu oštećenoj osobi i na kojega je prešlo pravo osiguranika ima pravo od štetnika, odnosno njegovog osiguratelja naplatiti isplaćeni iznos štete. Isto tako, ima pravo na zatezne kamate na svotu isplaćene naknade štete od dana kada je izvršio isplatu. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-643/2022-2 od 6. prosinca 2023. Uvidom u spis (list 40 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj 3. ožujka 2022. isplatio svojem osiguraniku iznos od 1.088,33 eura. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana kada je tu isplatu izvršio, dakle, kao što je to tužitelj i zatražio, od 3. ožujka 2022. Pojašnjava se da se odluka o visini stope zatezne kamate primjenjuje propisana stopa za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

28. Slijedom toga, valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 544,17 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2022. do isplate i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

29. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to trošak zastupanja na ročištu od 25. travnja 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.1.), trošak zastupanja na ročištu za zamolbeno saslušanje od 9. lipnja 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.1.) i trošak zastupanja na ročištu od 10. rujna 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.1.), sve uvećano za PDV u iznosu od ukupno 75,00 eura (Tbr.42.), a što ukupno iznosi 375,00 eura. Tužitelj ima pravo i na plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 13,27 eura i na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 eura. Dakle, tužitelju ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 414,81 eura. Obzirom da je tužitelj troškovnikom zatražio naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 481,18 eura, za neosnovanu razliku od 66,37 eura valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka. Pojašnjava se da tužitelju nije priznat traženi iznos dijela troška na ime sudskih pristojbi na tužbu i na presudu, jer tužitelj nije platio iznos od 53,09 eura na ime sudske pristojbe na presudu već je platio 13,27 eura, a koji iznos mu je i priznat. S time da sudska pristojba na presudu iznosi 26,54 eura (nejasno je zašto je tužitelj troškovnikom zatražio iznose od 53,09 eura na ime sudskih pristojbi na tužbu i na presudu). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

30. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, počevši od dana donošenja ove presude do isplate, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.), po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Mrežna stranica e-Oglasna ploča suda