Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-945/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, suca izvjestitelja i Adele Turkalj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, Stjepana Radića 77A, protiv tuženika 1. LEUT d.o.o., OIB: 23454754459, Slavonski Brod, Nikole Zrinskog 28 i 2. PATRIA NOSTRA, OIB: 52726004567, Zagreb, Jurja Barakovića 2, koje zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 19, radi činjenja i zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2008/2022-17 od 28. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice NŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2008/2022-17 od 28. srpnja 2025. u točki I. izreke te u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 962,50 EUR (devet stotina šezdeset dva eura pedeset centi).
II. Odbija se zahtjev tužiteljice NŽ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 365,59 EUR (ti stotine šezdeset pet eura pedeset devet centi).
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužni su tuženi u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe zazidati svih pet odvoda oborinskih voda postavljenih na betonskom zidu izgrađenom na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prema nekretninama tužiteljice čest. zem. [katastarska čestica] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] sada samostalne katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ukloniti nasuti izlomljeni građevinski materijal i sitno kamenje sa tih nekretnina, te suviše pribaviti i posaditi na tim nekretninama dva stabla masline maksimalne visine koja se može presaditi, ili će to sve učiniti tužiteljica o trošku tuženika, te se zabranjuje tuženicima svako isto ili slično zadiranje i uznemiravanje prava vlasništva tužiteljice na tim predmetnim nekretninama.''
II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 962,50 EUR, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 687,50 EUR).“
2. Protiv navedene tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 365,59 EUR.
3. Žalba tužiteljice je neosnovana.
4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju u žalbi sadržajno ističe tužiteljica jer pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zatvaranjem otvora u betonskom zidu, izgrađenom na tuženikovoj nekretnini, uklanjanjem otpadnog građevinskog materijala i sitnog kamenja s njezine nekretnine i sadnjom dva stabla masline.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da provedenim očevidom nije uočeno da bi kroz dva odvoda oborinskih voda, položena na granici nekretnina tuženika prema nekretninama tužiteljice, na nekretnine tužiteljice dospijevale oborinske vode, a sve da oborinske vode kroz navedene odvode i dospijevaju, da to ne bi predstavljalo prekomjerne imisije, s obzirom na mjesto i vrijeme te namjenu tužiteljičinih nekretnina jer je riječ o zemljištu na kojem se nalaze masline, a dijelom je neobrađeno odnosno zapušteno, s time da tužiteljica u postupku nije tvrdila ni dokazivala da joj navedeno uzrokuje znatniju štetu ili da bi se radilo o imisijama koje bi bile nedopuštene. Što se tiče nasutog i izlomljenog građevinskog materijala i sitnog kamenja i uništenih maslina, sud utvrđuje da očevidom isti nije zatečen na nekretninama tužiteljice te da tužiteljica nije ni dokazala da bi se takav materijal i kamenje nalazili na njezinoj nekretnini u vrijeme podnošenja predmetne tužbe, a ni da bi njezine masline bile oštećene ili uništene.
6.1. Stoga je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 110. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17-ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP).
7. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj presudi.
8. Odredbom čl. 110. ZVDSP propisano je:
(1) Nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije). (2) Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.
(3) Iznimno, od stavka 2. ovoga članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, kao i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete, ili da se smanje.
(4) Vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnoga pravnoga temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekretninu dim, neugodne mirise, čađu, otpadne vode, potrese, buku i sl. (neposredne imisije), pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.
(5) Vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opasnost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imisija koje ne bi bio dužan trpjeti, ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.
8.1. S obzirom na sadržaj navedene odredbe, pod štetnim imisijama ne smatra se otjecanje oborinskih voda na tuđu nekretninu prirodnim silama ili slučajno.
8.2. U ovom slučaju tužiteljica tužbu temelji na činjenicama:
- da je nekretnina tuženika izgrađena na zemljištu bitno višeg nivoa u odnosu na njezine nekretnine,
- da su u svrhu zaštite svojih zgrada od proklizavanja, kaskadno izgradili potporne betonske zidove ukupne visine oko 7 metara,
- da su prilikom gradnje tih zidova nasuli izlomljeni otpadni građevinski materijal i sitno kamenje i time podigli nivo njezinog zemljišta, kako ti time prikrili pet postavljenih odvoda oborinskih voda koje se s nekretnina tuženika izlijevaju na njezine nekretnine i
- da tim radnjama tuženika trpi uznemiravanje i štetu te je ograničena u uživanju vlasničkih ovlaštenja u punom opsegu.
8.3. Svjedokinja IŽ, majka tužiteljice, u iskazu je navela da je uz navedene otvore uočila vlagu na tlu predmetne nekretnine odnosno ''oblak vlage''. Što se tiče stabala maslina, navela je da na terenu postoje njihova debla, ali da su grane posječene.
9. Iz sadržaja odredbe čl. 110. ZVDSP proizlazi da se zaštita od imisija postiže negatornim zahtjevom, kakav je tužiteljica upravo i postavila u ovoj pravnoj stvari, kojom traži zaštitu od imisija, na način da se tuženicima naloži zatvaranje spornih otvora u potpornom zidu i time onemogući otjecanje oborinskih voda s tuženikovih nekretnina na nekretninu tužitelja, da se ukloni sav nasuti materijal i posade dva stabla maslina, dakle da se uklone izvori nedopuštenih imisija na način da se izmijeni stanje tuženikovih nekretnina te da im se naloži poduzimanje svrsishodnih mjera radi otklanjanja opasnosti od imisija.
9.1. Stoga tužiteljica u žalbi neosnovano navodi da predmet ovog spora nije pitanje predstavljaju li otvori u zidu kojima otječe voda sa nekretnine tuženika na nekretninu tužiteljice štetne imisije, već jesu li tuženici imali pravni temelj za otvaranje navedenih otvora jer da isti, po svojoj naravi i svrsi, predstavljaju kućne služnosti opisane u čl. 188. st. 4. t. 7. ZVDSP, na što tuženici nisu imali pravo, čime su je uznemirili u njezinu pravu vlasništva.
9.2. Budući da u ovom postupku tužiteljica doista nije ni navela činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je u ovom slučaju riječ o imisijama koje bi bile prekomjerne s obzirom na namjenu njezine nekretnine, a niti da bi iste izazivale ikakvu, a osobito znatniju štetu, a posljedično tome te činjenice nije niti dokazala, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je trenutno stanje predmetnih nekretnina takvo da nema štetnih imisija, niti opasnosti od njihova nastanka te da stoga nisu ispunjene pretpostavke propisane čl. 110. ZVDSP.
9.3. Osim toga, treba reći da se otjecanje oborinskih voda na tuđu nekretninu i ne smatra štetnim imisijama u smislu odredbe čl. 110. ZVDSP te da u ovom slučaju iz činjenica utvrđenih tijekom postupka ne proizlazi da je bilo ikakvih događaja koji bi se uopće mogli podvesti pod pojam štetnih imisija, a kamo li prekomjernih.
9.4. U odnosu na tvrdnju žaliteljice da sporno ponašanje tuženika izravno umanjuje vrijednost njezine nekretnine i šteti njenoj imovini bez valjane pravne osnove, treba reći da na te okolnosti u postupku nije iznijela činjenice, niti predložiti dokaze.
9.5. Tužiteljica u žalbi nadalje navodi da je prilikom očevida utvrđeno da su sporni otvori zatrpani na način da su tužitelji nabacali zemlju na nekretninu tuženice i tako podignuli nivo njezine nekretnine znatno iznad prijašnjeg te da to predstavlja još jedan vid uznemiravanja njezina prava vlasništva. No, u odnosu na navedeno treba reći da na tim činjenicama tužiteljica ne temelji tužbeni zahtjev i ne zahtijeva zaštitu od uznemiravanja vlasništva s obzirom na te okolnosti, već u vezi s ''podizanjem nivoa'' njezina zemljišta, što u postupku također nije dokazano ni utvrđeno, jedino ističe da su tuženici nivo njezina zemljišta podigli kako bi prikrili pet postavljenih odvoda oborinskih voda.
9.6. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP).
10. S obzirom na navedeno, sud prvoga stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev pa je, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.
11. Budući da odluku o trošku tužiteljica ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 1. ZPP).
12. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 687,50 EUR) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
13. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude (čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 23. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos