Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-631/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljan predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Sandri Wagner, iz Metkovića, A. Hebranga 6, protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku odvjetniku Miroslavu Žurić iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj P-262/2024-11 od 17. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, broj P-262/2024-11 od 17. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

" I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 5. i čl. 11 Ugovora o kreditu br. 88972/05 kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 17. listopada 2005., a koji ugovor je solemniziran u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u [adresa]

18. listopada 2005. pod br. OU-250/05.

II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 10. Ugovora o kreditu br 88972/05 kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 17. listopada 2005., a koji ugovor je solemniziran u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u [adresa] 18. listopada 2005. pod br. OU-250/05u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF).

III. Nalaže se tuženiku da na ime preplaćenih iznosa po osnovi ugovorene redovne kamate i ukupnog iznosa preplate po predmetnom kreditu, umanjeno za preplaćene iznose po osnovi ugovorene redovne kamate, u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 7.496,68 EUR, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate - a koje se do 31.prosinca 2007.g. određuju po stopi od 15% godišnje, od 01.siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, do 31.prosinca 2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.g. sa kamatama po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koje na pojedine novčane iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 1,80 EUR počevši od 12. prosinca 2005. do isplate,

-na iznos od 0,04 EUR počevši od 10. siječnja 2006. do isplate,

-na iznos od 1,10 EUR počevši od 10. studenog 2008. do isplate,

-na iznos od 14,43 EUR počevši od 12. siječnja 2009. do isplate,

-na iznos od 38,59 EUR počevši od 10. veljače 2009. do isplate,

-na iznos od 46,53 EUR počevši od 10. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 32,58 EUR počevši od 10. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 31,88 EUR počevši od 18. svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 27,46 EUR počevši od 16. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 31,51 EUR počevši od 10. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 26,13 EUR počevši od 13. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 28,44 EUR počevši od 10. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 24,07 EUR počevši od 12. listopada 2009. do isplate,

-na iznos od 27,96 EUR počevši od 10. studenog 2009. do isplate,

-na iznos od 25,73 EUR počevši od 10. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 47,21 EUR počevši od 11. siječnja 2010. do isplate,

-na iznos od 53,36 EUR počevši od 10. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 52,06 EUR počevši od 10. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 57,29 EUR počevši od 12. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 64,82 EUR počevši od 10. svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 71,52 EUR počevši od 10. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 84,38 EUR počevši od 12. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 71,81 EUR počevši od 10. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 103,75 EUR počevši od 10. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 86,99 EUR počevši od 11. listopada 2010. do isplate,

-na iznos od 90,23 EUR počevši od 10. studenog 2010. do isplate,

-na iznos od 104,14 EUR počevši od 10. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 122,51 EUR počevši od 10. siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 90,79 EUR počevši od 10. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 102,76 EUR počevši od 21. ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 94,86 EUR počevši od 21. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 109,58 EUR počevši od 20. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 123,91 EUR počevši od 24. lipnja 2011. do isplate,

-na iznos od 145,45 EUR počevši od 22. srpnja 2011. do isplate,

-na iznos od 158,15 EUR počevši od 29. kolovoza 2011. do isplate,

-na iznos od 131,70 EUR počevši od 12. rujna 2011. do isplate,

-na iznos od 121,91 EUR počevši od 10. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 124,32 EUR počevši od 10. studenog 2011. do isplate,

-na iznos od 123,43 EUR počevši od 12. prosinca 2011. do isplate,

-na iznos od 131,97 EUR počevši od 10. siječnja 2012. do isplate,

-na iznos od 137,93 EUR počevši od 10. veljače 2012. do isplate,

-na iznos od 139,77 EUR počevši od 12. ožujka 2012. do isplate,

-na iznos od 135,44 EUR počevši od 10. travnja 2012. do isplate,

-na iznos od 137,75 EUR počevši od 10. svibnja 2012. do isplate,

-na iznos od 140,14 EUR počevši od 11. lipnja 2012. do isplate,

-na iznos od 136,56 EUR počevši od 10. srpnja 2012. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 10. kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 129,49 EUR počevši od 10. rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 131,79 EUR počevši od 10. listopada 2012. do isplate,

-na iznos od 136,79 EUR počevši od 12. studenog 2012. do isplate,

-na iznos od 135,20 EUR počevši od 10. prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 137,50 EUR počevši od 10. siječnja 2013. do isplate,

-na iznos od 129,30 EUR počevši od 13. veljače 2013. do isplate,

-na iznos od 128,44 EUR počevši od 10. ožujka 2013. do isplate,

-na iznos od 135,65 EUR počevši od 10. travnja 2013. do isplate,

-na iznos od 128,59 EUR počevši od 10. svibnja 2013. do isplate,

-na iznos od 124,88 EUR počevši od 10. lipnja 2013. do isplate,

-na iznos od 120,69 EUR počevši od 10. srpnja 2013. do isplate,

-na iznos od 125,82 EUR počevši od 12. kolovoza 2013. do isplate,

-na iznos od 128,63 EUR počevši od 10. rujna 2013. do isplate,

-na iznos od 131,30 EUR počevši od 10. listopada 2013. do isplate,

-na iznos od 131,89 EUR počevši od 11. studenog 2013. do isplate,

-na iznos od 135,43 EUR počevši od 10. prosinca 2013. do isplate,

-na iznos od 111,40 EUR počevši od 10. siječnja 2014. do isplate,

-na iznos od 71,91 EUR počevši od 3. veljače 2014. do isplate,

-na iznos od 72,95 EUR počevši od 10. ožujka 2014. do isplate,

-na iznos od 72,60 EUR počevši od 10. travnja 2014. do isplate,

-na iznos od 69,54 EUR počevši od 12. svibnja 2014. do isplate,

-na iznos od 69,09 EUR počevši od 10. lipnja 2014. do isplate,

-na iznos od 71,76 EUR počevši od 10. srpnja 2014. do isplate,

-na iznos od 74,46 EUR počevši od 11. kolovoza 2014. do isplate,

-na iznos od 75,87 EUR počevši od 10. rujna 2014. do isplate,

-na iznos od 76,03 EUR počevši od 10. listopada 2014. do isplate,

-na iznos od 78,62 EUR počevši od 10. studenog 2014. do isplate,

-na iznos od 79,43 EUR počevši od 10. prosinca 2014. do isplate,

-na iznos od 80,47 EUR počevši od 12. siječnja 2015. do isplate,

-na iznos od 148,36 EUR počevši od 10. veljače 2015. do isplate,

-na iznos od 132,14 EUR počevši od 10. ožujka 2015. do isplate,

-na iznos od 138,68 EUR počevši od 10. travnja 2015. do isplate,

-na iznos od 136,83 EUR počevši od 11. svibnja 2015. do isplate, te

-na iznos od 54215 EUR počevši od 10. lipnja 2015. do isplate."

2. Rješenjem istog poslovnog broja je odbačen prigovor radi prijeboja (točka I. rješenja), te je tuženiku naloženo isplata tužitelju troškova parničnog postupka u iznosu od 2.491,26 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka II.).

3. Tuženik je protiv odluke prvostupanjskog suda podnio žalbu u kojoj je naznačio da pobija točke II. i III. presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP), međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija presudu u cijelosti kao i rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbačen prigovor prijeboja. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje i postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

6.2. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica, a sukladno članku 8. ZPP, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje odredbe su sadržane u ugovoru o kreditu te zahtjev za isplatu razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa (valutna klauzula), te razlike u obračunu kamata na kredit preko ugovorene stope u razdoblju trajanja ugovora o kreditu (promjenjiva kamatna stopa), kao posljedicu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi u vremenskom razdoblju od prosinca 2005. do lipnja 2015. godine.

8. Nije sporno da su pravni prednik tuženika Splitska banka kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 17. listopada 2005. godine zaključili ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju o prijenosu prava vlasništva koji je ugovor solemniziran u uredu javnog bilježnika 18. listopada 2005., kojim je pravni prednik tuženika tužitelju odobrio kredit u protuvrijednosti iznosa od 77.120,00 CHF, da se ugovorom o kreditu tužitelj obvezao vraćati isplaćeni kredit otplatom 240 mjesečnih obroka obračunatih po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja, da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke o kreditiranju banaka koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,99% godišnje, da se u konkretnom radi o stambenom kreditu za adaptaciju stambenog objekta, te da je ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju banke za CHF važećem prema danu plaćanja prema otplatnom planu.

8.1. Nije sporno i da su stranke zaključile dodatak ugovoru o kreditu kojim je konvertiran kredit u valutu euro.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, te da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule.

9.1. Vještačenjem je utvrđeno da je u razdoblju otplate kredita razlika s osnove promijenjene kamatne stope te razlika s osnova valutne klauzule iznos od 7.496,68 eura koji iznos je tužitelj potraživao nakon provedenog vještačenja i koji iznos je prvostupanjski sud tužitelju dosudio, obrazlažući da nakon provedene dopune vještačenja na provedeno vještačenje i utvrđeni iznos pretplate tuženik nije iznosio prigovore.

9.2. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze ugovora o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, da u vrijeme zaključenja ugovora tužena banka s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenom na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa daje time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007 nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96, 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.3. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013.koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao:

- na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom te tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

- te na učinke pravomoćne presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

10.1. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

10.2. Naime, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama na naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

10.3. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14., 110/15. i 14/19. dalje ZZP), kao procesnom odredbom na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. U konkretnom slučaju je predmet spora zahtjev za utvrđenjem ništetnim te isplatu iznosa plaćenog po osnovu ništentnih odredbi ugovora o kreditu, a tužitelj je kao korisnik kredita potrošač s obzirom da iz ugovora o kreditu proizlazi da je kredit podignut za adaptaciju stambenog objekta.

12. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

13. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa načinom promjene kamatne stope te svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku je na strani tuženika.

14. Na okolnost informiranosti tužitelja o ugovorima u valuti CHF te načinu promjene kamatne stope je tužitelj predložio njegovo saslušanje te saslušanje zaposlenika tuženika, a na ročištu od 14. veljače 2020. se tuženik protivio saslušanju zaposlenika tuženika. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

15. Iz iskaza tužitelja je prvostupanjski sud utvrdio da se obratio pravnom predniku tuženika, čiji je bio klijent radi kredita za potrebe izvođenja građevinskih radova, adaptacije njegove obiteljske kuće, te mu je od strane službenika banke ponuđen ugovor u CHF. U vrijeme kada se interesirao za kredit prezentirana mu je visina rate u iznosu koji mu je odgovarao prema visini primanja što je iznosilo oko 2.100,00 do 2.200,00 kuna, međutim, tijekom vremena je došlo do naglog porasta visine rate zbog porasta tečaja i izmjene kamatne stope do skoro 4.000,00 kuna, što je trajalo sve do zaključenja dodatka ugovora o kreditu. Prilikom dogovaranja ugovora o kreditu nije bilo mogućnosti pregovaranja i utjecaja od strane tužitelja kao korisnika kredita na pojedine odredbe ugovora o kreditu te mu je ugovor ponuđen kao unaprijed sročeni formular ugovora, a nije mu posebno objašnjen način formiranja kamatne stope niti rizik zaključenja ugovora u valuti CHF.

16. S obzirom na navedeno, te s obzirom da tuženik nije do zaključenja prethodnog postupka predložio provođenje drugih dokaza, tuženik nije dokazao da je tužitelj kao potrošač u potpunosti bio upoznat sa načinom promjene kamatne stope te svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku.

16.1. S obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da nije bilo mogućnosti pregovaranja i utjecaja od strane tužitelja kao korisnika kredita na pojedine odredbe ugovora pa tako i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenljivu kamatnu stopu, što je predmet ovog spora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je prilikom zaključenja ovog ugovora tuženik postupao na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu prilikom ugovaranja valutne klauzule.

16.2. Kako su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli unesene u ugovor o kreditu unaprijed sastavljen od banke na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju naprijed navedenih utvrđenja da se u konkretnom radi o ugovornim odredbama u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru sastavljenom od banke, na koje odredbe tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja i o kojoj odredbi stranke nisu pojedinačno pregovarale, kojom nije na razumljiv i precizan način reguliran postupak i uvjeti za promjenu kamatne stope, te što tužitelja kao potrošača nije informirao o potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na obavijesti i rizicima pravnog posla zaključenja ugovora o kreditu u CHF, što je prouzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, zaključio da su navedene odredbe ugovora o kreditu koje su stranke zaključile 18. listopada 2005. godine u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne sukladno odredbama članka 81., 82. i 90. ZPP/03 jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori, koje se kao takvim smatraju nepoštenim ako su u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzrokovali znatnu neravnotežu u pravima obveza stranka proizašlim iz ugovora, što je u konkretnom slučaj.

16.3. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

16.4. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.

16.5. Pri tome nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive nego i to da ekonomske posljedice tih odredbi moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač kad pročita tekst ugovora mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute a taj rizik promjene mora biti jasan te je banka kao pružatelj usluge morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja te rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti kako bi potrošač na temelju potpunih informacija koje su mu pružene prije sklapanja ugovora mogao donijeti odluku o prihvaćanju odredbi ugovora i svih uvjeta koje je prethodno sastavio kreditor.

17. Kako je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj u razdoblju otplate kredita zbog promijenjene kamatne stope i valutne klauzule platio za mjesece koji su obuhvaćeni tužbenim zahtjevom za vremenski period od zaključenja ugovora do sklapanja dodatka ugovora ukupno iznos od ukupno 7.496,68 eura više nego što bi platio prema ugovorenoj početnoj kamatnoj stopi te zbog promjene tečaja CHF koji iznos utvrđen vještačenjem tuženik nije osporavao, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužitelju isplati razliku iznosa između anuiteta za sve anuitete za koje je više plaćen iznos u iznosima pobliže navedenim u izreci presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na članak 1111. ZOO-a s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove.

18. Također je pravilno obvezao tuženika i na plaćanje zakonskih zateznih kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

19. Kako je tuženik sastavio predmetni ugovor prema unaprijed pripremljenom sadržaju na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, te kako je u pravomoćnim sudskim postupcima po kolektivnim tužbama utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača koristeći prilikom zaključivanja ugovora o kreditu s potrošačima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj. Stoga tuženik neosnovano osporava tijek zatezne kamate, koja za nepoštenog stjecatelja teče od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a).

20. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sklapanjem dodatka ugovora o kreditu prema odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju potrošač iz ugovora o kreditu zaključenog u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji. Naime, dodatak ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona i to konkretno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju u cilju izjednačavanja položaja korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u valutu euro.

20.1. Navedenim sporazumom su izmijenjeni uvjeti i načini otplate kredita, a nije regulirano pitanje rješavanja pretplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi o kreditu i o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da sporazumom o konverziji nisu otklonjene sve posljedice ništetnosti i u sporazum nisu uračunate sve pretplate tužitelja te je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatu novčanog iznosa koji predstavlja razliku do potpunog obeštećenja tužitelja.

21. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio i istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

21.1. Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. godine zauzeto pravno shvaćanje po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojim su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članka 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na neki drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

21.2. S obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivnih tužbi, te kako je tužba podnesena17. lipnja 2019. potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

21.3. Suprotno žalbenom razlogu, na zastaru nema utjecaja to što je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja s obzirom da se tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi, te je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe.

22. Pravilno je prvostupanjski sud odbacio prigovor radi prijeboja. Naime jednako kao i kao i građanskopravni prijeboj i procesnopravni prijeboj mora biti na nesumnjiv način istaknut tako da tuženik na nesumnjiv način istakne koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo sa takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. S obzirom da tužena nije određeno navela koje tražbine i u kojem iznosu stavlja u prijeboj, navodi tuženika iz prvostupanjskog postupka ne predstavljaju izjavu o prijeboju.

23. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

24. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, a rješenje sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 23. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan