REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
Poslovni broj: 1 Pn-1/2022-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari 1. tužitelja CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužiteljice HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužiteljice GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupani po punomoćnici Nives Grgić Bažon, odvjetnici u Puli-Pola, Ciscuttijeva 15, protiv tuženice ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu-Umago, 8. ožujka 6, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. rujna 2025., u prisutnosti 1. tužitelja s punomoćnicom te punomoćnika tuženice, 23. listopada 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici ČĐ da isplati 1. tužitelju CĐ iznos od 5.151,12 HRK zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do dana isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, i to:
− na iznos od 33,33 HRK od 02.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 30.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 31.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 30.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 31.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.04.2020. do isplate
− na iznos od 1.122,94 HRK od 20.08.2020. do isplate
− na iznos od 47,88 HRK od 20.08.2020. do isplate
− na iznos od 39,15 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 43,75 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 140,53 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 23,91 HRK od 20.08.2020. do isplate, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženici ČĐ da isplati 2. tužiteljici HĐ iznos od 5.151,12 HRK zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do dana isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, i to:
− na iznos od 33,33 HRK od 02.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 30.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 31.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 30.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 31.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.04.2020. do isplate
− na iznos od 1.122,94 HRK od 20.08.2020. do isplate
− na iznos od 47,88 HRK od 20.08.2020. do isplate
− na iznos od 39,15 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 43,75 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 140,53 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 23,91 HRK od 20.08.2020. do isplate, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženici ČĐ da isplati 3. tužiteljici GĐ iznos od 5.151,12 HRK zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dana dospijeća do dana isplate po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, i to:
− na iznos od 33,33 HRK od 02.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 30.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 31.01.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.02.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 23.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 24.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 25.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 26.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 27.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 28.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 29.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 30.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 31.03.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 01.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 02.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 03.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 04.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 05.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 06.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 07.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 09.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 10.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 11.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 12.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 13.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 14.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 15.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 16.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 17.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 18.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 19.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 20.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 21.04.2020. do isplate
− na iznos od 33,33 HRK od 22.04.2020. do isplate
− na iznos od 1.122,94 HRK od 20.08.2020. do isplate
− na iznos od 47,88 HRK od 20.08.2020. do isplate
− na iznos od 39,15 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 43,75 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 140,53 HRK od 08.04.2020. do isplate
− na iznos od 23,91 HRK od 20.08.2020. do isplate, u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu tužbeni zahtjev 1. tužitelja CĐ, 2. tužiteljice HĐ i 3. tužiteljice GĐ odbija se kao neosnovan.
V Nalaže se 1. tužitelju CĐ, 2. tužiteljici HĐ i 3. tužiteljici GĐ naknaditi tuženici ČĐ parnični trošak u visini od 1.208,25 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.
VI U preostalom dijelu zahtjev tuženice ČĐ za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su ovom sudu 20. siječnja 2022. podnijeli tužbu protiv tuženice radi naknade štete u ukupnom iznosu od 130.454,52 HRK navodeći da su 29. listopada 2019., kao najmodavci, s tuženicom, kao najmoprimcem, zaključili ugovor o najmu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Nataše Jeromela Mauša, i to potpisima svih tužitelja 29. listopada 2019. te potpisom tuženice 7. studenoga 2019. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme, počevši od 7. studenoga 2019. do 31. prosinca 2019. Ugovorom je bilo utvrđeno da će predmetnu nekretninu, uz tuženicu, koristiti i članovi njezina obiteljskog kućanstva, a to su ŽĐ, UĐ, ZĐ, JĐ i CĐZ. Posebno važna ugovorna odredba sadržana je u članku 10. ugovora o najmu, kojom je tuženica kao najmoprimac bila obvezana predati najmodavcima nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari najkasnije do 1. siječnja 2020. u 00:00 sati. Za slučaj da to ne učini, ugovoreno je da je dužna plaćati naknadu u iznosu od 100,00 HRK dnevno za svaki dan neovlaštenog zadržavanja u posjedu. Tužitelji ističu da tuženica tu ugovornu obvezu nije izvršila. Predmetnu nekretninu nije predala u ugovorenom roku, nego je ostala u posjedu sve do 21. travnja 2020., kada je, na temelju izjave potpisane između nje i 1. tužitelja, predala ključeve 1. tužitelju, što se smatra danom iseljenja. Slijedom toga, tuženica je bila dužna plaćati ugovorenu naknadu od 100,00 HRK dnevno za ukupno 112 dana, odnosno od 1. siječnja 2020. do 21. travnja 2020., što iznosi 11.200,00 HRK. U nastavku navode da je člankom 5. ugovora određeno da najmoprimac snosi režijske troškove za predmetnu nekretninu, a to su troškovi električne energije, vode, grijanja, prikupljanja otpada i ostali troškovi. Međutim, tuženica te troškove nije podmirivala, već ih je podmirio 1. tužitelj, a naknadno mu nisu vraćeni. U razdoblju korištenja nekretnine od strane tuženice nisu plaćeni računi za električnu energiju u iznosu od 3.368,84 HRK, za vodu u iznosu od 143,65 HRK, te za odvoz otpada u iznosu od 742,03 HRK. Ukupno je time nastala šteta od 4.254,52 HRK, koju tužitelji potražuju od tuženice. Tužitelji nadalje tvrde da je nakon iseljenja 21. travnja 2020. tuženica samovlasno otuđila gotovo cjelokupan interijer predmetne nekretnine, koji je u cijelosti bio vlasništvo tužitelja. Nabrajaju da su otuđeni: peć na naftu, aluminijska stolarija (dvoja vrata), tri drvena prozora, deset radijatora, više sanitarnih uređaja (slavine, bojler, wc školjka, bide, umivaonik), perilica za rublje, kompletna kuhinja s pripadajućim stolom i stolicama, frižider, rasvjetna tijela, peć na drva, utičnice i prekidači, unutarnja vrata, sobni namještaj (ormari, kreveti, noćni ormarići, komoda, ogledalo), metalna konstrukcija plastenika, hidrofor s pumpom i cijevima. Za otuđene stvari tužitelji potražuju naknadu u novčanom iznosu od 47.000,00 HRK, a uz to traže i trošak dobave i postave novih stvari u prvobitno stanje, procijenjen na 15.000,00 HRK, te trošak ugradnje novog sustava centralnog grijanja sa svim pripadajućim radovima i materijalom u iznosu od 40.000,00 HRK. Ukupno tako, po toj osnovi, zahtijevaju 102.000,00 HRK. Naglašavaju da povrat u prijašnje stanje nije moguć jer su stvari trajno odvojene od nekretnine, a većinu je tuženica u međuvremenu i preprodala, pa traže isključivo novčanu naknadu. Osim navedenog, tvrde da je po ulasku u posjed nekretnine tuženica zatekla zidove svježe okrečene, a po njezinu iseljenju zidovi su bili prljavi, pa ih je trebalo ponovno okrečiti, što predstavlja trošak od 10.800,00 HRK. Nadalje, tijekom boravka u stanu tuženica je napravila otvor na plafonu radi pristupa krovu, a po iseljenju isti nije zatvorila, iako je bila dužna vratiti stvar u prvobitno stanje, zbog čega tužitelji potražuju i 2.200,00 HRK na ime troška zatvaranja otvora. Sveukupno, prema navodima tužitelja, tuženica im je dužna isplatiti iznos od 130.454,52 HRK, a svaki od njih, sukladno udjelu, potražuje po 43.484,84 HRK sa zakonskim zateznim kamatama, te s naknadom troška parničnog postupka
2. U odgovoru na tužbu od 7. svibnja 2023. tuženica se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te predložila odbijanje istog kao neosnovanog. Ne osporava činjenicu da je s tužiteljima zaključen ugovor o najmu nekretnine 29. listopada 2019., niti da je s članovima obitelji iz iste iselila 21. travnja 2020. Međutim, odbacuje tvrdnje tužitelja o nastaloj šteti i navodi da su sve obveze prema tužiteljima uredno podmirene. U odnosu na zahtjev za naknadu od 100,00 HRK dnevno zbog neovlaštenog korištenja nekretnine nakon 1. siječnja 2020., tvrdi da je suprug tuženice, ŽĐ, 1. tužitelju isplatio ukupno 1.850,00 EUR, čime su, kako navodi, podmirene sve obveze za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 21. travnja 2020., uključujući i režijske troškove. Stoga smatra da potraživanje od 11.200,00 HRK nema osnove. Također, glede obveze plaćanja režijskih troškova, tuženica ističe da je upravo navedenom uplatom od 1.850,00 EUR njezin suprug u cijelosti podmirio i troškove struje, vode i odvoza otpada, pa i ta stavka tužbenog zahtjeva, prema njezinu stajalištu, ne stoji. Najveći dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na navodno otuđenje i uništenje interijera nekretnine u vrijednosti od 47.000,00 HRK te troškove postave i centralnog grijanja u dodatnom iznosu od 55.000,00 HRK, tuženica izrijekom osporava. Navodi da je nekretnina prije njezina useljenja bila prazna i neuređena, bez namještaja, te da je sav namještaj koji se u njoj nalazio unijela ona sama sa suprugom, uz suglasnost ranijeg vlasnika. Tom suglasnošću, tvrdi, bilo je dopušteno da uneseni namještaj, kao i postavljeni elementi grijanja, ostanu njihovo vlasništvo i da ih kod iseljenja slobodno ponesu. Naglašava da se stoga ne radi ni o kakvom otuđenju tuđih stvari, niti o kaznenom djelu, već o vraćanju u posjed onoga što je od početka bilo njezino i suprugovo vlasništvo. Ujedno tvrdi da je centralno grijanje, zajedno s peći i radijatorima, postavila ona sa suprugom također uz pristanak ranijeg vlasnika, a dogovor je bio da će kod iseljenja iste demontirati i odnijeti, što su i učinili. Stoga zahtjev tužitelja za naknadu troškova postavljanja centralnog grijanja smatra potpuno neosnovanim. Što se tiče tvrdnje tužitelja da su zidovi bili svježe okrečeni te da su po iseljenju ostavljeni u prljavom stanju, smatra da je nekretnina vraćena u istom stanju u kakvom je i preuzeta, te odbacuje obvezu nadoknade ikakvog troška krečenja. U vezi navoda da je na stropu prvog kata probila rupu radi pristupa krovu, tvrdi da ta rupa nije djelo nje niti članova njezine obitelji, nego da je postojala i prije njihova useljenja. Stoga smatra da joj se ne može pripisati nikakva odgovornost niti trošak zatvaranja te rupe. Smatra da su zahtjevi tužitelja neosnovani, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja da joj nadoknade trošak postupka sa zakonskim zateznim kamatama.
3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4. Predmet spora u ovom pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi naknade štete u ukupnom iznosu od 130.454,52 HRK, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Šteta na koju se odnosi tužbeni zahtjev obuhvaća više pravnih osnova i sastoji se od: naknade zbog neovlaštenog korištenja predmetne nekretnine nakon isteka ugovora o najmu, i to u iznosu od 11.200,00 HRK; naknade režijskih troškova (električne energije, vode i odvoza otpada) koje je podmirio 1. tužitelj umjesto tuženice, u iznosu od 4.254,52 HRK; naknade za otuđene i uništene stvari iz interijera nekretnine, uključujući namještaj, stolariju, instalacije i opremu, u vrijednosti od 47.000,00 HRK; troškova nabave i postave tih stvari u prvobitno stanje, u iznosu od 15.000,00 HRK; troškova ugradnje sustava centralnog grijanja, u iznosu od 40.000,00 HRK; te naknade štete nastale na zidovima i stropu nekretnine, i to kroz trošak ponovnog krečenja u iznosu od 10.800,00 HRK i trošak zatvaranja otvora na plafonu u iznosu od 2.200,00 HRK.
5. Naime, tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnjama da je tuženica, kao najmoprimac kuće u [adresa] na temelju ugovora o najmu od 29. listopada 2019., ostala u posjedu i nakon isteka ugovornog roka, da nije podmirivala ugovorene režijske troškove, te da je po iseljenju 21. travnja 2020. iz nekretnine samovlasno odnijela i otuđila namještaj, opremu i instalacije u vlasništvu tužitelja, čime im je pričinila znatnu imovinsku štetu. Uz to, tvrde da su zidovi nakon iseljenja ostavljeni u prljavom stanju te da je tuženica napravila i ostavila otvor na plafonu, čije je zatvaranje zahtijevalo dodatne troškove. Na temelju navedenog, traže isplatu iznosa od 130.454,52 HRK, pri čemu svaki od njih potražuje trećinu tog iznosa.
6. S druge strane, tuženica osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ne spori postojanje i sadržaj ugovora o najmu, niti činjenicu da je iseljenje uslijedilo 21. travnja 2020., ali tvrdi da su sve obveze prema tužiteljima podmirene uplatom iznosa od 1.850,00 EUR koju je, kako navodi, 1. tužitelju isplatio njezin suprug ŽĐ. Time su, prema njezinu stajalištu, podmireni i režijski troškovi i naknada za korištenje nekretnine. Nadalje, tuženica tvrdi da je sav namještaj i instalacije koje su unesene u nekretninu bio njezino i suprugovo vlasništvo, unijeto uz suglasnost ranijeg vlasnika, s pravom da isto prilikom iseljenja odnese. Stoga, kako ističe, ne radi se o otuđenju tuđe stvari niti o šteti nanesenoj tužiteljima, nego o vraćanju vlastitih stvari. Također osporava tvrdnje o šteti na zidovima i o probijanju rupe na plafonu, navodeći da je nekretninu ostavila u stanju u kojem ju je i preuzela.
7. Nije sporno da su tužitelji s tuženicom 29. listopada 2019. zaključili ugovor o najmu kuće u [adresa], ovjeren kod javnog bilježnika, na određeno vrijeme do 31. prosinca 2019. Nesporno je i da tuženica nije predala nekretninu u ugovorenom roku, već je zajedno s članovima kućanstva ostala u posjedu do 21. travnja 2020., kada je ključeve predala 1. tužitelju. Nadalje, nesporno je da je ugovorom bilo utvrđeno kako najmoprimac samostalno snosi sve režijske troškove za predmetnu nekretninu, kao i da je sadržavao odredbu prema kojoj je najmoprimac dužan plaćati naknadu od 100,00 HRK dnevno za slučaj da ne preda nekretninu u roku.
8. Međutim, između stranaka je sporno je li tuženica obvezna platiti ugovorenu naknadu od 100,00 HRK dnevno za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 21. travnja 2020., kako tvrde tužitelji, ili je ta obveza već podmirena uplatom od 1.850,00 EUR koju je, prema navodima tuženice, izvršio njezin suprug ŽĐ u korist 1. tužitelja. Sporno je nadalje jesu li režijski troškovi u iznosu od 4.254,52 HRK ostali nepodmireni, kako tvrde tužitelji, ili su također obuhvaćeni navedenom uplatom, kako tvrdi tuženica. Sporno je i pitanje vlasništva nad namještajem, instalacijama i opremom koja se nalazila u nekretnini. Tužitelji tvrde da se radilo o njihovoj imovini koju je tuženica samovlasno otuđila, dok tuženica navodi da su sve sporne stvari bile u vlasništvu nje i njezinog supruga, unesene u nekretninu uz pristanak ranijeg vlasnika i s pravom da ih prilikom iseljenja ponesu. Sporno je i u kakvom su stanju zidovi ostavljeni nakon iseljenja – tužitelji tvrde da su bili prljavi te da ih je trebalo ponovno okrečiti, dok tuženica navodi da je nekretninu ostavila u stanju u kakvom ju je i preuzela. Napokon, sporno je i pitanje otvora na plafonu prvog kata – tužitelji tvrde da ga je napravila tuženica te ga nije zatvorila po iseljenju, dok tuženica tvrdi da je isti postojao i prije njezina useljenja, pa ne može snositi trošak njegova zatvaranja.
9. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: račun HEP Elektre d.o.o., broj: 2203115299-200520-6 za razdoblje od 7. studenog 2019. pa do 6. svibnja 2020. (list spisa 17-18), ugovor o najmu od 29. listopada 2019. (list spisa 19-22), izjava od 21. travnja 2020. (list spisa 24), račun Istarskog vodovoda d.o.o. od 30. travnja 2020. (list spisa 25), računi Usluge d.o.o. (list spisa 26-31), račun Drvona d.o.o., broj: 1471/IS/2 od 26. svibnja 2018. (list spisa 49), računi Zelengrada d.o.o. Pazin (list spisa 50-58), ugovor o najmu od 17. rujna 2010. (list spisa 64-68), ponudu za postavu keramičkih pločica (list spisa 73), ponuda [obrt] od 4. studenog 2022. (list spisa 74), ponudu Bauhaus, broj: 1400 od 4. studenog 2022. (list spisa 75-76), ponudu Lesnine od 10. listopada 2022. (list spisa 77-98), ponudu Elipsa, broj: 0137-180- 3704109 od 11. listopada 2022. (list spisa 99), ponudu HADVAO (list spisa 100-103), ponudu AGP d.o.o., broj: 336/2022 od 18. listopada 2022. (list spisa 104), predračun Špina d.o.o., broj: 5118 od 3. studenog 2022. (list spisa 105-107), saslušao svjedoke OĐ, TĐ, ŽĐ, NĐ, KĐ, IĐ, PĐ, ĐĐ, LĐ, RĐ, FĐ, BĐ i DĐ i 1. tužitelja i tuženicu u svojstvu parničnih stranaka te je pročitan državnoodvjetnički spis KR-DO-196/2020.
10. Ocjena dokaza provedena je u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22.; dalje u tekstu: ZPP), prema načelu slobodne ocjene dokaza, pri čemu je sud dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te na temelju te ocjene zaključiti jesu li činjenice na kojima stranke temelje svoje zahtjeve istinite.
11. Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka OĐ, punice 1. tužitelja, koja je prema vlastitom iskazu bila neposredno uključena u sve bitne okolnosti vezane uz predmetnu kuću, kako u vrijeme sklapanja prvih ugovora o najmu, tako i tijekom cijelog trajanja najma tuženice i njezine obitelji. Opisala je kako je tuženica u predmetnu kuću uselila krajem 2010. ili početkom 2011., a da je u to vrijeme vlasnik bio njezin sin VĐ, dok je sama bila ta koja je, zbog sinovih poslovnih obveza, u njegovo ime i za njegov račun zaključila ugovor o najmu. Navela je da je kuća površine oko 80 m2, da se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka, hodnika, kupaonice i dvije spavaće sobe, te da je u vrijeme useljenja bila namještena i opremljena tako da se u kuhinji nalazio kuhinjski namještaj, štednjak, stol i klupa za sjedenje, frižider, luster, utičnice i prekidači, dok je u hodniku postojao ormar za cipele i rasvjeta. U dnevnom boravku nalazile su se vitrina i kredenc, dok kauča i televizora nije bilo. U kupaonici su bili tuš kada, lavandin, ogledalo, perilica rublja, bojler i WC školjka, ali nije bilo bidea jer je isti uklonjen ranijim preuređenjem koje je svjedok obavila još 2009. ili 2010., prije nego što se tuženica uselila. U jednoj spavaćoj sobi bila su dva ormara, krevet za jednu i pol osobu, dva noćna ormarića i komoda s ogledalom, dok je u drugoj bio bračni krevet s noćnim ormarićima, veliki ormar i također komoda s ogledalom. Naglasila je i da je u svakoj prostoriji postojao radijator, ukupno njih šest, a da su ulazna vrata bila aluminijska, dok su svi prozori bili drveni. Također je opisala stanje okućnice i popratnih objekata, navodeći da je postojalo dvorište, štala, garaža i konstrukcija plastenika, koji nije bio natkriven jer je plastika istrunula, te da je postajao hidrofor s pumpom i cijevima, koji je bio u uporabi dok su ondje živjeli njezini svekar i svekrva, iako je kuća bila priključena na javni vodovod još 1996. Tuženica je, prema njezinim riječima, sama obnavljala kuću, krečila je, mijenjala utičnice i prekidače, a posebno je naglasila da je tuženica bacila dotrajali i rasklimani namještaj koji joj nije odgovarao, a u kuću unijela novi regal, kauč, stol i stolice, novu kuhinju i frižider. Nadalje, da su svi drveni prozori zamijenjeni PVC stolarijom, što su tuženica i njezin suprug učinili uz njezinu suglasnost, jer je ona sama rekla da ih osobno neće mijenjati i da ih oni mogu zamijeniti ako žele, s obzirom na to da je na prozorima „puhalo“. Posebno je naglasila da kupaonicu tuženica nije mijenjala niti renovirala, već da je ona, svjedok, s obitelji renovirala kupaonicu još prije dolaska tuženice, upravo zbog prethodnih podstanara koji su kuću ostavili u lošem stanju. U odnosu na plaćanje režija, opisala je točan način: računi su stizali na ime njezina svekra MĐ, a ona ih je davala tuženici koja ih je potom podmirivala. Istaknula je da se to odnosilo na struju i vodu, dok je ona sama plaćala komunalije. Potvrdila je da nije bilo RTV pristojbe jer je ona televizor bila odjavila. Nadalje je izjavila da prilikom sklapanja ugovora nije izrađen nikakav inventurni popis niti je obavljen pregled kuće, jer se kuća od 2007., kada su svekar i svekrva otišli u dom, pa do useljenja tuženice, nije koristila i bila je prazna. Što se tiče okolnosti iseljenja, iskazala je da je tuženica odnijela svoje stvari koje je tijekom godina sama unijela u kuću, a za ostale stvari nije imala saznanja. Naglasila je da joj je poznato kako je tužitelj sam govorio da će kuću srušiti i nanovo zidati, te da je i sam tuženici rekao da stvari koje je unijela može slobodno ponijeti.
11.1. Sud je analizirao iskaz svjedoka OĐ jer se radi o osobi koja je bila neposredno uključena u sve okolnosti u vezi predmetne kuće i koja je imala najbolji uvid u stanje nekretnine i ponašanje tuženice tijekom dugogodišnjeg najma. Upravo je ona, a ne tužitelji, bila prisutna i aktivno sudjelovala u davanju kuće u najam, u predaji režijskih računa, u praćenju održavanja i uređenja kuće, te stoga njezin iskaz ima visoku dokaznu vrijednost. Tužitelji su tvrdili da je tuženica pri iseljenju otuđila namještaj i opremu kuće, uključujući elemente centralnog grijanja, kupaonsku opremu i druge predmete, te da su zbog toga pretrpjeli imovinsku štetu. Međutim, ovaj svjedok je uvjerljivo, detaljno i dosljedno opisala da do takve štete nije moglo doći. Njezin iskaz je bio jasan da je kupaonica renovirana još 2009./2010. od strane nje same i njezine obitelji, kada je bide uklonjen, pa ga tuženica uopće nije mogla zateći, a kamoli otuđiti. Dalje, dok tužitelji u tužbi navode da je iz kuće odnesen namještaj koji su oni smatrali svojim vlasništvom, ovaj svjedok precizno opisuje da je taj namještaj bio star, dotrajao i raskliman, te da ga je tuženica izbacila upravo zato što nije bio upotrebljiv. Umjesto toga, tuženica je vlastitim sredstvima kupila novu kuhinju, stol, stolice, kauč, regal, frižider i zamijenila drvene prozore PVC stolarijom. Potvrđuje da su upravo te predmete tuženica kasnije odnijela prilikom iseljenja, što je bilo njezino pravo jer ih je sama kupila. Dakle, nije riječ o otuđenju tuđih stvari, nego o odnošenju vlastitih stvari, a tužitelji nikada nisu dokazali da su predmeti ikada bili u njihovu vlasništvu. U odnosu na radijatore, tužitelji su tvrdili da ih je bilo deset, a da ih je tuženica odnijela. Nasuprot tome, svjedok vrlo jasno kaže da je u svakoj prostoriji bio po jedan radijator, ukupno njih šest, i da nema saznanja da je tuženica ikada skidala ili uništavala radijatore. Ovaj iskaz je detaljan i logičan, te ga sud prihvaća kao vjerodostojniji od paušalne tvrdnje tužitelja koja nije potkrijepljena nikakvim dokazom, niti popisom stvari pri primopredaji. Sud posebno naglašava da svjedok navodi kako pri zaključenju ugovora o najmu nije sastavljen nikakav inventurni popis niti je izvršena službena primopredaja stvari u kući. Upravo ta okolnost pokazuje da tužitelji nemaju dokaz o tome što se uopće nalazilo u kući u trenutku davanja u najam 2010. Ako nema početnog popisa, onda tužitelji ne mogu znati i dokazati da su određene stvari kasnije nestale niti da su bile njihovo vlasništvo. Sud prihvaća i dio iskaza ovog svjedoka koji se odnosi na režije. Ona navodi da je tuženici predavala uplatnice za struju i vodu, a da ih je tuženica uredno podmirivala, dok je ona sama plaćala komunalije. Upravo u dijelu u kojem opisuje činjenice u vezi kuće i ponašanja tuženice, svjedok je bio konkretan, detaljan i uvjerljiv, te iskaz nije proturječan drugim izvedenim dokazima. Naprotiv, u ključnim elementima podudara se s iskazom svjedoka TĐ, koji je izjavio da nakon odlaska tuženice na kući nije nedostajalo ništa i da je kasnije sam tužitelj bagerom rušio dijelove kuće. Sve navedeno upućuje na zaključak da je iskaz OĐ vjerodostojan i uvjerljiv, te da upravo on daje najpotpuniju i najrealniju sliku o stanju predmetne kuće i postupcima tuženice. Sud ga stoga prihvaća kao odlučan dokaz u dijelu koji se odnosi na navodnu imovinsku štetu i na temelju njega zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su pretrpjeli bilo kakvu imovinsku štetu.
12. Iz iskaza svjedoka TĐ utvrđeno da je dugogodišnji susjed kuće u [adresa], na udaljenosti oko 5-6 metara od svoje kuće, te da poznaje i tuženicu ČĐ i 1. tužitelja CĐ. Prema njegovom saznanju, kuća je bila u vlasništvu obitelji OĐ, a kasnije, po njegovoj pretpostavci, prešla je u vlasništvo tužiteljeve obitelji. Navodi da je kuća u trenutku useljenja tuženice izgledala uredno i održavano, ali ključna je činjenica da svjedok nikada nije ulazio u kuću tijekom razdoblja u kojem je tuženica boravila u njoj. Bio je unutra samo jednom puno godina ranije, dok je MĐ bio živ. Svjedok je opisao osnovni raspored kuće te okolne pomoćne objekte. Potvrdio je da se MĐ grijao na centralno grijanje, ali ne zna je li postojala peć na naftu. U pogledu radova navodi da je ŽĐ svako malo nešto radio na kući, ali ne zna što točno. U pogledu odlaska tuženice svjedok navodi da se ona iselila prije četiri do pet godina, te da nikada nije vidio tuženicu ili njezina partnera da išta skidaju na kući, kao i to kada je tuženica otšla iz kuće na istoj nije falilo ništa, ovo iz razloga jer kada izađe iz kuće vidi stepenice i vrata koja vode prema ulazu kuće. Iznimno je važna činjenica da je svjedok potvrdio da je nakon iseljenja tuženice 1. tužitelj CĐ doveo bager i rušio dijelove kuće, a vidio je i da je CĐ uklonio željezne škure. Nadalje, da mu 1. tužitelj nije govorio svoje planove za kuću, jer su kćerke preuzele brigu o istoj. Sud takav iskaz cijeni vjerodostojnim u dijelu u kojem se temelji na neposrednom i osobnom opažanju vanjskih okolnosti. Postojanje centralnog grijanja u razdoblju kada je u kući boravio MĐ, nepostojanje opažanja da bi tuženica ili njezin partner izvana skidali dijelove kuće, te činjenica da je nakon iseljenja tuženice bagerom rušeno i da su željezne škure uklonjene od strane tužitelja, ove okolnosti su precizno locirane u vremenu, logične su i u skladu s ulogom svjedoka kao susjeda s trajnim vizualnim kontaktom s vanjštinom objekta, pa ih sud prihvaća. Istodobno, sud tom iskazu daje bitno ograničenu dokaznu snagu glede pitanja unutarnjeg stanja i inventara, postojanja, vlasništva ili otuđenja predmeta u interijeru i dinamike eventualnog iznošenja stvari, budući da svjedok eksplicitno navodi kako u spornom razdoblju nije ulazio u kuću, niti je vršio bilo kakav uvid u unutrašnjost. Iz istog razloga sud ne može na temelju ovog iskaza izvesti zaključke o postojanju ili nepostojanju pojedinih predmeta u interijeru, niti o njihovu vlasništvu ili vrijednosti, kao ni o podmirenju režijskih troškova ili navodnim dugovanjima, budući da svjedok o tome nema neposrednih spoznaja. Sud posebno prihvaća kao vjerodostojan i iznimno značajan dio iskaza koji se odnosi na činjenicu da je 1. tužitelj nakon iseljenja tuženice doveo bager i rušio dijelove kuće te uklonio željezne škure. Ova činjenica je neposredno opažena, svjedok je kao susjed na udaljenosti pet do šest metara mogao jasno vidjeti bager i rušenje. Činjenica je precizno locirana u vremenu, nakon iseljenja tuženice, dakle nakon 21. travnja 2020. Rušenje bagerom nije nešto što se može zamisliti ili pogrešno interpretirati, pa je činjenica objektivno provjerljiva. Ova činjenica je iznimno relevantna za odluku jer izravno utječe na ocjenu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na troškove popravka i obnove nekretnine. Ako je 1. tužitelj nakon iseljenja tuženice rušio dijelove kuće, postavlja se pitanje je li uopće nastala šteta u smislu potrebe za popravkom.
13. Iz iskaza svjedoka FĐ sud utvrđuje da je u predmetnoj kući boravio jednokratno u razdoblju 2017. do 2018., kada ga je ŽĐ pozvao radi kvara na sustavu grijanja. Svjedok je tada, u kotlovnici smještenoj u prizemlju, izvršio sitnu intervenciju, zakrpao je kabel između peći i pumpe, te konstatirao da je kotlovnica stara, približno dvadesetak godina, ali funkcionalna. Tom prilikom je u suterenu uočio i prisutnost radijatora, za koje drži da su bili montirani, no ne zna jesu li bili novi ili stari niti komu su pripadali. U interijer nije detaljno ulazio, bio je samo u prizemlju i kratko je, uz kotlovnicu, vidio jednu manju sobu bez opreme, na kat nije išao. Sud iskazu svjedoka FĐ daje posebnu dokaznu težinu u dijelu koji se odnosi na tehnički aspekt sustava grijanja. Svjedok je serviser koji se profesionalno bavi popravcima sustava grijanja, pa ima stručno znanje za ocjenu tehničkog stanja. Svjedok je osobno izvršio intervenciju na sustavu grijanja i mogao je neposredno ocijeniti njegovo stanje. Intervencija je izvršena 2017. do 2018., dakle tijekom podstanarstva tuženice, što je relevantno za utvrđivanje je li sustav postojao prije ili nakon useljenja tuženice. Svjedok nema osobni interes u ishodu spora, poznanstvo s ŽĐ je površno, a intervenciju je obavio kao uslugu. Sud prihvaća kao vjerodostojan dio iskaza koji se odnosi na postojanje i funkcioniranje sustava grijanja s peći i pumpom u razdoblju 2017. do 2018. Kotlovnica je bila stara, približno dvadesetak godina, ali funkcionalna. Ovo znači da je sustav grijanja postojao prije useljenja tuženice ili u ranoj fazi njezina boravka. Ova činjenica je važna za razgraničenje tvrdnji stranaka o tome je li grijanje zatečeno ili naknadno ugrađeno. Radijatori su bili montirani u suterenu, svjedok je uočio radijatore koji su bili montirani, ne zna jesu li bili novi ili stari, ali potvrđuje da su postojali. Sustav je bio ispravan i u upotrebi, svjedok je izvršio samo sitnu intervenciju, što pokazuje da sustav nije bio neispravan u mjeri koja bi zahtijevala potpunu zamjenu.
14. Iz iskaza svjedoka ŠĐ (kćer tuženice) koja je u predmetnoj kući u [adresa] živjela dugi niz godina, slijedi da su se njezina majka i očuh u tu kuću doselili dok je bila u četvrtom razredu osnovne škole, na temelju ugovora o najmu koji je, prema njezinu kazivanju, tuženica zaključila s OĐ u ime sina, tadašnjeg vlasnika. Opisuje višegodišnje korištenje kuće i navodi kako je obitelj tijekom boravka mijenjala apsolutno sve, redovito su krečili zidove, za njezin sedamnaesti rođendan uredili 2 dodatne sobe na nižoj etaži, te uz Milkinu suglasnost postupno zamjenjivali namještaj i pojedine elemente interijera. Istodobno potvrđuje da je 29. listopada 2019. zaključen novi ugovor o najmu ali s tužiteljem, kojim je predviđeno iseljenje u roku od mjesec dana uz ugovornu naknadu od 100,00 HRK dnevno za zadržavanje. Navodi da u to vrijeme više nije stalno boravila u kući, odnosno da je iz obiteljskog doma otišla u studenome 2019. i vratila se u travnju 2020. Za hidrofor i pumpu kaže da ih nije vidjela, plastenik i garaža su postojali, a od Milkinih starih stvari dio su, prema njezinim riječima, zamijenili jer su bile istrošene, no ne zna točno kako je s njima dalje postupano. Svjedok je također potvrdila da su radijatori bili po cijeloj kući, pri čemu drži da u prizemlju jesu postavljeni novi, a na katu su se vjerojatno mijenjali. Navela je da su ugradili novu peć na drva spojenu na sustav centralnog grijanja, a na katu u hodniku imali su malu pećicu na drva. Opisuje i da je na stropu postojao otvor prema potkrovlju koji su, radi postavljanja stepenica, proširili u dogovoru s Milkom. U odnosu na navodnu uplatu od 1.850,00 EUR da se sjeća kako su se očuh (ŽĐ) i 1. tužitelj našli u konobi u [adresa] te misli da su to riješili, bez ikakve pisane potvrde i uz ograničenje da o tome zna iz priče majke, ne zna je li taj susret bio istodobno s predajom ključeva. Ovaj sud iskazu tog svjedoka daje smanjenu dokaznu težinu u dijelu koji se odnosi na razdoblje neposredno povezano s novim ugovorom od 29. listopada 2019., budući da svjedok sama navodi kako je u studenome 2019. napustila obiteljski dom i vratila se tek u travnju 2020. Stoga su njezina saznanja o plaćanju režija, eventualnim dugovima, dinamici predaje posjeda i sadržaju dogovora s tužiteljem posredna, nesigurna i često označena izrazima “ne znam”, “mislim” i “iz priče”. Sud ne prihvaća kao dokazan navod o uplati od 1.850,00 EUR, budući da je ovaj navod temeljen na čuvenju bez pisane potvrde i bez preciziranja datuma i uvjeta. Svjedok sama navodi da o tome zna iz priče majke i da misli da su se tužitelj i očuh našli u konobi. Takav iskaz ne može samostalno dokazati podmirenje ugovorne naknade i režija. Dodatno, sud napominje da pozivanje na suglasnosti koje je davala OĐ može imati odlučnu težinu za pravnu dopuštenost uklanjanja stvari u trenutku kada tužitelj nije bio vlasnik kuće.
15. Iz iskaza svjedoka DĐ utvrđeno je da je prijatelj ŽĐ, partnera tuženice, s kojim je u prijateljstvu oko trideset godina. Dolazio je u kuću u [adresa] u razdoblju od prije pet do devet godina te je u istoj obavljao određene radove na instalacijama i sustavu grijanja. Svjedok je naveo da je, bez naknade i na temelju prijateljske usluge ŽĐ, izvršio zamjenu stare peći za centralno grijanje novom, ugradnju bojlera u kotlovnici, popravak i djelomičnu zamjenu radijatora te dovođenje vode u konobu. Vrijednost tih radova svjedok procjenjuje na oko pet do šest tisuća kuna. Međutim, sud nalazi da iskaz ima određenu dokaznu vrijednost jer potvrđuje činjenicu zamjene peći. Svjedok je kao serviser osobno izvršio zamjenu stare peći novom. Ova činjenica je konzistentna s iskazom svjedoka ŠĐ i konzistentna s iskazom svjedoka FĐ koji je potvrdio postojanje stare peći 2017. do 2018. Iskaz također potvrđuje činjenicu ulaganja u sustav grijanja. Svjedok je izvršio ugradnju bojlera, popravak radijatora, dovođenje vode u konobu. Ove činjenice pokazuju da je ŽĐ, partner tuženice, ulagao vlastita sredstva u uređenje kuće.
16. Iz iskaza ĐĐ sud utvrđuje da je kao šogorica tuženice više godina dolazila u kuću u [adresa], približno jednom do dvaput mjesečno, te da je kuću zatekla useljivom, ali mjestimice derutnom. Opisuje da su tuženica i njezin suprug s vremenom mijenjali derutne prozore, ugradili peć na drva, potom uspostavili sustav centralnog grijanja s radijatorima, obnavljali podne obloge, namještaj, rasvjetu i utičnice te održavali okućnicu i plastenik, a u sanitarnim prostorijama početno su postojali tuš, kada i lavandin, dok je perilica rublja nabavljena naknadno. Navodi da su radove, prema onome što joj je rečeno, usuglašavali s OĐ. Da je postojao dogovor s tužiteljem o mogućnosti da se „uzmu svoje stvari“ i da je nakon iseljenja predan određeni novčani iznos, ali bez ikakvih datuma, potvrda ili iznosa.
16.1. Sud takav iskaz prihvaća kao vjerodostojan u dijelu neposrednih opažanja o fizičkim preinakama tijekom najma, dok ga u dijelu o uvođenju centralnog grijanja kao naknadnom zahvatu te o suglasnostima s OĐ i novčanim predajama cijeni s oprezom jer je riječ pretežito o posrednim i općenitim navodima bez vremenskog i sadržajnog preciziranja, a u pogledu grijanja iskaz ulazi u koliziju s drugim dokazima koji potvrđuju postojanje sustava grijanja i prije navodnih tuženicinih zahvata.
17. Iz iskaza svjedoka LĐ sud utvrđuje da je, kao srodnik tuženice, u kuću u [adresa] dolazio učestalo te je osobno izvodio određene radove: više je puta sanirao prokišnjavanje krova (zamjena kupa, izolacija i dotrajale građe), zazidao zidove u prizemlju i podrumu radi dobivanja dodatne prostorije, žbukao i farbao unutarnje zidove te, kako navodi, zajedno s drugima uzidao dimnjak. Kuću je zatekao vlažnu, zapuštenu i „jedva useljivu“, sa starom i trulom stolarijom koju je, po njegovim riječima, ŽĐ zamijenio i staru „bacio“. Navodi da se kućanstvo grijalo na peć na drva, a da je centralno grijanje (peć i radijatore) naknadno postavio DĐ, uz Tihomirovo financiranje. Svjedok tvrdi da je nakon iseljenja vidio objave na društvenim mrežama gdje tužitelj navodi da „nema prozora jer ih je ŽĐ uzeo“, a iznosi i da mu je ŽĐ kazao kako je ostao dulje od roka pa je trebao platiti penale, koje je, prema tom kazivanju, i platio. Za same ugovorne odnose, točne datume useljenja i iseljenja, režije, predaju ključeva i dogovore sa sadašnjim vlasnikom svjedok nema neposrednih saznanja.
17.1. Sud takav iskaz prihvaća kao vjerodostojan u dijelu u kojem se temelji na osobnom radu i opažanju svjedoka: stanje krova i vlage, izvedene građevinske zahvate koje je sam obavljao, postojanje peći na drva i naknadne instalacije sustava grijanja koje pripisuje izvođaču DĐ. Slijedom toga sud iskaz koristi za utvrđenje da su na objektu doista izvođeni radovi održavanja i preinake te da je sustav grijanja bio u funkciji u kasnijem razdoblju, dok ga ne uzima kao odlučan za pitanja vlasništva nad uklonjenim elementima, postojanja i plaćanja ugovornih penala te podmirenja režijskih obveza.
18. Iz iskaza svjedoka SĐ sud utvrđuje da je, na poziv ŽĐ i kao njegov prijatelj, u predmetnoj kući u [adresa] zamijenio dotrajalu drvenu stolariju novim PVC prozorima te aluminijskim ulaznim vratima (uključivo vratima od konobe). Radove je obavio besplatno, bio je u objektu tri do četiri puta, ne pamti točan datum ali drži da je bilo prije pandemije; ne zna čije su stvari u kući bile, je li prethodno pribavljena suglasnost niti što je učinjeno sa starim prozorima i vratima, a unutarnja vrata nije mijenjao. Stare drvene prozore opisuje kao vrlo stare (50–60 godina), „gnjile“ i lako uklonjive, uz napomenu da se s njima „moglo i živjeti“.
18.1. Sud ovakav iskaz prihvaća kao vjerodostojan u dijelu koji se tiče samog činjeničnog izvođenja radova i stanja stare stolarije, budući da proizlazi iz neposrednog rada svjedoka i tehnički je konzistentan.
19. Iz iskaza svjedok IĐ, sud utvrđuje da je tuženica s obitelji stanovala u kući u [adresa] od približno 2010./2011. do 2020. na temelju najma koji je, prema njezinu kazivanju, sklopljen s OĐ. Potvrđuje višekratne posjete kući i općenito navodi da su tuženica i njezin suprug tijekom boravka nabavljali novi namještaj (osobito kuhinju i opremu za spavaće sobe), uredili blagovaonicu te u podrumu formirali i opremili dvije sobe. Opisuje način grijanja na peć na drva i na naftu, uz tvrdnju da je peć „njihova“. Za režije i tekuće obveze izjavljuje da su „uredno podmirivane“, no ne zna na čije su ime računi stizali. U pogledu iseljenja 2020. tvrdi da su „uzeli sve što je bilo njihovo“, navodeći pritom da su odnesena tri drvena prozora i radijatori (bez navođenja broja), a glede vrata i drugih stvari iskaz je neodređen. Dodaje da je, prema onome što joj je rečeno, između njezina sina i tužitelja održan sastanak u Peteršljari na kojem je predan određeni novčani iznos „koliko je dugovao“, bez znanja o točnom iznosu ili pisanoj potvrdi. Ne zna kada je tužitelj postao vlasnik kuće niti je upoznata je li s njim sklopljen novi ugovor o najmu; više puta naglašava da su se za preinake tražile suglasnosti od OĐ, pri čemu se i u tom dijelu poziva na ono što su joj kazali sin i tuženica.
19.1. Sud ovakav iskaz prihvaća kao vjerodostojan u mjeri u kojoj svjedok, na temelju vlastitih odlazaka u kuću, opisuje opće činjenice višegodišnjeg boravka obitelji tuženice, postojanje i uporabu peći na drva te da su se tijekom najma zaista vršile preinake i nabavljao namještaj. U tom dijelu iskaz je životno uvjerljiv i suglasan s ostalim izvedenim dokazima koji potvrđuju da su intervencije u interijeru postojaleoo te u dijelu u kojem svjedok tvrdi da su pri iseljenju odneseni prozori i radijatori „jer su bili njihovi“, kao i da su sve obveze prema tužitelju u cijelosti podmirene. Iskaz nema dovoljnu dokaznu snagu: riječ je pretežito o posrednim saznanjima i čuvenju, bez naznačenih datuma, količina, popisa predmeta ili isprava, a i sastanak s navodnom predajom novca opisan je bez ikakvog identifikacijskog podatka o visini i svrsi.
20. Svjedok PĐ je otac supruga tuženice ČĐ, dakle s njom je u srodstvu po tazbini. Naveo je da je tuženica sa suprugom ŽĐ stanovala u predmetnoj kući oko deset godina, da su se preselili jer se nisu slagali s njim, te da su u kuću uselili na temelju ugovora s OĐ. Opisao je kuću kao građevinu od oko 60 m2, s dvije spavaće sobe, kuhinjom, blagovaonicom i WC-om. Sam je bio u kući više puta, osobito na početku, ali posljednjih 7–8 godina uopće nije ulazio u nju, već se oslanjao na ono što mu je govorio sin. Potvrdio je da su tuženica i njezin suprug tijekom boravka u kući ulagali: promijenili su podove, nabavili novu kuhinju, mijenjali prozore, a njegov sin CĐZ pomagao je postavljati laminat. Tvrdio je i da su uzeli sa sobom stvari prilikom iseljenja – namještaj i prozore – ali naglasio da to zna iz razgovora sa sinom, dok je osobno izdaleka vidio samo da su odvozili prozore. O plaćanju režija nije imao izravnih saznanja, već samo pretpostavke, navodeći da je „valjda“ novac OĐ davan na ruke, te da su račune plaćali ŽĐ i ČĐ. Rekao je i da mu je sin ŽĐ kazao da je tužitelju predao 1.500,00 EUR na ime duga, ali i da za to nema nikakvu potvrdu niti je sam događaju nazočio. U odnosu na grijanje, rekao je da je „mislim“ kako su promijenili centralno grijanje i stavili nove radijatore, ali to temelji isključivo na riječima sina ŽĐ.
20.1. Iskaz svjedoka PĐ u bitnome potvrđuje da su tuženica i njezin suprug ŽĐ u kuću unosili vlastite stvari i ulagali vlastita sredstva, te da su te stvari prilikom iseljenja i odnijeli. Time se ne potvrđuje tužiteljev navod da je nastala imovinska šteta, već naprotiv upućuje na zaključak da je tuženica ponijela ono što je sama kupila.
21. Svjedok ŽĐ, suprug tuženice, je naveo da se zajedno sa svojom obitelji uselio u kuću u [adresa]./2010. na temelju ugovora o najmu koji je njegova supruga sklopila s OĐ ili njezinim sinom VĐ, ne znajući točno s kime. Svjedok ne zna tko je u to vrijeme bio vlasnik kuće. Opisao je da se kuća sastojala od približno 60 m2, jednokatnice s konobama, koje je kasnije, zajedno s radnicima, prenamijenio u sobe, i to oko godinu do godinu i pol prije iseljenja, tj. 2018./2019. U trenutku useljenja u kući je postojao osnovni sanitarni čvor (lavandin, WC školjka, tuš i bojler), kuhinja s nekoliko donjih elemenata, štednjakom na plinsku bocu, frižiderom i špinom, blagovaonica sa stolom i stolicama, dok su sobe bile prazne ili s ponekim starim namještajem (ormar, krevet). Prozori su bili drveni, ulazna vrata aluminijska, unutarnja vrata od iverice, višebojna. U kući je bilo nekoliko radijatora, ali se ne sjeća točno koliko ni gdje. U trenutku useljenja grijali su se na drva pomoću postojeće peći u podrumu. Svjedok navodi da je tijekom boravka u kući, zajedno s tuženicom, izveo niz radova i ulaganja: ugradili su novu peć na drva i kasnije peć za centralno grijanje, postavili radijatore i kompletnu instalaciju grijanja, zamijenili sve utičnice, osigurače i prekidače, uredili sanitarije (novi lavandin, ormarić, bojler, ogledalo), nabavili perilicu rublja i perilicu posuđa, ugradili nove PVC prozore, sobna vrata, vrata od konobe, unutarnju i vanjsku izolaciju (gipsane ploče i kamena vuna), laminat u svim sobama, plafonijere i novu rasvjetu, te nabavili kuhinju, stol, stolice, krevet i razne aparate. Navodi da su u garaži zamijenili instalacije i ofarbali je, da su uredili i pokrili plastenik, izgradili kameni zid prema susjedu TĐ i rampe, sanirali krov, postavili WC školjku u vanjski WC koji je prije bio rupa u septičku jamu, te općenito uredili dvorište i okućnicu. Ukupna ulaganja svjedok procjenjuje na 150.000,00 do 200.000,00 HRK (materijal). Nadalje je naveo da je OĐ redovito dolazila u kuću, znala za sve radove i nikada se nije protivila, dok je VĐ rijetko dolazio. Nisu s Milkom ni VĐ sastavljali pisane potvrde niti popise stvari, već su sve dogovarali usmeno. Svjedok navodi da je nakon smrti supruge tužitelja i nasljeđivanja kuće, tužitelj CĐ došao početkom 2020. pokazati papire o vlasništvu i rekao da moraju iseliti u roku mjesec dana, koji je rok produžio na godinu dana. Od tada je svjedok plaćao stanarinu i režije tužitelju. Prilikom iseljenja, svjedok navodi da je tužitelju predao ključeve, pri čemu je sastavljen zapisnik o primopredaji ključeva, te mu predao 1.850,00 EUR u gotovini na ime stanarine, odnosno penala, bez pisanog potvrđivanja primitka. Navodi da nije ostao dužan ni OĐ ni tužitelju. Istaknuo je da su iz kuće iznijeli sve što su smatrali svojim (namještaj, kuhinju, peć, radijatore, prozore), a ostavili instalacije, podove, izolaciju, zidove, rampe, hidroizolaciju, vanjski WC i podloge u konobi. Razgovori o kupnji kuće s OĐ i kasnije s tužiteljem nisu nikada realizirani.
21.1. Sud ocjenjuje da je iskaz svjedoka opširan, detaljan i u velikoj mjeri dosljedan, s preciznim opisima prostorija, opreme, vrsta izvedenih radova i načina na koji su ulaganja vršena. Iz sadržaja iskaza jasno je da svjedok govori o činjenicama koje je osobno doživio i izveo, te se njegov iskaz u tim dijelovima smatra vjerodostojnim i dokazno relevantnim. Međutim, sud uvažava okolnost da je svjedok suprug tuženice i neposredno zainteresirana osoba, pa se njegov iskaz vrednuje s povećanim oprezom u smislu članka 8. ZPP. Iako je u tehničkom i činjeničnom dijelu iskaz logičan i u skladu s ostalim izvedenim dokazima (iskazi drugih svjedoka i objektivno stanje kuće), u dijelu u kojem svjedok tvrdi da je tužitelju predao 1.850,00 EUR, a da o tome nije sastavljena nikakva potvrda niti su bili prisutni svjedoci, sud nalazi da takav navod nema dovoljnu dokaznu težinu, osobito jer se radi o osjetljivom pitanju međusobnih financijskih obveza. Sud stoga zaključuje da je iskaz svjedoka ŽĐ vjerodostojan u onom dijelu kojim se opisuje stanje kuće pri useljenju, obavljeni radovi i način korištenja kuće, dok se u dijelu koji se odnosi na financijske transakcije i eventualne dogovore s tužiteljem i OĐ iskaz ne može prihvatiti kao uvjerljiv i dovoljan dokaz, jer se temelji isključivo na riječima svjedoka bez objektivne potvrde.
22. Iz iskaza svjedok NĐ sud utvrđuje da je riječ o osobi koja je s predmetnom nekretninom povezana preko obiteljske grane pokojne supruge 1. tužitelja (EĐ), koju navodi kao sestričnu, te da se njezina neposredna saznanja tiču ponajprije razdoblja prije useljenja tuženice. Opisuje da su u vrijeme kada su u kući u [adresa] živjeli MĐ i ĆĐ provedena značajna ulaganja u objekt, osobito oko 2000., kada je na katu, iznad šterne, uređena kupaonica s tušem, oblogama i novom sanitarnom opremom, a kuća je, prema njezinu sjećanju, bila uredna, useljiva i opremljena starinskim, ali održavanim namještajem. Nadalje iznosi da su MĐ i ĆĐ imali sustav centralnog grijanja, s peći u konobi i radijatorima po prostorijama, te dodatnu peć na drva u kuhinji, što svjedoči da je grijanje u objektu postojalo i bilo funkcionalno znatno prije dolaska tuženice. Ista pritom precizira tlocrtne značajke (konoba u prizemlju, stambeni kat iznad), no posljednji put je u kući bila 2005. ili 2006. te nakon tog razdoblja više nije ulazila u objekt. U pogledu kasnijih događaja, uključujući razdoblje najma tuženice i iseljenje 2020., svjedok se oslanja na informacije „po viđenim fotografijama“ i „po onome što je čula od CĐ“, navodeći da je kuća nakon iseljenja ostala „prazna“ te da su, prema tim saznanjima, odneseni prozori, ulazna i unutarnja vrata, utičnice, štokovi, radijatori i namještaj, no izrijekom potvrđuje da o tim činjenicama nema osobni uvid niti je bila u kući u relevantno vrijeme.
22.1. Sud ovakav iskaz prihvaća kao vjerodostojan i koristan u dijelu koji se temelji na neposrednim, vremenski određenim sjećanjima svjedoka o stanju kuće do 2005./2006.: uređenju kupaonice oko 2000., opremljenosti i urednosti prostora te, osobito, činjenici da je sustav centralnog grijanja postojao i bio u uporabi još u vrijeme MĐ i ĆĐ. Taj dio iskaza je logičan, sukladan ostalim izvedenim dokazima i dopunjuje sliku o postojanju grijanja i prije dolaska tuženice. Nasuprot tomu, u svemu što se odnosi na razdoblje najma i okolnosti iseljenja, uključujući tvrdnje o odnošenju stolarije, radijatora i namještaja, iskaz nema potrebnu dokaznu snagu jer je zasnovan na fotografijama koje je dao 1. tužitelj i na čuvenju, bez osobnog opažanja i bez mogućnosti provjere vremena, opsega i vlasništva nad navodno uklonjenim stvarima. Stoga sud iskaz NĐ koristi za utvrđenje povijesnog stanja i ulaganja u kuću prije 2006. te za potvrdu da je centralno grijanje tada postojalo, dok ga ne uzima kao odlučan dokaz za činjenična pitanja vezana uz zatečeno stanje tijekom najma tuženice, obim i dopuštenost kasnijih uklanjanja stvari ili eventualna dugovanja nakon iseljenja.
23. Iz iskaza svjedoka KĐ sud utvrđuje da njezina neposredna saznanja obuhvaćaju razdoblje dok su u kući u [adresa] živjeli MĐ i ĆĐ: kuća je bila useljiva, opremljena osnovnim namještajem, uređena kupaonica, te je postojalo grijanje (kombinirano na drva i lož-ulje) s radijatorima po prostorijama. U kuću ista nije ulazila nakon odlaska starijih u dom, nije bila u kući za vrijeme podstanarstva tuženice niti po njezinu iseljenju, a o režijama, ugovorima, rokovima i stanju kuće nakon iseljenja nema osobnih saznanja; tek pamti da je tužitelj na društvenim mrežama tvrdio da je kuća devastirana, bez vlastitog uvida u fotografije ili mjesto i vrijeme navodnih oštećenja.
23.1. Sud stoga iskaz prihvaća kao vjerodostojan i koristan u povijesnom dijelu – da je kuća već ranije bila funkcionalno opremljena te da je sustav grijanja postojao u vrijeme MĐ i ĆĐ – dok ga za odlučna pitanja ovog spora (zatečeno stanje i vlasništvo stvari u vrijeme najma tuženice, navodna uklanjanja pri iseljenju, režije i podmirenja) cijeni s bitno ograničenom dokaznom snagom, budući da ista o tim okolnostima nema neposrednih opažanja.
24. Iz iskaza 1. tužitelja CĐ slijedi da su on i njegova djeca stekli vlasništvo nad predmetnom nekretninom 2018., nakon smrti EĐ, te da je s tuženicom 2019. sklopio ugovor o najmu kojim je određen rok iseljenja do 31. prosinca 2019. i ugovorena dnevna naknada od 100,00 HRK za svaki dan zakašnjenja, uz obvezu najmoprimca na plaćanje svih režijskih troškova. Tuženica se s obitelji iselila u travnju 2020., a ključevi su mu predani u garaži novog njihova doma. Negira primitak iznosa od 1.850,00 EUR ili bilo kakve gotovinske isplate od tuženice ili članova njezine obitelji. Nekoliko dana nakon predaje ključeva, po pozivu susjede, obišao je kuću i zatekao „gole zidove“: prema njegovu opisu, u stanu nije bilo namještaja, rasvjetnih tijela, gotovo svih utičnica i prekidača, a nedostajali su i elementi građevinske stolarije (tri unutarnja sobna vrata, dvoja aluminijska vrata, tri drvena prozora), dok su od vrata ostala ulazna vrata u kuću, jedna pregradna vrata i mala vrata iz kupaonice prema terasi; na pojedinim prozorima ostale su metalne škure bez krila. U prizemlju su, po njegovu kazivanju, ranije bili peć za centralno grijanje i hidrofor s cijevima i pumpom, a u dvorištu metalna konstrukcija plastenika, koje nakon iseljenja nije zatekao; ističe da su cijevi „svježe rezane“. U sanitarnim prostorijama zatekao je iste keramičke obloge te iz rupa u zidu zaključio da su uklonjeni sanitarni uređaji (umivaonik, WC školjka, bojler, perilica, bide), a u unutrašnjosti je uočio šareno obojene zidove s ispisima sprejom „Izina dica“ te proširen otvor u stropu s izvlačnim ljestvama (viđen 2018.) za koji traži sanaciju. Za dio predmeta i instalacija (osobito sadržaj kupaonice, broj radijatora, postojanje hidrofora prije najma) navodi kako zaključke temelji na ranijem sjećanju iz razdoblja kad su u kući živjeli djed i baka njegove supruge i/ili na pretpostavkama, budući da u vrijeme predstavljanja tuženici 2018. nije detaljno pregledavao sve prostorije, niti je prije najma postojao inventurni popis. Popis navodno otuđenih stvari sastavio je na temelju „obrisa“ i tragova demontaže (rezane cijevi, rupe i sl.). Dodatno navodi da je, obilazeći novi dom tuženice, u dvorištu vidio „raznu PVC stolariju i neke radijatore“, ali tada nije sumnjao da potječu iz njegove kuće. Ističe da nakon sklapanja ugovora 2019. tuženica i njezin suprug nisu s njim komunicirali o radovima niti su ikad tvrdili da su sporni predmeti njihovo vlasništvo. Po pitanju režija tvrdi da dio računa za kraj 2019. i razdoblje 1. siječnja – 21. travnja 2020. nije bio plaćen, da su opomene stizale njemu, te da je te iznose sam podmirio; naknada za zadržavanje nakon 31. prosinca 2019. također nije plaćena.
24.1. Ocjenjujući iskaz, sud ga prihvaća kao vjerodostojan u dijelu neposrednih opažanja nakon predaje ključeva (zatečeno stanje „golih zidova“, izostanak namještaja i rasvjete, gotovo potpuno uklanjanje utičnica i prekidača, nedostatak više komada vrata i prozora, tragovi demontaže, grafiti na zidovima, proširen otvor u stropu), jer su navodi konkretni, logični i činjenično dosljedni. Iskaz je također uvjerljiv glede postojanja i sadržaja ugovora o najmu iz listopada 2019. (rok iseljenja i ugovorena dnevna naknada), kao i glede tvrdnje o neplaćenim režijama u relevantnom razdoblju i izostanka plaćanja ugovorne dnevne naknade, pri čemu navod o neprimitku 1.850,00 EUR stoji nasuprot tvrdnji tuženice i nije potkrijepljen nikakvom potvrdom o uplati s njezine strane. Nasuprot tome, sud iskaz vrednuje s oprezom u dijelu koji se oslanja na pretpostavke o početnom stanju i identitetu pojedinih predmeta (osobito sadržaj i sastav kupaonice, broj i oprema radijatora, postojanje i status hidrofora, oprema spavaćih soba), budući da tužitelj priznaje kako prije useljenja tuženice nije detaljno pregledao sve prostorije, da inventurni popis nije sastavljen, a dio zaključaka izvodi iz „tragova“ i sjećanja na razdoblje prije 2008./2009. dok su živi bili nonići od EĐ. Tako postavljen iskaz čvrsto podupire zahtjev za isplatu ugovorne dnevne naknade i režija, ali sam za sebe, bez dodatne dokumentacije i neposrednih dokaza o zatečenju i vlasništvu svakog pojedinog predmeta u trenutku predaje u najam, nije dovoljan za potpuno dokazivanje opsega i vrijednosti navodne imovinske štete po osnovi otuđenja svih pobrojenih stvari i instalacija. Ovaj sud primjećuje da 1. tužitelj nakon obilaska nekretnine, a nakon iseljenja tuženice s obitelji, nije zatražio uređenje kuće u pogledu bojanja i sl., a niti je zatražio povrat stvari za koje je smatrao da su njegove. Također, valja navesti da 1. tužitelju nije bilo poznato stanje nekretnine u trenutku kada je tuženica uselila u kuću nakon zaključenja ugovora o najmu s AĐ, jer sam u svom iskazu navodi da je u kući bio prije 2008./2009. kada u kući bili nonići. Međutim iz iskaza OĐ slijedi da su u tom period u kući bili C koji su kuću ostavili u lošem stanju i da je izvršena renovacija i da su nonići otišli u dom prije 2007.
25. Tuženica je u svom iskazu potvrdila da je s tužiteljima zaključila ugovor o najmu 29. listopada 2019. te da je zajedno s članovima obitelji iselila 20. travnja 2020. Navela je da je u kući boravila dugi niz godina, od 2010. do 2020., te da su tijekom tog razdoblja ulagali vlastita sredstva u uređenje kuće jer je bila dotrajala. Tuženica tvrdi da su pri iseljenju odnijeli samo vlastite stvari koje su sami nabavljali i ugrađivali tijekom godina, uz suglasnost tadašnje vlasnice OĐ. Navodi da su zatečeni stariji komadi uglavnom uklanjani kao dotrajali. Tuženica također tvrdi da je suprug isplatio 1. tužitelju 1.850,00 EUR u gotovini, čime su bile podmirene sve obveze za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 21. travnja 2020., uključujući i režijske troškove. Navodi da u trenutku navodne predaje novca nisu bili prisutni svjedoci jer su treće osobe zamoljene da napuste prostor. Sud iskazu tuženice pristupa imajući na umu da tuženica ima teret dokazivanja u pogledu činjenica koje oslobađaju od odgovornosti, odnosno uplata duga i pravo vlasništva nad odnesenim stvarima. Sud prihvaća kao vjerodostojan dio iskaza koji se odnosi na trajanje i osnovu najma. Tuženica je detaljno opisala višegodišnje stanovanje u kući od 2010. do 2020. Ovi navodi su konzistentni s drugim dokazima i nisu osporeni. Sud također prihvaća dio iskaza koji se odnosi na opće stanje kuće i dinamiku uređenja. Tuženica je opisala kako je kuća bila dotrajala i kako su ulagali u uređenje. Ovi navodi su životno uvjerljivi i potvrđeni drugim svjedocima. Sud prihvaća i dio iskaza koji se odnosi na postojanje i proširenje otvora u stropu. Tuženica ne poriče otvor, već precizira da je manji otvor postojao i prije te da je proširen iz funkcionalnih razloga zbog prokišnjavanja krova. Ova verzija je konzistentna s drugim iskazima. Tužitelji nisu dokazali da je otvor nova promjena nastala za trajanja ugovora iz 2019., kao i to da je ta šteta reparirana jer na te okolnosti nisu dostavili odgovarajuću dokumentaciju. Međutim, sud ne prihvaća kao dokazanu tvrdnju tuženice o gotovinskoj isplati od 1.850,00 EUR. Nema pisane potvrde o uplati, nema svjedoka koji je bio nazočan uplati, nema bankovnih izvoda koji bi potvrdili podizanje gotovine, nema nikakvog objektivnog traga o uplati. Tuženica tvrdi da su u trenutku predaje novca bili prisutni isključivo njezin suprug i tužitelj, a treće osobe su zamoljene da napuste prostor. Ova okolnost je upitna jer ako se plaća legitimni dug, nema razloga tražiti da svjedoci napuste prostor. Nadalje, postoji izravno proturječenje s iskazom tužitelja. Tužitelj izričito negira da je primio novac i tvrdi da je u garaži primio isključivo ključeve, nakon čega je uslijedila obavijest susjede i uviđaj stanja u kući. Tuženica ima teret dokazivanja podmirenja duga. Sama tvrdnja nije dovoljna za dokazivanje, potreban je objektivan dokaz, potvrda, svjedok ili bankarski izvod. S obzirom na izostanak bilo kakvog objektivnog traga i izravno proturječenje s iskazom tužitelja, sud drži da navedena isplata nije učinjena vjerojatnom na razini potrebnoj za oslobađanje od obveze. Stoga se prigovor podmirenja duga odbija, a iskaz tuženice u tom dijelu ne prihvaća, posebno kod činjenice što je u svom iskazu navela “moguće je da ih nismo plaćali ni krajem 2019., odnosno od 7. studenog 2019.” Nadalje, navedeni iznos koji tuženica spominje u visini od 1.850,00 EUR ne odgovara visini penala i troškova režija od 15.484,52 HRK/2.053,15 EUR. Sud također prihvaća tvrdnju tuženice da je odnijela vlastite stvari, a suprotno tužitelji nisu dokazali.
26. Odlučujući na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka i uvažavajući načelo dispozitivnosti te načelo slobodne ocjene dokaza iz članka 7. i 8. ZPP, sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje i dao pravnu ocjenu spora.
27. Nesporno je da su tužitelji kao najmodavci i tuženica kao najmoprimac 29. listopada 2019. zaključili ugovor o najmu predmetne nekretnine, solemniziran potpisima tužitelja 29. listopada 2019., a potpisom tuženice 7. studenoga 2019., na određeno vrijeme do 31. prosinca 2019. U članku 10. toga ugovora izričito je ugovoreno da je tuženica dužna najkasnije do 1. siječnja 2020. u 00:00 sati predati nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari, te da će, ako to ne učini, plaćati 100,00 HRK dnevno za svaki dan daljnjeg zadržavanja od 1. siječnja 2020. pa do iseljenja. Navedeni sadržaj članka 10. proizlazi iz tužbenog navoda i priloženog ugovora, a tuženica ga ne osporava.
27.1. Također je nesporno da tuženica nije predala nekretninu u ugovorenom roku, nego je u posjedu ostala do 21. travnja 2020., kada je 1. tužitelju predala ključeve, što je između stranaka potvrđeno i pisano (Izjava od 21. travnja 2020., na koju se pozivaju tužitelji). Budući da je razdoblje zadržavanja od 1. siječnja 2020. do 21. travnja 2020. obuhvatilo 112 dana, ugovorna dnevna naknada prema članak 10. ugovora iznosi 11.200,00 HRK (112 × 100,00 HRK).
27.2. Tuženica ne dovodi u pitanje ni postojanje ugovorne odredbe ni datum iseljenja; ističe tek prigovor namirenja – da je njezin suprug 1.850,00 EUR predao 1. tužitelju „na ruke“, čime su navodno podmireni i „penali“ i režije.
27.3. Na tuženici je teret dokazivanja činjenice prestanka obveze (namirenja), jer se radi o odlučnoj činjenici kojom pobija osnovanost zahtjeva. Kako osim vlastite tvrdnje i posrednih iskaza bliskih osoba nije predočila nikakvu ispravu (potvrdu/priznanicu, bankovni trag) niti drugi objektivni dokaz o toj uplati, a 1. tužitelj je primanje takva iznosa izričito zanijekao, sud ocjenjuje da prigovor namirenja nije dokazan. Usto, riječ je o činjenicama koje su tuženica priznala u bitnom (postojanje članak 10. i datum iseljenja), pa ih ne treba dodatno dokazivati, a tek neopravdano poricanje namirenja bez dokaza ne može nadomjestiti izostanak objektivne potvrde (članak 221.a u svezi članka 8. ZPP). Pri tome valja ukazati na sadržaj potvrde (list spisa 24) iz koje nesporno slijedi da je tuženica predala ključeve nekretnine 1. tužitelju 21. travnja 2020., pa u situaciji da je doista istome tada isplatila iznos od 1.850,00 EUR na ime duga po osnovi penala i nepodmirenih režijskih troškova, nije životno niti logično da taj podatak “izjava” ne bi sadržavala. Prema tome, ovaj sud je stava da u trenutku kada je izjava sastavljena, tuženica je 1. tužitelju predala samo ključeve, a ne i navedeni iznos.
27.4. Formalno pravno, ovdje je riječ o ugovornoj kazni/ugovornoj dnevnoj naknadi ugovorenoj za slučaj zakašnjenja s predajom posjeda. Prema Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje u tekstu: ZOO), vjerovnik ima pravo tražiti ugovornu kaznu i kad visina štete nije dokazana, odnosno i kad štete nije bilo (članak 355. stavak 1. ZOO), a smanjenje kazne dolazi u obzir samo na zahtjev dužnika i ako je kazna nerazmjerno visoka (članak 354. ZOO). Tuženica nije istaknula poseban prigovor smanjenja niti je dokazivala nerazmjernost; stoga nema mjesta sudskom reduciranju ugovorene dnevne naknade. Ugovorna kazna ima dvostruku funkciju. Prva je funkcija osiguranja, koja osigurava ispunjenje ugovorne obveze prijetnjom sankcije. Druga je funkcija naknade štete, koja paušalno određuje naknadu štete bez potrebe dokazivanja. Ugovorna kazna ne mora biti jednaka stvarnoj šteti, već može biti i viša, jer ima preventivnu funkciju. Cilj ugovorne kazne je odvratiti dužnika od kršenja ugovora.
27.5. Slijedom navedenog, sud usvaja zahtjev za ugovornu dnevnu naknadu u iznosu 11.200,00 HRK za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 21. travnja 2020., razmjerno pravima pojedinih tužitelja kako je određeno u izreci, te dosuđuje zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni dospjeli dnevni iznos od dana njegove dospjelosti do isplate.
27.6. Napokon, prigovor tuženice da su „penali“ obuhvaćeni navedenom gotovinskom uplatom sud odbija kao nedokazan, iz razloga već navedenih (članak 219., 221. i 221.a ZPP), pa ugovorna dnevna naknada ostaje dospjela i plativa u cijelosti.
28. Člankom 5. Ugovora o najmu od 29. listopada 2019. najmoprimcu (tuženici) izrijekom je stavljena u teret obveza podmirenja svih režijskih troškova korištenja nekretnine (voda, električna energija, grijanje i dr.). Slijedom toga, u spis je priložen i pročitan račun Istarskog vodovoda d.o.o., broj: 190548225, izdan na CĐ, [adresa], za razdoblje 1. ožujka 2020. – 30. travnja 2020., mjesto potrošnje Maršeti 15A, na ukupno 205,21 HRK, s dospijećem 25. svibnja 2020. Račun obuhvaća 10 m3 (ožujak 5 m3, travanj 5 m3), a na izvorniku je evidentirana ručna bilješka o uplati od 13. kolovoza 2020., što sud cijeni kao vjerodostojnu potvrdu da je račun podmiren te time i kao osnovu regresnog zahtjeva tužitelja prema tuženici. Kako se obračunsko razdoblje poklapa s vremenom u kojem je tuženica nakon isteka ugovora zadržavala posjed (do 21. travnja 2020.), sud prihvaća razgraničenje koje su proveli tužitelji (ožujak u cijelosti, travanj razmjerno 21/30) te utvrđuje da na tako obračunati dio od 143,65 HRK tuženica duguje isplatu, razmjerno po svakom tužitelju 47,88 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2020. do isplate. Prigovor tuženice da su sve obveze podmirene navodnom gotovinskom uplatom od 1.850,00 EUR „na ruke“ 1. tužitelju sud odbija kao nedokazan, imajući u vidu da na dužniku leži teret dokazivanja prestanka obveze (članak 219. ZPP), a tuženica nije predočila nijedan objektivan dokaz, dok 1. tužitelj primitak negira. Nadalje, u spisu je i račun HEP Elektra d.o.o. za razdoblje 7. studenoga 2019. – 6. svibnja 2020. u ukupnom iznosu 3.800,59 HRK, s dospijećem 29. svibnja 2020.; s obzirom na to da je tuženica bila u posjedu do 21. travnja 2020., sud prihvaća provjereno razgraničenje tužitelja i utvrđuje relevantni dio od 3.368,84 HRK, što po svakom tužitelju iznosi 1.122,94 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2020. do isplate. Ujedno su priloženi i mjesečni računi Usluga d.o.o. Pazin za odvoz komunalnog otpada za razdoblje 11/2019. – 04/2020., ukupno 801,92 HRK, od čega nakon vremenskog razgraničenja do 21. travnja 2020. proizlazi relevantno 742,03 HRK. Pa svakom je tužitelju iznos razložen na pojedinačne mjesečne stavke s vlastitim dospijećima i kamatnim tekom, i to 39,15 HRK, 43,75 HRK i 140,83 HRK – svaka sa zakonskom zateznom kamatom od 8. travnja 2020., te 23,91 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2020.; zbroj ovih stavki iznosi 247,34 HRK po tužitelju. Budući da tuženica ni za jedan od navedenih računa nije dokazala prestanak obveze (članak 219. ZPP), sud je, na temelju ugovorne klauzule i članka 29. stavka 2. ZOO, usvojio zahtjev tužitelja za režijske troškove te dosudio glavnice i pripadajuće zatezne kamate kako je precizirano u izreci, neovisno o tome što su računi formalno glasili na 1. tužitelja, jer ugovorni raspored tereta režija obvezuje najmoprimca.
29. Za dosudu naknade imovinske štete tužitelji moraju dokazati postojanje povrede kao protupravnog čina tuženice, postojanje štete kao umanjenja imovine, uzročnu vezu između povrede i štete te iznos štete. Teret dokazivanja odlučnih činjenica je na tužiteljima prema članku 219. u svezi članka 8. ZPP. Pravna osnova je opća deliktna odgovornost utvrđena u članku 1045. ZOO, a visina naknade mjeri se prema vrijednosti u vrijeme nastanka štete prema članku 1085. ZOO.
29.1. Budući da je odnos stranaka izvorno najam, primjenjuju se i odredbe ZOO o najmu. Najmoprimac je dužan vratiti stvar u stanju u kojem ju je primio, uz uobičajeno trošenje. Izmjene bez pristanka najmodavca dužan je ukloniti, a odvojive dodatke može odnijeti ako se mogu odvojiti bez oštećenja stvari prema članku 566. stavak 2. do 4. ZOO. U ovoj parnici tužitelji svoj zahtjev temelje isključivo na deliktu, odnosno naknadi štete, pa sud ocjenjuje dokaze u tom okviru.
29.2. Ključno je da pri primopredaji nekretnine 2019. i 2020. nije sastavljen popis inventara niti je obavljen zapisnički pregled stanja pri useljenju ili iseljenju kao što nije utvrđeno stanje nekretnine početkom 2010. kada se tuženica uselila u kuću u [adresa]. To izrijekom potvrđuje svjedok OĐ, koja je ranije upravljala kućom i bila kontakt osoba tuženici, navodeći da prije zaključenja ugovora o najmu nije sastavljen poseban popis stvari te da je tuženica tijekom višegodišnjeg boravka unosila vlastiti namještaj i mijenjala pojedine elemente, uključujući PVC prozore, kuhinju, utičnice, stol i stolice, dijelom uz suglasnost, dijelom bez izričite suglasnosti, pri čemu joj svjedok nije prigovarala. Time je onemogućena pouzdana usporedba zatečenog i predanog stanja. Sud stoga prihvaća njezin iskaz kao egzaktan u pogledu miješanog inventara, pri čemu je dio zatečen, a dio unesen od tuženice, te u pogledu višegodišnjih izmjena tijekom najma. Također je ovaj sud imao u vidu dio iskaza tog svjedoka kada je iskazivala o stanju kuće tijekom 2007. kada su istu napustili nonići jer su otišli u dom te stanje u vrijeme kada su kuću koristili C koji su je ostavili u derutnom stanju i kada je ista renovirana prije dolaska tuženice 2010. Nadalje, ovaj sud je cijenio iskaz tužitelja kada je iskazivao o vremenu kada je zadnji put bio u kući, a to je bilo prije 2007., a ne kako on to tvrdi 2008./2009. jer u to vrijeme kuću koristile treće osobe (C), pa isti može imati saznanja o stanju inventara (namještaja, vrata, prozora i sl.) u to vrijeme. Nadalje, posebna je važna činjenica da u trenutku kada su tužitelji stekli vlasništvo na nekretnini i zaključili ugovor o najmu s tuženicom, nije izvršen pregled nekretnine, niti je sastavljen popis stvari u kući da bi se moglo utvrditi što je tuženica odnijela iz kuće, a bilo bi vlasništvo tužitelja. Na okolnost vlasništva, tužitelju nisu dostavili nikakvu dokumentaciju niti dokaz, osim paušalnog navoda da je tuženica odnijela njihove stvari na temelju obrisa stvari iz kuće. Također, ovaj sud primjećuje, a imajući i vidu iskaze u postupku saslušanih svjedoka, da je tuženica radove na kući te kupnju inventara izvršila u vrijeme trajanja najma sa VĐ uz suglasnost OĐ (majke) koja je u svom iskazu detaljno opisala sve što je tuženica u razdoblju trajanja najma radila, a tužitelji nisu dokazali da bi u trenutku sklapanja ugovora o najmu iz listopada 2019. i njegova trajanja, tuženica izvodila bilo kakve radove te kupnju/mijenjanje inventara, odnosno promijenila stanje nekretnine na štetu tužitelja. Pri tome valja napomenuti, da iz rezultata postupka ne slijedi da bi OĐ ili VĐ tražili povrat ili nadoknadu vrijednosti ulaganja.
29.3. Svjedoci iz neposrednog susjedstva i poznanici, TĐ i FĐ, nisu ulazili u kuću u razdoblju relevantnom za navode o inventaru. Svjedok FĐ je bio samo u suterenu radi kvara na sustavu grijanja, pa o unutarnjem inventaru i pripadnosti stvari nemaju neposredna saznanja. Njihovi iskazi stoga ne dokazuju ni postojanje ni pripadnost spornih stvari.
29.4. Nasuprot tome, dio svjedoka iz kruga tuženice potvrđuje da su značajni elementi ugrađeni o trošku tuženice i njezina supruga, uključujući radijatore, peć na drva, novu kuhinju i promjenu stolarije, uz tvrdnju da je to činjeno uz suglasnost OĐ i s razumijevanjem da odvojive unijete stvari mogu ponijeti pri iseljenju. Tako svjedok ĐĐ opisuje novu peć, radijatore, laminat, novu kuhinju i promjenu prozora te navodi suglasnost Milke, a spominje i navodni dogovor s 1. tužiteljem da mogu uzeti svoje stvari jer će on kuću uređivati po svome, no priznaje da o tom dogovoru ima saznanja posredno. Sud taj dio iskaza bilježi, ali ga cijeni s oprezom zbog posrednosti i rodbinske povezanosti. Slične informacije daje i svjedok CD, koji opisuje radove na krovu, zidovima, instalacijama, zamjene prekidača i stolarije, ponajprije iz pozicije pomagača i člana obitelji.
29.5. Posebno je značajan iskaz svjedoka SĐ, neovisnog svjedoka i obrtnika koji je mijenjao prozore i ulazna vrata. On potvrđuje da je stara drvena stolarija bila jako stara i gnjila te da je na poziv ŽĐ postavljao nove PVC prozore i aluminijska vrata bez naknade, iz prijateljstva. Ovaj iskaz pokazuje tko je inicirao i organizirao ugradnju nove stolarije i potvrđuje dotrajalost zatečene stolarije.
29.6. Svjedok ŠĐ, kći tuženice, potvrđuje da su za vrijeme najma promijenili apsolutno sve, uključujući dvije dodatne sobe u prizemlju, promjene radijatora, novu peć i PVC stolariju, te da su uzeli sve što je njihovo, sav namještaj. Istodobno navodi da je sve rađeno uz suglasnost OĐ. Svjedoci predloženi od stranje tužitelja, NĐ i KĐ, opisuju uredno i funkcionalno stanje kuće u vrijeme nonića, renoviran WC oko 2000. i centralno grijanje, no duže godine nisu ulazile u kuću. Svjedok NĐ od 2005. ili 2006., saznanja o praznoj kući crpi iz fotografija i razgovora s 1. tužiteljem. Ti iskazi stoga ne mogu dokazati koje su konkretne stvari bile u kući neposredno uoči iseljenja 2020. niti njihovu pripadnost.
29.7. Iz svega navedenog, a ocjenom dokazne građe, ovaj sud utvrđuje da nema zapisnika o primopredaji nekretnine, nakon iseljenja tuženice, odnosno da su tužitelji i tuženica zajedno obišli nekretninu u trenutku predaje ključeva, a koji trenutak je bitan za utvrđenje stanja objekta te postojanja stvari. Tijekom višegodišnjeg najma tuženica je, uz znanje i toleriranje OĐ i VĐ, ugradila i zamijenila niz elemenata, uključujući kuhinju, stolariju, radijatore, peći i laminat. Dio svjedoka potvrđuje da su ti elementi nabavljani i postavljani od tuženice te ŽĐ. Svjedoci koje je predložio tužitelj nemaju neposredno saznanje o stanju kuće 2019. i 2020., već se pozivaju na ranija prisjećanja ili fotografije nakon iseljenja uz napomenu da te fotografije tužitelj nije predočio sudu.
29.8. U takvom dokaznom okviru tužitelji nisu dokazali da su baš one stvari čije vraćanje ili vrijednost traže bile njihova imovina kao sastavni dijelovi nekretnine u trenutku iseljenja, primjerice prozori ili vrata koje je ugradila tuženica, da su te stvari uopće postojale i bile u kući neposredno prije 21. travnja 2020., te kolika je njihova tržišna vrijednost u vrijeme navodnog odnošenja. Čak i kad bi se pravno kvalificiralo da su pojedine stavke, poput prozora ili vrata, sastavni dijelovi prema članku 9. stavak 3. u svezi s člankom 6. stavak 1. ZV, tužitelji nisu dokazali kvantum umanjenja. Nude se ponude za nove stvari iz 2022., a ne vrijednost rabljenih, višegodišnje korištenih elemenata 2020. prema članku 1085. ZOO. Dodatno, navodi o suglasnosti OĐ ili dogovoru s 1. tužiteljem da tuženica može uzeti svoje stvari nisu formalno dokazani, ali ukazuju na neformalnu i fleksibilnu praksu oko kuće, što relativizira protupravnost. U takvim okolnostima, a uz izostanak inventara i preciznih dokaza o pripadnosti, sud ne može zaključiti da je tuženica protupravno oduzela tuđu stvar prema članku 1045. ZOO. Teret je bio na tužiteljima, a oni ga nisu iznijeli prema članku 219. i 221.a ZPP.
29.9. Za tvrdnju da su zidovi nakon iseljenja bili takvi da je trebalo platiti novo krečenje u iznosu od 10.800,00 HRK, tužitelji nisu podnijeli dokaz o početnom stanju, primjerice zapisnik, niti fotodokumentaciju prije i poslije, niti račun za stvarno izvršeno krečenje, a niti su dostavili dokaz na okolnost da su nakon iseljenja pozvali tuženicu da te radove obavi. Priložena je tek ponuda iz 2022. Svjedoci potvrđuju višegodišnje krečenje za vrijeme boravka tuženice te normalno korištenje kuće, što uključuje i uobičajeno trošenje. Nije dokazano da se radi o oštećenju izvan uobičajenog trošenja koje pada na teret najmodavca prema članku 566. stavak 2. ZOO.
29.10. Za navodni otvor na plafonu tužitelji nude tek predračun u iznosu od 2.200,00 HRK, bez tehničkog nalaza i bez pouzdanih dokaza je li otvor postojao i ranije. Prema iskazu svjedoka ŠĐ otvor je postojao kao pristup tavanu 2010. u trenutku useljenja, a kasnije je proširen radi postavljanja stepenica, uz suglasnost OĐ za takve radove. Kako nisu dokazane ni protupravnost, ni uzročna veza, ni iznos stvarne štete, taj se zahtjev također odbija.
29.11. Dodatno, sud je utvrdio ključnu činjenicu da je kuća rušena nakon iseljenja tuženice. Svjedok TĐ je potvrdio da je 1. tužitelj nakon iseljenja tuženice doveo bager i rušio dijelove kuće te uklonio željezne škure. Ova činjenica je iznimno relevantna za odluku jer izravno utječe na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na troškove popravka i obnove nekretnine te na naknadu za otuđene stvari. Ako je 1. tužitelj nakon iseljenja tuženice rušio dijelove kuće, postavlja se pitanje je li uopće nastala šteta u smislu potrebe za popravkom. Prema članku 1085. ZOO, naknada štete obuhvaća ono što je oštećenik stvarno izgubio, stvarnu štetu, i ono što je propustio dobiti, izmaklu korist. Stvarna šteta postoji samo ako je oštećenik stvarno nešto izgubio. Da je 1. tužitelj planirao rušiti kuću i graditi novu, što slijedi iz iskaza svjedoka OĐ te TĐ, onda troškovi popravka i obnove nisu stvarno nastali, pa nema potrebe za popravkom kuće koja je srušena/djelomično srušena. Isto tako, ako je kuća srušena, odnesene stvari poput vrata, prozora, peći i radijatora ionako nisu bile potrebne tužiteljima, pa im nije nastala stvarna šteta u smislu članka 1085. ZOO, pogotovo kad se ima u vidu iskaz 1. tužitelj “…kada sam se došao predstaviti tuženici i njezinoj obitelji ušao sam u kuću, međutim ja nisam išao po sobama i nisam zagledao što je promijenjeno. Mi nismo prije nego smo sklopili ugovor 2019. išli po kući niti smo uopće razgovarali o stvarima. S obzirom na to da smo se moja supruga i ja posvađali s njezinom obitelji prije nego je obitelj tuženice uselila u predmetnu nekretninu, ja ne mogu sa sigurnošću tvrditi u kakvom stanju je ta nekretnina predana tuženici, mene nitko nakon zaključenja ugovora o najmu nije obavijestio da se rade bilo kakvi radovi i koliko ja znam nikakvi radovi nisu rađeni.” Nadalje, prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva s tog osnova, ovaj sud je imao u vidu iskaz tužitelja koji je spominjao da je s ŽĐ razgovarao o povratu “svojih stvari”, ali pri tome nije naveo o kojim bi se to njegovim/njihovih stvari radilo, odnosno nije ih pojedinačno precizirao, osim što je naveo da mu suprug tuženice na SMS poruke više nije odgovarao. Međutim, osim što su tužitelji predočili sudu potvrdu o predaji ključeva, nije dostavljena bilo kakva potvrda, niti očitovanje da bi bilo riječi i o predaji “njihovih” stvari, pa ovaj sud zaključuje da takvo potraživanje tužitelja prema tuženici nije niti iskazano u trenutku primopredaje nekretnine, ni nakon toga. Dakle, u trenutku predaje ključeva jedino je problematizirano potraživanje s osnova neplaćenih penala i režijskih troškova, ali ne popis i predaja “stvari tužitelja”.
29.12. Uvidom u državnoodvjetnički spis, poslovni broj: KR-DO-196/2020 utvrđeno da nije bilo osnova za poduzimanje daljnjih radnji jer bivši vlasnici kuće u [adresa] su pokojni, da je sporno u kakvom je stanju predmetna kuća bila u trenutku stupanja u najam obitelji ŽĐ, odnosno što je točno od navedenih predmeta bilo u kući od trenutka kada su ŽĐ i ČĐ istu uzeli u najam. Drugim riječima, da ni CĐ te ŽĐ nisu predočili račune kojima bi dokazala vlasništvo predmetnih stvari.
29.13. Navedeni postupanje je uslijedilo nakon zaprimanja Izvješća Policijske postaje Pazin od 30. travnja 2020., a u sadržaju kojega je navedeno kako tužitelj smatra da su ŽĐ i ČĐ pri odlasku iz kuće uzeli stvari koje su njegovo vlasništvo.
29.14. Po stavu ovog suda, tužitelji su dokazali osnovanost zahtjeva za naknadu za neovlašteno korištenje nekretnine i za naknadu režijskih troškova, ali nisu uspjeli dokazati osnovanost zahtjeva za troškove popravka i obnove nekretnine te za naknadu za navodno otuđene stvari. Tuženica je povrijedila svoje ugovorne obveze time što nije predala nekretninu u roku određenom ugovorom i što nije podmirivala režijske troškove, pa je dužna platiti tužiteljima naknadu za neovlašteno korištenje nekretnine u ukupnom iznosu od 11.198,88 HRK (3 × 3.732,96 HRK) te naknadu režijskih troškova u ukupnom iznosu od 4.254,48 HRK (3 × 1.418,16 HRK), sveukupno 15.453,36 HRK, što iznosi 5.151,12 HRK po svakom tužitelju. Suprotno tome, tužitelji nisu dokazali odlučne činjenice za traženu imovinsku štetu na stvarima (članak 219. ZPP; članak 1045. i 1085. ZOO): nisu dokazali da su točno pobrojane stvari (npr. pojedina sanitarija poput bidea) doista postojale u kući neposredno prije iseljenja 21. travnja 2020., da su bile njihova imovina/sastavni dijelovi nekretnine u smislu članka 9. ZV, niti su vjerodostojno dokazali njihov novčani ekvivalent u trenutku navodnog odnošenja 2020. (priložene ponude iz 2022. odnose se na nove stvari, ne na vrijednost rabljenih). Okolnost da je kuća nakon iseljenja uklonjena ne mijenja obvezu tuženice za ugovorne dnevne naknade i režije, ali dodatno relativizira navode o potrebi popravaka i o umanjenju vrijednosti zatečenog inventara. Stoga je tužbeni zahtjev usvojen djelomično – za dnevnu naknadu i režije – a u preostalom dijelu (troškovi ugradnje sustava centralnog grijanja 40.000,00 HRK, krečenja 10.800,00 HRK, zatvaranja otvora 2.200,00 HRK, nabave i postave stvari 15.000,00 HRK, te naknada za otuđene stvari 47.000,00 HRK) odbijen kao neosnovan. Zatezne kamate dosuđene su sukladno članku 29. stavak 2. ZOO, od dospijeća svakog pojedinog iznosa.
30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I-IV izreke.
31. Sud nije saslušao svjedoka HD niti je proveo vještačenje po vještacima mjerničke, gospodarske i građevinske struke, odnosno ti dokazni prijedlozi su odbijeni.
31.1. Prema članku 8. ZPP, sud je dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te na temelju te ocjene zaključiti jesu li činjenice na kojima stranke temelje svoje zahtjeve istinite. Prema članku 220. stavak 1. ZPP, sud će izvesti dokaze koje stranke predlože, osim onih koji su očito nepotrebni ili neprikladni za utvrđivanje činjenica o kojima ovisi odluka.
31.2. Što se tiče predloženog saslušanja svjedoka HD, sud je ocijenio da je ovaj dokaz nepotreban za utvrđivanje odlučnih činjenica. Iz tužbe proizlazi da je HD predložen kao svjedok koji bi trebao potvrditi činjenice o stanju nekretnine prilikom useljenja tuženice i o otuđenju stvari prilikom iseljenja. Međutim, sud je te činjenice već utvrdio na temelju drugih dokaza, osobito iskaza svjedoka OĐ, koja je bila nazočna prilikom useljenja tuženice i koja je detaljno opisala opremljenost kuće u tom trenutku, te iskaza svjedoka ŠĐ, koja je kao kći tuženice bila nazočna prilikom iseljenja i koja je potvrdila da su određene stvari odvezene u novu kuću u [adresa]. Dodatno, sud je utvrdio ključnu činjenicu da je kuća rušena nakon iseljenja tuženice na temelju iskaza svjedoka TĐ, koji je kao neposredni susjed na udaljenosti pet do šest metara mogao jasno vidjeti bager i rušenje dijelova kuće. Ova činjenica je ključna za odluku jer izravno utječe na ocjenu tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na troškove popravka i obnove nekretnine te na naknadu za otuđene stvari. S obzirom na to da su sve odlučne činjenice već utvrđene na temelju izvedenih dokaza, sud je ocijenio da bi saslušanje dodatnog svjedoka bilo nepotrebno i da bi samo produljilo postupak bez doprinosa utvrđenju činjeničnog stanja. Stoga je sud, primjenjujući načelo ekonomičnosti postupka utvrđeno u članku 9. ZPP, odbio predloženi dokaz saslušanja svjedoka HD kao nepotreban.
31.3. Što se tiče predloženog vještačenja po vještacima mjerničke, gospodarske i građevinske struke, sud je ocijenio da je ovaj dokaz nije nužan za utvrđivanje odlučnih činjenica. Tužitelji su predložili vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti otuđenih stvari i troškova popravka i obnove nekretnine. Međutim, sud je utvrdio da je kuća rušena nakon iseljenja tuženice, što je potvrdio svjedok TĐ koji je neposredno vidio kako 1. tužitelj dovodi bager i ruši dijelove kuće te uklanja željezne škure, kao i svjedok OĐ koja je iskazala je da 1. tužitelj govorio da kuću srušiti i napraviti novu. Ova činjenica je ključna jer postavlja pitanje je li uopće nastala šteta u smislu potrebe za popravkom. Ako je 1. tužitelj planirao rušiti kuću i graditi novu, onda mu odnesene stvari (pod pretpostavkom da su bile vlasništvo tužitelja što nije dokazano) ionako nisu bile potrebne, a troškovi popravka i obnove nisu stvarno nastali jer nije bilo potrebe za popravkom kuće koja će se ionako rušiti. Prema članku 1085. ZOO, naknada štete obuhvaća ono što je oštećenik stvarno izgubio, stvarnu štetu, i ono što je propustio dobiti, izmaklu korist. Stvarna šteta postoji samo ako je oštećenik stvarno nešto izgubio. Ako je 1. tužitelj planirao rušiti kuću, onda troškovi popravka i obnove nisu stvarno nastali. Stoga sud nalazi da vještačenje vrijednosti otuđenih stvari i troškova popravka ne bi doprinijelo utvrđenju odlučnih činjenica jer je ključna činjenica rušenja kuće već utvrđena, a ta činjenica čini tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na troškove popravka i naknadu za otuđene stvari neosnovanim bez obzira na njihovu vrijednost. Vještačenje bi samo produljilo postupak i uzrokovalo dodatne troškove, a ne bi promijenilo ishod spora. Stoga je sud, primjenjujući načelo ekonomičnosti postupka, odbio predloženi dokaz vještačenja kao nepotreban. Nadalje, sud primjećuje da su tužitelji u tužbi naveli da traže naknadu za otuđene stvari u ukupnom iznosu od 47.000,00 HRK, ali nisu priložili nikakve dokaze o vrijednosti tih stvari, poput procjene vještaka, računa za nabavu ili drugih objektivnih dokaza. Tužitelji su samo naveli popis otuđenih stvari bez ikakve dokumentacije koja bi potvrdila njihovu vrijednost. Prema članku 220. ZOO, stranka koja tvrdi neku činjenicu dužna je tu činjenicu i dokazati. Na tužiteljima je teret dokaza da im je nastala šteta i u kojem iznosu. Sama tvrdnja o vrijednosti bez ikakve dokumentacije nije dovoljna za utvrđivanje činjenice. Stoga sud nalazi da tužitelji nisu ispunili svoj teret dokazivanja glede vrijednosti otuđenih stvari, a sud nije dužan po službenoj dužnosti nadomještati nedostatke u dokazivanju stranaka. Dodatno, sud je utvrdio da je dio stvari koje tužitelji navode kao otuđene uopće nije postojao pri useljenju tuženice. Svjedok OĐ je izričito potvrdila da bide nije postojao u kupaonici u trenutku useljenja tuženice jer je bio uklonjen već ranije prilikom renoviranja. Stoga tužitelji ne mogu zahtijevati naknadu za navodno otuđeni bide. Ova činjenica dodatno potvrđuje da tužitelji nisu uopće utvrdili što je bilo zatečeno pri useljenju tuženice, što je uneseno tijekom najma i što je odnijeto pri iseljenju. Bez inventurnog zapisnika, što je potvrdila i svjedok OĐ, gotovo je nemoguće sa sigurnošću utvrditi što je bilo zatečeno, što je uneseno, što je zamijenjeno i što je odnijeto. Stoga sud nalazi da bi vještačenje vrijednosti stvari čije postojanje pri useljenju nije sa sigurnošću utvrđeno bilo bespredmetno. Sud također napominje da je tuženica tijekom najma izvršila određene izmjene i zamjene elemenata interijera, uključujući zamjenu drvenih prozora PVC stolarijom, zamjenu kuhinjskih elemenata, zamjenu stola i stolica, zamjenu utičnica i prekidača te zamjenu stare peći za centralno grijanje novom peći. Ove činjenice su utvrđene na temelju iskaza svjedoka OĐ i ŠĐ. Svjedok DĐ je potvrdio da je zamijenio staru peć novom peći. Stoga je dio stvari koje su odnijete pri iseljenju bile nove stvari koje je tuženica sama ugradila vlastitim sredstvima, a ne stare stvari koje su bile zatečene pri useljenju.
31.4. Na temelju svih navedenih razloga, sud je odbio predloženi dokaz saslušanja svjedoka HD i predloženi dokaz vještačenja po vještacima mjerničke, gospodarske i građevinske struke kao nepotrebne za utvrđivanje odlučnih činjenica, primjenjujući članak 220. stavak 1. ZPP i načelo ekonomičnosti postupka iz članku 9. ZPP.
32. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).
32.1. U konkretnom slučaju, tužitelji su s osnovom tužbenog zahtjeva uspjeli u omjeru od 66,67%, a s visinom u omjeru od 11,85%, dok je tuženica u osporavanju osnove uspjela u omjeru od 33,33 %, a visine tužbenog zahtjeva u omjeru od 88,15%. Kada se zbroji osnova i visina zahtjeva tužitelja (66,67%+11,85%=78,52% i podjeli s 2 dobije se 39,26 %, a kada se zbroji osnova i visina zahtjeva tuženice (33,33%+88,15%=121,48%) podijeljeno s 2 dobije se 60,74%. Kada se od 60,74% oduzme 39,26% dobije se 21,48 % koliko iznosi uspjeh tuženice u ovom postupku.
32.2. Tuženici koja je zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, priznat joj je trošak i to za sastav odgovora na tužbu od 7. svibnja 2023. u visini od 250 bodova (Tbr. 7/1. OT), pristupa na ročište od 8. studenog 2022. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 12. prosinca 2023. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 10. listopada 2024. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 27. studenog 2024. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 10, siječnja 2025. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 1. travnja 2025. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), pristupa na ročište od 14. srpnja 2024. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT) te pristupa na ročište od 15. rujna 2025. u visini od 250 bodova (Tbr. 9/1. OT), odnosno 2250 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 4.500,00 EUR. Istome pripada i PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 1.125,00 EUR, odnosno ukupno 5.625,00 EUR.
32.3. Ukupni iznos opravdanih troškova (5.625,000 EUR) množen s postotkom uspjeha (21,48%) daje 1.208,25 EUR.
32.4. Nadalje, tuženici nije priznat trošak pristupa na ročište od 1. rujna 2022. jer je na temelju suglasnosti stranaka to ročište odgođeno radi mirnog rješenja spora te trošak pristupa na ročište od 14. srpnja 2025. jer se na tom ročište nisu izvodili nikakvi dokazi, odnosno taj trošak tuženici nije bio nužan za vođenje parnice. Tuženici nije priznat ni trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Naime, prema članku 4. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.) obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka i to za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa se isti ne može smatrati njezinim troškom u ovoj fazi postupka.
32.5. Prema tome, naloženo je tužiteljima da tuženici naknade parnični trošak u visini od 1.208,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2025. pa do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO uvećanoj za tri postotna poena, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen.
33. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Pazinu, 23. listopada 2025.
Sudac:
Luka Zenić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljima po pun. – uz sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženici po pun.
