REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 P-537/2023-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv 1. tuženika JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tuženika KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 23. listopada 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj RĐ vlasnik kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, pa je na temelju ove presude ovlašteni ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist na suvlasničkim udjelima tuženika na predmetnoj nekretnini, što su isti dužni trpjeti.

II Nalaže se 1. tuženiku JĐ i 2. tuženiku KĐ da tužitelju RĐ naknade parnični trošak u visini od 1.834,54 EUR u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu zahtjev tužitelja RĐ za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 18. svibnja 2023. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u suvlasništvu tuženika od po 1/6 dijela te tužitelja od 4/6 dijela. Tvrdi da je stvarni vlasnik jer je istu kupio još 1990. od pok. CĐ te je od toga vremena u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu. Predmetna nekretnina se u naravi koristila kao sjenokoša i pašnjak, a danas ju, uz tužiteljevo dopuštenje, koristi ŽĐ koji na njoj drži konje. Navodi da prilikom sklapanja kupoprodaje 1990. promjena vlasništva nije provedena u zemljišnim knjigama, zbog čega je predmetnu česticu po smrti CĐ formalno naslijedila njegova supruga IĐ, a nakon njezine smrti nekretninu su naslijedili njezini nasljednici i to ĐĐ, UĐ te tuženici JĐ i KĐ. UĐ i ĐĐ u prosincu 2022. potpisali su s tužiteljem ugovor kojim su priznali njegovo pravo vlasništva na cijeloj predmetnoj nekretnini te mu bez naknade prenijeli svoje suvlasničke udjele. Dalje ističe da mu od kupnje nekretnine 1990. nitko nikada nije osporavao niti ometao posjed, niti je tko drugi na toj čestici ostvarivao faktičnu vlast, pa smatra da je on njezin jedini stvarni i zakoniti vlasnik. Naglašava da je sadašnje zemljišnoknjižno stanje, prema kojem su kao suvlasnici upisani i tuženici, posljedica neprovedenog upisa iz 1990., odnosno kasnijih nasljednopravnih prijenosa, ali ne odražava stvarno stanje vlasništva. Iz tih razloga traži da sud utvrdi kako je on jedini vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti te da je na temelju takve presude ovlašten ishoditi uknjižbu vlasništva na svoje ime, uz brisanje suvlasničkih udjela tuženika, koje su oni dužni trpjeti. Ujedno traži i naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu od 27. lipnja 2023.. tuženici su se usprotivili tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predložili odbijanje istog kao neosnovanog.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, bez naznake površine, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu tuženika od po 1/6 dijela te tužitelja od 4/6 dijela.

5. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvadak iz zemljišne knjige, broj: 12 k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), potvrdu od 25. lipnja 1990. (list spisa 7), izvod iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 18. svibnja 2023. (list spisa 8), povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-10), smrtni list CĐ (Felice) (list spisa 11-12), dopunsko rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rovinju, poslovni broj: O- 68/2003-17, O-168/2010-17 od 9. rujna 2010. (list spisa 13-14), ugovor o priznanju i prijenosu prava vlasništva od 8. prosinca 2022. (list spisa 15-17), nalaz i mišljenje vještaka mjerničke struke Slobodana Đekića (list spisa 127-134), proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Slobodana Đekića, saslušao svjedoke ZĐ, PĐ i ŽĐ te tužitelja u svojstvu parnične stranke.

6. Člankom 388. stavka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje u tekstu: ZV), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako tim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.), a rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni tim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. toga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen tim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).

6.1. Do 1. rujna 1980. primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj: 73/91.) OGZ je za dosjelost zahtijevao pošteni posjed i rok posjedovanja od 30 godina (prema paragrafu 1468.). Prema članku 28. stavku 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80., 36/90.; dalje u tekstu: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar (redovnom) dosjelošću protekom deset godina, a (samo) savjesni posjednik (izvanrednom dosjelošću) protekom dvadeset godina. Dana 1. siječnja 1997. stupio je na snagu ZV. Člankom 159. stavkom 1. toga Zakona kao temeljne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predviđene su - samostalan posjed određene kakvoće i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. U slučaju redovite dosjelosti, dakle one koja se temelji na kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je rok od deset godina (članak 159. stavak 2. ZV), dok kod izvanredne dosjelosti, koja se temelji samo na poštenom posjedu, taj rok iznosi dvadeset godina (članak 159. stavak 3. ZV).

6.2. Na temelju članka 160. stavka 1. i 2. ZV vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Ova pitanja su, u bitnome, na isti način bila uređena člankom 30. stavkom 1. i 2. ZOVO.

6.3. Člankom 18. stavak 1. ZV propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja (članak 18. stavak 2. ZV). Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (stavak 3.). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 4. ZV), a sukladno stavku 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

7. Tužitelj u bitnome tvrdi da je još 1990. kupio predmetnu nekretninu od pokojnoga CĐ i da je od tada u faktičnom posjedu cijele čestice. Navodi da njegov posjed traje već više od trideset godina, da je javan, miran, istinit i pošten, da mu nitko od članova obitelji CĐ nikada nije osporavao korištenje niti ga ometao u posjedu, te da je on cijelo vrijeme zemljište održavao i davao ga u uporabu. Ističe da su UĐ i [adresa]. priznali njegovo pravo vlasništva i prenijeli mu svoje suvlasničke udjele bez naknade, čime su potvrdili da je on stvarni vlasnik. Zbog svega navedenog tužitelj smatra da je protekom vremena stekao vlasništvo dosjelošću na cijeloj čestici, pa traži da se to utvrdi sudskom presudom i da se brišu suvlasnički udjeli tuženika iz zemljišnih knjiga.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, broj: 12 k. o. [katastarska općina] slijedi da je upisana predmetna kč. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, bez naznake površine u suvlasništvu tuženika od po 1/6 dijela i tužitelja od 4/6 dijela.

9. Iz potvrde od 25. lipnja 1990. slijedi da CĐ, kao prodavatelj nekretnina naslijeđenih od oca ŠĐ, prima ostali iznos od 13.000,00 DEM te potpisom potvrđuje da je u potpunosti isplaćen i da više nema nikakvih potraživanja od kupca RĐ.

10. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 18. svibnja 2023. vidljivo je da je upisana predmetna kč. br. [katastarska čestica] s kulturom oranica, naziva „Polje“, površine 4460 m2, a kao posjednik je upisan tužitelj.

11. Iz smrtovnice Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Matičnog ureda Rovinj slijedi da je CĐ (Felice) rođen **.**.1925. u [adresa], a preminuo **.**.2003. u [adresa]. Njegovi nasljednici su supruga IĐ i djeca TĐ, UĐ i ĐĐ te da se njegova imovina sastoji od stana u [adresa] na adresi [adresa].

12. Uvidom u dopunskog rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rovinju, poslovni broj: O-68/2003-17, O-168/2010-17 od 9. rujna 2010. slijedi da naknadno pronađenu imovinu ostavitelja CĐ, pok. R čini kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a njegovom nasljednicom na temelju Zakona i nasljedničkih izjava proglašena je supruga IĐ.

13. Iz ugovora o priznanju i prijenosu prava vlasništva, ovjerenog kod javnog bilježnika Fabiane Kliman, poslovni broj. OV-7134/2022 od 8. prosinca 2022. slijedi da je zaključen između tužitelja kao stjecatelja i UĐ i ĐĐ, kao prenositelja. Tim ugovorom su prenositelji UĐ i ĐĐ priznati stjecatelju-tužitelju pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da bez naknade prenose u cijelosti svoj suvlasnički udio od po 2/6 dijela na stjecatelja- tužitelja.

14. Uvidom u povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k.o, [adresa] slijedi da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] bila najprije upisana na CĐ, pok. Feliče, a nakon njegove smrti na suprugu IĐ rođ. J na temelju pravomoćnog dopunskog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rovinju, poslovni broj: O-68/2003-17, O-168/2010-17 od 9. rujna 2010. Nakon smrti IĐ, na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Davora Dušića, poslovni broj: O-2741/2017, upisuju se UĐ s udjelom od 2/6, ĐĐ s udjelom od 2/6, JĐ s udjelom od 1/6, KĐ s udjelom od 1/6. Potom je na temelju ugovora o priznanju i prijenosu prava vlasništva, ovjerenog kod javnog bilježnika Fabiane Kliman u [adresa], poslovni broj: OV-7134/2022 od 8. prosinca 2022., izvršen upis kojim su udjeli UĐ i ĐĐ (ukupno 4/6) preneseni na tužitelja koji je upisan kao suvlasnik u tom dijelu.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Slobodana Đekića od 22. rujna 2025. proizlazi da predmetna čestica u katastarskom operatu nosi kulturu oranice, ukupne površine 4.460 m2, upisana u posjedovni list na ime CĐ. Radi se o zemljištu obraslom vegetacijom, dijelom smrekom, koje je omeđeno suhozidom s južne, istočne i sjeverne strane. Utvrđeno je da je uz međne linije postavljen električni pastir, čime je čestica u cijelosti ograđena. Prema nalazu vještaka, čestica se s južne strane graniči s poljskim putem označenim kao kč. br. [katastarska čestica], koji vodi prema asfaltiranoj prometnici [adresa]– [adresa], dok je s istočne strane smješten poljski put kč. br. [katastarska čestica]. Pristup predmetnoj čestici moguć je sa sjeveroistočne strane, kroz prolaz u suhozidu.

16. Po ocjeni ovog suda, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22.; dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

17. Svjedok ZĐ – majka tuženika je izjavila da je snaha pokojnog CĐ i da je bila u braku s njegovim sinom TĐ, koji je preminuo 2003. Potvrdila je slijed nasljeđivanja – nakon smrti CĐ 2003. naslijedila ga je supruga IĐ, rođena J, a dopunskim rješenjem iz 2010. predmetna kč. br. [katastarska čestica] pripala je njezinoj djeci KĐ i JĐ te UĐ i ĐĐ. U pogledu korištenja čestice navela je da je ona „povremeno prije 15–20 godina, a svakako prije korone“ dolazila sa suprugom na parcelu „brati smreku“, ali da nisu parcelu obrađivali niti je održavali. Njezina djeca su također „s ocem brala smreku“. U odnosu na potvrdu iz 1990., navela je da je „poznaje“ i da je njome navodno prodana „samo kuća i okućnica“, ali je ujedno priznala da nije bila prisutna prilikom sastavljanja ni potpisivanja, nego samo tijekom općih pregovora, te da ne zna tko je ispravu sastavio. Nadalje, izjavila je da nije vidjela tužitelja na parceli, da „nije održavao, nitko nije održavao“, ali je ujedno priznala da „nije često dolazila“ i da „ne zna kad je zadnji put bila“. Konačno, navela je da joj „nije poznato zašto su UĐ i ĐĐ prenijeli svoje udjele na tužitelja“, te da „ona i njezina djeca ne odustaju od suvlasničkog dijela“. Međutim, u pogledu korištenja nekretnine njezin iskaz ostao je neodređen i proturječan drugim provedenim dokazima. Naime, ista priznaje da je povremeno prije 15 ili 20 godina dolazila na parcelu „brati smreku“, ali da zemljište nikada nisu obrađivali niti održavali. Nadalje, izjavila je da nije vidjela tužitelja na čestici, ali je istodobno priznala da „nije često dolazila“ i da „ne zna kad je zadnji put bila“, što pokazuje da nema neposredan ni ažuran uvid u stvarno stanje na terenu. Njezini navodi o potvrdi iz 1990. nemaju značaj neposrednog svjedočenja, jer sama priznaje da nije bila prisutna prilikom sastavljanja niti potpisivanja, već tek tijekom općih pregovora, pa njezino tumačenje te isprave nema dokaznu vrijednost. Imajući u vidu navedeno, sud ocjenjuje da je iskaz ovog svjedoka općenit, vremenski neodređen i u bitnome proturječan objektivno utvrđenom stanju (nalaz i mišljenje vještaka, iskazi drugih svjedoka). Zbog rodbinske povezanosti s tuženicima i očite zainteresiranosti, te zbog nedostatka neposrednih i vjerodostojnih saznanja o spornoj čestici nakon 1990., sud njezin iskaz nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan dokaz o posjedu tuženika ili njihovih pravnih prednika.

18. Svjedok ŽĐ je naveo da oko 20 godina drži konje i krave na predmetnoj čestici, i to isključivo uz dopuštenje tužitelja. Precizirao je da je on osobno postavio električnog pastira uz među te da je zemljište koristio za ispašu stoke, nikada ne tražeći dopuštenje od tuženika niti imajući s njima ikakvog odnosa. Dodao je da mu nikada nitko nije osporavao uporabu, niti su dolazile ikakve prijave ili zabrane, a tuženike uopće ne poznaje. Sud ocjenjuje iskaz ovog svjedoka životno uvjerljivim i logičnim. Navodi su jasni, detaljni i vremenski određeni (20 godina), a pojedinosti poput električnog pastira i korištenja čestice za ispašu stoke podudaraju se s objektivno utvrđenim činjenicama na očevidu i u nalazu sudskog vještaka (ograda – suhozid, električni pastir, fotodokumentacija). Takva podudarnost između iskaza i objektivnog stanja daje iskazu posebnu vjerodostojnost. Iskaz svjedoka u cijelosti se slaže s iskazom tužitelja, koji je naveo da je upravo on dao dopuštenje ŽĐ da koristi zemljište i da je električni pastir postavljen uz njegovu suglasnost. Time se potvrđuje tužiteljev opis o tome da je od 1990. zemljište bilo u njegovom posjedu i pod njegovom faktičnom kontrolom, jer je samo on mogao dopustiti trećem korištenje nekretnine. U pravnom smislu, iskaz ovog svjedoka potvrđuje ključne elemente dosjelosti: da tužitelj zemljište koristi mirno, javno i kontinuirano, bez prekida i osporavanja od strane tuženika ili njihovih pravnih prednika. Zaključno, sud ocjenjuje iskaz svjedoka ŽĐ vjerodostojnim i objektivnim.

19. Svjedok PĐ (supruga tužitelja) potvrdila je navode tužitelja da su 1990. od pok. CĐ kupili njegovo imanje, uključujući i spornu česticu, uz isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 26.000,00 DEM. Navela je da su tada uvedeni u posjed, da im je CĐ osobno pokazao granice i predao im nekretnine, a da predmetna parcela od tada nije bila u faktičnom posjedu obitelji CĐ. Opisala je da su oni zemljište davali ŽĐ na korištenje za ispašu stoke, da je na parceli postavljen električni pastir te da zemljište redovito održavaju. Izjavila je i da nikada nitko od obitelji CĐ nije osporavao njihov posjed, niti je dolazio na parcelu u protekla tri desetljeća, sve do trenutka kada je pokrenut ovaj spor. Sud ocjenjuje iskaz ovog svjedoka vjerodostojnim i uvjerljivim. Iako je riječ o supruzi tužitelja i stoga zainteresiranoj osobi, njezin iskaz sadrži detalje koji se podudaraju s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te s iskazom svjedoka ŽĐ. Posebno se podudara u dijelu o postavljanju i održavanju električnog pastira te o dugotrajnom korištenju zemljišta za ispašu stoke. Sud je uzeo u obzir da govori o događajima na kojima je neposredno sudjelovala, uključujući samu kupoprodaju, plaćanje cijene i uvođenje u posjed. U tim okolnostima njezina rodbinska povezanost s tužiteljem ne dovodi u sumnju istinitost iskaza, budući da se on u bitnim elementima poklapa s drugim provedenim dokazima – ponajprije s iskazom svjedoka ŽĐ, koji nije rodbinski povezan sa strankama i nema osobni interes u sporu. Iskaz ovog svjedoka potvrđuje da je tužitelj od 1990. faktično u posjedu predmetne čestice, da posjed traje kontinuirano i mirno, da se ostvaruje javno (ograda, električni pastir, držanje stoke), te da nikada nije bio osporavan.

20. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je 1990. od pok. CĐ kupio njegovo imanje, među ostalim i spornu česticu kč. br. [katastarska čestica], uz isplatu kupoprodajne cijene od 26.000 DEM u dvije rate. Potvrdio je da mu je CĐ osobno predao nekretnine u posjed i pokazao granice na terenu, nakon čega je zemljište koristio i davao ga drugima na uporabu. Naveo je da je zemljište u početku raskrčio i održavao, a potom dao ŽĐ na korištenje za ispašu konja i krava, uz postavljanje električnog pastira prije 20-ak godina. Istaknuo je da do pokretanja ovog spora nitko nikada nije osporavao njegov posjed, niti ga pokušao ometati ili prekinuti, te da su nasljednici pok. CĐ i UĐ i ĐĐ – 2022. godine priznali njegovo vlasništvo i prenijeli na njega svoje suvlasničke udjele. Sud ocjenjuje iskaz tužitelja dosljednim, preciznim i životno uvjerljivim. Tužitelj je detaljno opisao okolnosti kupoprodaje, isplatu cijene, način uvođenja u posjed i kasniji način korištenja zemljišta. Njegovi navodi potvrđeni su drugim provedenim dokazima. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao i zapisnik o očevidu, utvrdili su postojanje suhozida i električnog pastira na među, što se u cijelosti podudara s tužiteljevim opisom. Iskaz ŽĐ, koji nema osobni interes u sporu, potvrđuje da zemljište već 20 godina koristi isključivo uz dopuštenje tužitelja i da je on postavio električnog pastira. Iskaz PĐ potvrđuje navode tužitelja o kupoprodaji i uvođenju u posjed. Iskaz tužitelja je logičan i bez proturječja, a detalji koje sadrži poklapaju se s utvrđenim činjeničnim stanjem na terenu. Dakle, tužitelj potvrđuje da je od 1990. faktično u posjedu predmetne čestice, da taj posjed traje kontinuirano i mirno, da se ostvaruje javno i samostalno, te da nikada nije bio osporavan

21. Na temelju cjelokupno provedenog postupka jasno slijedi da je tužitelj 1990. stupio u posjed predmetne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je kupio od tadašnjeg vlasnika pok. CĐ, i da od tada pa sve do danas taj posjed ima sva obilježja mirnog, javnog, samostalnog, istinitog i poštenog posjeda u smislu članka 18. ZV. Tužitelj je u svom iskazu dosljedno i uvjerljivo opisao okolnosti uspostave posjeda i to zaključenje usmenog kupoprodajnog ugovora s CĐ, ugovorenu cijenu od 26.000,00 DEM koju je isplatio u dvije rate, sastavljanje pisane potvrde od 25. lipnja 1990. kojom je potvrđeno plaćanje, te faktičnu predaju posjeda od strane prodavatelja. Njegove navode u bitnome potvrđuje i iskaz svjedoka PĐ, koja je iskazala da je prisustvovala razgovorima i isplati cijene, te potvrdila da je sastavljena pisana potvrda i da je CĐ tada osobno predao česticu u posjed tužitelju.

22. Nakon preuzimanja posjeda tužitelj je zemljište najprije raskrčio i održavao, a potom ga dao u uporabu ŽĐ, koji je uz njegovu suglasnost na zemljištu držao konje i krave i postavio električni pastir. Tužitelj je također naglasio da posjed u cijelom razdoblju nikada nije bio osporavan od strane tuženika ili njihovih pravnih prednika, niti je bio prekidan bilo kakvim postupkom, prijavom ili smetanjem. Ovi tužiteljevi navodi u cijelosti su potvrđeni drugim dokazima. Naime, svjedok ŽĐ potvrdio je da već 20-ak godina drži konje i krave na predmetnoj čestici isključivo uz dopuštenje tužitelja, da je on osobno postavio električni pastir uz među, te da mu nikada nitko nije osporavao korištenje zemljišta niti mu je bilo potrebno dopuštenje ikoga drugoga osim tužitelja. Time je izravno potvrdio da je faktična vlast nad česticom bila u rukama tužitelja. Svjedok PĐ dodatno je potvrdila da od 1990. obitelj CĐ nikada nije faktično koristila predmetnu česticu, a njezin iskaz potvrđuje odlučne činjenice kojima je ona neposredno svjedočila, a u bitnim se elementima podudara s navodima tužitelja i svjedoka ŽĐ. Dodatno, nalaz i mišljenje sudskog vještaka geodetske struke i zapisnik o očevidu pružaju objektivnu potvrdu navoda tužitelja i svjedoka. Naime, na terenu je nesporno utvrđeno da je čestica omeđena suhozidom, da je uz međne linije postavljen električni pastir, te da postoje jasno uređeni i prohodni pristupi parceli (s južne, istočne i sjeveroistočne strane). Ovi nalazi potpuno odgovaraju tužiteljevom opisu načina korištenja zemljišta i potvrđuju da se čestica nije nalazila u zapuštenom ili napuštenom stanju, nego je bila uređena i pod trajnim režimom faktične uporabe.

23. Nadalje, iako usmeni kupoprodajni ugovor iz 1990. nije mogao proizvesti učinak prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama – budući da je za uknjižbu potrebno postojanje valjane pisane isprave – njegova valjanost kao obveznopravnog posla, potkrijepljena pisanom potvrdom o isplati cijene i faktičnom predajom posjeda od strane prodavatelja, predstavlja valjani pravni temelj posjeda u smislu članka 18. stavka 1. ZV. Na toj osnovi tužitelj je zakonito stupio u faktičnu vlast nad nekretninom, nakon što je isplatio cijenu i nakon što mu je ista predana u posjed, te je time postao zakonit, istinit i pošten posjednik. Budući da je takav posjed od 1990. miran javan i neprekidan ispunjene su pretpostavke za redovnu dosjelost iz članka 159. stavka 1. i 2. ZV, pa je tužitelj pravo vlasništva stekao najkasnije 2000.

24. Sud posebno cijeni i procesnu okolnost da tuženici nisu pristupili glavnoj raspravi, iako su uredno pozvani. Time su propustili iskoristiti pravo da osobno ospore odlučne činjenice, da propituju vjerodostojnost tužitelja i svjedoka. U skladu s načelom dispozitivnosti i teretom dokazivanja, stranke snose posljedice svoje pasivnosti: tuženici nisu učinili vjerojatnim niti dokazali nijednu činjenicu koja bi mogla dovesti u sumnju tužiteljev prikaz nastanka trajanja posjeda, niti su pokazali da je posjed bio prekinut ili osporen (npr. sustavnim vlastitim korištenjem, smetanjem posjeda, prijavama, sudskim ili upravnim postupcima).

25. Slijedom svega navedenog, tužitelj je dokazao sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke.

26. Na uviđaju od 19. rujna 2025. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje FĐ, jer je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka. Prema članku 299. stavak 1. ZPP, nakon zaključenja prethodnog postupka stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nisu mogle ranije iznijeti. U konkretnom slučaju tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje takvih razloga, već je prijedlog podnesen bez opravdanja zašto taj svjedok nije bio predložen ranije.

27. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP u svezi članka 155. stavak 1. ZPP te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).

23.1. Člankom 154. stavak 1. ZPP propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

23.2. Budući da su tuženici u cijelosti izgubili u ovom postupku, u obvezi su tužitelju naknaditi sve troškove koji su mu bili potrebni za vođenje parnice.

23.3. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 1.500,00 EUR, priznat mu je trošak i to za sastav tužbe od 18. svibnja 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1. OT), pristupa na ročište 19. prosinca 2023. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 9. listopada 2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na uviđaj od 19. rujna 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT) te trošak pristupa na ročište od 23. rujna 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1. OT), odnosno 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 1.000,00 EUR. Istom je priznat trošak PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 250,00 EUR te trošak predujma u visini od 504,90 EUR.

23.4. Istome je nadalje priznat trošak na sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 EUR na temelju Tbr 1/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba) u svezi članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.) te sudske pristojbe na presudu u visini od 53,09 EUR (Tbr. 2/1. u svezi Tbr. 1/1. Uredbe).

23.5. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište od 12. siječnja 2024. jer se na tom ročištu nije raspravljano o glavnoj stvari, sporednim pitanjima, niti su se izvodili bilo kakvi dokazi, već je isto odgođeno zbog neuredno dostave 2. tuženiku, zbog čega tužitelju ne pripada trošak za tu radnju.

23.6. Prema tome, naloženo je tuženicima da tužitelju naknade parnični trošak u visini od 1.834,54 EUR, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbijen.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 23. listopada 2025.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženicima