Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-484/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja Hudek-Trgotrans d.o.o. Biljevec, Biljevec br. 77, OIB: 66718146008, zastupanog po Hreljac Marku, odvjetniku iz Varaždina, Ankice Opolski br. 2, protiv tuženika GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, Graberje 4/I, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 25. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marka Hreljca, odvjetnika iz Varaždina, tuženika i punomoćnika tuženika Marijana Fosina, odvjetnika iz Varaždina, te objave presude 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Hudek-Trgotrans d.o.o. Biljevec, Biljevec br. 77, OIB: 66718146008, isplati iznos od 1.426,77 EUR (tisuću četiristo dvadeset šest eura i sedamdeset i sedam centi), sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi od 5,89 %, a u slučaju promjene po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena godišnje, počam od 16. listopada 2020.g. pa do 31. prosinca 2022.g., a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate, po stopi u visini uvećanja kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hudek-Trgotrans d.o.o. Biljevec, Biljevec br. 77, OIB: 66718146008, da tuženiku GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 500,00 eur (petsto eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 29. listopada 2024. podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je negdje u siječnju mjesecu 2019. obavio dva prijevoza labudicom, i to u uvjerenju da je prijevoz naručilo trgovačko društvo Čala-san d.o.o. [adresa], OIB: 29767394343, te da se isti obavlja za to trgovačko društvo, te da je u tom uvjerenju i spomenutom trgovačkom društvu izdao i račune za troškove prijevoza, broj: 226/01/02 od 15. 01. 2019. i broj: 227/01/2 od 15. 01. 2019., u ukupnom iznosu od tadašnjih 10.750,00 kn, odnosno danas 1.426,77 EUR. Nakon što je spomenuto trgovačko društvo odbilo platiti te račune, tužitelj je protiv istog pokrenuo sudski postupak radi naplate, a koji se je postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod brojem: Povrv-115/19. Nadalje, tužitelj je naveo da je navedeni postupak pravomoćno okončan u korist trgovačkog društva Čala-san d.o.o. [adresa], i to iz razloga, što je tuženik tek tijekom tog postupka priznao da je spomenuti prijevoz naručio on osobno kao fizička osoba. Također, tužitelj navodi da je 15. listopada 2020. na ročištu pred Trgovačkim sudom u Varaždinu saznao da je naručitelj i korisnik prijevoza tuženik, da je dakle, u tom trenutku nastala obveza tuženika da plati troškove spomenutog prijevoza tužitelju, jer se tek u tom trenutku isti legitimirao kao stvarni naručitelj i korisnik prijevoza. Stoga je ustao sa tužbom za isplatu prema tuženiku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je točno da je pred Trgovačkim sudom u Varaždinu bio vođen postupak u kojem je tužitelj bio Hudek Trgotrans d.o.o., a tuženik Čala-san d.o.o., vlasništvo ovdje tuženika GŽ Milana. Tuženik je nadalje naveo da nije točna tvrdnja tužitelja da bi tek na ročištu 15.10.2024. saznao od ovdje tuženika prilikom njegovog ispitivanja da je od tužitelja Hudek trgotrans d.o.o. naručena usluga navedena u spomenutim računima ne od Čala-san d.o.o., već od samog ovdje tuženika Šipek Milana, te navodi da je kao stranka u tom postupku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu posljednji bio ispitan GŽ, a ispred njega bio je ispitan direktor tužitelja UŽ. Navodi da je Čala-san d.o.o. znao da je poslove naručio GŽ i da ih je on trebao platiti, no da je tužitelj odlučio izdati račune na tvrtku ovdje tuženika, jer mu je bilo svejedno tko će račune platiti. Predlaže da sud tužbu odbaci jer da je podnijeta izvan zastarnog roka te da je tužba neosnovana jer da pravni posao nije bio dogovoren na način kako to navodi direktor tužitelja UŽ.

3. Na ročištu 25. rujna 2025. tuženik je uz prigovor zastare istovremeno ističe i prigovor preuranjenosti tužbe jer je tužitelj kao pravna osoba bio dužan prema Zakonu o PDV i prema Pravilniku o PDV fizičkoj osobi, ovdje tuženiku, za izvedene radove odnosno uslugu izdati račun nakon čega bi tuženik bio dužan račun platiti što da nije učinio niti ga je pozvao na plaćanje izvršene usluge. Punomoćnik tužitelja naveo je da je račun za predmetnu uslugu izdan trgovačkom društvu Čala-san d.o.o. [adresa], a tuženik je tek na ročištu dana 15. listopada 2020. osobno priznao da naručitelj te usluge nije bilo njegovo trgovačko društvo Čala-san d.o.o. [adresa] već osobno on. Stoga tužitelj ističe da tu nema govora o zastari obzirom da je eventualni rok za zastaru počeo teći tek 15. listopada 2020., a tužba je podnesena 29. listopada 2024. Tužitelj ističe da, s obzirom na to da je već jednom izdao račun za navedenu uslugu Čala-san d.o.o. [adresa], nije mogao za tu istu uslugu izdati ponovo račun fizičkoj osobi ovdje tuženiku. Punomoćnik tuženika ističe da iz zapisnika sastavljenog kod Trgovačkog suda u ranije spomenutom predmetu već proizlazi da je tužitelj znao dobro s kim je sklopio ugovor o uslugama za koje je izdao račun na ime trgovačkog društva. Stoga smatra tvrdnje tužitelja o tome da je tužitelj tek tada na ročištu 15. listopada 2020. saznao da je ugovor sklopio sa fizičkom osobom neosnovan. Napomenuo je i da na izdanim računima nije navedena specifikacija obavljenih radova niti vrijeme kada su isti izvršeni.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju u spisu predmeta i to račun broj 226/01/2 od 15. siječnja 2019. i račun broj 227/01/2 od 15. siječnja 2019., zapisnik, podneske i presude iz spisa Trgovačkog suda u Varaždinu Povrv-115/19 koje su dostavile stranke te je izvršen uvid u sam spis Trgovačkog suda u Varaždinu Povrv- 115/19.

5. Valja reći da je na pripremnom ročištu sud rješenjem prihvatio podnesak tuženika od 18. rujna 2025. podnesen 19. rujna 2025., no u konačnici, s obzirom na navode punomoćnika stranaka na pripremnom ročištu nije našao svrhu navedenog podneska te je ujedno na ročištu i odbio sve dokazne prijedloge tuženika kao nepotrebne.

6. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od1.426,77 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama za obavljenu uslugu prijevoza prema računima ispostavljenim trgovačkom društvu Čala-san d.o.o.

8. Nesporno je između stranaka da je između tužitelja i trgovačkog društva Čala- san d.o.o. čiji je tuženik direktor vođen parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem Povrv-115/2019, radi isplate po ispostavljenim računima broj 226/01/2 od 15. siječnja 2019. i broj 227/01/2 od 15. siječnja 2019. tom trgovačkom društvu na ime obavljene usluge prijevoza, a u kojem postupku je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja zbog promašene pasivne legitimacije presudom 27. studenog 2020. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske Pž- 946/2021 od 25. srpnja 2022. Naime, u tom je postupku utvrđeno da je tužitelj pravni posao za koji potražuje isplatu sklopio sa ovdje tuženikom, a ne sa trgovačkim društvom Čala-san d.o.o. Nesporno je da su dakle tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o prijevozu bagera te da je prijevoz izvršen.

9. Sporno je među strankama kada je izvršen prijevoz za koji su izdani računi, odnosno da li je isti izvršen u siječnju 2019. ili 2017. i 2018., te kada je počeo teći rok u kojemu tužitelj ima pravo tražiti ispunjenje obveze po izvršenoj usluzi.

10. Odredbom članka 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano . Odredbom članka 216. ZOO propisano je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, a odredbom članka 225. ZOO da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11. Uvidom u dostavljeni račun broj 226/01/2 od 15. siječnja 2019. izdan od tužitelja trgovačkom društvu Čala – san d.o.o. vidljivo je da je isti izdan na ime usluge od 15. siječnja 2019. s datumom dospijeća 30. siječnja 2019., utovar u Gornjem Ladanju, istovar 15. siječnja 2019. u [adresa], za uslugu specijalnog prijevoza bagera Gornje Ladanje – Vinica breg u iznosu od 1.500,00 kn i za uslugu specijalnog prijevoza bagera Vinica breg – Gornje Ladanje u iznosu od 1.500,00 kn, ukupno 504,98 eur. Uvidom u račun broj 227/01/2 od 15. siječnja 2019. vidljivo je da je isti izdan na ime usluge od 15. siječnja 2019. s datumom dospijeća 30. siječnja 2019., utovar u Gornjem Ladanju 15. siječnja 2019., istovar u Varaždinu 15. siječnja 2019., za uslugu specijalnog prijevoza bagera Gornje Ladanje – Varaždinu iznosu od 2.800,00 kn i za uslugu specijalnog prijevoza bagera Varaždin – Gornje Ladanje u iznosu od 2.800,00 kn, ukupno 942,64 eur.

12. U konkretnom slučaju tužitelj je dakle, imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze prvog dana nakon njezina dospijeća, odnosno od 31. siječnja 2019. time da okolnost što je tužitelj ispunjenje te obveze tražio od druge osobe, a potom i tužbeni zahtjev usmjerio prema drugoj osobi, a ne tuženiku nije od utjecaja na tijek zastare na što tužitelj ukazuje kada navodi da je zastara počela teći od 15. listopada 2020. kada je saznao da je ugovor o prijevozu čiji trošak usluge potražuje tužbenim zahtjevom sklopio sa tuženikom, a ne trgovačkim društvom Čala-san d.o.o. kojemu je izdao račune. Takvo naknadno „saznanje“ o tome s kim je pravni posao sklopljen je propust tužitelja te isto nije razlog propisan zakonom za prekid zastare pa stoga i ne utječe na tijek zastare.

13. Vezano za vrijeme kada je obavljena usluga prijevoza bagera za koju tužitelj potražuje naknadu troškova, valja reći da iako je sporno kada je ista obavljena nije od značaja za odluku u ovom predmetu da li je ista izvršena u siječnju 2019. (kako navodi tužitelj) ili 2017., odnosno 2018. (kako to navodi tuženik). Naime, budući da je nesporno da je tužitelj pravni posao obavljanja ove usluge sklopio s tuženikom, a usluga je obavljena najkasnije u siječnju 2019., kako to navodi tužitelj, tijek zastare protekao je nakon pet godina od kada je ista počela teći, odnosno 31. siječnja 2024. Kako je tužba podnesena 29. listopada 2024., osnovan je prigovor zastare tuženika.

14. S obzirom na takvo stajalište suda, tužbeni zahtjev u cijelosti je odbijen kao neosnovan. Pri tome valja reći da sud sukladno članku 282. st. 1. ZPP odbacuje tužbu onda kada je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti ili da se bez toga ne može zahtijevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zastara je materijalnopravni prigovor radi kojeg je sud dužan utvrditi okolnosti o kojima ovisi ocjena o osnovanosti toga prigovora, odnosno u konačnici o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi čega u konkretnom slučaju nije bilo mjesta odbacivanju tužbe, kako je to predložio tuženik.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 250,00 eur prema tbr. 8. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 -dalje Tarifa), te trošak zastupanja na pripremnom ročištu na kojem je ujedno provedena i zaključena glavna rasprava u zatraženom iznosu od 250,00 eur sukladno tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife, odnosno ukupno 500,00 eur. Sud nije priznao trošak sastava podneska tuženika od 10. srpnja 2025. u iznosu od 62,50 eur kojim tuženik požuruje postupanje suda i predlaže donošenja rješenja o odbačaju tužbe, kao niti trošak sastava podneska od 18. rujna 2025. u iznosu od 250,00 eur, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.

U Varaždinu 23. listopada 2025.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Marku Hreljcu, odvjetniku iz Varaždina, Ankice Opolski 2

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, Graberje 4/I