Poslovni broj: UsI-1279/2025-7

aži

U

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

lica od

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić, te Neni Čulić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Hrvoju Tokiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, u postupku određivanja posebne najamnine tijekom Programa mjera, nakon javne rasprave održane i zaključene 22. listopada 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje točke III. I VIII. rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine  Republike  Hrvatske  KLASA:  UP/I-371-01/24-13/915, URBROJ: 531-14-3-25-9 od 30. travnja 2025.

II.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I- 371-01/24-13/915, URBROJ: 531-14-3-25-9 od 30. travnja 2025.:

- ukida se privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/915, URBROJ: 531-01- 25-4 od 17. veljače 2025. (točka I.);

- 1. siječnja 2025. prestao je pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 % prosječne najamnine (točka II.);

- tužitelj kao zaštićeni najmoprimac koji s članovima kućanstva SN i NN, živi u stanu površine 94,33m2 , na adresi M [adresa], 2. kat, prizemlje dužan je vlasnici stana IN, MNK, kao vlasnicima stana (najmodavcima) plaćati dio prosječne najamnine u visini od 221,09 eura svakome suvlasniku (točka III.);

- ostali iznos prosječene najamnine u visini 221,09 eura, svakom od suvlasnika stana (najmodavcima) isplaćuje Republika Hrvatska (točka IV.);

- iznos prosječne najamnine zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska dužni su plaćati na bankovni račun vlasnika stana (točka V.);

- ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (točka VI.);

- osoba navedena kao vlasnik dužna je u roku od 15 dana od primitka rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva, prijaviti tuženiku podatke o novom vlasniku (točka VII.);

- odbacuje se zahtjev tužitelja od 19. ožujka 2025., jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka (točka VIII.);

- nalaže se Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstva na način predviđen u točki V. i VI. izreke rješenja (točka IX.).

2. Tužitelj pravodobnom tužbom osporava osporeno rješenje u točkama III. i VIII., u kojima je odbijen zahtjev da se njegova supruga SNK prizna kao član kućanstva zaštićenog najmoprimca. Smatra da je osporeno rješenje doneseno na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz primjenu pogrešnog materijalnog prava i uz povredu pravila postupka. Ističe da tuženik nije pravilno uvažio činjenice o stvarnom zajedničkom životu supruge i obitelji u predmetnom stanu u [adresa], već se oslonilo samo na formalne podatke o vlasništvu stana, što je dovelo do pogrešnog zaključka. Tužitelj ustraje u navodima da njegova supruga, SNK, živi s njim i njihovom djecom u zajedničkom kućanstvu u predmetnom stanu u [adresa] te aktivno sudjeluje u svim kućanskim poslovima, zajedničkom odgoju djece, raspodjeli obiteljskih troškova i u donošenju odluka koje su od bitne važnosti za dobrobit obitelji. Njezina stalna prisutnost u ovom stanu jasno potvrđuje da ona nema zasebno organizirano kućanstvo, već je potpuno uključena u zajednički život i funkcioniranje domaćinstva, koje svakodnevno zajedno grade i održavaju tužitelj, supruga i njihovo dvoje djece. Nasuprot toj životnoj stvarnosti, stan u vlasništvu supruge, iako formalno upisan kao njezina imovina, nije ni primjeren ni funkcionalno korišten za potrebe obitelji. Taj stan, površine svega 31 m², niti po svojoj veličini niti po uvjetima stanovanja ne ispunjava osnovne zahtjeve za život četveročlane obitelji. Nema funkcionalnu vrijednost u svakodnevnom životu ove obitelji, a stvarni obiteljski dom, onaj u kojem supruga s tužiteljem i djecom svakodnevno živi, organizira život i brine o zajedničkim potrebama, uspostavljen je upravo u stanu koji je predmet pobijanog rješenja u Dubrovniku. Ove tvrdnje dodatno potvrđuju izjava tužitelja, ovjerena kod javnog bilježnika. Neovisno o formalnom vlasništvu nad drugim stanom ili službenoj evidenciji prebivališta, supruga ima nesporni status člana obiteljskog domaćinstva, a to proizlazi iz same biti i naravi bračne zajednice te zajedničkog života s tužiteljem. Ta bračna zajednica, kao životna i pravna činjenica, nije samo formalni odnos, već stvarni i živi savez – svakodnevno zajedničko življenje, međusobno pomaganje, dijeljenje obveza i odgovornosti. Upravo te činjenice, koje izlaze iz okvira administrativnih podataka, jasno i nedvojbeno potvrđuju da supruga živi s tužiteljem i djecom u istom domaćinstvu, u zajedničkom prostoru koji za njih predstavlja pravi obiteljski dom, kako po pravu, tako i po svakodnevnoj stvarnosti. Obzirom na navedeno traži da sud poništi osporeni dio rješenja i utvrdi da je supruga tužitelja član kućanstva zaštićenog najmoprimca. Tužitelj traži da se predmet vrati na ponovno odlučivanje uz obvezu pravilnog utvrđenja stvarnog zajedničkog života, kako bi se osigurala pravičnost i zaštita obiteljskog života u skladu sa zakonskim načelima.

3. U odgovoru na tužbu tuženik iznosi kronologiju postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te činjenično stanje temeljem kojeg je isto doneseno. U odnosu na tužiteljevu suprugu navodi da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno kako ona ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od dana 11. kolovoza 2023. do danas, s time da je prethodno zaista imala prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj se nalazi stan koji je predmet zaštićenog najma. Iz navedenog proizlazi da tužiteljeva supruga ne zadovoljava uvjete iz čl. 4. st.1. toč.11. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, a kojim člankom je propisano da je daljnja osoba iz kućanstva, član obiteljskog zaštićenog najmoprimca, osoba koja je s njim stanovala u stanu od 5. studenog 1994. do 5. studenog 1996. ili je naknadno rođena ako ta osoba živi i ima prijavljeno prebivalištu u kontinuitetu u posljednje tri godine na adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište zaštićenog najmoprimca. S obzirom da se ne radi o naknadno rođenoj osobi, a niti o osobi koja je stanovala u zakonom propisanom razdoblju na adresi na kojoj se nalazi predmetni stan, tužiteljeva supruga nije mogla postati član kućanstva u smislu članka 37. stavak 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/96, 48/98, 66/98, 2/06, 68/18, 105/20). Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Tijekom spora održana je rasprava dana 22. listopada 2025. čime je strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivnih stranaka kao i o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na navedenu raspravu nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa je ista održana u njihovoj odsutnosti.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza njegovim stranačkim saslušanjem kao i za saslušanjem njegove supruge SNK, kao suvišan držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama je bilo sporno da li supruzi tužitelja SNK treba priznati status člana kućanstva zaštićenog najmoprimca u situaciji kada ista nije imala prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj se nalazi stan koji je predmet zaštićenog najma od 11. kolovoza 2023., s time da je prethodno od 10. veljače 2004. pa do 11. kolovoza 2023. imala prebivalište na adresi stana koji je predmet zaštićenog najma, dakle na adresi [adresa].

9. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni članka 4. stavak 1. točka 11.a Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-3242/2018 i dr. (Narodne novine, br. 36/24). kojom se odgovarajući stan u odnosu na zaštićenog najmoprimca definira kao stan u istoj općini ili gradu ukupne korisne površine 35 m2 za jednu osobu te dodatnih 10 m2 za svaku daljnju osobu iz kućanstva, uz uvjet da je daljnja osoba iz kućanstva član obiteljskog kućanstva zaštićenog najmoprimca koja je s njim stanovala u stanu od 5. studenoga 1994. do 5. studenoga 1996. ili je naknadno rođena, ako ta osoba živi i ima prijavljeno prebivalište u kontinuitetu posljednje tri godine na adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište zaštićenog najmoprimca, uz dopuštenih do 7,5 m2 više ako se time ostvaruje ili približno ostvaruje mjerilo »jedna osoba - jedna soba«.

10. Tim se Zakonom u članku 4. stavak 1. točka 2. za potrebe tog Zakona pod članovima obiteljskog kućanstva zaštićenog najmoprimca podrazumijevaju članovi porodičnog domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prava u smislu Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-130/1995).

11. Supruga tužitelja, nesporno je među strankama, prema Uvjerenju o prebivalištu, prijavljeno prebivalište u navedenom stanu je imala od 10. veljače 2004. do 11. kolovoza 2023., a od 11. kolovoza 2023. ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. Navedena okolnost smetnja je da se istoj u smislu prethodno citiranih odredaba prizna traženi status zaštićenog najmoprimca. Ovo stoga što je navedenim odredbama zatvoren krug osoba i njihov status vezuje se za činjenicu je ta osoba u istom domaćinstvu kontinuirano prebivala u traženom razdoblju. Zakonom o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24) koji je stupio na snagu 5. studenog 1996. institut "stanarskog prava na stanovima na kojima postoji pravo vlasništva" zamijenjen je institutom "zaštićenog najma" stanova u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba. Članak 37. stavak 1. tog Zakona osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine, br. 51/85, 42/86, 22/92, 70/93.), upisuje se u ugovor o najmu stana. Supruga tužitelja SNK u smislu tog Zakona nije bila član kućanstva, niti je naknadno rođena, zbog čega je osporenim rješenjem pravilno utvrđen krug zaštićenih najmoprimaca. Time se ne dira u njeno pravo na dom ili obitelj, već joj se samo ne priznaje da u predmetnom stanu ima status zaštićenog najmoprimca.

12. Obzirom na sve navedeno, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega se u primjeni odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

13. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadu troška spora valja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. listopada 2025.

S U T K I N J A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju po opunomoćeniku,

- tuženiku,

- u spis.