Poslovni broj: Us I – 1350/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice OJD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćeniku OJ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko- kninske, Policijske postaje Vodice, Vodice, Lasan Antge Kabalera bb, radi odobrenja privremenog boravka, nakon održane rasprave dana 25. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice opunomoćenika tužiteljice OJ odvjetnika u [adresa] i VJD generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Vodice, Klasa: NK-UP/I-216-02/23-03/15624, Urbroj: 511-13-08-24-6 od 3. svibnja 2024. i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: NK-UP/I-216-02/23-03/15624, Urbroj: 511-13-08-24-6 od 3. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, utvrđeno je kako tužiteljici zakoniti boravak prestaje danom isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske po izvršnosti istog rješenja, određen je rok od 30 dana za napuštanje Europskog gospodarskog prostora, odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana dostave (izvršnosti) rješenja, te je tužiteljica obvezana prilikom napuštanja Republike Hrvatske rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu uz upozorenje da će se prisilno udaljiti ukoliko ne postupi po rješenju.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, navodi kako se tuženo tijelo poziva na članak 60. u svezi članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima kojim je propisana nadležnost MUP-a za odlučivanje o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka, međutim, kako tužiteljica nije tražila odobrenje privremenog boravka već produljenje istog, a za što se nadležnost crpi u članku 62. Zakona o strancima, kojim je regulirano produljenje privremenog boravka. Poziva se na odredbu članka 62. stavka 3. Zakona o strancima te prigovara kako je o zahtjevu tužiteljice odlučeno tri mjeseca nakon isteka roka važećeg odobrenja, iz čega proizlazi kako upravno tijelo ni spomenutu odredbu nije pravilno primijenilo. Prigovara kako upravno tijelo uopće nije utvrđivalo svrhu privremenog boravka tužiteljice, jer da jest tada bi zasigurno utvrdilo da je tužiteljica pored malodobne O, ujedno majka malodobni JJD, koja je također hrvatska državljanka. Prigovara kako upravno tijelo nije utvrđivalo ima li tužiteljica valjanu stranu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje te ima li zabranu ulaska i boravka u RH, već je utvrđivalo činjenicu koju sam Zakon stavlja na posljednje sedmo mjesto, a riječ je o pitanju predstavlja li stranac opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, a na koje pitanje je prema mišljenju tužiteljice potpuno pogrešno odgovoreno. Nadalje, navodi kako u smislu odredbe članka 5. Zakona o strancima mišljenje SOA-e nije obvezujuće te smatra kako je tuženo tijelo svakako trebalo uzeti u obzir mišljenje, ali ga je trebalo kritički analizirati i dovesti u svezu s očitovanjem koje je dala sama tužiteljica, a ne samo isto citirati i utvrditi kako nije ispunjen uvjet za odobrenje privremenog boravka propisan u članku 59. stavku 1. točki 7. Zakona o strancima, što predstavlja nezakonito postupanje. Nadalje, prigovara kako je mišljenje SOA-e nemoguće preispitati jer Agencija ne navodi nikakav izvor svojih podataka. Smatra ako upotrijebi tek minimum kritičke analize mišljenja SOA-e, ističe kako je neovlaštena proizvodnja i promet drogama u sastavu zločinačkog udruženja izuzetno ozbiljno i teško kazneno djelo, kao i pranje novca, a protiv tužiteljice nikada nije vođen kazneni postupak, a kamoli da bi došlo do pravomoćne osude. Smatra kako je riječ o navodnim saznanjima koja SOA ne može potkrijepiti niti jednim dokaznom, niti se iz samog mišljenja može iščitati kada bi to točno tužiteljica bila uključena u te aktivnosti. Nadalje, vezano za navodno pranje novca navodi kako je tužiteljica navela da je riječ o novcu koji je stekla prodajom kuće u [adresa] , te se u Hrvatsku doselila sa 40 godina i sa 20 godina radne sposobnosti, pa ne čudi činjenica što je prilikom dolaska raspolagala određenom ušteđevinom. Nadalje, u pogledu utvrđenja da je tužiteljica u dogovoru sa izvanbračnim partnerom VJ pokušala utjecati na odobravanje zahtjeva za stalnim boravkom na području RH, navodi kako je isti zaključak nemoguće preispitivati jer nedostaju podaci o tome na koji način bi tužiteljica pokušala utjecati, na koga točno i sl., te navodi kako se VJ nalazi u braku sa JJ, pa tužiteljica ne može s njim biti u izvanbračnoj vezi. Nadalje, prigovara točki 2. pobijanog rješenja jer smatra kako je u protivnosti sa odredbom članka 184. stavka 6. Zakona o strancima u vezi sa člankom 133. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku. Napominje kako su obje kćeri tužiteljice malodobne te je upravo u svrhu spajanja obitelji sa svojim kćerima tužiteljica je i podnijela zahtjev, a otac malodobne djece VJ se nalazi u istražnom zatvoru, za koje vrijeme je tužiteljica samohrana majka. Naposljetku, smatra kako je tuženo tijelo bilo dužno utvrditi sve uvijete propisane odredbom članka 59. Zakona o strancima. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovno rješavanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi kako je dana 16. travnja 2024. zaprimio neklasificirani dokument Sigurnosno-obavještajne agencije iz kojeg proizlazi da postoje zapreke za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj jer ista predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost. Navodi kako je prema podacima kojima raspolaže SOA utvrđeno kako je Carolina Plaza Rodriguez bila uključena u nezakonite aktivnosti krijumčarenja većih količina kokaina sa područja Južne Amerike prema Europi pa tako i Republici Hrvatskoj, međunarodno pranje tako stečenog novca te je iskazala nepoštivanje institucija, pravnih regulativa i zakonskih propisa Republike Hrvatske. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako predmetna ne ispunjava uvjet za odobrenje privremenog boravka propisan člankom 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Navodi kako je dana 13. lipnja 2024., na zahtjev opunomoćenika tužiteljice, izdano rješenje kojim se produljuje rok za dragovoljni odlazak EGP-a odnosno RH na rok od jedne godine. Tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je izvršio uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije o čemu je sastavljena službena bilješka od 22. srpnja 2025. (str. spisa 67).

5. U sporu su održane rasprave 28. svibnja 2025. i 25. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je produljenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji.

8. Odredbom članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22.) propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobrit privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

9. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

10. Odredbom članka 186. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da Ministarstvo, putem nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje, donosi rješenje o povratku.

11. Odredbom članka 203. stavka 2. točkom 1. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem.

12. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je tužiteljica 01. prosinca 2023. podnijela zahtjev za produženje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji sa svojom mld. djetetom EJD rođ. **.**.2014. u [adresa], državljanka Republike Hrvatske.

13. U upravnom postupku, u svrhu utvrđivanja uvjeta iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima, zatražena je sigurnosna provjera za tužiteljicu, te prema dostavljenom izvješću Sigurnosno – obavještajne agencije proizlazi kako postoje sigurnosne zapreke za privremeni boravak tužiteljice u Republici Hrvatskoj.

14. Utvrđeno je kako iz sadržaja podataka kojima raspolaže Sigurnosno – obavještajna agencija proizlazi kako je tužiteljica bila uključena u nezakonite aktivnosti krijumčarenja većih količina kokaina sa područja Južne Amerike prema Europi, pa tako i Republici Hrvatskoj, međunarodno pranje tako stečenog novca, te kako je iskazala nepoštivanje institucija, pravnih regulativa i zakonskih propisa Republike Hrvatske. Utvrđeno je kako je u sklopu kriminalne skupine sudjelovala u pakiranju pošiljki kokaina, arhiviranju dokaza o takvim aktivnostima te osnivanju trgovačkih društava koja posluju u djelatnosti trgovine voćem i povrćem, pod krinkom kojih je kriminalna skupina provodila krijumčarenje većih količina kokaina. Nadalje, proizlazi kako je Carolina Plaza Rodriguez zlouporabila ranije izdanu dozvolu za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj te je s teritorija Republike Hrvatske provodila aktivnosti pranja novca kroz kupnju i rekonstrukciju nekretnine u [adresa] koju je platila u gotovinskom iznosu za koji nema pokriće, a uz to aktualno je ostvarivala kontakte sa pripadnicima međunarodnih kriminalnih skupina. Proizlazi kako je nakon obavljanja komunikacije u sklopu predmetnog zahtjeva, u dogovoru sa izvanbračnim partnerom VJ koji se nalazi u istražnom zatvoru, nastojala preko posrednika, na nezakonit način, utjecati na odobravanje zahtjeva za odobrenjem dozvole za stalnim boravkom na području Republike Hrvatske. Sigurnosno - obavještajna agencija je navela kako je Carolina Plaza Rodriguez svojom nekooperativnošću i neistinitim izjavama tijekom obavljanja komunikacije iskazala nepoštivanje institucija i pravnog poretka Republike Hrvatske.

15. U upravnom postupku tužiteljici je pružena mogućnost u skladu sa člankom 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21) da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari, upoznata je sa sadržajem navedenog mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije, odnosno okolnostima koje priječe izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, te u izjavi na zapisnik od 30. travnja 2024. danoj službenoj osobi upravnog tijela izjavila kako nije kriva za sve što joj se stavlja na teret, kako je u potpunosti surađivala sa dvojicom policajaca koji su vodili postupak te im je dala na uvid dokumente koji su od nje traženi što se tiče kuće, kako je prikazala papire koji dokazuju da je prodala kuću u [adresa] i da je od tih sredstava kupila kuću u [adresa] zbog čega smatra kako su sve tvrdnje o pranju novca neutemeljene, kako nikada nije imala veze sa trgovanjem droge jer bi u protivnom bila u zatvoru ili kaznenom postupku, kako je došla živjeti sa svojim kćerima u RH i da djeca idu u školu, a da je njihov otac u zatvoru pada one ne mogu ostati same živjeti u [adresa], te je tražila da se isto uzme u obzir kod odluke o njenom zahtjevu za odobrenjem privremenog boravka u Republici Hrvatskoj.

16. Slijedom navedenog u provedenom upravnom postupku utvrđeno je kako tužiteljica ne ispunjava uvjet za izdavanje odobrenja za privremeni boravak propisan člankom 59. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima, te je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, te je utvrđeno kako tužiteljici zakoniti boravak prestaje danom isteka roka za napuštanje Republike Hrvatske po izvršnosti rješenja.

17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

18. Prema ocjeni ovog Suda, osnovano je tuženo tijelo zaključilo kako u konkretnom slučaju postoji zapreka iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima za odobrenjem privremenog boravka tužiteljice u Republici Hrvatskoj, obzirom kako iz sadržaja mišljenja Sigurnosno - obavještajne agencije proizlazi da postoje sigurnosne zapreke za boravak tužiteljice u Republici Hrvatskoj, jer je utvrđeno kako je tužiteljica bila uključena u nezakonite aktivnosti krijumčarenja većih količina kokaina sa područja Južne Amerike prema Europi, pa tako i Republici Hrvatskoj, međunarodno pranje tako stečenog novca, te je u sklopu kriminalne skupine sudjelovala u pakiranju pošiljki kokaina, arhiviranju dokaza o takvim aktivnostima te osnivanju trgovačkih društava koja posluju u djelatnosti trgovine voćem i povrćem, pod krinkom kojih je kriminalna skupina provodila krijumčarenje većih količina kokaina, te je zlouporabila ranije izdanu dozvolu za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj i s teritorija Republike Hrvatske provodila aktivnosti pranja novca kroz kupnju i rekonstrukciju nekretnine u [adresa] koju je platila u gotovinskom iznosu za koji nema pokriće, kao i ostvarivala kontakte sa pripadnicima međunarodnih kriminalnih skupina.

19. Prigovor tužiteljice kako se radi o općenitim i paušalnim navodima da tužiteljica predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, bez navođenja konkretnih i preciznih utvrđenja, koje nije moguće provjeriti, povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, nije osnovan. Tuženo tijelo je u osporenoj odluci navelo i obrazložilo razloge sigurnosne zapreke za boravak tužiteljice u Republici Hrvatskoj. Dakle, tužiteljica je upoznat s razlozima zbog kojih joj je odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka. U dijelu u kojem prigovara kako je riječ o navodnim saznanjima koja SOA ne može potkrijepiti niti jednim dokaznom, niti se iz samog mišljenja može iščitati kada bi to točno tužiteljica bila uključena u te aktivnosti, valja kazati kao je ovaj Sud izvršio uvid u klasificirane podatke za predmetni slučaj, o čemu je sastavljena Službena bilješka od 22. srpnja 2025. (str. spisa 67), te time otklonio prigovor tužitelja sa se radi o navodnim saznanjima SOA-e kao neosnovanim.

20. Prigovor tužitelja kako mišljenje Sigurnosno - obavještajne agencije nije obvezujuće za tuženo tijelo ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim, obzirom na odredbu članka 5. stavka 1. Zakona o strancima koja propisuje ovlaštenje Sigurnosno- obavještajna agencije za provođenje sigurnosne provjere za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, pa time Sud drži kako je isto mišljenje obvezujuće za upravno tijelo.

21. U odnosu na prigovor tužitelja kako je tuženo tijelo propustilo utvrditi ostale uvjete iz članka 59. Zakona o strancima valja kazati kako su isti propisani kumulativno, i ako se utvrdi da stranac ne ispunjava samo jedan uvjet od navedenih, a u konkretnom slučaju ne ispunjava uvjet iz točke 7., državljaninu treće zemlje ne može se odobriti privremeni boravak. Stoga, navedeni prigovor tužiteljice ne može se uvažiti osnovanim.

22. S obzirom na navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužiteljice iz tužbe otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

23. Dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem tužiteljice i svjedoka VJ, kao i dokazne prijedloge predložene na ročištu održanom 26. rujna 2025. Sud je raspravnim rješenjem odbio kao nepotrebne obzirom kako je činjenično stanje u provedenom upravnom postupku na nedvojben način utvrđeno, posebno uzimajući u obzir mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije prema kojem u konkretnom slučaju postoje zapreke za odobrenjem privremenog boravka u smislu odredbe članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Pri tome potrebno je napomenuti kako je tužiteljici omogućeno izjašnjavanje o predmetu sporu u upravnom postupku.

24. Slijedom navedenog, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

25. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 23. listopada 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice OJ, odvjetniku u [adresa]

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi šibensko-kninskoj, Policijskoj postaji Vodice, Vodice, Lasan Ante Kabalera bb,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.