Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-68/2022-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari I. tužitelja ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužiteljice DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelja GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i IV. tužitelja BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv tuženika MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u prisutnosti I., II. i IV. tužitelja, punomoćnika tužitelja Gorana Jarića, odvjetnika u Osijeku, tuženika i punomoćnika tuženika Vladimira Burića, odvjetnika u Osijeku, po objavi 23. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka darovna pogodba novčanog iznosa od 48.032,00 EUR učinjena između pok. FČ, rođene MČ, kćeri Ž, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1946., umrle **.**.2007. i tuženika MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] podizanjem naznačenog novčanog iznosa s njezinog računa otvorenog kod Addiko bank d.d. br. računa: HR 9425000093223024934 4. prosinca 2017.

II. Utvrđuje se da novčani iznos od 48.032,00 EUR, koji je tuženik MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] neovlašteno podigao s računa pok. FČ otvoren kod Addiko bank d.d. br. računa: HR 9425000093223024934 4. prosinca 2017. čini dio ostavinske mase iza pokojne FČ, rođene MČ, kćeri Ž, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1946., umrle **.**.2017.

III. Nalaže se tuženiku MČ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi I. tužitelju ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužiteljici DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], III. tužitelju GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i IV. tužitelju BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.423,46 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I.-IV. tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki III. izreke presude.

Obrazloženje

1. I. – IV. tužitelji (dalje u tekstu: tužitelji) u tužbi od 18. studenoga 2019. navode da su rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj O-1952/2019-4 od 1. listopada 2019. upućeni na parnicu protiv tuženika da se utvrdi sastav ostavinske mase odnosno da novčani iznos od 48.032,00 EUR ulazi u ostavinsku masu iza ostaviteljice pok. FČ. Novčani iznos od 48.032,00 EUR tuženik je netom prije smrti ostaviteljice FČ **.**.2017. podigao s njezinog računa kod Addiko bank d.d. br. računa HR 9425000093223024934. Predmetna novčana sredstva su trebala ući u ostavinsku masu, kako bi bila predmetnom nasljeđivanja svih proglašenih nasljednika temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj O-4231/2017-16 od 13. prosinca 2018. Tuženik tvrdi da mu je naznačeni novčani iznos darovala ostaviteljica pok. FČ neposredno prije svoje smrti i to iz razloga što se isključivo on o njoj brinuo. Stoga je on s njezinog računa nepunih 4 sata prije njezine smrti podigao iznos od 48.032,00 EUR. Suprotno tome, tužitelji tvrde da izvršena darovna pogodba nema nikakav pravni učinak, te je kao takva ništetna, obzirom nije bilo prave predaje u posjed naznačenog novčanog iznosa od strane pok. ostaviteljice tuženiku, a što je vidljivo iz činjenice da je tuženik sam podigao novac s njezinog računa dok je ona taj dan bila na umoru, hospitalizirana u bolnici i već postala nekontaktibilna. Činjenica da je bio opunomoćen po njezinom računu i da je podigao novac ne znači ujedno i da mu je pok. darovala predmetni novac odnosno da je izvršena i predaja u posjed darovane stvari. Kada nema prave predaje, darovanje se tada jedino može učiniti u formi javnobilježničkog akta ili solemnizacijom privatne isprave, kako to propisuje Zakon o obveznim odnosima u članku 482. stavku 2. i Zakon o javnom bilježništvu u članku 53. Obzirom navodno darovanje nije izvršeno na opisani način, to je evidentno da je tuženik neovlašteno podigao s računa pok. ostaviteljice naznačeni novčani iznos, odnosno da novčani iznos od 48.032,00 EUR predstavlja ostavinu iza pok. FČ i čini dio ostavinske mase, sukladno čemu, a pozivom na odredbu članka 322. u svezi sa člankom 482. Zakona o obveznim odnosima, tužitelji predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu:

"I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka darovna pogodba novčanog iznosa od 48.032,00 EUR učinjena između pok. FČ, rođene ŽČ, kćeri Ž, OIB [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1946., umrle **.**.2007. i tuženika MČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] podizanjem naznačenog novčanog iznosa s njezinog računa otvorenog kod Addiko bank d.d. br. računa: HR 9425000093223024934 4. prosinca 2017.

III. Nalaže se tuženiku MČ iz [adresa], naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od pesuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu poriče u cijelosti navode iz tužbe, osim činjenice da je novčani iznos od 48.032,00 eura podigao 4. prosinca 2017. prije smrti pokojne FČ, a s obzirom da je i 3. i 4. prosinca 2017. bio u bolnici kod iste te joj donosio hranu u prijepodnevnim satima, pokojna je bila kontaktibilna i normalno je komunicirala s tuženikom. Stoga nije točna tvrdnja u tužbi da ista zbog nastupjele sepse nije bila pri svijesti i nije bila kontaktibilna. Gubitak svijesti nastao je tek u popodnevnim satima, što tuženik nije ni znao niti mogao znati, a činjenica je da je bila živa u trenutku kada je tuženik podigao novac. Točno je da je pokojna iznos od 48.032,00 eura darovala tuženiku, s obzirom da se isti zajedno sa svojom suprugom o njoj brinuo i pokojna je imala isključivo povjerenje u tuženika i njegovu suprugu. Drugi nasljednici nisu s njom uopće bili u kontaktu niti su o njoj brinuli. Pokojna je tražila i nagovarala tuženika da sačine oporuku, što je on odbijao, smatrajući da njezino zdravstveno stanje nije toliko ugroženo i da za to ima vremena. Međutim, nakon višekratnih odlazaka u bolnicu ona mu je to stalno spominjala, da bi dolaskom na liječenje 27. studenog 2017. ponovila da mu daruje novčani iznos od 48.032,00 eura koji se nalazi na njezinoj posebnoj knjižici, a koji iznos je uštedjela od svoje mirovine te se ne radi o iznosima koji se nalaze na vezanim štednjama koji su ona i pokojni tetak zaradili u Njemačkoj, a da time ne bi bili oštećeni ostali nasljednici. Tvrdnja da je izvršena darovna pogodba ništetna i da nema pravni učinak jer nije bilo prave predaje u posjed naznačenog novčanog iznosa i pisanog ugovora jer je tuženik sam podigao novac s njezinog računa ne stoji, s obzirom da je predaja izvršena samim trenutkom kada je pokojna u banci dala pisanu punomoć i usmeno odobrila 4. prosinca 2017. pravo podizanja novca i raspolaganja istim pa je taj iznos novca u tom trenutku prešao u posjed tuženika i postao njegovo vlasništvo. U konkretnom slučaju radi se o pokretnini, pa ako se radi o darovanju novca, zato zakon ne predviđa propisani oblik, pa je darovanje moglo biti izjavljeno i usmeno. Izvršena je i prava predaja samom činjenicom dolaska pokojne tetke i tuženika u banku radi davanja punomoći te davanja izjave o slobodnom raspolaganju iznosa na računu za koji je pokojna dala punomoć. Isto se smatra pravom predajom jer je izjava dana s pravom raspolaganja odnosno podizanja iznosa koji se nalazio na darovanom računu. Tuženik predlaže da sud tužitelje s tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Presudom Općinskog suda u Osijeku, posl.br. P-3255/2019-15 od 27. studenog 2020., usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ali je ista rješenjem Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-273/2021-3 od 19. siječnja 2022., ukinuta i vraćena istom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je, obzirom tuženik osporava dokumentaciju na kojoj prvostupanjski sud temelji svoja utvrđenja u pogledu računa tužiteljice i izdane punomoći navodeći da su sporna sredstva podignuta sa posebnog računa pokojne FČ, a ne sa računa navedenog u presudi, potrebno u nastavku postupka otkloniti navedene nedostatke i utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o tome da li je tuženiku tužiteljica uistinu darovala sporni iznos (točka 13.).

4. U dokaznom dijelu postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvod po računu otvorenom kod Addiko bank d.d. broj HR 94 2500 0093 2230 2493 4 od 4. prosinca 2017. (list 3 spisa), dokumentaciju (str. 3-8 spisa, str. 32-56 spisa), rješenje o nasljeđivanju (str. 92-95 spisa), dokumentaciju Addiko banke (str. 152-199 spisa), iskaz svjedoka HČ, AČ, ŽČO, ĆČ, ČČ, IČ, NČ, I., II. i IV. tužitelja, tuženika, te pročitao svu drugu spisu priležeću dokumentaciju, te izvršio uvid u spis ovoga suda O-1952/19.

5. Predmet spora u je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom i bez pravnog učinka darovne pogodbe novčanog iznosa od 48.032,00 Eura učinjeno između pok. FČ i tuženika MČ.

6. Sporno je među strankama, je li pok. FČ darovala tuženiku novac koji je podigao s njezinog računa.

6.1. Uvidom u izvod po računu otvorenom kod Addiko bank d.d. utvrđeno je da je MČ **.**.2017. u 17:28 sati kao opunomoćenik FČ s računa broj HR 94 2500 0093 2230 2493 4 podigao iznos od 48.032,00 eura.

6.2. Uvidom u popratnicu za patologiju utvrđeno Kliničkog bolničkog centra Osijek utvrđeno je da je FČ zaprimljena u bolnicu 27. studenoga 2017, umrla **.**.2017. u 21.15 sati.

6.3. Uvidom u Ugovor o oročenom depozitu utvrđeno je da su ga 25. travnja 2016., zaključili Hypo Alpe-Adria bank d.d. i FČ kojim se banka obvezala primiti, a FČ položiti na račun broj: 728-205-513899863 iznos od 320.000,00 eura (članak 1. i 2.), time da punomoć nije dana (članak 11.).

6.4. Uvidom u Aneks 1 uz Ugovor o oročenom depozitu utvrđeno je da su ga 30. siječnja 2017., zaključili Addiko bank d.d. i FČ, te da je FČ na račun broj: 728-205-513899863, na kojem već postoji iznos od 320.000,00 eura položila iznos od 100.000,00 eura.

6.5. Uvidom u Aneks 2 uz Ugovor o oročenom depozitu utvrđeno je da su ga 26. travnja 2017., zaključili Addiko bank d.d. i FČ te da su ugovorne strane izmijenile članak 11. Osnovnog ugovora od 25. travnja 2016., na način da je FČ opunomoćila MČ iz [adresa], da po ovom Ugovoru može mijenjati ugovorne klauzule i potpisivati Anekse ugovora te raspolagati sredstvima depozita (članak 2).

6.6. Uvidom u Zahtjev za dodjelom ovlaštenja po računu kod Addiko bank d.d. broj HR94 2500 0093 2230 2493 4 vlasnice FČ (stranica 44 spisa), proizlazi da je vlasnica opunomoćila MČ da može za nju obavljati poslove koji ulaze u redovito poslovanje (uplate, isplate, plaćanje i prijenose), ne može prenijeti sredstva na svoj račun, zatvoriti ovaj račun, opunomoćiti treću osobu, osim ako za to nije posebno opunomoćen. Zahtejv je datiran s 26. travnja 2017. i potpisan po FČ.

6.7. Uvidom u očitovanje Addiko bank d.d. od 14. siječnja 2025., ovaj sud utvrđuje da je FČ u toj banki imala otvorena dva računa i to tekući račun fizičkih osoba broj HR94 2500 0093 2230 2493 4 i devizni oročeni ulog broj 5138998630, kao i da je na oba računa bio evidentiran MČ kao ovlašteni opunomoćenik.

6.8. Iz iskaza svjedokinje HČ proizlazi da je pokojna FČ bila suprugova tetka, da su ona i njezin suprug živjeli i radili u Njemačkoj, odlaskom u mirovinu vratili su se u Hrvatsku, misli negdje 2010.g. Ubrzo se tetak razbolio da bi isti umro 2016.g. Još dok je tetak bio živ pomagali su i teti i tetku pogotovo kad se tetak razbolio kada su ju i vozili kod tetka u bolnicu, i pomagali na druge načine, ona (svjedokinja) je kuhala tetki i nosila joj hranu. Suprug i ona živjeli su u Osijeku a tetka u [adresa], 15-20 minuta vožnje. Osim supruga i nje tetki su pomagali i neki drugi ljudi. U 4. mj. 2017. tetki je vraćen veći iznos novaca i ona je taj novac htjela objediniti s neko štednjom koju je imala u banci. Tada je opunomoćila njezinog supruga i za štednju i za tekući račun kod Addiko banke. Tetka je opunomoćila njezinog supruga iz razloga što mu je vjerovala i iz razloga što njezin suprug i ona nikada nisu tražili nikakvu protuuslugu od nje za ono što su joj pomagali, dok su drugi koji su joj pomagali za to dobivali novac, plaćala im je. Na deviznom računu tetka je imala 400.000,00 EUR i rekla je da se taj iznos ne dira, iako je njezin suprug i za taj račun imao punomoć, i njezin suprug s tog računa nikada ništa, kako je to bila tetkina volja, nikada ništa nije podignuo. Na tekućem računu je tetka primala mirovinu i rekla je njezinom suprugu da je to njegov račun i da mu poklanja iznos s tog računa. Prvi puta tetka je rekla njezinom suprugu da je novac s tekućeg računa njegov, u trenutku kada ga je opunomoćila za podizanje sredstava s tog računa u 4. mj. 2017. Njezin suprug je s tog računa dizao novce kada bi mu tetka rekla i on je te novce dao tetki, jednom je podigao novce jer je tetka trebala nekome posuditi novac. Nikada nisu otišli kod odvjetnika radi sastavljanja oporuke, ugovora o darovanju, jer suprug i ona nisu uopće razmišljali da je tetka toliko teško bolesna da bi mogla umrijeti, u bolnici im to nitko nije rekao, a kad se vratila iz bolnice negdje u studenome 2017. ista je bila dobrog stanja pa ni tada nisu razmišljali o potrebi za sastavljanjem oporuke, odnosno ugovora o darovanju. Tetka je u više navrata njezinom suprugu postavila pitanje da li je podigao novac s tekućeg računa, a pogotovo nakon što se vratila iz bolnice u studenome 2017., kada mu je opet ponovila da uzme novac jer da će nakon njene smrti imati grdnih problema. Tetka je umrla u ponedjeljak, u nedjelju nisu bili kod nje, čuli su se samo telefonom s njom predvečer, i ona je bila tada u redu. U ponedjeljak ujutro suprug je otišao u bolnicu kod tetke, popodne je došao kući i rekao da je podigao novac i da ga je tetka tog dana ujutro u bolnici pitala da li je podigao taj novac. Taj dan je suprug podigao novac iz razloga što si je pripremio karticu Addiko banke za podizanje sredstava s tetkinom tekućeg računa, tu karticu nije stalno nosio sa sobom. Oko 6 sati navečer suprug i ona su otišli kod tetke u bolnicu, ona je tada spavala i tada su zvali doktoricu koja je rekla da je s tetkom ujutro razgovarala da je tetka ujutro bila zbunjena i da je tetka tada spominjala da nije napravila oporuku, ne sjeća se kako se doktorica zvala. Kad je tetka spominjala njezinom suprugu podizanje novca time je ustvari mislila da je taj novac njegov i da si ga uzme zato što su brinuli o njoj. Često puta ga je pitala je li podigao na taj način inzistirajući da to odradi. Nije spominjala iznos, već je samo rekla novac s tog računa. Pretpostavlja da tetka tog dana kada je umrla, ujutro kad je TČ bio kod nje, da nije forsirala da isti digne novac, on to možda ne bi ni učinio. Kad je došao kući rekao joj je da je to odradio, misleći na to da je podigao novac. Tada joj je pričao da mu je tetka rekla da je sanjala njegovog pokojnog oca, svog brata, i rekao je da je bila lucidna. Kad su suprug i ona tog dana poslije 6 došli u bolnicu, više nisu mogli razgovarati sa tetkom, tada joj je doktorica rekla, da je tetka pala u terminalnu fazu i da se to dogodilo poslije ručka, negdje oko 12-13 sati. Čak nije ni znala što znači terminalna faza pa ju je pitala što je to jer im prije toga nitko ništa nije govorio. Njezin suprug je bio opunomoćen na svim računima u tetkinom vlasništvu i podigao je novac samo s tekućeg računa i to samo iz razloga što mu je tetka s tog računa darovala, novac na drugim računima nije dirao. Da mu tetka nije rekla da mu daruje novac s tekućeg računa, ni s tog računa ne bi podigao novac. Na dan kada je suprug ujutro u 8 sati došao posjetiti tetku ista je bila smještena na odjelu hematologije. Ne zna kada su posjete u KBC Osijek, budući su ih puštali kad god su došli, pogotovo jer su znali donositi tetki i jelo. Kad je tetka bila u izolaciji, kad su joj usta bila puna afti, njezinog supruga su puštali kod nje kako bi joj mazao te afte. Puštali su ih tetki, sestre i zdravstveni radnici. Saznala da je njezin suprug podigao novac tog dana u ponedjeljak kada se isti vratio kući nakon posla i kada joj je rekao da je podigao novac. Ne zna u sat kada je to točno bilo ali zna da je to bilo negdje poslije 5, pola 6, jer je nešto na brzinu pojeo i odmah su krenuli kod tetke u bolnicu i kod nje su došli poslije 6. Tog ponedjeljka suprug je ujutro otišao u posjet tetki u bolnicu, jer mu je to njegovo radno mjesto dopuštalo, to nije bilo prvi put da je ujutro odlazio tetki u posjet. Njezin suprug je tada radio i još uvijek radi u Vodovod montaži u Osijeku, na radnom mjestu inženjera gradilišta, radno vrijeme mu je od 7 do 15 sati ali obzirom na radno mjesto, u pravilu dolazi puno kasnije s posla. Tako je i tog dana došao poslije 5, pola 6 sati poslijepodne. Koliko se sjeća TČ je s tekućeg računa podigao na traženje tetke jednom prilikom iznos od 3.000,00 EUR, nije posve sigurna da li je taj iznos posve točan, ali radilo se o iznosu koji je tetka nekome pozajmila. Jednom je tetka tražila radi kupovine veš mašine. Van toga TČ nije ništa podizao s tog računa, niti je to tetka tražila za svoje potrebe, ne zna da li je tetka sama podizala novac s tog računa. Tih 3.000,00 EUR su suprug i ona donijeli tetki. Zna da je tetka dobivala izvod iz banke pa pretpostavlja da je i znala koliko sredstava ima na računu, ti izvadci su joj dolazili mjesečno, zna da je imala bunt tih izvadaka. Suprug tetku nije izvještavao o tome koliko ima novaca na računu, a oni se nisu ni brinuli o tom novcu jer su bili fokusirani na tetku i njeno zdravlje. Tetka je njezinom suprugu rekla: "Podigni novce s računa.", ne zna da li mu je rekla točno koji iznos. 3.000,00 EUR koje se spominjala i koje je tetka pozajmila, nitko nikada nije vratio njezinom suprugu, ne zna točno kome je tetka pozajmila taj novac. Oni su mogli neovisno o posjetama dolaziti kod tetke u bilo koje vrijeme, uvijek su ih pustili. Pogotovo u tjednu se nisu mogli pridržavati rasporeda posjeta, jer je ona dolazila s posla kasno, pa je nešto skuhala i odnijela tetki, a sve je to bilo nakon propisanog rasporeda posjeta u bolnici.

6.9. Iz iskaza svjedokinje AČ proizlazi da je poznavala FČ još dok je išla u poljoprivrednu školu, nakon toga dolazila je kao klijent u banku, Slavonsku banku u kojoj je radila. Pok. FČ živjela je i radila cijeli život u Njemačkoj i dva puta godišnje dolazili su kod nje u banku gdje im je savjetovala kako oročiti novac i slično. Ona ih je dok su živjeli u [adresa] znala pozivati kod sebe i dolazili su kad su bili u Hrvatskoj. Kad su UČ i suprug otišli u mirovinu, misli da su se 1999.g. vratili u Hrvatsku, intenzivno su se družili, pogotovo su pomagali FČ i njezinom suprugu kad se njezin suprug razbolio od Alzheimera. Tada su dva puta tjedno dolazili kod njih i čuli su se telefonom svaki dan. Pomagali su im na način da su Marinog supruga vozili autom u bolnicu, on nije mogao sam, imao je kateter. Sjeća se da ih je jednom UČ nazvala negdje oko pola noći, zimi, da odvezu njenog muža u bolnicu jer mu se zaštopao kateter, do njih su došli za nekih 10-ak minuta. Svjedokinja i suprug su živjeli u [adresa], oni u [adresa]. MČ je vidjela na pogrebu Marinog supruga i jednom prilikom ga je vidjela u bolnici kad je UČ bila bolesna. Ne zna koliko je TČ pomagao, nikada ga nije vidjela kod TČ u kući kad su oni bili tamo a dolazili su dva puta tjedno. UČ joj je jednom rekla da su ju Petrovi roditelji samo jednom pozvali na ručak i tako je zaključila da ona sa Petrovim roditeljima nije u najboljim odnosima. Nikada nije spominjala da nije u dobrim odnosima s TČ. UČ je imala puno novaca i nije bila ovisna ni o kome. Njezinom mužu je tu i tamo znala dati 100,00 kn za gorivo. Zna da je UČ opunomoćila TČ za podizanje novaca s računa, i to samo sa jednog računa - a vista. Nije joj rekla da je TČ opunomoćila za podizanje novaca sa drugih računa, sa računa oročene štednje za kojeg je također znala da ga ima. Sigurna je da UČ nije opunomoćila TČ za sredstva na računu oročene štednje, ali ona joj to nije rekla, sama je to zaključila jer je ona sama taj račun produžavala. S tog računa se nisu niti mogla podizati sredstva sve dok ne istekne rok oročenja. UČ joj je u rujnu 2017. rekla da je opunomoćila TČ za podizanje novca s tog a vista računa. UČ joj nikada nije rekla zašto nije nju opunomoćila za podizanje novca, isto tako nije joj rekla zašto je opunomoćila TČ. UČ je bila osoba koja nije imala povjerenja u ljude i jako je pazila na novac. Nikada joj nije spominjala kome i koliko će ostaviti. Pretpostavlja iz razloga jer je bila relativno zdrava i nije spominjala da bi mogla umrijeti. Zna da je imala nećakinju ĐČ koja joj je plaćala režije, brinula o njoj, kupovala joj stvari. Nakon što je TČ umro suprug ona je živjela sama. Sama se brinula o kućanstvu, sama je kuhala i sve to do srpnja 2017. kada se razboljela, išla na kemoterapije. Znala joj je reći da ju je TČ znao odvesti u bolnicu, ne zna točno koliko puta i kako često. Znala je ići i autobusom. Nakon srpnja 2017. je dosta provela u bolnici, on i suprug su u srpnju i kolovozu bili u Šibeniku i nisu ju tada posjećivali ali joj je UČ rekla da je ĐČ brinula o kući dok nje nije bilo i dolazila joj u bolnicu. U posjet u bolnicu dolazili su i Marini susjedi. U razdoblju od rujna do prosinca bila je u kontaktu s UČ, nazvala ju je telefonom pa ako je ista mogla odgovoriti, rekla joj je da dođe, a ako ne, ništa. Tada je primala jaku kemoterapiju, po 8 sati, pa su dolazili kod nje s maskama. Jednom je rekla da joj donese uloške za inkontinenciju, bombone, vlažne maramice, a isto tako jednom prilikom ju je zamolila da joj opere četiri spavaćice. UČ nikada nije spominjala da je TČ darovala novac. Negdje u 2. polovici jedanaestog mjeseca 2017. u bolnici kod TČ bili su ona, TČ, ĐČ i još jedna gospođa ne zna joj ime, i ona je tada TČ rekla da mora naći neku ženu da se brine o TČ. To je rekla TČ iz razloga što je on njoj bio najbliži rod, bio je vozno sposoban za razliku od ĐČ koja je bila samohrana majka s malim primanjima i ona je bila TČ rod s muževe strane. TČ je tada rekao ĐČ da nađe nekoga da se brine za UČ i ona je našla svoju kumu. UČ joj nikada nije spominjala da su ju TČ i njegova supruga nečim zadužili i nije joj spominjala da joj Petrova supruga nosi hranu, kuha. UČ i ona su bile baš prisne i da joj je ista baš sve pričala. Ne zna tko je platio trošak Marine sahrane. Ne zna koliko dugo je osoba koju je po traženju KČ angažirala da brine o TČ, brinula o TČ. Zna da je u zadnjim mjesecima Marinog života kod TČ znala prespavati ĐČ, ne zna da li je itko drugi. Tijekom 2016.-2017.g. nisu suprug i ona pozajmljivali nikakav novac od TČ, bilo je to samo jednom 2001.g. i to je odmah vraćeno. U periodu od rujna do 4. prosinca 2017. posjećivala je UČ i kod kuće i u bolnici. Kad je bila kod TČ u kući tada je znala tamo zateći ĐČ a u bolnici je znala zateći i Marine susjede, TČ samo jednom i to u situaciji kad mu je rekla da mora angažirati nekoga da brine o TČ. Osim TČ od bliže rodbine, UČ je imala i stariju sestru koja je živjela u [adresa] ali se nije mogla brinuti ni za sebe. Od druge rodbine nećak Ž iz [adresa] znao je doći u posjet TČ, to joj je ona znala sama reći, a jednom je i svog 15 godišnjeg sina ostavio kod nje da joj pomogne pokositi travu. Svi ostali nasljednici, rodbina brinuli su se puno više o TČ nego TČ. TČ je rekla da nađe nekoga da brine o TČ nakon izlaska iz bolnice iz razloga što je on bio tu iz Osijeka, bio joj je blizu. UČ joj nikada nije spominjala da je TČ spavao kod nje. Sjeća se da je UČ negdje u 6., 7. mj. 2017. s TČ išla negdje oko Makarske kako bi si kupila jednosobni stan. Ostali su koliko je bilo potrebno da kupi stan. Nema saznanja da je UČ vodio na ljetovanje, ona nikada u životu nije išla na ljetovanje.

6.10. Iz iskaza svjedokinje ŽČO proizlazi da se sjeća pok. FČ i to iz razloga jer su na njoj kao pacijentici prvi puta primijenili novu terapiju u liječenju Non-hodging folikularnog tumora, koliko se sjeća liječena je prije puno godina, bila je smještena u sobi 108 na kraju hodnika, terapija nije uspjela, na kraju je preminula od osnovne bolesti. Ne može se sjetiti dana kada je umrla. Ne poznaje osobu koja je ovdje nazočna kao tuženik, možda ih je prepoznavala ali protekom vremena ljudi se promijene. Sjeća se da je pok. UČ spominjala svog nećaka, a ništa podrobnije, niti u kojem kontekstu niti imena. Ista je tijekom cijelog liječenja, kako u zdravstvenoj ustanovi tako i van iste, imala odgovarajuću skrb. Po tome što je ista uvijek imala čistu odjeću u sobi, zaključuje da ju je netko posjećivao, međutim ona nije vidjela nikoga jer u vrijeme posjeta, bolesnicima liječnici ne ulaze u sobe. Ne zna da li je netko bio pokojnoj u posjeti na dan kada je ista umrla. Da je bilo nekakvih izvanrednih posjeta to bi trebalo biti negdje evidentirano. Nakon što joj je od strane suda dana na uvid popratnica za patologiju i otpusno pismo sa strane 4,5-8 spisa, odgovorila je da je popratnicu za patologiju sačinila dežurna liječnica koja je konstatirala smrt a da je ona kao vodeći liječnik kasnije opsežno sačinila tijek bolesti, otpusno pismo. Iz navedene dokumentacije nije moguće zaključiti u koje vrijeme na dan smrti je pokojna postala nekontaktibilna. Na pitanje punom. tuženika da li može odgovoriti kakva je praksa obzirom na vrstu bolesti glede gubitka kontakta, odnosno da li pacijent gubi kontakt pred sam kraj ili ranije, odgovorila je da to ovisi i o vrsti bolesti, od pacijenta do pacijenta, pridruženim bolestima, tako da ne postoji pravilo. Sjeća se da je pok. UČ bila lucidna za cijelo vrijeme boravka u bolnici, ostala joj je u sjećanju kao jedna fina žena koja je vodila brigu o sebi. Nešto više o tome tko je posjećivao pokojnu mogle bi znati sestre ali ona ne raspolaže podatkom ni tko je radio ni u kojoj smjeni, a obzirom na protek vremena i činjenicu da je došlo do promjena u sustavu, do odlaska sestara iz sustava teško bi bilo i utvrditi tko je u to vrijeme radio na odjelu na kojem je bila smještena pokojna. Pprije Covida su posjeti bili dozvoljeni i u prijepodnevnim satima, time da to nije moglo biti prije 10 ili 11 sati jer su do tada trajale vizite. Vizite obično počinju nakon doručka, negdje oko 9 sati, osim u izuzetnim situacijama ako je trebalo zbrinuti neke izvanredne pacijente to se moglo pomaknuti. U to vrijeme, 2017.g., u izuzetnim situacijama, bile su moguće posjete i u vrijeme kada traju vizite, dakle i u 9 sati, ali tada je o takvoj posjeti trebalo biti obaviješteno medicinsko osoblje koje je to trebalo dopustiti.

6.11. Iz iskaza svjedoka ĆČ proizlazi da poznaje MČ, on je tu danas u sobi. Dolazio je (svjedok) kod pok. FČ i njenog supruga, obrađivao je kod njih voćnjak i vinograd, bili su dugogodišnji prijatelji, međusobno su se posjećivali. Što god da im je trebalo uskakali su im u pomoć, kad je BČ obolio vozio ga je kod liječnika. Sjeća se jedne zgode kada se BČ zaštopao kateter bilo je oko 1 u noći i došao je kod njega i odvezao ga u bolnicu. UČ je spominjala MČ a spominjala je i drugu rodbinu iz [adresa]. Nikada nije čuo da bi pokojna UČ spominjala da će bilo kome od rodbine nešto ostaviti. Sjeća se da je jednom kad je BČ bio bolestan kod njih došao ŽČ iz [adresa] i tamo ostao tjedan dana. Ne sjeća se da bi kod FČ i BČ viđao MČ, iako je često bio kod njih, mjesečno negdje 5 do 6 puta. Ne sjeća se da je bi UČ govorila da je nekoga opunomoćila da joj podiže novce sa računa. Nakon Antine smrti UČ dugo nije bila bolesna, ali odjednom se nešto dogodilo i pokazalo se kao ozbiljna bolest, misli da se radilo o ginekološkim stvarima. Zna da je o FČ kako za vrijeme bolesti tako i za vrijeme dok nije bila bolesna, brinula KČ iz [adresa], ona je bila rod Marinog pok. supruga, ista je dolazila redovito kod FČ i brinula o njoj. KČ je dolazila kod FČ i kad ju je UČ zvala i kad ju nije zvala, pomagala je FČ u svemu što je UČ trebala. Zna da je KČ znala prespavati kod FČ, ali kad je UČ ozbiljno se razboljela tada je KČ našla neku drugu osobu koja je nekih tjedan do dva prespavala preko noći kod FČ. Zna da je njegova supruga srela MČ u bolnici i da mu je rekla da bi trebao naći neku osobu koja će se stalno brinuti o FČ. Kad je UČ zadnji puta smještena u bolnicu, supruga i on su je posjećivali svaki drugi, treći dan, time da je UČ bila malo izolirana pa nije baš svatko mogao doći kod nje. UČ je zamolila njegovu suprugu da joj opere rublje, što je ona i učinila. U posjete su u pravilu dolazili u vrijeme koje je predviđeno za posjete, ali su znali doći i u vrijeme kada nisu posjete. BČ je bio Marin suprug, isti je umro prije FČ, par godina, ne zna točno koliko prije. Kad je spomenuo da je dolazilo kod FČ i BČ 5 do 6 puta mjesečno, tako je dolazio i dok je BČ bio živ i nakon njegove smrti. Zadnje godine Marinog života dolazio je kod FČ ali nije obrađivao voćnjak, misli da ga je obrađivao MČ. Kod FČ je sretao KČ, ali nikada nije vidio tu drugu ženu koju je maloprije spomenuo. Sjeća se da je UČ samo jednom zamolila njegovu suprugu da joj opere veš. Ne sjeća se da bi UČ tjedan dva prije smrti spominjala bilo koga od rodbine. Njegova supruga je puno pomagala FČ, pri tome misli na pomoć pri svezi njezine ušteđevine kod Slavonske banke u kojoj je njegova supruga nekad radila. Njegova supruga je znala sugerirati FČ kako da deponira devizna sredstva, kada je kamata najbolja i slično. UČ nije bila osoba koja je lako vjerovala bilo kome, smatra da je osoba u koju je imala najviše povjerenja, bila njegovaa supruga. Misli da UČ ne bi dala punomoć za podizanje novčanih sredstava osobi u koju nema povjerenja. Njegovoj supruzi nije dala punomoć za podizanje novčanih sredstava.

6.12. Iz iskaza svjedokinje OČ proizlazi da je znala pok. FČ i njezinog pokojnog muža BČ. Njezino prijateljstvo s njima počelo je s njima kad je BČ obolio, a ustvari razlog tome je bilo jer je njihov nećak ŽČ živio u [adresa], ona je rodom iz [adresa], njezini roditelji su u [adresa], pa je Ž pomagao njezinim roditeljima, a ona je onda odlučila pomoći FČ i BČ. Posjećivala je UČ dok je bila u bolnici, odrađivala što god ju je zamolila, rezala joj je nokte na nogama, odnijela tlakomjer na baždarenje. Nikada nije prespavala kod FČ. Zna da je kod FČ dolazila KČ koja je bila u srodstvu s BČ. Prije smrti UČ je bila hospitalizirana i dolazila joj je u posjet, tada je u bolnici jednom vidjela TČ i D, jednom je vidjela ĆČ i njegovu suprugu. Rekla je TČ da joj javi kad UČ umre, iz razloga što je on bio fizički tu, tu je živio, i TČ joj je javio da je UČ umrla. I Ž se brinuo o FČ, na način da je njoj naložio da se pobrine za sve što treba njoj i BČ. Njoj UČ nikad nije spominjala kome od rodbine će ostaviti svoju imovinu. Zna da jedino dok je još BČ bio živ, da su se UČ i BČ dogovorili da će u slučaju smrti jednog od njih, sve pripasti onom drugom. Viđala je KČ kod FČ ali ne zna što je ista tamo radila. Zna da je UČ rekla da joj je KČ desna ruka. Koliko zna UČ je sama kuhala i čistila, a što se tiče onih većih poslova netko ih je odradio, ne zna tko. Zna da je ĆČ brinuo o voćnjaku. Zna da UČ nikome nije ostala dužna i da je za sve poslove koje je netko obavio tome i platila. Sjeća se da je UČ spominjala TČ, ali ga nije posebno izdvajala od ostalih nećaka, rekla je da sve svoje nećake voli.

6.13. Iz iskaza svjedokinje ČČ proizlazi da se sjeća se da je to bilo 2017.g. kada ju je nećaka Marinog muža pitala da li bi htjela pomoći FČ i pristala je. Dvorila je UČ nekih tri tjedna do mjesec dana prije njezinog zadnjeg odlaska u bolnicu kada je i umrla u bolnici. Nije nikad prespavala kod FČ. Kod nje je dolazila svaki dan i to od 8 do 12, te od 16 do 20 sati. Kod nje su dolazili neki muž i žena, dolazio je TČ s gospođom, svi oni su dolazili da je vide, nisu je pomagali. Nije s UČ pričala o njezinoj obitelji niti joj je ona išta rekla o tome kome će ostaviti svoju imovinu. UČ joj je rekla da će TČ doći prespavati kod nje, kad je došla ujutro kod FČ ista joj je rekla da je TČ bio kod nje i da je otišao na posao. To joj je jednom rekla, a ja više nije ništa pitala jel bio ili nije bio. Kad je UČ posljednji put otišla u bolnicu, tada ju je odvezla hitna, za ranije ne zna. Za vrijeme dok je bila kod FČ, tamo je ukupno vidjela dva do tri puta TČ. I gospođu IČ poznaje, ona je obilazila UČ u okviru projekta Zaželi, time da je to bilo prije nego što je ona došla kod FČ. Kad je ona došla kod FČ, tada ju je IČ posjećivala. Kod FČ nije viđala ĆČ i AČ, odnosno OČ. Za vrijeme dok je brinula o FČ čistila joj je, kuhala, prala veš, spremala ju navečer za krevet. Također i TČ je donosio FČ jelo.

6.14. Iz iskaza svjedokinje IČ proizlazi da je UČ poznavala, radila je u okviru projekta Zaželi pa je dolazila kod nje, ujutro dva puta u tjednu. I inače je dolazila kod FČ jer je bila njena susjeda, živjela je preko puta FČ. Vidjela je da kod FČ dolazi TČ i njegova supruga HČ, često su dolazili kad se UČ razboljela. TČ joj je pomagao s popravcima, obavljao što je trebalo u gradu. TČ i HČ su joj donosili jesti, što je vidjela par puta, a i ako nije vidjela to joj je rekla teta UČ. Kad je UČ bila u bolnici, tamo je par puta zatekla TČ i HČ, kad je ona bila, jer nije išla non stop. HČ je donosila FČ čisti veš. Zna da je UČ bila više puta u bolnici ali ne zna koliko puta. Zna da je UČ znala više puta reći da će pričati sa TČ da se on brine o njoj. Naime, TČ je bio sin njezinog pokojnog brata koji je vrlo rano umro, stradao u nesreći, i koji je FČ puno pomogao, koliko se sjeća pomogao joj je da se školuje. Upravo iz razloga što joj je Petrov otac pomagao i što je TČ rano ostao bez oca htjela je pomoći TČ. Nekoliko puta je rekla da će sve to biti za njezinog TČ. Nikada nije navela što to točno sve. Voljela je i svoje nećake koji su bili u [adresa], i oni su je uvijek zvali, ali je preferirala TČ jer je on bio tu i uvijek joj je mogao pomoći. Nikada nije, barem pred njom spominjala nikakve ugovore ili slično kojima bi TČ bilo što ostavila. Kad se UČ jako razboljela TČ je našao gospođu koja se brinula o njoj preko dana, a on je dolazio kod FČ prespavati da ne bude sama. Nikome tko god joj je pomagao nije ostala dužna, sve je platila. Spominjala joj je i ĆČ i GČ i rekla da su oni kod nje i pok. supruga joj BČ, često dolazili za Antina života, nakon Antine smrti rjeđe. Tome je pridonijela i činjenica da je ona ĆČ u AČ posudila 100.000,00 DEM za kupovinu stana njihovoj kćeri koji iznos su joj oni vratili nakon duže vremena, pa su i zbog toga bili ljuti na nju. Zna da su jednom prilikom ĆČ i GČ obrađivali voćnjak i da joj je ona rekla da će im sve to platiti. Kad je dolazila FČ u posjet u bolnicu, nije tamo vidjela ĆČ i GČ, možda su dolazili u neko drugo vrijeme. U bolnici je viđala TČ i HČ. Ne može reći da li je UČ opunomoćila TČ na svojim računima. TČ je dok je UČ bila bolesna stalno brinuo o njoj. Misli da su jednom do dva puta kad je UČ već bila sama, njoj u posjet došla rodbina iz [adresa], Ž i sestra. UČ je spominjala da će sve to dati TČ, nikada nije spominjala da mu je već nešto dala. Kad je govorila da UČ nikome nije ostala dužna, da je svima plaćala za pomoć, usluge, pri tome nije mislila na TČ niti na njezin rod, već na susjede, seljane koji su joj došli pomoći u voćnjak, ili npr. susjedi koja joj je za Božić ispekla kolače, onome tko joj je nekada pokosio. I njezin suprug je znao njezinog pok. BČ odvesti u bolnicu pa je i to platila. Pretpostavlja da je TČ pronašao ženu koja se brinula o FČ, jer je on brinuo o svemu, pa nije imao tko drugi. Ne zna tko je plaćao tu gospođu, vjerojatno TČ, jer teta UČ nije mogla, to je bilo pred kraj kada je ona bila jako bolesna. Kad je UČ otišla u bolnicu ta žena više nije odlazila kod nje, pa zato pretpostavlja da ju je platio TČ. Pretpostavlja da su odnosi između FČ s jedne strane i ĆČ i AČ s druge strane, zahladili nakon što je UČ morala iste opominjati da joj vrate novce, sama joj je rekla da ih je opominjala, da su joj dužni novac. Naime, nakon toga ih je rjeđe viđala kod FČ. Obilazila je UČ u bolnici, i u početku je mogla pričati, poslije se to smanjilo jer je imala nešto u nosu, ustima. Nije bila kod FČ zadnji tjedan pred smrt.

6.15. Iz iskaza svjedoka NČ proizlazi da je poznavao pok. FČ, ovlašten je serviser grijanja i negdje sredinom 11. mj. 2017. UČ ga je nazvala jer da joj radijatori ne griju. Sjeća se da je bio utorak ili srijeda i da je u poslijepodnevnim satima otišao do FČ. Tada je upoznao MČ, on mu je otvorio vrata. FČ je sjedila na kauču, znao je da je bila bolesna, da je imala karcinom, a to joj je rekla punica koja je poznavala UČ iz crkve. Dok je obavljao svoj posao UČ i TČ su pričali, bio je udaljen od njih metar do dva. UČ je pitala TČ da li je podigao novce s tekućeg računa, a on joj je rekao da nije još, da ima vremena. Na to je UČ rekla TČ da mu je ona taj novac darovala, da njoj neće trebati i da ga podigne. Obavio je posao i otišao, kasnije je od punice čuo da je UČ umrla. I prije studenoga 2017. dolazio je kod FČ i to za vrijeme dok je njezin suprug BČ bio živ, dolazio je isključivo radi posla. Jednom prilikom prije tog studenog 2017. došao je kod FČ, BČ je tada bio već pokojni, i trebao je na zahtjev dimnjačara pregledati bojler. Sjeća se da je BČ bio uvijek u krevetu. Znala se UČ i rasplakati pred njim i rekla je da jedino ima nećaka TČ koji ju ponekad obiđe i pomaže, pokosi. Prije tog studenog 2017. nije upoznao MČ. Nije upoznao nikoga od druge rodbine pok. FČ. Kod iste je dolazio samo poslovno. Za popravak koji je u studenom 2017. obavio kod FČ trebalo mu je 10 minuta, popravak se ustvari sastojao u tome da je trebao razraditi iglicu na ventilu na radijatoru. Radijator na kojem je trebao obaviti rad, nalazio se u dnevnoj sobi, lijevo od ulaza nalazila se kuhinja, a desno dnevna soba, i misli da su bile još dvije sobe. Svih 10 minuta nije bio prisutan u dnevnoj sobi jer je i u jednom navratu izišao iz sobe do kombija da uzme stvari, ali je sasvim sigurno u dnevnoj sobi bio 5 do 7 minuta. Za vrijeme dok je radio u dnevnoj sobi na kauču sjedila je UČ a do nje TČ, UČ je bila obučena u crno a na glavi je imala svezanu maramu nešto u obliku turbana. TČ i UČ su cijelo vrijeme razgovarali, i usput je čuo, jer je s njima bio u istoj prostoriji, dio razgovora kako je naprijed iznio. Čuo je i dio razgovora gdje su UČ i TČ pričali o nekom apartmanu koji su kupili, TČ je rekao FČ da će ona biti dobro i da će još ići u taj apartman. Na primjedbu punom. tužitelja da je njegov iskaz neuvjerljiv, jer je neživotno da bi se nakon proteka 8 godina s takvim detaljima sjećao tuđeg razgovora koji je samo načuo u prostoriji, svjedok je naveo da ima izuzetno dobru memoriju i da se može sjetiti do u detalja razgovora, rečenica, iz doba '90-ih godina kada je bio u ratu. Unazad 5 godina MČ ga je zvao da mu treba popraviti grijanje, došao je i on je započeo razgovor o FČ, rekao je da je UČ umrla, i tada ga je pitao da li je čuo razgovor između njega i FČ, a koji se odvio onoga dana kada je došao kod FČ popraviti radijator. Rekao je da je čuo. Napominje da cijeli svoj život radi pošteno i čestito i da ako ikome može ikako pomoći da će to rado učiniti. I smatrao je da je njegova obaveza doći na sud i reći ono što je čuo. Taj puta, unazad 5 godina, kad je došao kod MČ, je ustvari prvi puta od studenoga 2017. kada ga je upoznao kod FČ. Nije u nikakvom kontaktu s MČ, niti od studenoga 2017. pa niti od onog dana unazad 5 godina.

6.16. Iz iskaza I. tužitelja ŽČ, proizlazi da živi u [adresa], a UČ je živjela u [adresa], da su UČ i njezin suprug živjeli i radili dugo godina u Njemačkoj ali su svako ljeto dolazili kod njih u [adresa]. On je često dolazio kod njih u Osijek. Kad su UČ i njen suprug oboljeli, on i njegova tri sina su svako ljeto, cijelo ljeto, bili kod njih i to na način da je uvijek netko bio prisutan. Angažirao je OČ da se brine o FČ njenom suprugu, ona se brinula o njima, i brinula se o FČ do njene smrti, odlazila joj je u posjete u bolnicu. On je za OČ za uzvrat brinuo o njezinim roditeljima u [adresa]. Za vrijeme dok je bio kod FČ, kod nje nikada nije vidio TČ. Osim ljeti, znao je dolaziti kod FČ i za vrijeme praznika, blagdana, kad god je trebalo. Zna da je FČ pomagala i ĐČ, bila je njezina desna ruka. Jednom prilikom, sjeća se da je UČ i njenog supruga vozio na Marinu 45. godišnjicu mature u [adresa], UČ je rekla da ima neke novce i da će biti za svakoga. Kad je UČ bila bolesna u kući, tada mu nije spominjala novce, ali je rekla da će ovlastiti TČ da joj podiže novce kako bi mogla platiti žene koje joj pomažu. Iako nikada nije vidio TČ kod FČ, ista mu je sama rekla da on dolazi kod nje. Sjeća se da je razgovarao s UČ telefonski, par dana prije njene smrti i da mu je rekla da je TČ otišao na koncert u Austriju. S UČ se svakodnevno čuo telefonom, tako i za vrijeme dok je bila u bolnici, osim zadnji dan prije smrti kada se nije čuo s njom. Informacije o njenom stanju dobivao je od dr. G, njezinih prijatelja AČ, OČ i drugih. Čuo se s UČ i kad je bila u bolnici i da mu je tada spomenula da joj dolazi u posjet OČ, da joj je ista donijela čarape, maramu, da joj je oprala noge, nije spominjala TČ. UČ mu nije nikada spomenula u razgovoru da je TČ darovala ili da će mu darovati neki novac. UČ nakon muževe smrti nije dolazila kod njih u posjetu. UČ je imala apartman na moru u Baškom Polju, i jednom nakon muževe smrti došla je u taj apartman ali ne zna tko ju je doveo. Onaj puta kada je UČ nakon muževe smrti došla u svoj apartman na moru, da je bila i kod njega u [adresa]. Udaljenost između tog apartmana u Baškom Polju i njega u [adresa] je udaljenost od oko 30-40 km. Ne zna, ne može se sjetiti na koji način je tada došla kod njega. Zna da je bila sama. Misli, pretpostavlja da ju je dovezao TČ u apartman. Njegova pretpostavka temelji se na tome jer je i TČ bio blizak s UČ kao i on, jer su oni djeca njezine braće. Ne zna kako je taj put kad je UČ došla u apartman, iz apartmana došla njemu u posjet u kuću, ne sjeća se toga detalja. U vrijeme kada je posjećivao UČ nakon smrti njenog supruga, bio je zaposlen, i tada je kod FČ dolazio vikendima. Kad je UČ otišla u bolnicu pred smrt, čuo se s njom preko mobitela jer je ista imala mobitel, i pričali su o svemu i svačemu, o tome kako je, tko je došao kod nje. Sedam dana prije smrti je dobro pričala, ali kasnije, par dana prije smrti je teže pričala, ali ipak mu je mogla prenijeti sve što joj se događalo. On je uvijek zvao nju. Jednom prilikom kad je UČ već bila bolesna, mu je rekla da ima žene koje joj pomažu i da bi ih htjela platiti, i on joj je predložio da ovlasti TČ za podizanje novaca. Kasnije o tome nisu pričali, UČ mu nije rekla da je ovlastila TČ za podizanje novaca. Nikada nije pričao s TČ, nisu se nikada čuli o FČ, odnosno pomoći i brizi za istu, a radi se o periodu nakon smrti Marinog muža pa do Marine smrti. Vidio je TČ jednom prigodom nakon Marine smrti, da je TČ donio neku teletinu i neki papir kojim mu je dao na potpis rekavši da će ga isplatiti da se oni odreknu svega iza FČ.

6.17. Iz iskaza II. tužiteljice DČ proizlazi da se s tetkom FČ čula svakodnevno pogotovo nakon što je ista oboljela, u tim razgovorima UČ joj je pričala o svemu i svačemu. Pričala joj je da ju MČ zna obići nakon posla da ju obilazi i KČ, da je opunomoćila TČ da joj podigne novac s računa i da se radilo isključivo o podizanju novca za njezine potrebe. Zna da je tetka sve njih jednako voljela, pri tome misli na brata Ž i da će nakon njene smrti svima biti jednako. Čula se s UČ i dok je ista bila u bolnici i da joj je prenosila sve što joj se događalo, tko ju je obišao i slično. U tim razgovorima, misli pri tom i na razgovore prije nego što je UČ otišla u bolnicu, ista joj je rekla da TČ dolazi kod nje i da je čak nekoliko noći prenoćio kod nje da bi ujutro otišao na posao. UČ joj nikada nije spomenula da bi ju TČ na bilo koji način posebno zadužio u odnosu na njih ostale. Jednom prilikom kad je već oboljela, UČ joj je rekla da je TČ trebao promijeniti auto i da mu je dala nekih 12 ili 13 tisuća eura, i ona nije imala s time problem. UČ joj nikada nije spomenula da bi TČ darovala novac u iznosu od 48.000,00 eura, rekla joj je jedino da je TČ opunomoćila za podizanje novca za žiro računa, time da je imala i oročena sredstva na računu banke. Nije opunomoćila TČ za podizanje novaca sa drugih računa. UČ je primala mirovinu na žiro račun. Ne zna razliku između žiro računa i tekućeg računa. Nakon što je preminuo suprug UČ je dolazila u [adresa], kupila je apartman i s njom je došao i TČ. Koliko se sjeća UČ je u tom apartmanu bila samo jedno ljeto, kasnije kad je oboljela više nije dolazila, dolazio je samo TČ, ČČ. Saznanja o tome da je TČ dolazio u apartman ima od tužitelja BČ koji ima apartman u blizini. Prije Marine smrti, o njoj su se brinuli GČ, KČ, ZČ, brat Ž je znao dolaziti kod nje, bio je u kontaktu s njezinim doktorom, dolazio je i TČ, UČ joj je rekla da ne može on dolaziti stalno jer ipak radi. U telefonskom razgovoru, UČ joj je iznosila sve što joj se događalo, pa joj je tako iznijela i da joj TČ zna donijeti novac za podizanje kojega ga je opunomoćila. I ona joj je sama rekla da je TČ opunomoćila samo za podizanje novaca sa Žiro računa ne i sa ostalih računa koje je imala. Ona živi u mjestu udaljenom 15-ak kilometara od kuće svog brata ŽČ, koji je ranije iskazivao. Poslije Antine smrti, UČ je samo jednom bila u [adresa], i to onda kada je kupila apartman na moru, tada je sa njom bio i TČ i tada je došla u posjet njoj i njenom bratu Ž. Kad je UČ tom prilikom došla kod nje i kod brata Ž, s njom je bio i TČ. Što se tiče AČ, ona je nekada radila u banci i ona je ustvari UČ savjetovala o načinu oročenja novca, ona je bila Marin "menadžer". GČ i teta UČ su bile jako dobre prijateljice. UČ nije opunomoćila GČ za podizanje novaca iz razloga što joj je GČ rekla da joj ona nije dostupna cijelo vrijeme, jer ona i suprug često znaju biti odsutni iz Osijeka, pa da bi joj najbolje bilo da opunomoći TČ koji je cijelo vrijeme tu. To joj je rekla i UČ ali i GČ. Negdje u proljeće, ljeto 2017. brat Ž i ona su bili kod nje, i da su tada oboje par noći prenoćili kod FČ. Godinu, godinu i pol prije Marine smrti nije nikada komunicirala s TČ u vezi FČ, nije bilo potrebe, sve joj je UČ rekla.

6.18. Iz iskaza IV. tužitelja BČ proizlazi da se često čuo s UČ a kad je završila u bolnici, svakodnevno. Kad je spominjala svoju imovinu, novac, govorila je da će svima biti jednako. Nije govorila da će bilo kome od njih nešto posebno darovati. Zna da je kupila apartman na moru i da je prilikom prvog dolaska u apartman s njom bio TČ i njegova supruga i da su svi zajedno uključujući i njega, njegovu suprugu, njegovog brata i njegovu suprugu, bili na večeri povodom kupovine apartmana. Zna da je te godine kad je teta umrla TČ bio sam u apartmanu. To saznanje ima jer mu je tako rekla sama UČ, ona je već bila bolesna i nije mogla doći u apartman. 99% je siguran da je noć prije Marine smrti s istom razgovarao i da mu je ona rekla da će svima biti jednako, to je rekla sama, on ju nije potaknuo, vjerojatno je bila svjesna da joj Je došao kraj. Taj put ju je pitao da li je dolazio TČ, rekla mu je da nije da je na koncertu u Austriji, ali inače je dolazio. Teta je tom prilikom teško pričala, ali je bila svega svjesna, sve je razumjela, ali rekla je da ju jako boli, kao da je znala da će joj tako biti da ne bi pristala na liječenje. Nakon smrti Marinog muža, FČ je pomagala jedna žena, zna da joj je pomagao i rođak Ž koji je često dolazio u Osijek, nalazio joj je doktore. On nije dolazio. UČ mu je rekla da joj je TČ dolazio kad je trebalo i da dođe kada ga zovne, da je on tu najbliži. Nikada nije spominjala da ju je TČ posebno zadužio svojom brigom. Tetka nikada nikome nije darovala novac, koliko on zna. Ne zna da je PČ dala neki novac za kupovinu auta. Kad je UČ umrla, među njenim papirima, izvodima iz banke, pronašli su isplatu nekih 12-13 tisuća eura i pretpostavili su da je taj iznos dan PČ jer je nekako u to vrijeme PČ kupio auto. A PČ je auto kupio nekako u vrijeme kupovine apartmana, a to je bilo godinu dana prije Marine smrti. Kad su nakon Marine smrt, supruga i on došli u Osijek na ostavinsku raspravu, prenoćili su u tetkinoj kući, ali su navečer bili kod PČ i ona mu je tada rekao da na tetkinom računu postoji iznos od 67.000,00 eura i da će mu on dati njegovu osminu ukoliko se odrekne nasljedstva. Tom prilikom kad mu je PČ spomenuo iznijetu ponudu, saslušani tužitelji ŽČ i DČ, nisu bili sa njima, ali zna da je to isto ponudio i njima. Znam da su kod FČ dolazili Ž i njegovi sinovi, i Nedin sin. II. saslušana tužiteljica je njegova sestrična. Zna da je DČ znala par puta doći sa Ž kod FČ, ali za drugo ne zna da li je dolazila. osim PČ u [adresa] i [adresa] nije bio neki drugi rođak koji bi mogao pomagati FČ. Tek iza ostavinske rasprave iza pok. FČ saznao je da je UČ opunomoćila PČ za podizanje novaca sa računa, odnosno da je postojala punomoć, naime to su mu rekli Ž i DČ ali ne zna kada su oni saznali.

6.19. Iz iskaza tuženika MČ proizlazi da za vrijeme dok je tetak bio živ fizički je njemu i teti pomagao, kosio je okućnicu, s time da su im pomagali i drugi prijatelji, poznanici koje je UČ uredno plaćala, njemu nije plaćala. Nakon tetkove smrti njegovo druženje sa tetom UČ bilo je intenzivnije, stalno su se čuli, družili, kosio je okućnicu, uređivao živicu, voćnjak površine oko 3000 m2. Teta nije vozila pa ju je vozio gdje god je trebalo. Tetka je imala i rodbine s tetkove strane u selu, npr. ĐČ koja joj je znala kupovati, donositi stvari iz trgovine. Tetka je htjela za njih, pri tome misleći na njegovu obitelj kupiti apartman ali to nije javno htjela reći pred rođacima. U 7. mj. 2016. tetka i on s obitelji otišli su u Bašku Vodu, odsjeli su u apartmanu BČ, 10 dana, što su uredno i platili. U tih 10 dana izabrali su apartman i kupovinu proslavili kao što je rekao BČ. Nakon toga 2017. bio je u tom apartmanu sam s obitelji, UČ je već bila bolesna. Tetka je imala dva računa u banci, radilo se o oba računima s oročenim sredstvima, na jednom je bilo 320.000,00 eura, a na drugom 100.000,00 eura. Pored tih računa s oročenim sredstvima, tetka je imala i tekući račun. Nakon što je izlazilo oročenje o računu na kojem je bilo 100.000,00 eura na kojem je do tada bila opunomoćenik AČ, tetka mu je rekla da želi njega opunomoćiti. Tetka mu je dala punomoć za sva tri računa, dakle dva oročena i tekući račun. Punomoći su značile da je mogao raspolagati sa sredstvima na računima s time da mu je tetka govorila što i kako i tako je radio. Podizao je sredstva s tekućeg računa i to onda kad mu je tetka rekla i to za njezine potrebe. Tetka mu nije rekla da podigne sredstva s tekućeg računa za svoje potrebe jer za to nije bilo potrebe, imao je svoj novac. Kad je bolest kod tetke uznapredovala, kad je već odlazila na terapije i kad ju ja vozio na terapije pričali su o svemu i svačemu, o životu, imovini, rođacima, i tada mu je rekla B meni novac na tekućem računu neće trebati, ja ti to darujem, uzmi taj novac za sebe. To je bilo negdje u jesen prije njene smrti, s time da se kasnije ispravlja i kaže to je bilo negdje šest mjeseci prije njene smrti. Nije mu to rekla za novac koji je bio oročen jer to je bio novac koji joj je donosio kamatu i predstavljao neku sigurnost. Tetki je na to odvratio da nemojmo o tome pričati da će ona još poživjeti, tim više što je imao svojih životnih problema i nije razmišljao o tome. Nakon toga u par navrata tetka je rekla da bi trebalo napraviti neku oporuku i da je on to zaslužio, i da bi ta oporuka obuhvaćala isključivo novac na tekućem računu. Dan prije smrti, bio je kod tetke u bolnici, prije vizite, negdje oko 8 sati ujutro, donio joj je jogurt i čisti veš. Ona je tada bila lucidna, pričali su i tada mu je rekla " B, idi podigni novac sa tekućeg računa, kojeg ti darujem. Zaslužio si, brineš se o meni." Nije spominjala iznos, već je samo rekla novac s tekućeg računa. Tada mu se požalila da je nešto sanjala a ustvari nisu puno niti razgovarali. Otišao je na posao i poslije podne podigao je novac s tekućeg računa. Na to se odlučio iz razloga što mu je ona i ranije u više navrata govorila da ga podigne a i iz razloga jer je tada vidio u kakvom je stanju. Nitko nije čuo da je tetka njemu rekla taj dan u bolnici da podigne novac s tekućeg računa kojeg mu daruje. U razdoblju od kad mu je tetka prvi puta rekla da podigne novac s računa i da mu ga daruje pa do zadnji puta, dan prije smrti, tetka je u više puta napomenula da mu daruje novac s tekućeg računa, pitala da li ga je podigao, spominjala oporuku. Čak ga je jednom prilikom pitala da li je novac podigao pred VČ, njemu je to bilo pred njim neugodno i bilo mu je neugodno o tome govoriti pred njim. Nakon što mu je tetka prvi puta rekla da podigne novac, da mu ga daruje, isti nije podigao iz razloga što je to bilo pitanje emocija, previda, a ustvari u tom trenutku nije ni mislio na novac, ima dobru financijsku situaciju i novac mu nije značio ništa. Kad mu je zadnji put u bolnici tetka rekla da mu daruje novac i da ga podigne, ustvari prihvatio to darovanje, i to je rekao tetki, na način, "Dobro, podići ću." Iako je imao punomoći za podizanje sredstava i sa računa koji su bili oročeni, misli na ukupan iznos od 420.000,00 eura, taj novac nije podigao jer jednostavno nije mu palo na pamet, to nije njegov novac. Da mu tetka nije darovala taj novac s tekućeg računa ni njega ne bih tada podigao. Da je htio, tehnički je mogao podići i tih 420.000,00 eura. Tetka je imala puno povjerenje u njega, zapravo tretirala ga kao sina, i to je bio razlog zašto je njega opunomoćila za podizanje sredstava s računa umjesto AČ ili bilo kojeg drugog rođaka. Rođaci, pri tome prije svega misli na ovdje tužitelje, mada je bilo i drugih, su telefonski kontaktirali tetku, dolazili su kod nje i to najviše M, odnosno Ž, DČ je bila u kontaktu sa tetkom. Oni njega nisu previše "ljubili" a iz razloga postojanja neriješenih imovinskih prilika između njegovog oca i strica. Tužitelji su znali da tetka ima značajnu imovinu pogotovo stanje na računima. Naime, prije njega na sredstva na računima bila je opunomoćena AČ koja je nekada bila radila u banci pa je imala pristup podacima na računima u banci, a bila je bliska ŽČ. U to vrijeme bolesti tetke bio je u vrlo teškoj situaciji, i morao je voditi računa o bolesnoj majci, o bolesnoj tetki, odlaziti na posao. Njegova majka nije voljela tetku i unatoč tome je potajice odlazio kod tetke, prespavao kod nje, otišao nakon noćenja kući, presvukao se i nakon toga otišao na posao. Imao je još jednu tetku CČ, koja je bila starije životne dobi kojoj je trebalo pomoći, pa je i nju obilazio, sve je to za njega bilo emotivno i stresno.

Konstatira se da se pri zadnjem dijelu iskaza tuženik rasplakao. Htio je riješiti imovinske prilike sa tužiteljima nakon tetkine smrti i to na način da je ovdje tužiteljima predložio da oni njemu ustupe svoj nasljedni dio na nekretninama, misleći pri tome na apartman u Baškoj Vodi i imovinu u [adresa], a on bih njima vrijednost njihovog nasljednog dijela isplatio. Taj prijedlog nije uključivao novce po računima. U ostavinskom postupku iza tetke FČ, nasljedstva u njegovu korist odrekla se tetka CČ, i to kako u odnosu na nekretnine tako i u odnosu na svu ostalu imovinu. Bio je opunomoćen za raspolaganje sredstvima s tekućeg računa i oročenih računa koje je imala tetka i mogao je u svakom trenutku raspolagati sredstvima s tih računa. Što se tiče oročenih računa mogao je razročiti sredstva s tih računa i novce podići u bilo kom trenutku. Kad mu je tetka nekad ranije rekla da podigne sredstva s tekućeg računa, rekao joj je riješit ću, bit će, bude, ali ustvari o tome uopće nije razmišljao, novac mu nije bio bitan. Na tekući račun tetka je primala mirovinu, tu mirovinu nije redovito dizala s računa, po potrebi. Tetka je ostvarivala i kamatu sa oročene štednje pa kad je tu kamatu digla, jedno vrijeme nije trebala podizati novac s tekućeg računa, jer je od sredstava kamata mogla i po par mjeseci živjeti. Rijetko kada je tetka od njega tražila da nešto podiže, pogotovo dok je bila mobilna i zdrava. Zna jednu situaciju kada je tražila da podigne određenu svotu novaca jer je nekome dala za kupovinu perilice. Ne sjeća se neke druge situacije da bi dizao neku veću svotu. Nakon što mi je punom. tužitelja predočio da je u srpnju 2017. se tekućeg računa tetke podigao 15.000,00 eura, odgovorio je da je taj iznos podigao na tetkin zahtjev, ta sredstva je predao tetki, a ona je poslije isto pozajmila nekoj rodbini, prijateljima u selu, koji joj to nikad nisu vratili, ne zna točno o kojim se osobama radi. Taj iznos od 15.000,00 eura koji je podigao u srpnju bio je posljednji kada je podigao novac po tetinom zahtjevu. U tom trenutku to je odradio bez ikakvog problema jer nije smatrao da je novac njegov. Ne sjeća se da li mu je prije tog srpnja 2017. tetka rekla da može za sebe podići novce s tekućeg računa. Kad je na kraju podigao novac s tetkinog tekućeg računa, podigao je cijeli iznos koji je tada bio na tekućem računu.

6.20. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je pok. FČ u Addiko bank d.d. imala otvorena dva računa, jedan po Ugovoru o oročenom depozitu, broj 728-205-513899863 na kojem je imala 420.000,00 eura, kao i da je opunomoćila MČ da po tom Ugovoru može mijenjati ugovorne klauzule i potpisivati anekse ugovora te raspolagati sredstvima depozita. Imala je i tekući račun broj HR94 2500 0093 2230 2493 4 te je i za raspolaganje sredstvima na tim računu ovlastila MČ na način da će za nju obavljati poslove koji ulaze u redovito poslovanje (uplate, isplate, plaćanje i prijenose), ali da ne može prenijeti sredstva na svoj račun, zatvoriti ovaj račun, opunomoćiti treću osobu, osim ako za to nije posebno opunomoćen.

6.20.1. Kraj činjenice da je tuženik podigao novac sa tekućeg računa broj HR94 2500 0093 2230 2493 4, za koji je izrijekom u danoj mu punomoći bilo navedeno da sredstvima može raspolagati samo za FČ, tuženik nije dokazao da bi bio posebno opunomoćen da sredstvima s tog računa raspolaže u svoju korist. I sam tuženik je iznio da je sredstvima s računa za koje je bio opunomoćen raspolagao po željama i zahtjevima FČ i da nije taj novac smatrao svojim. Stoga se ne može smatrati da davanje punomoći, kojom je FČ opunomoćila tuženika za raspolaganje sredstvima na tekućem računu, s kojeg je podigao novac, predstavljala predaju sredstava s tog račun u korist tuženika.

6.21. Nadalje, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik zajedno sa suprugom brinuo o pok. FČ, na način da joj je donosio hranu, pomagao joj o održavanju kuće i okućnice, vozio ju u bolnicu, vozio ju je na more prilikom kupovine apartmana, prespavao je kod nje, posjećivao ju je u bolnici. To i stoga, što je tuženik, za razliku od tužitelja i ostale rodbine bio prostorno najbliži pok. FČ, i mogao joj je posvetiti veću brigu od ostalih koji su ponekad dolazili istoj u posjet ili su se s njom čuli preko telefona.

6.21.1. Činjenica da je FČ pitala tuženika je li podigao novac s njezinog računa i neka podigne (na što ukazuje razgovor između FČ i tuženika vođen u studenome 2017. pred svjedokom LČ) ukazuje da je FČ prije svoje smrti razmišljala da tuženiku da novac s tekućeg računa, jer da ga želi nagraditi za sve što radi za nju, ali da tuženik to nije prihvaćao, niti je o tom novcu razmišljao, dakle tuženik nije prihvaćao taj novac odnosno to darovanje.

6.22. Tuženik je novac s tekućeg računa FČ podigao 4. prosinca 2017., nekoliko sati prije njezine smrti, i to tek nakon što mu je ona, prema njegovu iskazu. tog jutra (4. prosinca 2017.) ponovno rekla da podigne taj novac i nakon što je on rekao da će to učiniti.

6.22.1. Odredbom članka 488. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. –dalje u tekstu ZOO) je propisano da se darovanjem smatra i ono koje je učinjeno na ime nagrade, priznanja ili neke zasluge, osim ako je obdarenik otprije imao pravo zahtijevati nagradu (stavak 1.), kao i da ako je obdarenik imao pravo na nagradu po osnovi ugovora ili zakona, ne radi se o darovanju, nego naplatnom pravnom poslu (stavak 2.).

6.22.2. Nadalje, odredbom članka 479. ZOO-a je propisano da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati (stavak 1.).

6.22.3. Oblik ugovora o darovanju uređen je člankom 482. ZOO-a koji je propisano da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku (stavak 1)., odnosno da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave (stavak 2.).

6.22.4. Slijedom navedenog, da bi ugovor o nagradnom darovanju bio valjan, bitno je da ga obdarenik prihvati, odnosno da, u slučaju kad nema prave predaje, takav ugovor bude u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Prema stavu ovoga suda odredba članka 482. stavka 2. ZOO-a odnosi se, ne samo na nekretnine, nego i na pokretnine i novčana sredstva, budući taj stavak ne sadrži izrijekom da se radi samo o nekretninama, već navodi da se radi o stvarima, koje mogu biti i pokretnine i novčana sredstava.

6.22.5. Kraj utvrđenja da FČ davanjem punomoći tuženiku da raspolaže njezinim sredstvima s tekućeg računa, nije istome predala u posjed predmetna novčana sredstva, to je, da bi ugovor o darovanju novčanih sredstava s tekućeg računa FČ tuženiku bio valjan, trebao biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno, pa ovaj sud darovanje za koje tuženik tvrdi da je mu je učinjeno 4. prosinca 2017., ocjenjuje ništetnim uslijed čega je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojiti i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

7. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tužiteljima priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Pri tome valja navesti da je kao vrijednost predmeta spora uzeta u obzir visina glavnog zahtjeva - dakle samo glavnično potraživanje u visini 9.245,34 eura (100 bodova), budući se iznos kamate obračunata u apsolutnom iznosu (2.723,10 eura), kao sporedno potraživanje, nije uzima u vrijednost predmeta spora. Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 17. rujna 2020.u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 30. rujna 2020. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 17. rujna 2020. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 22. listopada 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 12. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 3. travnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 1.700,00 eura, što uvećano za 30% za zastupanje četiri osobe daje iznos od i pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 2.762,50 eura. Tužiteljima je dosuđen i trošak predujma pristojbe za tužbu i iznosu od 53,09 i za presudu u iznosu 53,09 eura. Dakle, tužiteljima je dosuđen ukupan trošak u iznosu 2.868,68 eura.

7.1. Tužiteljima nije priznat trošak zastupanje na ročištu za objavu 27. studenoga 2020. u iznosu 100,00 eura, budući im je taj trošak priznat rješenjem od 27. studenoga 2020.

7.2. Tuženik je izjavio žalbu protiv ranije presude posl. broj P-3255/2019-15 od 27. studenoga 2020. s kojom je uspio, jer je ta odluka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru. Tuženiku je priznat trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife) uvećano za pripadajući iznos PDV-a, dakle u iznosu 312,50 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 132,72 eura. Dakle, tuženiku je dosuđen ukupan trošak u iznosu 445,22 eura.

7.3. Nakon prijeboja troškova stranaka, i to troška tužitelja u iznosu 2.868,68 eura eura i troška tuženika u iznosu 445,22 eura proizlazi da je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu 2.423,46 eura na koji iznos im je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 23. listopada 2025., kao dana presuđenja, pa do isplate.

8. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 23. listopada 2025 .

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Odvjetničko društvo Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku

2. Odvjetničko društvo Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte