REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U DONJOJ STUBICI

Matenčaka 3/I, Donja Stubica

Posl.br. P-17/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Ines Oroz, u pravnoj stvari tužitelja FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Nini Šuku, odvjetniku u Oroslavju, protiv tuženika ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 11. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 23. listopada 2025¸.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju PA, [adresa], 52 A, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00 (tritisuće) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju PA, [adresa], 52 A, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tijekom 2023. godine bio zaposlen kod tuženika i da je od istoga kupio automobil marke "Ford mondeo", na način da će ga otplaćivati na rate, nakon čega će izvršiti prijenos na njegovo ime. Tuženik je tako tužitelju naplatio 3.000,00 eura te mu nakon toga bezrazložno oduzeo automobil. Tužitelj sada nema niti automobil, niti isplaćeni novac, pa predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 3.000,00 eura i nadoknadi troškove parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je PA bio zaposlen u obrtu [obrt], vl. ŠA, [adresa], od 1. studenoga 2022. godine. PA je sukladno čl. 92. st. 4. Zakona o radu dobivao plaću i ostale dodatke na plaću prema prethodno potpisanom Ugovoru o radu. Plaća i ostali primici su svakog mjeseca uredno bili isplaćeni na tekući račun radnika te je radnik uredovno primio i svaku obračunsku listu za isplaćeni primitak. Navedeni je u više navrata tražio da on kao vlasnik obrta radi nezakonite radnje u vidu kupnje opreme, alata te ostalih potrošnih dijelova za njegovu privatnu potrebu. On kao vlasnik obrta svjestan je da takav vid radnji nije u skladu sa zakonom i ostalim propisima te je o istima na adekvatan način upoznao radnika, a isti je često i dalje inzistirao na takvim radnjama. Iako su sve plaće i ostali primici bili isplaćeni u zakonski propisanom roku, navedeni je nekoliko puta mjesečno tražio da mu se isplati novac na ruke, na što je on povremeno u par navrata pristao zbog empatije prema radniku. Ističe da je tužitelj podnio tužbu da je na ime ustege od plaće tužitelja naplatio određenu količinu novca, te tvrdi da mu je nezakonito bio oduzet automobil. Kao što je ranije spomenuo, sve plaće i ostali primici prema radniku bili su redovno isplaćeni, a kako nije bilo nikakvog potpisanog dokumenta, prema Ovršnom zakonu poslodavac [obrt], vl. ŠA nije imao osnove postupiti po tome. Smatra da nije kriv ni po jednoj osnovi za koju ga se optužuje jer je kao poslodavac uredno izvršavao sve svoje obveze, na vrijeme i u zakonskom roku za što je priložio dokaze: Ugovor o radu, Potvrda Hrvatskog zavoda za zdravstveno i mirovinsko osiguranje o prijavi radnika, platne liste, potvrde o bolovanju radnika i sporazumni raskid ugovora, a također je često i na vlastiti uštrb svojim privatnim novcem uskočio radniku u pomoć kako bi se radnik osjećao zadovoljnije.

3. Presudom ovog suda posl.br. P-1547/2023-9 od 24. svibnja 2024. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, te da nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Povodom žalbe tuženika, rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Gž-700/2024-3 od 2. siječnja 2025., prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta je presuda i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je u ponovljenom postupku ostao u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao ispis sadržaja poruka između tužitelja i tuženika aplikacije "Whatsapp" (list 6-56 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 62 spisa), Prijavu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (list 63 spisa), Prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (list 64 spisa), Sporazum o raskidu ugovora o radu na (list 65 spisa), obračunske liste (list 66-71 spisa), saslušao je svjedoke EA i IA te tužitelja u svrhu dokazivanja.

7. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 3.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. U postupku je nesporno je da je tužitelj bio zaposlen u obrtu tuženika u razdoblju od studenoga 2022. do 18. travnja 2023. Također nije sporno da je tuženik dao tužitelju na korištenje svoj osobni automobil "Ford Mondeo". Nadalje, nije sporno da je tuženik nakon toga uzeo tužitelju predmetni automobil i više mu ga nije vratio.

11. U postupku je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, dok visina nije posebno osporena.

12. Svjedok IA, teta tužitelja, u svojem je iskazu navela da je njezin nećak PA bio zaposlen kod AA i zna da mu je nekoliko mjeseci nakon isplaćene plaće na ruke davao novce za automobil koji je tuženik dao PA na korištenje, odnosno PA se s njim vozio na posao. Nekoliko puta je ona vozila PA na bankomat da podigne novce kako bi ih nakon toga dao tuženiku, a čak ga je jednom vozila kod tuženika i vidjela kad mu je PA dao novce za auto. Zna da je PA dobivao plaću preko računa i na ruke, a nakon toga je određeni iznos plaćao tuženiku na ruke za predmetni automobil. Ne zna o kojem iznosu se radilo, ali zna da je prošle godine tuženik uzeo PA auto i nije mu vratio novac koji je PA nekoliko mjeseci plaćao mu za taj automobil. Na posebno pitanje pun. tužitelja svjedokinja je odgovorila da se sjeća da je jedan dan prošle ili pretprošle godine došla k svojoj sestri i tada joj je PA rekao da mu je tuženik uzeo auto jer mu je njegov otac rekao da se PA više neće voziti s njegovim automobilom. Na ročištu održanom 11. rujna 2025. je u cijelosti ostala kod ranijeg iskaza te dodala da joj je poznato to o čemu svjedoči jer joj je tužitelj nećak i o istome je razgovarala s njim. Ne sjeća se u kojem točno razdoblju je tužitelj imao u posjedu automobil tuženika. Prisjetila se da je tužitelja znala voziti na bankomat po novce jer se baš u to vrijeme znala naći kod njega doma, pa je znala otići do dućana u centar [adresa], a onda bi tužitelj otišao sa njom do bankomata. Ne zna da li je u to vrijeme kada ga je vozila na bankomat tužitelj imao u posjedu auto tuženika. Drugi auto tuženik nije imao u posjedu, a zna da mu je u to vrijeme bio potreban auto. Iz razgovora s tužiteljem joj je poznato da je podizao novac kako bi isti dao tuženiku na ruke za predmetni automobil, a jednom je i sama vidjela i bila kod tuženika u dvorištu kada mu je tužitelj dao novce na ruke, no ne zna o kojem se točno iznosu tada radilo. Tog dana kad je tužitelja vozila kod tuženika doma da mu da novce, tužitelj je bio zaposlen kod tuženika. Ne zna o kojem se ukupnom iznosu dugovanja radilo. Tužitelj joj je u razgovoru rekao da je predmetni automobil kupio od tuženika. Jednom prilikom, kad je došla kod tužitelja, a to je bilo u vrijeme dok je tužitelj još radio kod tuženika, misli da negdje pred kraj radnog odnosa, ne može se točno sjetiti kada, tužitelj joj je rekao da je njemu tuženik rekao da je otac tuženika rekao da tužitelj taj auto više neće voziti. Za razloge istog se ne može sjetiti, vjerojatno su o tome razgovarali ali zbog proteka vremena se toga ne sjeća.

13. Svjedok EA, tast tužitelja, u svojem iskazu je naveo da je njegov zet bio zaposlen kod tuženika AA i tuženik mu je dao na korištenje osobni automobil marke Ford Mondeo, a njegov zet mu je svaki mjesec otplaćivao taj auto. Nakon toga njih dvojica su se posvađali i tuženik njegovom zetu nije vratio novce niti automobil. Misli da se radilo o iznosu od 20.000,00 kn, a sve se odvilo prošle ili pretprošle godine. Sve navedeno doznao je iz razgovora sa zetom UA. Na ročištu održanom 11. rujna 2025. je u cijelosti ostao kod ranijeg iskaza te dodao da mu je poznato da je tužitelj radio kod tuženika, da mu je bio potreban automobil i da je isti kupio od tuženika. Ne sjeća se da bi stranke sklopile bilo kakav ugovor o kupoprodaji. Poznato mu je da je dogovorena cijena bila 30.000,00 kuna. Nije mu poznato ništa o načinu plaćanja dogovorene cijene. Zna da je tužitelj tuženiku isplatio 4 rate po 5.000,00 kuna, a kasnije je došlo do toga da je tuženik uzeo auto tužitelju ili ga je tužitelj sam vratio, ne zna točno. Ne zna što su tužitelj i tuženik međusobno imali i zašto je do navedenog došlo. To se sve odvijalo negdje u 2023. godini. Ne sjeća se da li je nakon oduzimanja ili povratka auta tužitelj i dalje radio kod tuženika.

14. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj PA u svom je iskazu naveo da je do svibnja prošle godine bio zaposlen u obrtu tuženika, a gdje je radio pet mjeseci. U prosincu 2022. godine dogovorio je s tuženikom da mu preda svoj automobil, a on će ga otplaćivati na rate, a kada ga otplati izvršit će prijenos. Dogovorili su se da će mu on za taj automobil platiti ukupno 30.000,00 kn. Radilo se o osobnom automobilu marke Ford Mondeo. Navodi da je plaće od tuženika primao na ruke, a djelomično na račun, s time da dio koji mu je trebao isplatiti na ruke nikada nije primio, a još je od iznosa koji mu je uplaćivan na račun svakog mjeseca plaćao tuženiku za predmetni automobil. Radilo se o četiri plaće i iznosu od 5.000,00 kn mjesečno, a tuženiku je za predmetni automobil otplatio ukupno 3.000,00 eura, a možda i više. U travnju 2023. tuženik ga je molio da mu posudi predmetni automobil, nakon čega mu ga nije vratio, a ni novce koje je za njega primio, čak nije ni pristao da mu on plati preostali iznos koji su dogovorili za taj automobil. Napominje da mu je tuženik u jednom trenutku rekao da će mu vratiti sav novac koji mu je isplatio za predmetni automobil, ali on to do danas nije učinio. Navodi da je njegov radni odnos kod tuženika prestao sporazumom o raskidu ugovora o radu koji je zaključio s tuženikom u travnju 2023. godine. S tuženikom je sklopio ugovor o kupoprodaji automobila u usmenom obliku i dogovorili su obročnu otplatu, a isto je znala i cijela [adresa], što je vidljivo iz Whatsapp poruka koje je dostavio uz tužbu u spis. Ukupna dogovorena cijena bila je 30.000,00 kuna. Krajem 2022. godine mu je tuženik predao automobil u posjed. Dogovorili su se da će prijenos izvršiti nakon cjelokupne otplate. U travnju 2023. godine je potpisao zajedno s tuženikom sporazumni raskid ugovora o radu i od tog dana automobil više nije bio u njegovom posjedu. Isti dan kada je potpisao sporazumni raskid, tuženik ga je pitao da mu posudi predmetni automobil i ključeve jer treba nešto obaviti u [adresa], a nakon toga mu ključeve više nije vratio. Nakon toga se nisu uspjeli dogovoriti hoće li mu vratiti cjelokupni isplaćeni iznos ili će on isplatiti razliku do 30.000,00 kuna pa će prenijeti auto na njegovo ime. Plaću od tuženika je djelomično primao na ruke, a djelomično na zaštićeni račun i tužitelju je mjesečno davao cijeli iznos koji je primio na zaštićeni račun. U spis nije dostavio potvrde banke o navedenim uplatama jer nije smatrao da je isto bitno. Smatra da je moguće na bankomatu podići iznose sa zaštićenog računa. Cijena je bila ugovorena u kunama, dakle 30.000,00 kuna. Kada mu se predočavaju Whatsapp poruke na listu 52-54 spisa te upitan da pojasni tko je JA, odgovorio je da je isti njegov bivši kolega i kum od tuženika, odnosno tuženik je njegov vjenčani kum.

15. Uvidom u sadržaj Whatsapp poruka i to u poruku koju je 25. travnja 2023. tuženik napisao tužitelju (list 42 spisa) proizlazi kako je tuženik tužitelju napisao da je tužitelj koristio auto 5 mjeseci i plaćao za to, a da je dobra volja tuženika bila da, ako tužitelj skupi ostatak do dogovorenog iznosa, da će prepisati auto na tužitelja. Tužitelj na to odgovara da mu nije jasno što se događa jer je tuženik rekao da mu ne da auto i da će mu u utorak donijeti novce, a da ga sada pita da li ima novce za auto. Tuženik potom piše da je cijelo vrijeme mislio da tuženik ima ostatak novac za auto i da će ga kupiti.

16. Dakle, iz sadržaja Whatsapp poruka, a osobito iz poruka koje tuženik šalje tužitelju u periodu neposredno nakon prestanka radnog odnosa, proizlazi da je tuženik pisao da je mu je tužitelj plaćao za automobil i da su stranke dogovorile prijenos automobila kada bude u cijelosti isplaćen dogovoreni iznos, odnosno da će tada tužitelj "prepisati" auto na tužitelja. Takav sadržaj poruka je podudaran iskazu tužitelja u dijelu kada navodi da je s tuženikom dogovorio da će automobil otplaćivati na rate, a kada ga otplati izvršit će prijenos te da je mjesečno plaćao tuženiku za automobil.

17. Dovodeći u zajedničku vezi iskaze svjedoka IA i EA te tužitelja, sud je utvrdio da su se stranke usmeno sporazumjele da će tužitelj tuženiku za predmetni automobil platiti ukupno 30.000,00 kuna, pa mu je svaki mjesec plaćao određene novčane iznose za automobil, i to na ruke ili kao ustege određenih iznosa od njegove plaće.

18. Svjedoci IA i EA, iako osobe koje su u odnosu srodstva s tužiteljem, iskazuju životno, logično i uvjerljivo. Njihovi iskazi su podudarni s iskazom tužitelja osobito u dijelu u kojem govore o dinamici plaćanja iznosa, pa tako svjedok EA navodi da zna da je tužitelj tuženiku isplatio 4 rate po 5.000,00 kuna, a svjedokinja ČA ima i neposredna saznanja o plaćanju jer je sama vozila tužitelja na bankomat kako bi podizao novac i dao tuženiku te je i sama jednom prilikom vidjela tužitelja kako tuženiku na ruke daje novac.

19. Iskaz tužitelja je u bitnome je u skladu s iskazom svjedoka IA i EA te s ostalim dokazima u spisu, neposredno je uvjerljiv i istinit te ga sud u cijelosti prihvaća jer zajedno s ostalim provedenim dokazima predstavlja jednu logički zaokruženu cjelinu.

20. S druge strane, tuženik nije pristupio na glavnu raspravu na koju je uredno pozvan, radi saslušanja, pa svojim propustom nije saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja. Odredbom čl. 269. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da će sud, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

21. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno svih provedenih dokaza sud zaključuje kako tužitelj opravdano potražuje od tuženika iznos od 3.000,00 eura s osnova stjecanja bez osnove.

22. Iz tijeka postupka, odnosno izvedenih dokaza, proizlazi da su u konkretnom slučaju stranke usmeno dogovorile kupoprodaju automobila s obročnom otplatom cijene te da je prijenos vlasništva automobila trebao biti izvršen nakon cjelokupne otplate, do čega nije došlo zbog narušenih odnosa između stranaka. Također je utvrđeno da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 3.000,00 eura, nakon čega mu je tuženik uzeo automobil i nije mu vratio novac koji mu je tužitelj svaki mjesec plaćao za taj automobil. Nedvojbeno je da su se odnosi među strankama u međuvremenu teško poremetili i da je tužitelj u travnju 2023. prestao raditi kod tuženika i da je ta okolnosti imala utjecaja na njihove daljnje postupke.

23. No, prema odredbi čl. 465. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ugovor o kupoprodaji s obročnom otplatom cijene mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je st. 2. propisano da pored stvari i njezine cijene u ispravi o ugovoru moraju, pod prijetnjom ništetnosti, biti navedeni: ukupan iznos svih obročnih otplata, računajući i onu koja je izvršena u času sklapanja ugovora, iznos pojedinih otplata, njihov broj i njihovi rokovi, a st. 3. da isprava o ugovoru mora, pod prijetnjom ništetnosti, sadržavati odredbu da kupac može raskinuti ugovor ako to pisano priopći prodavatelju u roku od tri dana od potpisivanja isprave te da se toga prava kupac ne može odreći unaprijed.

24. Dakle, u konkretnom se slučaju radi o tome da su stranke sklopile usmeni ugovor o kupoprodaji automobila s obročnom otplatom, kojem ugovoru nedostaje zakonom strogo propisana forma.

25. Sam tužitelj u svom iskazu navodi da je sklopljen ugovor o kupoprodaji automobila u usmenom obliku i da je dogovorena obročna otplata, pa se zaključuje da ugovor nije sklopljen u obliku koji zakon propisuje za takvu vrstu ugovora o kupoprodaji s posebnim pogodbama, stoga ni ne može doći do raskida takvog ugovora. U takvom slučaju, primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

26. Stoga je utvrđeno da tužitelj svoj zahtjev temelji na izvanugovornom odnosu stjecanja bez osnove kojim se uređuje obveza vraćanja ili naknade vrijednosti onoga što je netko primio bez pravnog osnova, odnosno bez valjanog pravnog posla, sudske odluke ili zakona. Obveza vraćanja nastaje i ako je osnov za primitak kasnije otpao.

27. Dakle, radi s o povećanju imovine jedne strane, obogaćene, na štetu druge, oštećene strane, koje je nastalo bez valjane pravne osnove, pa na strani obogaćene strane nastaje obveza vraćanja onoga što je primio.

28. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, s tim da sukladno st. 3. istoga članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

29. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Kod takvog stanja stvari zaključuje se da je tuženik od tužitelja primio iznos od 3.000,00 eura i da isti drži bez ikakve pravne osnove, s obzirom da ugovor sam po sebi nije proizveo pravne učinke zbog povrede pravila o formi ugovora, pa je na temelju prethodno citirane odredbe tuženik dužan vratiti tužitelju utuženi iznos.

31. Slijedom navedenoga, sud je temeljem odredbe čl. 1111. st. 3. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

32. Prema čl. 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate, a visina stope dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, dok je visina troškova odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09, 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje u tekstu Tarifa).

34. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koji su pravodobno zahtijevani.

35. Dakle, kao potrebni troškovi tužitelju su priznati trošak sastava tužbe po tbr. 7/1 u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 19. prosinca 2023. po tbr. 8/1 u iznosu od 100 bodova te trošak zastupanja na ročištima 26. travnja 2024., 16. svibnja 2025. i 11. rujna 2025. po tbr. 9/1 u iznosima od po 100 bodova za svako ročište, što je ukupno 500 bodova x 2,00 eura, odnosno 1.000,00 eura, uvećano za PDV, dakle ukupno 1.250,00 eura.

36. Na naknadu troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

37. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Donjoj Stubici 23. listopada 2025.

Sutkinja:

Vesna Posavec

Viša sudska savjetnica:

Ines Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se predaje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.