Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž R -328 /2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sucu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika „Croatia osiguranje“ d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi naknada štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr – 188/2024-26 od 23. srpnja 2025., dana 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr -188/2024-26 od 23. srpnja 2025.

a) u pobijanom odbijajućem dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.128,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, b) u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, i to baš u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata koje bi na iznos od 70,00 eura tekle od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024., c) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr -188/2024-26 od 23. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke i to baš u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na iznos od 872,00 eura teku od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024. na način da se nalaže tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 872,00 eura teku od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 234,38 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud dana 23. srpnja 2025. donio presudu kojom je točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova naknade imovinske štete (troškovi nemedicinske njege i pomoći) isplati iznos od 1.128,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke naložio tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 942,00 eura teku od 5. siječnja 2024. do 16. siječnja 2024. U odnosu na zatražene zatezne kamate koje bi na iznos od 942,00 eura tekle od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024. prvostupanjski sud je u točki III. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Konačno, prvostupanjski je sud u točki IV. izreke odlučio o parničnom trošku na način da svaka parnična stranka snosi svoj trošak.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu, a iz sadržaja iste je za zaključiti kako je podnosi protiv dijela prvostupanjske presude u kojem je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za isplatom iznosa od 1.128,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu pod točkama III. i IV. izreke. Žalitelj žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tužitelju dosudi i novčane iznose i zatezne kamate u odnosu na koje je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbe tužitelja.

4. Žalbe tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao i imovinsku štetu (troškovi tuđe njege i pomoći), a koja šteta da je tužitelju nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u nesreći na radu 18. rujna 2023. Tužitelj je u to vrijeme bio u radnom odnosu sa „Hrvatske šume“ d.o.o. kao poslodavcem. Tužitelj smatra kako mu je upravo tuženik „Croatia osiguranje“ d.d. u obvezi naknaditi štetu, a ovo stoga jer da je tuženik kao osiguratelj zaključio ugovor o osiguranju sa njegovim poslodavcem ujedno i osiguranikom. Tužitelj smatra kako je na temelju navedenog ugovora tuženik u obvezi mu naknaditi neimovinsku i imovinsku štetu nastalu u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u nesreći na radu.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja 18. rujna 2023., te da je on, tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja imao sa poslodavcem tužitelja „Hrvatske šume“ d.o.o. sklopljenu policu osiguranja kojom da je „pokrivena“ odgovornost prema djelatnicima Hrvatskih šuma d.o.o. Nadalje tuženik je istaknuo kako mu je tužitelj (prije podnošenja tužbe) podnio odštetni zahtjev, a postupajući po istom da je tužitelju, dana 17. siječnja 2024. isplatio s osnova ukupne naknade štete iznos od 942,00 eura. Tuženik stoga smatra kako nije u obvezi isplatiti tužitelju utuženu tražbinu.

7. Prije svega je za reći kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također nije počinjena ni povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tužitelj u žalbi posebno poziva, jer prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu suprotno mišljenju tužitelja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ona je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima za presudu te su u njoj dani razlozi o odlučnim činjenicama.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 18. rujna 2023. u Šumariji Vinkovci, Vrapčana, tužitelj, koji je bio zaposlen kod Hrvatskih šuma d.o.o., u okviru obavljanja poslova svog radnog mjesta, prilikom presijecanja oborenog stabla motornom pilom stao u kolotrag traktora, koji je kolotrag bio prekriven granama, te uganuo desni gležanj,

- da je tužitelj nakon toga liječen nošenjem elastičnog zavoja za stabilizaciju gležnja, mirovanjem, lokalnom aplikacijom krema protiv bolova, te po potrebi analgeticima,

- da je tužitelj kao posljedicu zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 1 dan, srednje fizičke boli 5 dana, a slabe boli daljnjih četrnaest dana,

- da je tužitelj nakon predmetne nesreće na radu, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio primarni strah koji je bio jačeg inteziteta i kraćeg trajanja kao i sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) srednjeg inteziteta u trajanju 3 dana, a slabijeg inteziteta 8 dana,

- da je tužitelj zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći na radu, bio nakon iste potreban tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju deset dana po 2 sata dnevno,

- da cijena usluge nemedicinske njege i pomoći iznosi 3,50 eura za 1 sat,

- da je liječenje tužitelja završilo 9. listopada 2023.,

- da je tužitelju prije podnošenja tužbe tuženik dana 17. siječnja 2024., s osnova ukupne naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 942,00 eura, od čega iznos od 872,00 eura s osnove naknade neimovinske štete radi povrede tužiteljevog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i 70,00 eura s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe nemedicinske njege i pomoći).

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio kako tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravedna satisfakcija u ukupnom iznosu od 872,00 eura. Nadalje, prvostupanjski sud ja zaključio kako tužitelju s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe nemedicinske njege i pomoći) pripada naknada u iznosu 70,00 eura (dvadeset sati x 3,50 eura = 70,00 eura). Dakle, prema prvostupanjskom sudu proizlazi kako ukupna šteta tužitelju iznosi 942,00 eura. Slijedom navedenog prvostupanjski sud konačno zaključuje kako je tuženik isplatom iznosa od 942,00 eura prije podnošenja tužbe, u cijelosti naknadio tužitelju štetu, kako neimovinsku radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tako i imovinsku štetu radi troškova usluge nemedicinske njege i pomoći.

10. Prvostupanjski je sud stoga odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao da mu s osnova naknade štete tuženik isplati i daljnji iznos od 1.128,00 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

11. Tuženik u žalbi na prvostupanjsku presudu, u ovom dijelu, u bitnome ističe kako prvostupanjski sud pogrešno smatra da bi pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava na tjelesno i duševno zdravlje iznosila samo 872,00 eura, pa da je stoga njegov zahtjev za isplatom štete u iznosu od 1.128,00 eura neosnovan. Tužitelj smatra kako bi pravedna satisfakcija za počinjenu mu neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje opravdavala i dosudu daljnjeg iznosa od 1.128,00 eura koji iznos je i zatražio u tužbenom zahtjevu.

12. U svezi sa ovim žalbenim razlogom za reći je slijedeće. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

13. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

14. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, te pretrpljenom strahu, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođen 1989.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 872,00 eura, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

15. Prilikom pravne ocjene o pravednoj satisfakciji tužitelju radi počinjene mu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ovaj je drugostupanjski sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), koje glasi:

„Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

16. Slijedom navedenog razvidno je kako je tuženik u cijelosti naknadio tužitelju štetu (u odnosu na glavnicu) kada mu je prije podnošenja tužbe isplatio iznos od 942,00 eura (872,00 eura s osnova naknade neimovinske štete i 70,00 eura s osnova naknade imovinske štete). Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.128,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Sukladno iznijetom odlučeno je kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

17. Već je navedeno kako je prvostupanjski sud u točki III. izreke pobijane presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj tražio od tuženika isplatu zateznih kamata na iznos od 942,00 eura (isplaćen prije podnošenja tužbe), a koje bi kamate tekle od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024. Naime prvostupanjski sud smatra kako u ovom razdoblju tuženik nije došao u zakašnjenje sa isplatom iznosa od 942,00 eura. Ovo stoga jer da je tuženik dospio u zakašnjenje sa isplatom iznosa od 942,00 eura 5. prosinca 2023., budući da je rok od četrnaest dana za isplatu naknade štete za tuženika počeo teći 21. prosinca 2023. kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev. Dakle, da je tek protekom roka od 15 dana (konkretno 5. siječnja 2024.) tužitelj došao u zakašnjenje sa isplatom iznosa od 942,00 eura. Stoga da zatezne kamate na ovaj iznos ne mogu teći od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024. Prvostupanjski se sud u tom smislu pozvao na odredbu članka 14, stavka 1. Općih uvjeta tuženika za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja, a kojom odredbom kako je propisano da osiguratelj isplaćuje osigurani iznos u roku od četrnaest dana nakon što je obveza osiguratelja i visina štete utvrđena.

18. U svezi tužiteljeve žalbe na ovaj dio prvostupanjske presude za reći je slijedeće. Odredbom članka 1103. ZOO-a, a koja je norma kogentne naravi, jasno je propisano kako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. U predmetnom slučaju neimovinska šteta nastala je tužitelju 9. listopada 2023. kada je (proizlazi to iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka) završilo njegovo liječenje odnosno kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo. Tužitelj je podnio tuženiku pisani zahtjev za naknadu štete 21. prosinca 2023. Tuženik je po tom zahtjevu isplatio tužitelju 17. siječnja 2024. s osnova naknade neimovinske štete iznos od 872,00 eura, a s osnova naknade imovinske štete (troškovi usluge nemedicinske njege i pomoći) 70,00 eura. Slijedom navedenog razvidno je kako je na isplaćeni iznos s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti od 872,00 eura zatezne kamate teku od dana podnošenja pisanog zahtjeva (21. prosinca 2023) pa do 4. siječnja 2024. S druge pak strane na iznos od 70,00 eura s osnova naknade imovinske štete od 70,00 eura (troškovi nemedicinske njege i pomoći) zatezna kamata bi tekla od donošenja prvostupanjske presude, jer je u konkretnom slučaju riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti. No, kako je ovaj iznos tuženik isplatio tužitelju još prije podnošenja tužbe 17. siječnja 2024. to za isplatu ovog iznosa nije ni došao u zakašnjenje, pa tužitelj u odnosu na ovaj iznos neosnovano potražuje isplatu zateznih kamata. Stoga je žalbu tužitelja trebalo djelomično odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I. b) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

19. S druge pak strane razvidno je, slijedom navedenog u ovom obrazloženju, kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u točki III. izreke pobijane presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 872,00 eura, a koje bi tekle od 21. prosinca 2023. do 4. siječnja 2024. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev u ovom dijelu trebalo je prihvatiti i u tom smislu prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

20. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a je propisano da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. U konkretnom slučaju drugostupanjski je sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu. No, kako je to učinjeno samo u odnosu na neznatni dio zahtjeva tužitelja ( i to u odnosu na dio sporednog potraživanja) to je odluku o parničnom trošku iz točke IV. izreke trebalo potvrditi. Naime iako je tužitelj u odnosu na glavno potraživanje u cijelosti izgubio spor, odnosno da je tužitelj u sporu uspio tek u neznatnom dijelu sporednog potraživanja (zateznih kamata), prvostupanjski je sud u točki IV. izreke odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka. Takva odluka zasigurno nije donesena na štetu tužitelja, pa je žalbu tužitelja u ovom dijelu trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I. c) izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

21. Kako tužitelj u žalbi nije uspio niti u jednom dijelu u odnosu na glavno potraživanje, to je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sastava žalbe trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 23. listopada 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Trironi