Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1164/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, koje zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2236/2023-22 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2236/2023-22 od 28. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.100,09 eura, preko iznosa od 1.432,10 eura do iznosa od 2.533,00 eura i u dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.533,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2023. pa do isplate na ime naknade neimovinske i imovinske štete, te naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.922,54 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je odbijen tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.448,69 eura (točka II. izreke)
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke žali se tuženik, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. 80/2022, 114/2022 i 155/2023; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači.
2.2. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za naknadom imovinske i neimovinske štete nastale tužitelju kao pješaku, uslijed štetnog događaja od 16. ožujka 2023, kojeg je skrivio osiguranik tuženika .
5. Među strankama nije sporan nastanak samog štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, kao niti činjenica da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio nesporni iznos od 1.098,00 eura, već je sporna isključivo visina dosuđene pravične novčane naknade za pretrpljeni strah i duševne boli zbog naruženosti, kao i odluka o parničnim troškovima
6. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da iz tužbe proizlazi kako je tuženik stradao u prometnoj nezgodi od 16. ožujka 2023. godine dok je prelazio pješački prijelaz, krivnjom tuženikova osiguranika koji je upravljao vozilom reg oz [registarska oznaka] i osiguran kod tuženika u to vrijeme policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068400623367, navodeći da je pretrpio tjelesne ozljede i zahtijevajući naknadu imovinske te neimovinske štete, te podneskom od 26. kolovoza 2024., kojim usklađuje tužbeni zahtjev konačno potražuje za neimovinsku štetu iznos od 3.900,00 eur, za tuđu pomoć i njegu iznos od 255,49 eur, ukupno 4.155,49 eur a što umanjeno za neprijeporan isplaćenih 1.098,00 eur, predstavlja konačno potraživan iznos od 3.057,49 eur
- da tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu štete preko iznosa od 1.098,00 eur isplaćenog 15. rujna 2023., predlažući odbiti tužbeni zahtjev preko navedene svote
- da iz nalaza i mišljenja Tomislava Smoljanovića, sudskog vještaka medicinske struke – ortopedije, proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede u vidu kontuzije prednjeg dijela desnog stopala i površinskih ozljeda glave i lijeve šake, da je liječenje trajalo do 22. kolovoza 2023., ukupno 159 dana, da je trpio fizičke bolove različitog intenziteta kroz dulje vremensko razdoblje, da je pretrpio intenzivan primarni strah u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od jednog dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od oko 6 dana, kao i da su zaostale trajne posljedice u vidu blaže fleksorne deformacije prstiju desnog stopala, promjene pigmentacije kože, natisaka i povremenih oteklina stopala kod duljeg hoda trajnog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 1 %, kao i da je kod tužitelja nastala trajna, blaža naruženost, vidljiva pri nošenju otvorene obuće. Saslušan na ročištu 4. veljače 2025. isti iskazuje kako tužitelj ima šećernu bolest, te da opisane ozlijede u tom slučaju češće rezultiraju komplikacijama zbog otekline koje dovode do urastanja nokta, pa da lakše može doći do infekcija koje kod osoba s navedenom bolešću mogu rezultirati i amputacijama.
- da iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu proizlazi da je isti umirovljenik, dugogodišnji planinar i član planinarskog društva, te da primjećuje naticanje noge uslijed pješačenja nakon nesreće, da je proveo fizikalne vježbe, ali da su ostale posljedice, kao i da se naruženost vidi u ljetnoj odjeći
7. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
7.1. Odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.), pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.), te da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud, obrazlažući pobijanu presudu u bitnom naveo kako prihvaća tužiteljev iskaz kao životan i uvjerljiv, te kao vjerodostojan nalaz i mišljenje spomenutog vještaka, smatrajući isti stručno i obrazloženo sačinjenim, zasnovanim na kliničkom pregledu i bitnim liječničkim ispravama iz tužbe, ocjenjujući da je tuženikov zahtjev za određivanjem novog vještačenja neosnovan. Stoga je pozivom na odredbe čl. 19. st. 2. i čl.1100. ZOO-a, uvažavajući osobitosti konkretnog slučaja, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, naruženost, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, opseg smanjenja životne aktivnosti, dob i spol tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje utvrdio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 3.400,00 eura, što uvećano za tuđu pomoć i njegu (čl.223.st.1 ZPP-a) od 231,00 eura, koja je tužitelju trebala 77 sati, daje iznos od 3.631,00 eur, umanjen za neprijeporno plaćenih 1.098,00 eur , te je kao konačno utvrđen iznos 2.533,00 eura, koji je tužitelj u valjalo dosuditi
8.1. Pritom je prvostupanjski sud, obrazlažući utvrđeni iznos neimovinske štete (3.400,00 eur) istu razložio, utvrđujući zasebno iznose koje bi tužitelju pripali zbog fizičke boli (1.500,00 eur), straha (1.000,00 eur) , duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti (200,00 eur), te duševnih boli zbog naruženosti (700,00 eur) 9. U žalbi tuženik u bitnom osporava visinu iznosa dosuđenog radi pretrpljenog straha i duševnih boli zbog naruženosti, smatrajući da navedeni iznosi nisu u skladu sa novim orijentacijskim kriterijima odnosno da dosuđeni iznos značajno prelazi orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osporavajući posljedično i dosuđene troškove parničnog postupka.
10. Prije svega valja istaknuti da se neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti, sukladno odredbi članka 1100.ZOO-a, dosuđuje u jedinstvenom iznosu, pri čemu intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i postojanje naruženosti te smanjenja životne aktivnosti, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje sud cijeni prilikom ocjene ukupnosti povrede prava osobnosti i visine pravične novčane naknade. Iako je sud prvog stupnja u obrazloženju presude razmatrao pojedine elemente povrede prava osobnosti, iz sadržaja pobijane presude jasno proizlazi da je neimovinsku štetu cijenio kao cjelinu, dosudivši tužitelju jedinstveni iznos pravične novčane naknade, čime je pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Suprotno žalbenim navodima tuženika intenzitet pretrpljenih bolova i straha, trajanje liječenja, kao i zaostale trajne posljedice, prema ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u utvrđenom iznosu, a navedeni iznos je u rasponu i skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su novčani iznosi naznačeni u Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenoga 2002. povećani za 50%
12. Također, tuženik posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka, već paušalno navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o parničnim troškovima. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tuženika
13. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
Split, 23. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica