Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-12/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan, Slavena Vidmara, Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DP, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. rujna 2024., broj Kzd-4/2023-161, u sjednici održanoj 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o je
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog DP kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi KP i to: pod točkom 1. izreke za kazneno djelo iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. (oštećena ČP), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset godina, zbog četiri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. (oštećeni ŠP, JP, PP i VP), za koje mu je svako utvrđena kazna zatvora u trajanju od po jedne godine, te pod točkom 2. izreke (oštećena LP), zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11., opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Rijeci od 11. listopada 2022., broj K-850/2022., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok provjeravanju u trajanju od jedne godine i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik primjenom odredaba o stjecaju iz članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina i šest mjeseci, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. travnja 2023. pa nadalje.
1.1. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom DP izrečena je sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), optuženi KP oslobođen je dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. i 8. ZKP/08. u cijelosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik te optuženik osobno i po branitelju, odvjetniku Siniši Štroku.
2.1. Optuženik se žali osobno bez navođenja zakonske osnove pobijanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Branitelj optuženika, odvjetnik Siniša Štrok se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika, pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe (prijedlog branitelja), odnosno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (prijedlog optuženika i branitelja).
2.2. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženiku za svako počinjeno kazneno djelo utvrdi kazna zatvora u duljem trajanju te da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnijeli su oštećenici koji predlažu da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika nije podnesen.
4. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Žalbe optuženika i njegovog branitelja u dijelu u kojem se nadopunjuju biti će razmatrane jedinstveno.
7. Optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, u znatnoj mjeri proturječni, da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i onoga što se navodi u zapisnicima o iskazima danim u postupku, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7.1. Međutim, iako optuženik ne ukazuje određeno u čemu nalazi istaknute oblike bitne povrede odredaba kaznenog postupka, protivno žalbenim tvrdnjama, obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni razlozima presude i onoga što se navodi u zapisnicima o iskazima danim u postupku.
7.2. Prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenih djela, za koje se optuženik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto smatra iskaze oštećenih ČP, ŠP, JP, PP, TP, LP, vjerodostojnim i koji dokazi podupiru njihove iskaze te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, a to predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.3. Optuženik ističe i povredu prava obrane koju nalazi u tome da sud nije s jednakom pažnjom ispitao i utvrdio činjenice koje terete optuženika i koje mu idu u korist, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu. Međutim, iako optuženik parafrazira dio zakonskog teksta odredbe članka 468. stavka 3. ZKP/08., on u biti prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja koje ne prihvaća i s kojim nije zadovoljan. Njegovo pravo obrane, koje ističe u osobnoj žalbi, nije povrijeđeno ni time što je optuženik udaljen iz sudnice, u trenutku iskazivanja oštećene LP (što je oštećena zatražila putem Ureda za podršku svjedocima), jer je prvostupanjski sud nakon svakog ispitivanja oštećenice u prisutnosti branitelja pozivao optuženika u sudnicu, upoznao ga sa njenim iskazom i na taj iskaz i način iskazivanja optuženik nije imao primjedbi (zapisnik s rasprave 19. veljače 2024.).
7.4. Slijedom toga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to one iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 3. ZKP/08. nije osnovana.
8. U okviru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe da je pobijana presuda temeljena isključivo na personalnim dokazima, iskazima oštećenika koji su slabije dokazne vrijednosti, neživotni, nelogični i proturječni ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, ponavlja svoju obranu da nije postupao u namjeri da ubije suprugu, da se radi o spletu nesretnih okolnosti i da je suprugu uboo uslijed naguravanja, da je zadobila teške tjelesne ozljede i da se ne može raditi o pokušaju ubojstva. Smatra da postoje dvojbe o postojanju činjenica koje čine obilježja kaznenog djela i da je trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo.
8.1. Suprotno stavu optuženika, temeljem postupka koji je proveo prvostupanjski sud, sve su činjenice odlučne za donošenje odluke pravilno i potpuno utvrđene i ponavljanje obrane optuženika da nije imao namjeru ubiti suprugu te osporavanjem vjerodostojnosti iskaza svih oštećenka, supruge ČP, djece ŠP, JP, PP, TP, (za koje tvrdi da su izmanipulirani), te oštećene LP, (koja je i sama žrtva, a o događaju na štetu ČP saznala je od njenog sina UP, koji je odmah po događaju dotrčao u njenu kuću), nije dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
8.2. S obzirom da prvostupanjski sud nije bio ni u kakvoj dvojbi u pogledu činjenica koje je utvrdio tijekom postupka, nije bilo ni potrebe za primjenom načela in dubio pro reo. Jednako tako, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovana je žalba zbog tzv. posredne povrede kaznenog zakona, odnosno one povrede koja bi proizašla iz primjene kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a koje optuženik ističe u svojoj žalbi.
8.3. Slijedom toga nije osnovana žalba optuženika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.
9. Konačno, nije u pravu optuženik, ali niti državni odvjetnik, kada pobijaju odluku o kazni.
9.1. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik tvrdi da je prvostupanjski sud propustio kao olakotnu vrednovati okolnost bitno smanjenu ubrojivost optuženika, a koja bi dovela do blaže kazne kojom bi se mogla ostvariti svrha kažnjavanja.
9.2. Državni odvjetnik, žaleći se zbog odluke o kazni smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio otegotne okolnosti (osuđivanost, činjenje kaznenih djela u vrijeme provjeravanja, izostanak kritičnosti, upornost, intenzitet napada na suprugu i izostanak pomoći te pokušaj bijega) međutim, da ih nije dovoljno vrednovao i dao im značaj koji bi doveo do izricanja kazni zatvora u duljem trajanju, kako u odnosu na svako kazneno djelo, tako i u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora. Smatra da je kod kaznenog djela na štetu supruge u većoj mjeri trebalo cijeniti agresivnost optuženika, a prema malodobnim oštećenicima bezobzirnost i izravni nemar.
10. Suprotno žalbama državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti koje imaju značaj otegotnih okolnosti, a utječu na odmjeravanje pojedinačnih kazni za kaznena djela zbog kojih je optuženi KP proglašen krivim, a i jedinstvena kazna zatvora odmjerena je u skladu s odredbom članka 51. stavka 1. KZ/11. Naime, prvostupanjski je sud pravilno optuženiku otegotnim cijenio raniju osuđivanost, da je djelo počinio u vrijeme provjeravanja, da je kod njega izostala kritičnost prema vlastitim postupcima, intenzitet napada na suprugu, izraženu upornost, bezobzirnost i nemar prema djeci. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud optuženiku bitno smanjenu ubrojivost cijenio olakotnom, i ta je okolnost, prema stavu drugostupanjskog suda, već našla dovoljnog odraza kod odmjeravanja pojedinačnih kazni s obzirom da su sve pojedinačne kazne zatvora na granici posebnog minimuma, dok s obzirom na niz otegotnih okolnosti nije bilo osnova za blaže kažnjavanje, kako se predlaže u žalbi optuženika.
11. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja izrečena je u skladu s odredbom članka 68. KZ/11.
12. S obzirom da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti žalbe državnog odvjetnika i optuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 23. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petӧ Kujundžić
