Poslovni broj: P-1284/2023-30

Republika Hrvatska

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja SIGNALIZACIJA DUBROVNIK d.o.o. Čajkovica, Podgaj 3A, OIB: 41021357341, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o., protiv tuženica 1. VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženice ŠT, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnog učinka Kupoprodajni ugovor od 26.7.2000. godine, sklopljen između tužitelja SIGNALIZACIJA DUBROVNIK d.o.o., Čajkovica (Grad Dubrovnik), Podgaj 3A, OIB 41021357341 kao prodavatelja i I-tužene VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupca, na kojem je potpis I- tužene VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčević 72 dana 26.7.2020. godine pod brojem ovjere OV-5920/00.¨.

II. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da je nepostojeći, ništetan i bez pravnog učinka Darovni ugovor od 7.8.2000. godine, sklopljen između I-tužene VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao darovateljice i II-tužene ŠT (rođ. VT) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljice, na kojem je potpis I-tužene VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ovjeren kod javnog

bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Dr. Ante Starčević 72 dana 7.8.2000. godine pod brojem ovjere OV-6336/00.¨.

III. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨Utvrđuje se da je tužitelj SIGNALIZACIJA DUBROVNIK d.o.o., Čajkovica (Grad Dubrovnik), Podgaj 3A, OIB 41021357341 vlasnik posebnog dijela nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] B, k. o. [katastarska općina], kao ZK tijelo III, i to zk.č.br. ZGR. 2777, oznake zemljišta GARAŽA I PRAONA, bez naznačene površine, a koji posebni dio je upisan kao:

ZK tijelo III - 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), garaža u zgr. 2777 površine 21,12 m2 uz odgovarajući suvalsnički dio cijele nekretnine. ¨.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja:

¨ Nalaže se Općinskom sudu u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnom odjelu Dubrovnik, izvršiti upis brisanja prava vlasništva II-tužene ŠT (rođ. VT) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] upisanog na posebnom dijelu nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] B, k. o. [katastarska općina], kao ZK tijelo III, i to zk.č.br. ZGR. 2777, oznake zemljišta GARAŽA I PRAONA, bez naznačene površine, a koji posebni dio je upisan kao:

ZK tijelo III - 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 3), garaža u zgr. 2777 površine 21,12 m2 uz odgovarajući suvalsnički dio cijele nekretnine,

uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja SIGNALIZACIJA DUBROVNIK d.o.o., Čajkovica (Grad Dubrovnik), Podgaj 3A, OIB 41021357341. ¨.

V. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženicama na ime nadoknade troškova postupka iznos od 3.300,00 eura.

Obrazloženje

1.1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 27. prosinca 2023. i tijekom postupka tužitelj tvrdi da je tuženica DT upisana kao vlasnica etaže E-3 u zgr. 2777 k. o. [katastarska općina] – garaže površine 21,12 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a da je vlasništvo stekla temeljem Darovnog ugovora od 7. kolovoza 2000., kojim joj je darovala tuženica VT, a koja je isto stekla Kupoprodajnim ugovorom koji je sklopila s tužiteljem 26. srpnja 2020. i to u vrijeme dok je bila direktor tužitelja, čime da je ugovor sklopila sama sa sobom. Pri tome ukazuje se da tuženica ŠT upisala kao vlasnica 8. travnja 2002.

1.2. Tužitelj smatra da je navedeni Kupoprodajni ugovor ništetan jer tuženica VT nije imala suglasnost skupštine društva tužitelja za sklapanja istog, a što je bila dužna sukladno čl. 41., 43. i 426. Zakona o trgovačkim društvima, a kako je navedeno ugovor ništetan, smatra da je ništetan i ugovor o darovanju koji je uslijedio i to stoga što su sve pravne radnje utemeljene na ništetnom ugovoru također bez učinka.

1.3. Slijedom navedenog, tužitelj zahtjeva utvrđenje da su predmetni kupoprodajni ugovor i darovni ugovor nepostojeći, ništetni i bez pravnog učinka, utvrđenje da je on vlasnik posebnog dijela nekretnine te nalaganje upisa njegovog vlasništva u zemljišnim knjigama, sve uz obvezu tuženica da mu nadoknade troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenje presude do isplate.

2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženice ukazuju da se na predmetnu kupoprodaju primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima koje su bile na snazi u vrijeme raspolaganja, ali da niti navedene odredbe ne dolaze do primjene u konkretnom slučaju jer tuženica VT nikada nije bila osnivač ili član društva (tužitelja), a da je jedini koji je od osnivanja imao ovu ulogu AT, direktor tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe, ujedno sin tuženice VT i brat tuženice ŠT. U odnosu na znanje i suglasnost tužitelja za navedeno raspolaganje, ukazuju da je kupoprodajni ugovor sklopljen 23 godine prije pokretanja ovog postupka, da je tužitelj u naravi obiteljska firma čiji je jedini član od osnivanja bio AT, dok su direktori, osim tuženice VT, bili i ŽT (otac AT i ŠT, a suprug VT), BT (supruga AT) i AT, pa da AT, kao jedini član društva i brat ŠT nije mogao neznati za darovanje nekretnine njegovoj sestri, uz činjenicu da je uplata kupoprodajne cijene izvršena na račun tužitelja te da je za isto plaćen porez.

2.2. Tvrde da je do ovog spora došlo zbog obiteljske svađe koja se dogodila nakon smrti ŽT (oca AT i ŠT te supruga VT) te činjenice da je VT s kćerkom ŠT sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, nakon sukoba s LT, kao i činjenice da je ŠT protiv AT pokrenula spor radi iseljenje iz stana koji je njeno vlasništvo.

2.3. U odnosu na sam Darovni ugovor, tvrde da je tuženica ŠT vlasništvo stekla uz povjerenje u zemljišne knjige i postupajući u dobroj vjeri pa smatraju da čak i u slučaju ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora, predmetni ugovor o darovanju nije ništetan.

2.4. Slijedom navedenog, predlažu odbiti zahtjeve tužitelja i naložiti istom da im nadoknadi troškove ovog postupka.

3. U odnosu na tvrdnje tuženica, tužitelj ističe da je AT bio jedini osnivač i član društva do 2024., kada je društvo prodano, a da je u razdoblju od 1996. do 2014. bio zaposlen i boravio u [adresa], da je majku odredio kao direktoricu jer je u nju imao povjerenja kao majku no da ju je smijenio kada je utvrdio da je pripadno prisvajala gotovinske iznose iz blagajne te tada za direktora postavio oca ŽT. Ukazuje da je u konkretnom slučaju odlučno da je za navedeni kupoprodajni ugovor, sukladno zakonu, bilo nužno postojanje njegove pisane suglasnosti, a da je ista izostala, dapače da je predmetni Kupoprodajni ugovor sklopljen nakon što je njegova majka saznala da je namjerava opozvati s mjesta direktora, što je razvidno i iz činjenice da je ugovor sklopljen 8. srpnja 2000., a da je majka opozvana s mjesta direktora tužitelja 9. kolovoza 2000. Osporava da bi mu majka pozajmljivala novac te tvrdi da se radi o vraćanju nepripadno prisvojenog novca, dok osporava da bi se radilo o obiteljskoj firmi, što potvrđuje i činjenica da je jedno vrijeme direktor tužitelja bio VTŽ, koji nije obiteljski povezan s nikim od stranaka. Konačno, smatra neosnovani pozivanje tuženica na povjerenje u zemljišne knjige jer da je u vrijeme uknjižbe temeljem navedenih ugovora na snazi bila odgoda povjerenja u zemljišne knjige, uz napomenu da su tuženice majka i kćerka čime je tuženica ŠT znala da njena majka nema ovlaštenje za sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji.

4.1. Na glavnoj raspravi su pročitane izvadak iz zemljišne knjige, Darovni ugovor od 7. kolovoza 2000., Kupoprodajni ugovor od 26. srpnja 2000., rješenje ovog suda poslovni broj Z.2190/00 od 8. travnja 2022., povijesni izvadak iz sudskog registra, ispis s internetske stranice tužitelja, priznanica, uplatnica, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, rješenje o izvedenom stanju, podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačko sud u Splitu od 16. listopada 1997. i 18. kolovoza 2000., potvrdu HZMO od 7. veljače 2024., godišnja financijska izvješća za tužitelja u razdoblju od 2000. do 2023., saslušani su svjedoci AT, ĐT i BT te tuženice.

4.2. Daljnji dokazi nisu izvođeni obzirom je odlučno činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, čime bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

4. 3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (¨Narodne novine¨ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), odlučeno je kao u izreci ove presude.

5. Predmet spora je valjanost ugovor o kupoprodaji nekretnine i to etaže E-3 u zgr. 2777 k. o. [katastarska općina] – garaže površine 21,12 m2, uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a kojim je tuženica VT, kao direktorica tužitelja, prodala nekretninu sebi kao fizičkoj osobi 26. srpnja 2000., kao i ugovora o darovanju od 7. kolovoza 2000. kojim je tuženica KT istu nekretninu darovala svojoj kćeri ŠT te utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekrentine, uz upis njegovog vlasništva.

6. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženica VT sklopili predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine i to tako što je istu prodala sebi, a kao direktorica tužitelja, tada vlasnika nekretnine,

- da je tuženica VT potom nekretninu darovala tuženici ŠT,

- da je tuženica ŠT upisana vlasnica nekretnine te da je ista u posjedu nekretnine.

7. Između stranaka je sporno:

- je li VT imala suglasnost za sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine u ime i račun tužitelja,

- je li tuženica ŠT znala za nedostataka suglasnosti za sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine,

- je li tuženica ŠT postupala s povjerenjem u zemljišne knjige u trenutku sklapanja ugovora o darovanju i upisa svog vlasništva.

8. Pregledom povijesnog izvatka iz sudskog registra za tužitelja te podataka o upisima u glavnu knjigu sudskog registra za tužitelja utvrđeno je da je tuženica VT bila upisana kao član uprave koji zastupa tužitelja pojedinačno i samostalno u razdoblju od 16. listopada 1997. do 18. kolovoza 2000., a da je u istom razdoblju kao jedini osnivač i član društva bio upisan AT, nesporno sin iste.

9. Odredbom čl. 49., vezi s čl. 41. st. 3. Zakon o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., dalje u tekstu: ZTD), a koji se primjenjuje kao propis koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine, je propisano:

Prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

10. Nadalje, odredbam čl. 55. ZTD-a je propisano:

(1) Trgovački punomoćnik je radnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća.

(2) Trgovačka punomoć daje se u pisanom obliku.

11. Konačno, odredbama čl. 56. ZTD-a je propisano:

(1) Trgovački punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne.

(2) Trgovački punomoćnik ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine svoga vlastodavca, mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, nagoditi se niti voditi spor.

(3) Ograničenja ovlasti trgovačkog punomoćnika, osim onih navedenih u prethodnome stavku ovoga članka, nemaju učinka prema trećim osobama koje za njih nisu znale niti su morale znati.

12. Iz prethodno navedenog je jasno da temeljem samog zakona tuženica VT, kao osoba koju je tužitelj ovlastio za zastupanje, predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine nije bila ovlaštena sklopiti bez izričite posebne pisane ovlasti tužitelja.

13. Tužitelj ne može dokazati negativnu činjenicu, a na tuženici, koja tvrdi da je postojala pisana suglasnost za prodaju nekretnine, je teret dokaza postojanja iste.

14.1. Tuženica ničim ne dokazuje da bi postojala pisana suglasnost tužitelja za kupoprodaju, a niti se takva suglasnost navodi u kupoprodajnom ugovoru iz čega ovaj sud. Ocjena je ovog suda da pri tome za samu valjanost samog ugovora nije odlučna činjenica da su osnivač društva i tuženica najbliži srodnici, a niti njihovi eventualni usmeni dogovori i razgovori jer je postojanje pisane suglasnosti/odobrenja osnivača izričito propisano kao uvjet i oblik valjanosti raspolaganja punomoćnika trgovca pa nedostatak iste predstavlja ex lege razlog ništetnosti takvog zastupanja u smislu čl. 10. i 103. Zakon o obveznim odnosima (¨Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99.,dalje u tekstu: ZOO/78).

14.2. Pri tome se ukazuje da se u konkrentom slučaju primjenjuje odredba čl. 88. ZOO-a/78 koji propisuje:

(1) Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

(2) Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava.

(3) Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

(4) U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao punomoćnik bez ovlaštenja zaključila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku zaključenja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

15. Sukladno prethodno citiranim zakonskim odredbama ugovor o kupoprodaji koji je tuženica VT sklopila u ime i za račun tužitelja i to kao neovlaštena osoba predstavlja nepostojeći ugovor, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Nadalje, a u odnosu na raspolaganje tuženica VT i valjanost ugovora o darovanju koji je sklopila s tuženicom ŠT, ukazuje se da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene čl. 88. st. 4. ZOO-a/78 jer se navedena odredba odnosi samo na osobu koja je s neovlaštetnim zastupnikom sklopila ugovor, a u ovom slučaju tuženica ŠT nije sklopila ugovor s tužiteljem zastupanim po neovlaštenoj zastupnici već s tuženicom VT kao fizičkom osobom i vlasnicom nekretnine.

17. Upravo zbog navedenih razloga, za valjanost ugovora o darovanju je odlučno je li tuženica ŠT znala ili mogla znati za osnovu i valjanost osnove temeljem koje je darovateljica darovala nekretnine te je li zaista u smislu čl. 8 Zakona o zemljišnim knjigama (1996) ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., dalje u tekstu ZZK) postupala s povjerenjem u zemljišne knjige.

18. Naime, odredbom čl. 8. ZZK-a, a koji je bio na snazi u vrijeme darovanja i uknjižbe tuženice ŠT, propisano je:

(1) Zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.

(2) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

(3) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

(4) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno.

(5) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige uživa zaštitu svoga povjerenja utoliko što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što proteknu rokovi u kojima bi se po ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika.

19.1. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je predmetna etaža upisana kao isključivo vlasništvo tuženice ŠT uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, uz zabilježbu da je preostali dio nekretnine, izuzev upisanih etaža općenarodna imovine.

19.2. Nadalje, iz sadržaja rješenja ovog suda poslovni broj Z-2190/00 od 8. travnja 2002. proizlazi da je tuženica ŠT (nesporno tada VT) istim s danom 8. travnja 2002. uknjižena kao vlasnica nekretnine temeljem predmetnog kupoprodajnog ugovora i ugovora o darovanju i to, kako proizlazi iz oznake poslovnog broja rješenja, prema prijedlogu koji je predan 2000. godine.

20.1. Kao što je prethodno navedeno, tuženica ŠT nije stranka kupoprodajnog ugovora već isključivo darovnog ugovora, a kada se činjenica da je ugovor sklopila s majkom, u vrijeme dok su obiteljski odnosi nje, majke, oca i brata CT, tadašnjeg osnivača i člana društva bili uobičajeni te kada je po iskazima svih saslušanih, a u skladu s povijesnim izvatkom iz sudskog registra za tužitelja, poslove tužitelja obavlja majka osnivača i tuženice, a potom njihov otac, zaključak je ovog suda da tuženica ŠT, tada u dobi od 18 odnosno 20 godina, nije imala razloga sumnjati da je majka vlasnica nekretnine koju joj daruje, niti u trenutku darovanja niti u trenutku uknjižbe vlasništva.

20.2. Da je navedeno tako proizlazi iz iskaza samog AT koji navodi da je majka obavljala poslove tužitelja u njegovo ime, da se predmetna garaža nije koristila za potrebe tužitelja, da sa sestrom nikada nije razgovarao o ovoj nekretnini i ugovorima, dok je s majkom i ocem, uz evidentno znanje sestre, komunicirao i u vrijeme raspolaganja i uknjižbe vlasništva.

20.3. Uzimajući u obzir da AT sam navodi da sestra u vrijeme raspolaganja nije sudjelovala u poslovima tužitelja, a što je logično i obzirom na njenu tadašnju dob i sukladno potvrdi HZMO o prijava iste na mirovinsko osiguranje kroz rad (list 106 spisa), zaključak je ovog suda da ista nije mogla znati niti imala razloga posumnjati da je njena majka ugovor o kupoprodaji nekretnine u vlasništvu tužitelja, a čiji je vlasnik tada bio njen brat dok je majka bila ovlašteni zastupnik, sklopila bez znanja i suglasnosti brata kao osnivača i člana društva. Navedeno stoga što je istoj bilo poznato da brat i majka vode poslove tužitelja, da su odnosi majke i brata u to vrijeme, a u pogledu poslovanja tužitelja, bili uredni, odnosno da nije bila upoznata, a niti je u postupku dokazano, da bi u vrijeme raspolaganja poslovni pa i obiteljski odnosi brata i majke bili poremećeni pa da bi imala razloga posumnjati u majčini stjecanje nekretnine i njeno darovanje.

20.4. Sam tužitelj u ovom postupku ničim ne dokazuje da bi tuženici ŠT bilo poznato ili moglo biti poznato da njena majka nije vlasnica nekretnine odnosno da postoje nedostaci u ugovoru temeljem kojeg je ista kupila nekretninu, dapače nelogično je i neživotno da bi ista u tadašnjim poslovnim i obiteljskim odnosima brata i majke imala razloga posumnjati da majke navedeno čini bez suglasnosti i znanja brata kao vlasnika tužitelja.

21.1. Odredbama čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15, dalje u tekstu ZV) je propisano:

(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

21.2. Nadalje, odredbama čl. 123. ZV-a je propisano:

(1) Stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

(2) Brisanje upisa iz stavka 1. ovoga članka može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu.

22.1. Kao što je prethodno navedeno, ugovor o darovanju je sklopljen 2000. godine i tuženica ŠT se iste godine (prvenstveni red upisa prema datumu predaje prijedloga neovisno o datumu rješenja o uknjižbi) upisala kao vlasnica nekretnine i to temeljem Kupoprodajnog ugovora kojim je dotadašnji vlasnik prodao nekretninu njenoj majci, a koja je istu potom darovala njoj. Tuženica ŠT nije imala razloga sumnjati u valjanost ugovora o kupoprodaji, iz prethodno navedenih razloga, a tužitelj je, prema dostavnoj naredbi rješenja o uknjižbi, uz činjenicu da primitak rješenja o upisu nije osporen, za isto saznao dostavom istog.

22.2. Uzimajući u obzir da tužitelj, prema vlastitoj tvrdnji, tek u ovom postupku pokrenutom 2023. osporava vlasništvo tuženice ŠT i da to tada istoj nikada nije osporio vlasništvo, jasno je da je isti izgubio pravo osporavati upis njenog prava vlasništva.

23.1. Konačno, a u odnosu na prigovor tužitelja da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene instituta zaštite povjerenja u zemljišne knjige zbog odgode primjene ovog instituta, ukazuje se da je odgoda primjene povjerenja u zemljišne knjige propisana čl. 388. st. 5. ZV-a tako što se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena ovim Zakonom neće se primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je ovaj Zakon stupio na snagu.

23.2. Obzirom iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je društveno vlasništvo upisano samo na dijelu nekretnine na kojem nisu upisane etaže, po ocjeni ovog suda čl. 388. st. 5. Zv-a se ne primjenjuje u odnosu na predmetnu nekretninu – etažno vlasništvo na kojem ne postoji upisano društveno vlasništvo nekretnine.

24. Sukladno prethodno navedenom, tužitelj je u ovom postupku uspio s jednim od četiri zahtjeva, dok su tuženice uspjele s tri od četiri zahtjeva, tuženice sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a pri tome uzimajući u obzir da su sve radnje podjednako poduzimane u pogledu svih zahtjeva, imaju pravo na nadoknadu 75 % troškova koji su bili potrebni za uspjeh u sporu.

25.1. Tuženice je u ovom postupku zastupao punomoćnik odvjetnik te stoga imaju pravo na nadoknadu troška zastupanja sukladno vrijednosti predmeta spora, i to kako slijedi: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 375,00 eura (tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23., dalje: OT), sastava podneska do 30. travnja 2024. u iznosu od 375,00 eura (tbr. 8. toč. 1. OT-a), sastava podnesaka od 28.1.2025. i 21.5.2025. u ukupnom iznosu od 150,00 eura (tbr. 8. toč. 3. OT-a) te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 25.4.2024., 18.6.2024., 17.2.2025. i 16.9.2025. u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura (tbr. 9. toč. 1. u OT-a), sve uvećano za zastupanje dvije stranke po istom punomoćniku za iznos od 240,00 eura (tbr. 40. toč. 1. OT-a) i PDV od 25 % u iznosu od 660,00 eura (tbr. 46. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 3.300,00 eura.

Dubrovnik, 23. listopada 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja tuženicima ad 1 i 2

2. pun. tuženica