Poslovni broj: P-3034/2020-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Senka Fazlić, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Albina Hotića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Senke Fazlić, odvjetnika, dana 23. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava ovršenika JN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, OIB:57509775367 temeljem zadužnice javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba OV- 5701/07, Zagreb, 17.4.2007.

II. Tuženi je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367t rošak ovog parničnog postupka u iznosu od 53.310,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 18. lipnja 2020. godine navodi kako je tuženik dana 20. siječnja 2020. predao Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na novčanim sredstvima ovršenika temeljem zadužnice javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba OV-5701/2007, Zagreb, od 17.4.2007. sa specifikacijom tražbine uz zahtjev za izravnu naplatu zadužnice od 14.1.2020.Tužitelj je dana 18.2.2020. predao Naslovljenom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja (ovršenika) temeljem zadužnice javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba OV- 5701/2007, Zagreb, 17.4.2007. s obzirom da je cjelokupni dospjeli dug zastario. Naslovljeni sud je rješenjem Ovr-535/20 od 28.2.2020. uputio ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u čl.50.st.1.toč.11 Ovršnog zakona. Tužitelj ističe kako je nastupila zastara potraživanja. Na zadužnici od 17.4.2007. je samo ovjeren potpis tuženika pod brojem ovjere javne bilježnice Obrenije Ribarić iz Zagreba broj OV-5701/2007 od 17.4.2007. te je za naplatu potraživanja na temelju te zadužnice relevantan rok zastare od pet godina koji je nastupio 17.4.2012., a koji je, evidentno, davno protekao. U svom daljnjem očitovanju tužitelj navodi da se zastarni rok od 5 godina primjenjuje iz razloga što je na predmetnoj zadužnici ovjeren samo potpis pa stoga ista ne predstavlja javnobilježničku ispravu. Isto tako tužitelj se poziva i na zaključak donesen na sastanku predsjednika odjela županijskih sudova, visokih sudova i građanskog odjela VSRH Su-IV-245/2019 od 27.11.2019. godine koji glasi: "Nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovo navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati po istom. Isto tako se u tom smislu tužitelj poziva i na daljnju sudsku praksu te stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U svom odgovoru na tužbu te tijekom postupka tuženik navodi da je prvi zahtjev za izravnu naplatu zadužnice OV-5701/07 koji je podnio prednik tuženika 11. siječnja 2011. isknjižen iz očevidnika redoslijeda za osnova za plaćanje dana 18. prosinca 2018. godine.

3. Nadalje tuženik navodi da je čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, 02/2020, 46/2020, 47/2020 – dalje u tekstu: ZPONS/18), stupio na snagu 04. kolovoza 2018. godine, pa je zastara ponovo počela teći 19.12.2018. godine. Obzirom da je tuženik podnio zadužnicu na naplatu 20. siječnja 2020., evidentno je da do 20. siječnja 2020. nije protekao petogodišnji zastarni rok.

4. Kako je prvi zahtjev za naplatu zadužnice podnesen na naplatu nakon što je 1. siječnja 2011. stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/2010 i 112/2012 - dalje u tekstu: ZPONS/10), to se na pitanje provedbe ovrhe imaju primijeniti odredbe članka 9. st. 3. do 8. ZPONS/10-a prema kojima ovrha traje sve do izvršenja osnove za plaćanje u cijelosti, što znači bez vremenskog ograničenja. Tek stupanjem na snagu novog ZPONS/18-a 4. kolovoza 2018. vremensko trajanje ovrhe ograničeno pa je primjenom istog zakona zadužnica isknjižena. Ovakvo shvaćanje izraženo je u Rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 1158/2015-2 od 25. travnja 2018., a identično i u odlukama Rev-1720/14-2 od 30. siječnja 2018., Revx-1076/15-2 od 26. travnja 2016., Rev-2989/14-2 od 23. kolovoza 2017. i Revx-397/16-2 od 6. prosinca 2017., ali i u recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskih sudova (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Presudi Rev 1027/2021, Županijski sud u Varaždinu u Presudi Gž 564/2022-2 i Županijski sud u Splitu u presudi Gž 1029/2022-2). Stoga tuženik smatra da nije nastupila zastara tuženikove tražbine.

5. Vezano uz odluku suda donesenu na raspravi održanoj 19. travnja 2023. kojom je odredio financijsko vještačenje zbog prigovora visini radi kojeg niti je tužitelj upućen podnijeti tužbu, a niti ga je iznio u tužbi, već ga je iznio kasnije u tijeku postupka, tuženik ponavlja da sud nije ovlašten raspravljati o navedenom prigovoru te s tim u vezi upućuje na odredbe članka 55. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

6. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao Zahtjev za izravnu naplatu sa specifikacijom i zadužnicom te zaključkom (list 4-10 spisa), dopise FINA (list 18-19 spisa), sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 17.4.2007. godine (list 20-38 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 39-40 spisa), Ugovor o cesiji (list 43-49 spisa), preslika prijedloga i odluka iz predmeta St-867/14 i Ovr-3076/11 (list 51-80 spisa), podaci dobiveni od FINA (list 93-94, 142 spisa), rješenje St-867/14 TS u Zagrebu (list 105-107 i 117-120 spisa), sudsku praksu (list 130-139 spisa), te je izvršen uvid u priklopljeni spis Ovr-560/2015.

7. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

8. Sud je izvršio uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr- 560/15 te je utvrdio da se isti vodio između ovrhovoditelja Sberbank d.d. (radnije Volksbank d.d.) protiv tvrtke Proksima ulaganja d.o.o.. U prijedlogu za ovrhu se navode i da su uz ovršenika u pravnom poslu zbog kojeg je nastala ovrha sudjelovali i EN kao založni dužnik, CN kao jamac platac, JN kao jamac platac, te Zmaj d.o.o. kao jamac platac. Osnova je Ugovor o kreditu broj 500776 koji je sklopljen između navedenih stranaka 17. travnja 2007. godine, a isti dan je sklopljeni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama kao javnobilježnički akt solemniziran od strane javnog bilježnika Obrenije Ribarić iz Zagreba, Nikole Tesle 16 pod brojem OV-5685/07. U navedenom predmetu se ovrha provodila na nekretninama tvrtke Proksima ulaganja d.o.o. te je ovrha nad nekim nekretninama uspješno provedena.

9. Sud je izvršio uvid u zadužnicu JN od 17.4.2007. godine iz koje proizlazi da je isti suglasan da se radi naplate tražbine banke po ugovoru o kreditu broj 500776 na iznos od kn 7.400.000,00 izvrši zapljena svih računa koje isti ima. Dalje je navedeno da ta zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Na navedenoj zadužnici je izvršena ovjera potpisa Gorana Brkića pod brojem OV-5701/2007.

10. Sud je izvršio uvid u zahtjev za izraznu naplatu kod financijske agencije te je utvrdio da je istu podnio B2 KAPITAL d.o.o. 14.1.2020. godine temeljem zadužnice javne bilježnice Obrenije Ribarić iz Zagreba, OV-5701/2007 od 17.4.2007. godine.

11. Sud je uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio da je ugovorom o ustupu i prijenosu prava iz zadužnica od 27.9.2018. godine , ovjerenom po javnom bilježniku Nenad Dolinar iz Zagreba, pod brojem OV-6391/2018 dana 19.10.2018. godine Sberbank d.d. izvršio prijenos temeljem odredbe čl. 214. st. 4. Ovršnog zakona na društvo B2 KAPITAL d.o.o. sva prava iz ovršnih isprava a što uključuje i zadužnicu OV-5701/2007. Time je sud utvrdio postojanje aktivne legitimacije tuženika da zatraži provođenje naplate nepodmirenog potraživanja temeljem danog sredstva osiguranja, a to je zadužnica OV-5701/2007.

12. Sud je izvršio uvid u zaključak ovog suda Ovr-535/20 od 28.2.2020. godine kojim je upućen ovršenik JN da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – zadužnice OV-5701/07 od 17.4.20207. godine iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

13. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona određeno je da se protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalba ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Čl. 52. Ovršnog zakona određeno je da ako suprotna strana ospori postojanje tog razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, da će uputiti ovršenika da iz tog razloga pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

14. Prvenstveno sud upozorava da se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom mogu isticati samo oni razlozi zbog kojih je ovršenih iz ovršnog postupka upućen na pokretanje parnice, a to je u ovom slučaju čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, odnosno vezano uz prigovor da je nastupila zastara potraživanja. Na tu okolnost sud je pribavio potrebnu dokumentaciju i spise uključujući i očitovanja FINA-e o upisu i ispisu iz Očevidnika koji se kod te pravne osobe vodi. Stoga ostale navode stranaka koji bi upućivali na neke druge razloge sud nije uzeo u obzir te zbog toga nije niti proveo financijsko vještačenje na okolnosti visine potraživanja što također nije bio razlog za upućivanje u parnicu.

15. Vezano uz pitanje zastarnog roka valja naglasiti da je na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 19. studenoga 2017. godine zauste pravno shvaćanje koje glasi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na koji je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika /zadužnice sastavljene prije 1.1.2011. godine, OZNN139/10/ i koja nije potvrđena od javnog bilježnika u smislu solemnizacije primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO-a /91 – sada čl. 225. ZOO/05, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene, solemnizirane kod javnog bilježnika primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO-a.

16. Kako se u ovom slučaju radi o zadužnici na kojoj je samo ovjeren potpis kod javnog bilježnika odnosno koja nije solemnizirana to na istu treba primijeniti zastarni rok od 5 godina.

17. U ovom slučaju potraživanje po zadužnici je dospjelo 31.12.2007. godine kada je počeo teći zastarni rok te je on tekao do 11.01.2011. godine kada je prednik tuženika prvi put podnio zahtjev za naplatu temeljem te zadužnice od strane FINA-e. Iz dobivenih podataka od FINA sud je utvrdio da je FINA prestala postupati po zadužnica na temelju čl. 12 ZPONS-a 18.12.2018. godine pa je zastara ponovno počela teći 19.12.2018. godine i tekla je do podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu 12.1.2020. godine. Zbrajanjem proteklog vremena u kojem je zastara tekla sud utvrđuje da nije protekao zastarni rok od 5 godina (prošlo je cca 4 godine i mjesec dana).

18. Što se tiče prigovora tužitelja da tuženik nakon što mu je prvi zahtjev za izravnom naplatom bio isknjižen iz očevidnika da više nije mogao ponovno postaviti novi zahtjev kod FINA sud upućuje na obrazloženje iz odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž OVR- 1865/2020-2iz kojeg proizlazi da u slučaju kada je financijska agencija iz knjižila osnovu iz redoslijeda naplate temeljem čl. 123. ZPONS-a da je ovrhovoditelj sukladno odredbi čl. 12. ZPONS-a mogao tražiti vraćanje osnove za plaćanje no ne u smislu vraćanja u redoslijed naplate jednom isključenih osnova već da u tom slučaju ovrhovoditelj ima druge mogućnosti kojima može pokušati namiriti svoju tražbinu u smislu da može u zakonskom roku podnijeti prijedlog za promjenu sredstva i predmeta ovrhe ili pokrenuti novi ovršni postupak, a što je pravni slijednik vjerovnika i napravio u ovom slučaju pa suprotni stav ovdje tužitelja sud nije prihvatio.

19. Slijedom svega naprijed navedenog sud je utvrdio da nije nastupila zastara te da stoga nije osnovan razlog zbog kojeg je tužitelj upućen od strane ovršnog suda u ovu parnicu pa je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

20. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

21. Sud je tuženiku priznao trošak sastava podnesaka od 01.06.2023. i 25.06.2024. sa 3554 boda za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 01.06.2022., 19.04.2023., 01.10.2024. i 03.09.2025. godine sa 3554 boda za svako ročište (tbr. 9/1) odnosno 21.324 boda, a što uz cijenu jednog boda do 2, 00 EUR iznosi 42.648,00 EUR. Tom iznosu valja pribroji ti i pripadajući PDV (tbr. 36) u iznosu od 10.662,00 EUR pa se dobiva iznos od 53.310,00 EUR, a koji iznos troska je sud dosudio tuženiku na teret tužitelja sukladno uspjehu u sporu.

22. Tuženiku je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tuženiku od 23. listopada 2025. godine pa do isplate.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 23. listopada 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.