REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9397/2021-60
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske agencije za osiguranje depozita, OIB: 94819327944, Jurišićeva 1, Zagreb, koju zastupa LC, zaposlenica tuženika, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 23. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovrmj-281/1999 (novi broj Ovr-8540/2017 ) na pokretninama u vlasništvu ovršenika na temelju vjerodostojne isprave-protestirane mjenice.
i
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:
„Obustavlja se ovrha i ukidaju provedene radnje u rješenju o ovrsi Ovrmj- 281/1999 ( novi broj Ovr-8540/2017 ) u odnosu na pokretnine“.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 27.100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 23. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela da rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovr-8540/17 od 20. rujna 2018. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja da je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika nedopuštena. Nadalje, ovaj je sud donio na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tuženika, rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrmj-281/99 na pokretninama u vlasništvu ovršenika na temelju vjerodostojne isprave-protestirane mjenice, radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu te je upućen u parnicu. Navedeno Rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovrmj-281/1999 iz više razloga je nedopušteno. Prvenstveno ističe da nije jasno kako je tuženik mogao ući u procesnu ulogu ovrhovoditelja kada nije pokrenuo predmetnu ovrhu. Kao što proizlazi iz spisa, sam ovršni postupak je pokrenula Štedionica za razvoj i obnovu zagreb i to 1999. da bi naknadno kao novi ovrhovoditelj stupila Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Napominje da u konkretnom slučaju, novi ovrhovoditelj nije pravni slijednik prethodnog ovrhovoditelja pa ako je eventualno i došlo do prijenosa tražbine, nije dopušteno izvršiti promjenu na strani ovrhovoditelja, kada je postupak već u tijeku bez pristanka ovršenika. Naime Ovršni zakon (Narodne novine 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03) koji je tada bio na snazi takvu mogućnost tijekom postupka nije predviđao, već je isključivo postojala mogućnost promjene na temelju čl. 29. tadašnjeg ovršnog zakona na način da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili daje na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. To je bilo moguće samo prije pokretanja ovršnog postupka a nikako ne nakon sto je ovršni postupak već pokrenut. Nadalje, ističe da nikada nije potpisala predmetnu mjenicu, odnosno da potpis na preslici mjenice uopće nije potpis tužitelja. Također, uopće nisu stečeni uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi, odnosno sud je trebao navedeni prijedlog za ovrhu odbaciti kada tuženik nije postupio po nalogu suda za dostavu izvornika mjenice. Što se tiče same mjenice, očito je da nije potpisana od strane trasata, odnosno uopće nema bitne sastojke za mjenicu jer nije potpisana od strane glavnog , stoga se nisu stekli uvjeti ni za protestiranje mjenice zbog dospjelosti prema trasatu, a još manje za donošenje rješenja o ovrsi. K tome, već samom duljinom trajanja postupka, očito je da je sud trebao obustaviti predmetni ovršni postupak protiv tužitelja po službenoj dužnosti jer tuženik kao ovrhovoditelj nije predložio prijedlog za nastavak postupka u roku od tri mjeseca od stupanja zakona na snagu sukladno čl. 396. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012 ). Tužitelj također ističe da nikada nije dobio obavijest o protestiranju mjenice pa nije ni mogao znati za postojanje duga. Uvidom u sam spis proizlazi da u njemu od dokumentacije nema apsolutno ništa osim same preslike mjenice i preslike protesta. Također nije jasno na što se odnosi predmetno potraživanje te da li je uopće isto plaćeno i u kojem iznosu, iz čega proizlazi osnovni posao koji je doveo do ispunjavanja mjenice, odnosno dospjelosti potraživanja. Također nije jasno je li glavni dužnik ikada zaprimio protest jer nije dostavljen u izvorniku već samo u preslici. Ističe prigovor zastare kao i ispunjavanje mjenice zbog proteka jednogodišnjeg roka od dana izdavanja. Kao dokaze je predložio spise ovog suda posl.br. Ovr-8540/17, posl.br. Ovrmj-281/1999, izvadak za Štedionicu za razvoj i obnovu Zagreb, grafološko vještačenje, izvornik mjenice, preslika osobne tužiteljice, saslušanje tužiteljice. Predložio je da sud usvoji tužbeni zahtjev kako i glasi u izreci presude i rješenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Štedionica za razvoj i obnovu d.o.o. je kao ovrhovoditelj pokrenula ovršni postupak na pokretninama ovršenika SC, FC i CC na temelju vjerodostojne isprave – protestirane mjenice radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 1.085.384,00 kn. Navedeni ovršni postupak vodio se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovrmj-281/99. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. St. - 217/2001 od 4.4.2025. kojim je zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Štedionica za razvoj i obnovu d.o.o., na Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (kao stečajnog vjerovnika nenamirenog iz stečajne mase, a ovdje tuženika) prenesena su nenaplaćena potraživanja štedionice prema njezinim dužnicima te pravna pozicija štedionice u sudskim postupcima, tj. tim rješenjem određeno je da ovdje tuženik stupa na mjesto stečajnog dužnika u postupke u kojim je ovaj sudjelovao vezano s prenesenim dijelom stečajne mase neovisno o pristanku protivne strane, a sukladno čl.193.a. st.6. Stečajnog zakona. Time je na ovdje tuženika preneseno i potraživanje radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 1.085.384,00 kn. Iz rješenja o ovrsi ovog suda posl.br Ovrvmj-281/99 od 26. 3. 2003. razvidno je da je prednik ovdje tuženika Štedionica za razvoj i obnovu d.o.o. otpočela s postupkom radi naplate duga izvršivši protestiranje mjenice 28.4.1999., potom, kako protest nije uspio, da je Štedionica za razvoj i obnovu d.o.o. 31.5.1999. pokrenula ovršni postupak radi prisilne naplate duga podnošenjem prijedloga za ovrhu. Osporava prigovore zastare, da nije postupao i da nije dostavio mjenicu na traženje suda. Kao dokaze je predložio rješenje St-217/2001, preslika podneska Štedionice za razvoj i obnovu,preslika zaključka od 21.07.2000., uvid u predmet Općinskog suda u Sevetama posl. br.Ovr-2079/09. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.
3. Tijekom postupka sud je pročitao rješenje ovog suda Ovr 8540/17-91 (str. 6- 7 spisa), rješenje o ovrsi od 26. ožujka 2003. (12-14), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St-217/2001 od 4. travnja 2005. (15-47 i 78), presliku mjenice (48), protest (50), zk izvatke (57-58 i 65-72), presliku osobne iskaznice tužiteljice (89), rješenje Visokog trgovačkog suda RH Pž-4578/20-2 od 13. studenog 2020. i Pž-3927/22-2 (106-108 i 172-174), izvadak iz sudskog registra (115-119), mjenicu s protestom (202) te spis ovog suda Ovr-2020/23, saslušana je tužiteljica (197) i provedeno je grafološko vještačenje (226 i 244).
4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Ovr-8540/17 od 20. rujna 2018. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja da je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika nedopuštena. Nadalje, nije sporno da je ovaj sud donio na temelju prijedloga ovrhovoditelja, sada tuženika, rješenje o ovrsi pod posl. br. Ovrmj-281/99 na pokretninama u vlasništvu ovršenika na temelju vjerodostojne isprave-protestirane mjenice, radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja. Nesporno je i da je Štedionica za razvoj i obnovu d.o.o. je kao ovrhovoditelj pokrenula ovršni postupak na pokretninama ovršenika ZC, FC i ŽC na temelju vjerodostojne isprave – protestirane mjenice radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 1.085.384,00 kn. Navedeni ovršni postupak vodio se pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ovrmj-281/99.
6. Sporne su aktivna i pasivna legitimacije u ovršnom postupku, je li tužiteljica potpisala predmetnu mjenicu, jesu li stečeni uvjeti za donošenje rješenja o ovrsi, odnosno je li sud trebao navedeni prijedlog za ovrhu odbaciti, ima li mjenica sve bitne sastojke, jesu li se ispunili uvjeti za protestiranje mjenice zbog dospjelosti prema trasatu, je li trebalo obustaviti predmetni ovršni postupak protiv tužitelja po službenoj dužnosti, na što se odnosi predmetno potraživanje te da li je plaćeno i u kojem iznosu, postojanje osnovnog posla kao i je li potraživanje u zastari, odnosno, sporna je dopuštenost ovrhe.
7. Sud nije posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.
8. U svom je iskazu tužiteljica navela da je za ovaj slučaj saznala u veljači 2018. kad je u poštanskom sandučiću našla obavijest da je ovršenik u postupku ovrhovoditelja agencije te je nakon toga angažirala odvjetnika. Nakon što joj je predočena mjenica navodi da je nije potpisala, da 1997. nije živjela u [adresa]. Na pitanje je li ikad živjela na adresi [adresa], navela je da joj se teško sjetiti nakon toliko godina ali da je na toj adresi živjela kratko prijelazno vrijeme, nekoliko mjeseci, oko 1995. ili 1996. Dalje je navela da podaci na mjenici vezano uz adresu ne odgovaraju nijednoj njenoj osobnoj iskaznici te da nije moguće potpisati mjenicu kod javnog bilježnika na taj način jer je javni bilježnik dužan usporediti podatke iz osobne iskaznice s podacima koji se upisuju na mjenicu. Na pitanje je li ikad potpisivala druge mjenice, navela je da je imala svoju firmu i da je potpisivala neke mjenice za kredite, ali u 2000. godini Na pitanje zna li tko je ZC čije ime se nalazi na mjenici, navodi da zna, da je riječ o vlasniku firme čije je poslovne knjige vodila jedno određeno vrijeme ali se ne može sjetiti točno kada, ali misli da je riječ o razdoblju 1991. i dalje, ne može sjetiti zbog proteka vremena. Nema saznanja niti može pretpostaviti zašto je njeno ime navedeno na mjenici. Na pitanje gdje je živjela 1999. navodi da je riječ o adresi Karla Bošnjaka 6, Ivanja Reka gdje je doselila 1998. ili 1999., a 1997. je živjela na adresi [adresa]. Do 2018. nije dobila nikakvu obavijest o bilo kakvoj ovrsi koja bi se vodila u ovom predmetu, niti o protestu.
9. Iz nalaza i mišljenju vještaka proizlazi da je vještak analizirao predmetnu mjenicu u kojoj je osim navodnog potpisa tužiteljice napisana i adresa i brojevi, što je olakšalo vještačenje jer je bilo više materijala za usporediti rukopise, odnosno, za utvrditi njegovu istovjetnost s rukopisom tužiteljice. Pri tome je vještak uspoređivao potpis tužiteljice ne samo sa sadašnjim potpisom, nego i s potpisima iz 1994. što je približno blizu godini potpisivanja mjenice. Iz samog nalaza i mišljenja proizlazi da je izvršeno detaljno, da je vještak analizirao ne samo ritma pisanja i rukopis u cjelini, nego i pojedinačna slova i brojke pa i dijelove slova. Vještak je mišljenja da tužiteljica vrlo vjerojatno nije skriptor spornih potpisa i rukopisa na predmetnoj mjenici.
10. Nadalje, vještak je u usmenom izlaganju nalazi i mišljenja naveo da ostaje pri svom nalazu i mišljenju u kojem je na temelju analize spornog i nespornog materijala detaljno specificiranog u materijalu vještačenja te vrednovanjem utvrđenih sličnosti i razlika između spornih potpisa i rukopisa FC na mjenici od 20.6.1997. s nespornim rukopisom i potpisima, utvrdio da unutar spornog materijala postoji razlika u ritmu pisanja te sigurnosti tečnosti linije poteza koje ima posebnu vrijednost, odnosno ista je prevladavajuća u odnosu na ocjenu sličnosti i razlika koje je detaljno objasnio u rezultatima usporedbe sporih i nespornih potpisa, odnosno rukopisa. S obzirom na navedeno, mišljenje nije moglo biti sigurno, odnosno decidirano, već u stupnju vjerojatnosti i to da vrlo vjerojatno FC nije skriptor spornih potpisa i rukopisa na predmetnoj mjenici. Naime, mišljenje vještaka je da je sporni potpis i rukopis nastao kao posljedica imitiranja skriptoru poznatog nespornog rukopisa i potpisa FC iz 1994. i prije. Iznijeto mišljenje u stupnju vrlo vjerojatno je mišljenje višeg stupnja vjerojatnosti, tj. iznad toga mišljenja postoji još i mišljenje vrlo vjerojatno - gotovo sigurno, iznad koje je decidirano mišljenje, odnosno da netko je ili nije skriptor. Ispod danog mišljenja u stupnju vjerojatnosti su mišljenja vjerojatno, dolazi u obzir i ne može se isključiti, a što su mišljenja nižeg stupnja vjerojatnosti. Dano mišljenje je dakle prvo ispod najvišeg stupnja vjerojatnosti. U odnosu na prigovor tuženika iz podneska od 5.11.2024. navodi da je u analizi spornih potpisa rukopisa utvrdio mjesta slabog ritma pisanja s nesigurnom linijom poteza, što bi značilo da su pojedini dijelovi spornog materijala ispisani tečno i prirodno, a dio nesigurno, odnosno odsustvom spontanosti pri pisanju. Kako u analizi nespornih potpisa FC prije i poslije nastanka spornih rukopisa nije utvrdio propadanje rukopisa, štoviše, FC iz 2018. na izvorniku punomoći, kao i 2024. kod procesno izuzetog nespornog rukopisa i potpisa piše tečno i dinamično, a što znači da u vrijeme nastanka sporih potpisa i rukopisa na mjenici nije bilo propadanja rukopisa u smislu sigurnosti i tečnosti linije poteza kao i brzine pisanja. Pritisak pisanja je samo jedna od općih značajki rukopisa koja nije relevantna u donošenju konačnog mišljenja, kao što sam i prethodno naveo moje mišljenje u danom stupnju vjerojatnosti je prvenstveno iz razloga utvrđene nesigurnosti slabog ritma unutar dijela spornog materijala. Vrednujući sve utvrđene sličnosti, pogotovo nespornog potpisa na zahtjevu za izdavanje putne isprave iz 1994. (slika broj 2 u nalazu) jasno je naveo sličnost u odnosu na sporne potpise te stoga iznio mišljenje u stupnju vjerojatnosti uz pretpostavku da su sporni potpis i rukopis pisani od strane skiptora kome su dobro bili poznati nesporni potpis i rukopis FC iz tog perioda. Na pitanje da pojasni tvrdnje da kod FC nije došlo do progresivnog propadanja rukopisa s protekom vremena, navodi da rukopis ne mora nužno kod svih ljudi propadati s vremenom, već to ovisi od osobe do osobe, ovisno o tome koliko piše i kakvo je njeno zdravstveno stanje. Čim osoba više piše, što je FC zbog struke vjerojatno radila, veće su šanse da rukopis neće propasti ako je zdravlje sačuvano vezano uz motoriku. Kod rukopisa FC je primjetno oblikovanje slova u potpisu iz perioda nastanka potpisa pa do 2024. Kod nje se promijenio stil oblikovanja nekih slova, ali ne i sigurnost i ritam pisanja. Unutar nespornih potpisa iz 1994. postoji giraldni način oblikovanja slova kao i u kasnijim periodima Još jedanput ponavlja da unutar spornog materijala postoje dijelove nesigurno ispisane, a u nespornom materijalu FC u tom periodu nigdje nema nesigurnosti u pisanju, a što je vrijedna razlika koja je u konačnici utjecala na nalaz i mišljenje.
11. Vještak je detaljno analizirao potpise tužiteljice, imao je dovoljno materijala za usporedbu potpisa tužiteljice iz različitih razdoblja, stručno je izradio nalaz i mišljenje te je otklonio sve prigovore tuženika. Vještak nije ostavio otvorenih pitanja već je na sve odgovorio te stoga nije bilo razloga provoditi novo grafološko vještačenje. Nadalje, iskaz tužiteljice je suglasan nalazu i mišljenju vještaka te ovaj sud iz svih navedenih razloga prihvaća i utvrđenja grafološkog vještaka i iskaza tužiteljice te je utvrdio da tužiteljica nije potpisnik predmetne mjenice.
12. Prema čl. 1. Zakona o mjenici (Narodne novine 74/94, dalje u tekstu ZoM) trasirana mjenica sadrži, između ostalog, potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasanta). Čl. 2. ZoM-a određuje da isprava u kojoj ne bi bilo ma kojeg od sastojaka nabrojenih u članku 1. tog zakona ne vrijedi kao trasirana mjenica, osim u slučajevima koji su određeni u sljedećim stavcima. No sljedećim člancima se ne navodi iznimka da bi trasirana mjenica bila valjana bez potpisa trasanta.
13. Iz navedenog proizlazi da predmetna mjenica ne vrijedi kao trasirana mjenica, odnosno da ne proizvodi učinke prema tužiteljici.
14. S obzirom na to da je predmetna mjenica ovršna isprava u ovrsi za koju se traži proglašenje nedopuštenosti, utvrđeno je da je takva ovrha nedopuštena i stoga je odlučeno kao u izreci presude.
15. Zbog navedenog sud nije ocjenjivao ostale prigovore zbog kojih bi ovrha bila nedopuštena.
16. Sud je odbacio tužbeni zahtjev kojim se traži obustavljanje ovrhe jer se ovrha obustavlja u ovršnom postupku, a ne u parničnom te se o tom dijelu zahtjeva na može ni odlučivati. Navedeni odbijajući dio nije utjecao na uspjeh u sporu.
17. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) sukladno troškovniku tužitelja predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Vrijednost radnje u ovom predmetu iznosu 2.168,00 eura.
18. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 2.168,00 eura (br. 7/1 Tarife). Nadalje, pripada joj trošak pristupa na ročišta 18. siječnja 2019., 23. listopada 2023., 22. ožujka 2024. i 9.rujna 2025. po 2.168,00 eura za svako (br. 9/1 Tarife), za ročišta 1. srpnja 2019., 20. srpnja 2020., 17. studenog 2021. i 10. travnja 2025. pripada joj po 542,00 eura za svako (br. 9/5 Tarife), a za podneske 2. siječnja 2019., 5. listopada 2019., 7. veljače 2022. i 4. studenog 2024. po 2.168,00 eura za svako (br. 8/1 Tarife). Navedeno iznosi 21.680,00 eura što s PDV-om iznosi 27.100,00 eura koliko je tuženiku naloženo platiti tužiteljici točkom II izreke.
19. Tužiteljici ne pripada puni zatraženi iznos za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište 1. srpnja 2019. jer je odgođeno prije raspravljanja. Naime, punomoćnik tužiteljice je na tom ročištu samo ostao kod tužbe i svih navoda, a to se ne smatra raspravljanjem jer tužitelj ostaje kod tužbe sve dok je ne povuče, odnosno, na tom ročištu nije iznio nikakve nove tvrdnje, a isto vrijedi za ročište 17. studenog 2021.. Također, ni za ročište 20. srpnja 2020. i 10. travnja 2025. joj ne pripada puni zatraženi iznos jer je odgođeno prije raspravljanja. Tužiteljici ne pripada više od naknade troška za četiri obrazložena podneska u skladu s br. 8/1 Tarife. Tužiteljici ne pripada trošak vještačenja i pristojbi jer nisu naznečeni iznosi u kojima ih potražuje.
20. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. listopada 2025.
Sudac:
Ivan Borković
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu
2. tuženiku po pun.