Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-rz-18/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te Slavena Vidmara i mr. sc. Ljiljane Stipišić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UĆ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 130. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbama optuženog UĆ i optuženog MĆ podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 4.travnja 2025. broj Kv-Rz-1/2025., u sjednici održanoj 23. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog UĆ i optuženog MĆ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 4. travnja 2025. broj Kv-Rz- 1/2025. na temelju članka 402. stavka 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) određeno je suđenju u odsutnosti optuženom UĆ i optuženom DĆ.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi UĆ putem branitelja Marija Vrabca odvjetnika iz Osijeka, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
2.1. Žalbu je pravovremeno podnio i optuženi MĆ putem branitelja Hrvoja Krivića odvjetnika iz Osijeka, zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati Županijskom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe optuženog UĆ i optuženog MĆ nisu osnovane.
5. Optuženi MĆ u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da pobijano rješenje uopće ne sadrži opće i posebne pretpostavke za suđenje u odsutnosti te da ne sadrži obrazloženje o tome koji su to osobito važni razlozi da se optuženiku sudi iako je odsutan. Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud iznio jasne i valjano obrazložene argumente na kojima temelji svoj zaključak o ispunjenju zakonskih pretpostavki iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se optuženom DĆ (i optuženom UĆ) sudi u odsutnosti, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju smjera ovaj žalitelj. Žaliteljevo neslaganje s tim razlozima, kojima obrazlaže i žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08., u suštini predstavlja pokušaj osporavanja navedenog zaključka o ispunjenju pretpostavki za suđenje u odsutnosti, o čemu će biti riječi u okviru te žalbene osnove.
6. U žalbi optuženi MĆ ističe da su mu suđenjem u odsutnosti povrijeđena temeljna prava na obranu zajamčena Ustavom i Konvencijom kao i pravično suđenje jer mu se mora dati mogućnost da ispituje ili da može ispitati svjedoke optužbe i da se osigura ispitivanje svjedoka obrane po istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.
7. Naime, optuženom UĆ i optuženom DĆ u ovom kaznenom postupku stavlja se na teret počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava - uništavanje kulturnih i povijesnih spomenika koje, unatoč tome što ne zastarijeva, predstavlja jedno od najpogibeljnijih kaznenih djela. Pritom, način počinjenja tog djela, kako je to obojici optuženika stavljeno na teret pravomoćnom optužnicom, potom protek vremena od njegovog počinjenja (što po prirodi stvari ukazuje na opravdanu bojazan da će biti otežano izvođenje dokaza), interes oštećenika da se u razumnom roku odluči o kaznenoj odgovornosti optuženika kao i društveni interes da se ovakva djela sankcioniraju, u svom zbiru predstavljaju one osobito važne razloge iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. zbog kojih je nužno da se suđenje protiv obojice optuženika provede u njihovoj odsutnosti, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
7.1. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju ispunjena i daljnja zakonska pretpostavka iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. da se protiv obojice optuženika provede suđenje u odsutnosti jer su i optuženi UĆ i optuženi MĆ nedostižni državnim tijelima Republike Hrvatske, a njihovo izručenje kao niti suđenje u stranoj državi nije moguće.
7.2. Naime, protiv obojice optuženika je još u istrazi rješenjem od 16. listopada 2018. broj Kir-Rz-9/2018., upravo zbog njihove nedostupnosti državnim tijelima, određen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te naloženo izdavanje tuzemne i međunarodne tjeralice (međunarodna tjeralica na snazi od 18. siječnja 2019.), a potom 24. siječnja 2019. izdani i europski uhidbeni nalozi, a koje su sve mjere, poduzete radi osiguranja prisutnosti obojice optuženika u postupku, ostale bez rezultata.
7.3. Također, optuženi UĆ i optuženi MĆ su prije podizanja optužnice zamolbeno ispitani 7. veljače 2019. pred Višim sudom u Beogradu kojom prilikom su obojica optuženika naveli adresu svog prebivališta (optuženi UĆ u [adresa], te optuženi MĆ u [adresa]), a na koju adresu su im u više navrata uredno dostavljeni pozivi i druga pismena u predmetnom postupku (optužnica od 29. srpnja 2019., pozivi za sjednicu optužnog vijeća od 6. studenog 2020. i 9. lipnja 2021., rješenje od odbijanju prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza od 9. lipnja 2021. kao i odluka višeg suda (od 1. prosinca 2021.) u povodu njihovih žalbi, poziv za sjednicu optužnog vijeća od 24. svibnja 2022.). Međutim, nakon potvrđivanja optužnice, za pozive za pripremno ročište od 27. listopada 2022., 31. ožujka 2023., 28. rujna 2023., 27. rujna 2024. i 6. veljače 2025. nema dokaza o izvršenoj dostavi poziva optuženicima, iako su pozivi poslani identičnim diplomatskim putem kao i ranije, a optuženici, iako imaju saznanja o ovom postupku, nisu se odazvali pozivima sudu niti javili eventualnu promjenu adrese stanovanja, niti svoj izostanak opravdali.
7.4. Sve istaknute okolnosti u svojoj ukupnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a protivno žalbama obojice optuženika, bez sumnje ukazuju na zaključak da optuženi UĆ i optuženi MĆ nisu dostupni državnim tijelima Republike Hrvatske, a time i na postojanje daljnje zakonske pretpostavke za suđenje u odsutnosti.
8. Također, iz podataka u spisu proizlazi da su obojica optuženika državljani Republike Srbije pa njihovo izručenje Republici Hrvatskoj nije moguće. Pritom se u konkretnom slučaju ne radi niti o kaznenim djelima organiziranog kriminala i korupcije, za koja djela je u skladu s odredbom članka 8. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Srbije od 29. lipnja 2010. dopušteno izručenje državljana zamoljene države ili osobe bez državljanstva s prebivalištem u zamoljenoj državi. Uz navedeno, treba imati u vidu i odredbe Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida od 13. listopada 2006., sklopljenog između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, gdje je propisano da u predmetima ratnih zločina nije moguća ekstradicija vlastitih državljana, ali isto tako nije moguć niti ustup kaznenog progona. Osim toga, i odredbom članka 67. stavka 2. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.) propisano je da do ustupa kaznenog progona može doći samo na prijedlog državnog odvjetnika, a takvog prijedloga u ovom konkretnom kaznenom postupku nema, a osim toga ako je oštećenik državljanin Republike Hrvatske ustupanje nije dopušteno ako se on tome protivi (spisu prileži dopis oštećene župe Sveti Josip u Dalju kojim se protivi ustupanju kaznenog progona). Stoga je i u tom dijelu, protivno žalbi obojice optuženika, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne samo da nije moguće izručenje, već nije moguć niti ustup kaznenog progona Republici Srbiji.
9. Kraj ovakvog stanja stvari, žalbeni navodi optuženog MĆ da su određivanjem suđenja u odsutnosti optuženiku povrijeđena njegova „temeljna prava na obranu zajamčena Ustavom i Konvencijom kao i pravično suđenje“ nisu osnovani.
9.1. Naime, točno je da je suđenje u nazočnosti optuženika pravilo, a suđenje u odsutnosti samo iznimka. Tako je člankom 29. stavkom 2. alinejom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav RH) te člankom 6. stavkom 3. alinejom c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine
- Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.), propisano da se u kaznenom postupku u kojem sudjeluje optuženik može braniti sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom, što pretpostavlja situaciju optuženikove osobne prisutnosti.
9.2. Međutim, ovaj žalitelj zanemaruje činjenicu da je isto tako odredbom članka 29. stavka 2. alineje 5. Ustava RH propisano da je pravo optuženika da mu se sudi u njegovoj nazočnosti moguće ostvariti jedino u situaciji ako je isti dostupan sudu, a što u ovom konkretnom kaznenom postupku, iz razloga koji su naprijed navedeni i obrazloženi, nije slučaj, pa stoga, nasuprot prigovorima žalitelja MĆ, donošenjem odluke o suđenju u odsutnosti nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, a kako to neosnovano ističe ovaj žalitelj.
10. Slijedom svega iznijetoga te budući da nisu počinjene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbiti žalbe optuženog UĆ i optuženog MĆ kao neosnovane i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 23. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
