Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-128/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja HARBOUR s.r.o., Slovačka, Bratislava, Košicka 52/A, OIB: 45950800103, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, Vladimira Nazora 14, protiv tuženika SPALATO SYSTEMS d.o.o., Zadar, Zrinsko- Frankopanska ulica 20C, OIB: 12802257764, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Čačić, odvjetnica u Zadru, Ruđera Boškovića 4/I, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 29. rujna 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu po zakonu tužitelja ŽN uz punomoćnika i zamjenice punomoćnice tuženika Lucie Ikić, odvjetnice u Zadru, te nakon objave presude 23. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, poslovni broj Ovrv-72/2021 od 8. travnja 2021., u dijelu kojim se nalaže tuženiku SPALATO SYSTEMS d.o.o., Zadar, Zrinsko- Frankopanska ulica 20C, OIB: 12802257764, isplatiti tužitelju HARBOUR s.r.o., Slovačka, Bratislava, Košicka 52/A, OIB: 45950800103, iznos od 49.478,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. siječnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Silvane Grdović iz Zadra, Zrinsko Frankopanska 38, poslovni broj Ovrv-72/2021 od 8. travnja 2021., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.409,75 EUR na ime ovršnog troška zajedno sa zateznim kamatama; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.835,92 EUR, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 1.806,60 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 10. ožujka 2022. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Silvani Grdović iz Zadra prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 49.478,00 EUR sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 8. travnja 2021. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-72/202.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti navodeći da je predmetna tražbina prestala prijebojem učinjenim 12. svibnja 2020. Pojašnjava kako je poslovni odnos među parničnim strankama započeo sredinom 2019. kada je tužitelj za tuženika na gradilištu BMW Regensburg obavljao poslove industrijske montaže. Prilikom obavljanja poslova radnici tužitelja da su napravili štetu tuženiku u iznosu od 63.298,06 EUR. Tužitelj da je tada priznao odgovornost za štetu te je dogovoreno da će tužitelj uložiti odštetni zahtjev prema svom osiguravatelju. Tuženik da je prethodno štetu morao u cijelosti podmiriti naručiteljima što je i učinio, a potom cijeli iznos, u skladu s dogovorom, naknadno prefakturirao tužitelju. Tužitelj da je u međuvremenu izdao tuženiku račun za predmetnu tražbinu koji se odnosi na usluge obavljene montaže pri čemu je odbio podmiriti račun na iznos od 63.298,06 EUR tuženiku te se daljnja komunikacija odvijala putem e-mailova. Tužitelju da je od strane osiguravajuće kuće odbijen zahtjev za štetu iz razloga što isti nije imao pokriven rizik za konkretnu štetu, a što da je mogući razlog zašto tužitelj nije podmirio račun koji se odnosi na učinjenu štetu. Budući je tužitelj imao tražbinu prema tuženiku, konkretno predmetnu, iz računa broj: 52-2019 od 9. prosinca 2019. te je ujedno i tuženik imao tražbinu prema tužitelju, temeljem neplaćenog računa u iznosu od 63.298,06 EUR, tuženik da je dana 12. svibnja 2020., sukladno odredbi čl. 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima tužitelju izjavio prijeboj. Istom izjavom da je rečeno kako se međusobne tražbine (tužitelja od 49.478,00 EUR i tražbina tuženika od 63.298,06 EUR) prebijaju. Nakon izjave o prijeboju da je ostala nepodmirena razlika duga u iznosu od 13.820,06 EUR, koju tužitelj do danas nije podmirio tuženiku. Za prestanak novčane tražbine prijebojem (građanskopravnom kompenzacijom) da je potrebna izjava o prijeboju međusobnih istovrsnih i dospjelih tražbina – za što je dovoljno da je ta izjava upućena drugoj strani i da za to postoji dokaz, a ne i to da ju je druga strana primila i da se je sa njome suglasila. Ističe kako je tužitelju uputio izjavu o prijeboju, koju je tužitelj uredno zaprimio.

U prilog prednjih navoda tuženik je dostavio Izjavu o prijeboju, račun br. 3/01/191 u ovjerenom prijevodu, e-mail komunikaciju ostvarenu među strankama u ovjerenom prijevodu te nastavno predložio izvesti dokaz stranačkim saslušanjem.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio ovom sudu koji je rješenjem poslovni broj Povrv-128/2021-3 od 21. veljače 2022. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Očitujući se na prigovorne navode tuženika tužitelj u nastavku postupka ističe kako iz istih proizlazi kako tuženik ne osporava potraživanje tužitelja po utuženom računu već ističe kako bi predmetna tražbina prestala i to prijebojem od dana 12. svibnja 2020. Ovime je, po ocjeni tužitelja, njegovo potraživanje učinjeno nespornim od strane tuženika te ga temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a ne treba dokazivati. Međutim, daljnji navodi tuženika, da bi predmetno potraživanje prestalo uslijed prijeboja sa navodnim potraživanjem tuženika u cijelosti da su neosnovani i paušalni, obzirom da tuženik nije imao niti nema nikakvo potraživanje prema tužitelju te da tužitelj u predmetnom poslovnom odnosu nikada nije imao nikakvog dugovanja prema tuženiku. Predmetno da se posebno odnosi i na navodno potraživanje tuženika prema tužitelju s osnove naknade štete u iznosu od 63.298,06 EUR koji iznos se navodi u prijeboju 001/2020 od dana 12. svibnja 2020. (potpisanoj od strane tuženika) te R1 računu broj 3/01/191 od 10. prosinca 2019. koje isprave čak niti ne predstavljaju vjerodostojne isprave sukladno relevantnim pravnim i poreznim propisima Republike Hrvatske. Naime, sukladno odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2916/02 od 20. travnja 2004. cit: „Račun kojim izdatnik zaračunava naknadu štete nije vjerodostojna isprava. Računom se ne može tražiti naknada štete, jer je račun knjigovodstvena isprava, a sadržaj računa mora biti takav da istinito predstavlja poslovnu promjenu i obuhvaća sve podatke za unos u poslovne knjige." Stoga da je razvidno kako Izjavom o prijeboju 001/2020 od 12. svibnja 2020. nije mogao biti podmiren račun – potraživanje tužitelja koje je predmet ovog spora zbog toga što, u prvom redu, isprava kojom se isti prebijao (račun R1 broj 3/01/191 od 10. prosinca 2019.) ne predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje bi bila moguća, dopustiva i naplativa tražbina koja se navodi u istoj, a u drugom redu, da se radi o nepostojećem i iskonstruiranom potraživanju za koje tužitelju nije nikada dostavljen niti jedan relevantan vizualni dokaz o načinu nastanka, opsegu te stvarnom iznosu štete. S tim u svezi pojašnjava da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji broj 001/2019 (Pogodba o poslovnom sodelovanju št. 001/2019) od 10. kolovoza 2019., a temeljem kojeg se tužitelj kao izvođač za tuženika kao naručitelja obvezao izvesti određene montažne radove na industrijskim strojevima na gradilištu BMW AG u [adresa], Njemačka. Navedenim ugovorom tužitelj da se kao izvođač radova, a sukladno čl. 4., obvezao otkloniti štetu i pogreške koje bi nastale krivnjom izvođačevih radnika te naknaditi sveukupnu štetu nastalu uslijed navedenog. Tijekom mjeseca kolovoza 2019., a za vrijeme izvođenja radova po predmetnom Ugovoru, tužitelj da je od strane tuženika obaviješten kako su njegovi radnici navodno pogrešno izveli određene radove te tom prilikom uzrokovali prekid određenih strujnih vodova, odnosno da su počinili štetu na gradilištu. Tužitelj da u tom trenutku nije imao nikakvih konkretnih saznanja o mehanizmu i načinu nastanka štete, opsegu iste, pojedinostima koji su doveli do navodne štete (primjerice uslijed čijeg naloga su njegovi djelatnici demontirali određene vodove na gradilištu) ali je, a radi zaštite kako svojih prava i interesa, tako i prava i interesa tuženika kao svog poslovnog partnera, bez odlaganja prijavio navodni predmetni štetni događaj svojem osiguravatelju u Republici Slovačkoj. Naime, tužitelj da je radi osiguranja takvih događaja, odnosno događaja izazvanih od strane radnika tužitelja, a koji bi za posljedicu imali nastanak štete bilo tuženiku, bilo krajnjem naručitelju (dakle, trećim osobama) imao sklopljenu policu osiguranja od naknade štete. Odmah po prijavi nastanka navodnog štetnog događaja svom osiguravatelju, tužitelj da je od tuženika zatražio sve pojedinosti u svezi štetnog događaja, uključujući i svu potrebnu pisanu dokumentaciju (zapisnike o uviđaju, izjave osoba koje su svjedočile predmetnom događaju, izjave neposredno nadređenih osoba

- ovlaštenih osoba tuženika kao naručitelja i dr.) te svu potrebnu fotodokumentaciju nastale štete, a kako bi konkretnu činjenicu nastanka predmetne štete odnosno činjenicu nastanka osiguranog slučaja (za kojeg je tužitelj posjedovao urednu i važeću policu osiguranja) mogao dokazati svojem osiguravatelju te konkretan zahtjev za isplatom osigurane svote (naknade štete) potkrijepiti predmetnim dokazima. Tuženik da je odugovlačio sa dostavom predmetne dokumentacije te je naposlijetku dostavio jedino fotografije navodno popravljene štete, odnosno fotografije postrojenja iz kojih nije bilo uopće vidljivo da je na istima nastala bilo kakva šteta, odnosno na koji način je ista nastala, a što tužitelju naravno nije moglo poslužiti kao dokaz samog nastanka te obujma štete pred njegovim osiguravateljem. Tužitelj da se cijelo vrijeme pouzdao kako će mu tuženik, koji ga je i obavijestio o nastanku štete, dostaviti svu ili bar većinu potrebne dokumentacije s tim da sam tuženik ni u jednom trenutku nije izjavio niti dao tužitelju do znanja kako predmetno neće dostaviti. Tim više, e-mail-om od 9. prosinca 2019. tuženik je obavijestio tužitelja kako će mu dostaviti svu dokumentaciju potrebnu za potkrjepljivanje odštetnog zahtjeva prema osiguravajućem društvu. Radi ubrzanja cjelokupnog postupka tužitelj da je izrazio namjeru dolaska na gradilište glavnog naručitelja, trgovačkog društva BMW AG, radi pokušaja pribave fotodokumentacije, međutim, istome da nije bio dozvoljen ulazak u prostorije gdje je navodno nastala šteta dok je tužiteljevom djelatniku odbijeno izdavanje propusnice za ulazak i fotografiranje, pod izlikom kako se radi o poslovnim postrojenjima glavnog naručitelja koje predstavljaju poslovnu tajnu. Tek nakon više od 10 mjeseci od dana nastanka štetnog događaja tuženik da je obavijestio tužitelja kako on ne posjeduje fotografije niti bilo kakvu drugu fotodokumentaciju šetnog događaja, odnosno nastale štete i neka se tužitelj sa svojim zahtjevom za fotografijama izravno obrati naručitelju odnosno BMW Ag. Kako tužitelj nikako nije bio u mogućnosti pribaviti bilo kakve realne dokaze o navodno nastaloj šteti te opsegu iste, osiguravatelj da nije imao apsolutno nikakve dokumentirane podloge za usvajanjem odštetnog zahtjeva upućenog od strane tužitelja, a jedina dokumentacija koja je tužitelju od strane tuženika dostavljena kao navodni dokaz nastale štete (i navodne odgovornosti tužiteljevih radnika) jesu računi trećih dobavljača koji su navodno izdani radi poslova otklanjanja štete. Obzirom na priličnu „tajnovitost“ kako samog tuženika, tako i svih ostalih trećih pravnih i fizičkih osoba koje su navodno sudjelovale u „otklanjanju štete“ te izostanak bilo kakvih relevantnih dokaza o nastanku štete tužitelj da izražava ozbiljnu sumnju u sam nastanak predmetne štete, kao i (a u slučaju da je ista stvarno nastala) opseg i obujam iste te smatra kako se u konkretnom slučaju ustvari radi o pokušaju tuženika (i njegovih poslovnih partnera) iskonstruiranom u svrhu izbjegavanja plaćanja tužiteljevih (nespornih) usluga. Sumnju u nastanak bilo kakvog štetnog događaja tužitelj će u nastavku procesuirati u skladu sa zakonima Savezne Republike Njemačke u kojoj je navodno nastao predmetni štetni događaj. Ovo posebno obzirom na činjenicu kako predmetna šteta nije ujedno i prijavljena nadležnim tijelima iste države, a u skladu sa domicilnim propisima iste.

Na prednje okolnosti u nastavku postupka predlaže izvesti dokaz stranačkim saslušanjem kao i saslušanjem u svojstvu svjedoka IN te GN (djelatnike tužitelja).

5. Tuženik nastavno ističe kako su prednji navodi tužitelja potpuno neistiniti budući potraživanje tuženika tužitelju nije bilo sporno sve do trenutka kada je njegov osiguravatelj odbio njegov odštetni zahtjev i to ne iz razloga što šteta nije nastala već što je utvrdio da je doista do štete došlo grubom nepažnjom radnika tužitelja, a što je prema uvjetima osiguranja isključivalo odgovornost osiguravatelja.

U prilog prednjih navoda dostavlja račun Kammax s.r.o. izdan ovdje tuženiku, račun Wied Gmbh &Co. KG izdan Kammax s.r.o., ponudu broj 1900007N1 od 23. rujna 2019., račun broj 4017266 te prijavu promjene BMW Group uz povratnicu kojom dokazuje da je prednja dokumentacija uredno dostavljena tužitelju. Ukoliko tužitelj osporava da je tuženik doista platio iznos od 63.298,00 EUR predlaže izvesti i dokaz financijskim vještačenjem.

6. U nastavku postupka tužitelj dostavlja u ovjerenom prijevodu Ugovor o poslovnoj suradnji br. 001/2019, e-mail korespondenciju ostvarenu među strankama te opomenu tužitelja tuženiku od 20. siječnja 2020. Ističe kako tužitelj nikada nije priznao bilo kakvo potraživanje tuženika s osnove naknade štete niti bilo kakvu odgovornost za štetu, već je jedino svom osiguravatelju podnio zahtjev za naknadom štete, a sve osnovom šturih i nepotpunih informacija koje je primio od tuženika. Predmetno postupanje da se ni na koji način ne može smatrati priznanjem bilo kakve obveze prema tuženiku. Da je tužitelj osporio tuženikovo potraživanje sam tuženik da je učinio nespornim još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te putem punomoćnika na raspravi 9. veljače 2023., kao i kada mu je odmah po dospijeću računa koji je predmet ovog postupka dostavio opomenu zbog neplaćanja iz čega da je jasno vidljivo kako u konkretnom slučaju tuženikovo potraživanje po računu broj 3/01/191 od 10. prosinca 2019. nije smatrao vjerodostojnim ni osnovanim. Tuženik da je u svezi svog potraživanja (a s obzirom da se radi o navodnom potraživanju s osnove naknade štete) prethodno trebao ishoditi odgovarajuću odluku nadležnog tijela i to u odgovarajućem sudskom postupku u kojem bi se utvrdile sve relevantne činjenice vezane za navodno tuženikovo potraživanje, a tuženik protiv tužitelja nije nikada pokrenuo takav postupak. Kako je tuženiku navodna šteta nastala svakako prije izdavanja irelevantnog računa broj 3/01/191 od 10. prosinca 2019., a koji niti ne predstavlja vjerodostojnu ispravu, a s obzirom da tuženik pred nadležnim sudom ili drugim tijelom nije pokrenuo nikakav postupak radi naknade štete, to je potencijalna tuženikova tražbina naknade štete prema tužitelju u ovom trenutku svakako u zastari (tri godine od saznanja oštećenika za štetu i osobu koja je štetu učinila), a da je nesporno kako su se predmetne činjenice odvijale tijekom 2019.

7. Tuženik ne spori da je tužitelj obavljao posao za tuženika sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji te da je za svoje usluge tužitelj tuženiku ispostavio dva računa. Prvi račun od 19. rujna 2019. br. 49-2019 u iznosu od 71.824,00 EUR koji je tuženik tužitelju platio, te drugi (sporni) račun od 9. prosinca 2019. br. 52-2019 na iznos od 49.478,00 EUR koji je prebijen s potraživanjem tuženika prema tužitelju po računu br. 3/01/191 od 10. prosinca 2019. Tuženik da je u svom računu jasno naznačio da je račun izdan za obavljene usluge i to prema specifikaciji računa Kammax s.r.o. br. 2019- 012 koji račun je sastavni dio i osnova za izdavanje računa tuženika br. 3/01/191 koji je tužitelju dostavljen poštom s povratnicom, zajedno s računom i specifikacijom društva Wied GmbH & Co. KG, br. 4017266. Naglašava kako je tužitelj prekidom kablova prilikom izvođenja naručenih radova uzrokovao prestanak rada dijela tvornice te je zbog opasnosti od obustave rada prijetila višemilijunska šteta zbog kašnjenja. Isto da je izbjegnuto isključivo promptnom reakcijom tuženika i njegovih poslovnih partnera, koji su u najkraćem mogućem roku izvršili potrebne popravke i zamjenu oštećenih dijelova, te izbjegli zatvaranje cijele tvornice. Tuženik da je podmirio troškove s osnove izvršenih radova radi ponovne uspostave rada tvornice o čemu je dostavio dokaze tužitelju, a potom mu i izdao račun za usluge popravka oštećenih dijelova i vraćanja tvornice u funkciju, koje je dužan snositi tužitelj, koji je oštećenje i uzrokovao. S obzirom da je tuženik dao izjavu o prijeboju međusobnih tražbina, koje su obje istovrsne, dospjele i uzajamne, tražbine da su prebijene te je ostala egzistirati jedino tražbina tuženika u iznosu od 13.820,00 EUR, koju je tužitelj dužan podmiriti tuženiku. Tužiteljev prigovor zastare da je neosnovan obzirom da je izjava o prijeboju dana 12. svibnja 2020. rezultirala prijebojem međusobnih tražbina retroaktivno, kada su ispunjeni zakonski uvjeti za to odnosno 9. siječnja 2020. kada je dospjela i tražbina tuženika, a u trenutku davanja izjave o prijeboju te tražbine tužitelja i tuženika nisu bile u zastari. S tim u svezi da ne stoje ni navodi tužitelja da račun koji je izdao tuženik ne bi bio vjerodostojna ili ovršna isprava obzirom da se prebijaju tražbine, a ne isprave. Račun da je izdan u skladu sa svim pozitivnim računovodstvenim propisima a specifikacija tražbina da čini sastavni dio istog. Pogrešni da su i navodi tužitelja da je tuženik navodno trebao utvrđivati naknadu štete u posebnom parničnom postupku (izvanugovorna odgovornost) obzirom materijalnu štetu koju je uzrokovao tužitelj, koja je nastala naručitelju u tvornici BMW AG, ŽNP, [adresa], tužitelj niti u jednom trenutku nije osporavao već se dapače angažirao oko pokretanja odštetnog zahtjeva prema svom osiguranju. Tuženik da je imao pravni interes što prije otkloniti nastale kvarove u proizvodnom pogonu te time spriječiti nastanak značajnije štete koja uključuje i izmaklu dobit za naručitelja radova jer je ugovorima o poslovnoj suradnji bio vezan kako s tužiteljem kao izvođačem tako i tvornicom u [adresa] kao naručiteljem, te iz tih ugovora o poslovnoj suradnji proizlazi i njegova ugovorna odgovornost za ispunjenje ugovornih obveza. Angažiranje pravnih osoba za popravak električnih kablova i povratak tvornice u funkciju da je dogovoreno između tužitelja i tuženika, sve kako bi se kvar što prije otklonio, a šteta minimizirala. Nakon što je kvar otklonjen, tuženik da je podmirio tražbine pravnih osoba koje su obavljale popravak, a potom te iste troškove prefakturirao tužitelju čime je stekao pravo od tužitelja potraživati iznos tih troškova za izvršene usluge popravka. Tužitelj da je taj koji je imao neprikladno ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti pa njegov odštetni zahtjev prema osiguranju nije uspio. Svaku stavku računa tuženik da je potkrijepio dokazima i specifikacijom, s čime je tužitelj bio upoznat pisanim putem preko e-mailova i preporučenom pošiljkom.

8. Tužitelj nastavno ističe kako tuženikov detaljan opis poslovanja sa njegovim ugovornim partnerima, posebno njegov odnos sa naručiteljem BMW AG, ŽNP, nije relevantan za predmet ovog spora jer tužitelj nije bio u nikakvom direktnom odnosu sa predmetnom pravnom osobom, a niti je pak istome u bilo kojem trenutku priznao bilo kakvu svoju odgovornost za štetu koja bi mu nastala. Tim više utvrđivanje takve navodne štete koja je navodno nastala od strane tužiteljevih radnika trećim osobama dakle, ne direktno tužitelju već trećim osobama i to na području Savezne Republike Njemačke svakako da ne ulazi u područje apsolutne nadležnosti naslovnog suda slijedom čega da se u odnosu na predmetne navode tuženika te tuženikov pokušaj usmjeravanja postupka ka utvrđivanju predmetnih činjenica svakako ističe prigovor apsolutne nenadležnosti. Kako tužitelj nikada nije priznao bilo kakvu odgovornost za štetu, niti je pak od tuženika naručio bilo kakvu uslugu otklanjanja takve štete tuženik da ne može teretiti tužitelja po Računu broj 3/01/191 od 10. prosinca 2019. koji ionako ne predstavlja niti ovršnu, a niti vjerodostojnu ispravu. Na ovaj način tuženik da želi ustvari "provući" regresni zahtjev prema tužitelju, da bi zatim kao potvrdu i podlogu navedenog kasnije dostavio i potvrdu o prijeboju tražbina s društvom Kammax s.r.o. koje "omaškom nisu priložene uz prethodne podneske".

9. Na pripremnom ročištu održanom u ovoj pravnoj stvari 23. ožujka 2023. tuženik ističe kako izdani račun, kojeg tužitelj osporava, predstavlja zapravo regresni zahtjev.

10. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu, saslušao je zastupnika po zakonu tužitelja ŽN te je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji Maji Kostijal koju je tijekom postupka i saslušao.

Sud nije izveo dokaz uvidom u isprave koje stranke nisu dostavile u ovjerenom prijevodu zatim saslušanjem zastupnice po zakonu tuženika INP obzirom ista nije pristupila na ročište na kojem je bilo određeno izvođenje dokaza stranačkim saslušanjem, niti je svoj izostanak opravdala, a na kojem ročištu je u konačnici tuženik i odustao od prijedloga za njenim saslušanjem. Sud nije izveo ni dokaz saslušanjem preostalih svjedoka o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Isplatu iznosa od 49.478,00 EUR potražuje tužitelj kao izvođač radova od tuženika kao naručitelja, na ime neplaćenog iznosa po računu broj 52-2019 od 9. prosinca 2019., dospjelom 9. siječnja 2020., a izdanom temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji br. 001/2019 kojeg su stranke sklopile 10. kolovoza 2019.

13. Prije svega valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom, a da su na pripremnom ročištu održanom 23. ožujka 2023. stranke navele da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo ima primijeniti pravo Republike Hrvatske.

14. Među strankama nije sporno da su sklopile predmetni ugovor, da je tužitelj kao izvođač izvodio radove s područja elektro montaže na gradilištu BMW AG, Ž [adresa], da je tužitelj za svoje usluge tuženiku kao naručitelju ispostavio dva računa. Prvi račun od 19. rujna 2019. br. 49-2019 u iznosu od 71.824,00 EUR koji je tuženik tužitelju platio, te drugi (ovdje sporni) račun od 9. prosinca 2019. br. 52-2019 na iznos od 49.478,00 EUR.

15. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje dok se prema čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

16. Tuženik je tužbenom zahtjevu prigovorio tvrdnjom da je i on imao istovrsnu i dospjelu tražbinu prema tužitelju te da je tužiteljeva tražbina prestala u cijelosti zbog tuženikove tražbine i jednostrane izjave o prijeboju (građanskopravna kompenzacija). Tuženik dakle ne osporava potraživanje tužitelja ali tvrdi da je njegova tražbina prestala prijebojem na način da je tuženik izjavio prijeboj svoje tražbine prema tužitelju s osnove štete koju su na predmetnom gradilištu počinili djelatnici tužitelja, a koju je tuženik naknadio i potom prefakturirao ovdje tužitelju, s tužiteljevom utuženom tražbinom.

17. Iz činjeničnih navoda prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika (sada odgovora na tužbu) i tijekom postupka nije sporno da se zapravo radi o regresnom potraživanju tuženika koje je tužitelj osporio pa je u konkretnom slučaju na tuženiku teret dokaza da je imao protutražbinu (vlastitu regresnu tražbinu) prema tužitelju te da su ispunjene ostale pretpostavke za prijeboj.

18. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a je propisano tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema čl. 1046. istog Zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu su postojanje štetnika, protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokaza leži na tuženiku.

19. Tuženik tvrdi da su na predmetnom gradilištu radnici tužitelja prilikom montaže pričinili štetu glavnom naručitelju Wied Gmbh & Co KG koja je sanirana po trećim osobama koje su tuženiku ispostavile račun za sanaciju i koji je tuženik podmirio nakon čega je taj iznos prefakturirao tužitelju. Tužitelju da je bilo poznato da su njegovi radnici pričinili štetu, da je tužitelj u početku priznao štetu, da su dogovarali popravak iste, da je tužitelj podnio i zahtjev za naknadu štete svom osiguravajućem društvu, a nakon što ga je isto odbilo, odbio tuženiku podmiriti štetu koju je ovaj prethodno podmirio.

20. Tužitelj se prednjim navodima suprotstavio tvrdnjama da ga tuženik nikad nije obavijestio o šteti odnosno tko ju je počinio, o njenom opsegu odnosno visini, da mu nije bilo omogućeno pristupiti gradilištu kako bi utvrdio što se dogodilo, da mu na njegovo traženje tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju, fotografije navodne štete već da mu je dostavio samo fotografije na kojima je navodna šteta popravljena kao i račune trećih osoba nastale u svezi otklanjanja te štete sa kojom se obratio svom osiguranju (za svaki slučaj), da nije nikada priznao štetu niti da je ikad dogovarao ili naručio otklanjanje štete bilo od tuženika bilo od treće osobe. Nadalje osporio je mogućnost izdavanja spornog računa kao i prijeboja te je istakao prigovor zastare kao i apsolutne nenadležnosti ovog suda obzirom da se radi o navodnoj šteti koja je navodno nastala od strane tužiteljevih radnika trećim osobama na području Savezne Republike Njemačke.

21. Prema odredbi čl. 195. ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

S tim u svezi ovdje se ukazuje kako sud ne nalazi osnovanim prigovor tužitelja da se radi o tražbini koja ne bi bila kompenzibilna odnosno da ne zadovoljava pretpostavke za prijeboj. Naime, čl. 200. ZOO-a propisano je kada do prebijanja ne može doći iako su ispunjene pretpostavke za prijeboj, a to nije ovdje slučaj. Nadalje po ocjeni suda nije osnovan ni prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda obzirom da je tuženik u ovom postupku istakao materijalnopravni prigovor o kojem je sud dužan odlučiti.

22. Kako bi utvrdio osnovanost tuženikovih navoda sud je ponajprije izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju.

22.1. Iz izjave o prijeboju (stranica 26 spisa) proizlazi da je ovdje tuženik dao izjavu da obavlja prijeboj svog potraživanja po računu 03/01/191 od 10. prosinca 2019., sa dospijećem 9. siječnja 2020. u iznosu od 63.298,06 EUR sa potraživanjem tužitelja po računu 52/2019 od 9. prosinca 2019., sa dospijećem 9. siječnja 2020. u iznosu od 49.478,00 EUR s tim da neprebijeni iznos iznosi 13.820,06 EUR.

22.2. Iz R1 računa br. 3/01/191 (stranica 29 spisa) proizlazi da je tužitelj istog izdao tuženiku u visini od 63.298,06 EUR na ime troška uklanjanja štete uz naznaku da se detaljan obračun nalazi na specifikaciji računa Kammax s.r.o., br. 2019-012, koji je sastavni dio i osnova za izdavanje ovog računa.

22.3. Iz e-mail-a tuženika tužitelju od 13. svibnja 2020. (stranica 38 spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju poslao svu raspoloživu dokumentaciju koja se odnosi na izvedbu projekta BMW Regensburg te s njom povezanog štetnog događaja od dana 13. kolovoza 2019., koju je tuženik već primio kao i lanac izdanih računa te izjavu o prijeboju/kompenzaciji s potvrdom o plaćanjima iz kojih je vidljivo da je nastala šteta u iznosu od 63.298,06 EUR glavnom izvođaču Wied GmbH 6 Co. KG vraćena u cijelosti. Tuženik u e-mailu navodi tužitelju da budući je kod svog osiguravajućeg društva podnio zahtjev u iznosu stvarne štete prema izdanom računu Spalato Systems d.o.o.

03/01/191 od 10. prosinca 2019. u iznosu od 63.298,06 EUR iako je sam pretrpio štetu samo u iznosu tužiteljevog izdanog računa 52/2019 od 9. prosinca 2019. u iznosu od 49.478,00 EUR tuženik očekuje da ukoliko bude uspješan sa svojim zahtjevom višak stvarne štete (smanjen za eventualne iskazane administrativne i druge troškove, nastale zbog provedbe osiguranog slučaja) doznači na račun tuženika; u slučaju djelomično uspješnog zahtjeva da će se dogovoriti o drugačijem rješenju zatvaranja međusobno otvorenih bilančnih stavki.

22.4. Iz daljnje e-mail korespondencije među strankama proizlazi da je tuženik tužitelju dostavio dokumentaciju obavljenih kompenzacija kao i potvrde o plaćanju razlike društvu Kammax s.r.o.

22.5. Iz računa društva Kammax s.r.o. (stranica 105 spisa) proizlazi kako je ovo društvo izdalo ovdje tuženiku račun broj 2019-012 od 22. studenog 2019., sa dospijećem 7. prosinca 2019. povezujući ga na ugovor 001-2019 od 8. kolovoza 2019. na ime iznosa slučaja štete u iznosu od 63.298,06 EUR uz napomenu "specifikacija u privitku, račun br. 4017266 poduzeća WIED GmbH & Co. KG je osnovica za ovaj račun. Račun je snadbdjeven pečatom društva izdavatelja, a potpisao ga je direktor ĆN.

22.6. Spisu prileži i ponuda društva TM GmbH & Co.KG elektronske industrijske opreme broj 190007N1 od 23. rujna 2019., a radi se o ponudi tvrtke Wied (izvođač radova tvrtke Dürr, odjel APT) nepravilno rastavljanje/demontiranje kabela tijekom rekonstrukcije DL4 u BMW-u u [adresa].

22.7. Spisu prileži i račun broj 4017266 društva Wied GmbH 6 Co. KG od 19. studenog 2019. izdanog društvu Kammax s.r.o. (stranica 120 spisa) u kojem se navode podatci i to broj 2519043 kao potvrda narudžbe, 3022025 kao otpremnica, 20459 kao broj kupca PN kao kontakt osoba uz navođenje broja 534052 kao broj projekta.

22.8. Iz prijave promjene BMW Group (stranica 128 do 133 spisa) proizlazi da je BMW prijavio promjenu za broj projekta 1024400 oznake 06.10/IPP materijal 3 DL 4 na način da je obnovljeno ponovno oblaganje završnog premaza 4 linije upravljačkih ormara uz opis da je u tijeku demontažnih radova, za koje je tvrtka Wied bila zadužena kao podizvođač tvrtke Dürr, kabeli koje je tvrtka InPro prije provela i odgovarajuće označila u pripremi za ljetni PU 2019, da su bili od strane tvrtke Wied presječeni, demontirani i time oštećeni. Šteta je nastala od strane tvrtke Wied tijekom ljetnih PU (cca. Tjedan 33-34) te obrazloženje da je kabele tada morala kupiti i ponovno provući tvrtka InPro, kako bi u skladu s tim mogla upravljati kontrolnim ormarićima nove linije za gornji premaz 4. ponovno nastali troškovi razlog su prijave o promjeni 4.

22.9. Prema Ugovoru o poslovnoj suradnji br. 001/2019 (stranica 146 do 149 spisa) naručitelj usluga, ovdje tuženik je trgovačko društvo koje je među ostalim, registrirano i za obavljanje djelatnosti instaliranja električnih instalacija i uređaja te montaže industrijskih postrojenja i uređaja, a tužitelj kao izvođač da je registriran za obavljanje posredničke djelatnosti te raspolaže s odgovarajućim kadrom sa stručnim znanjem i iskustvima za obavljanje djelatnosti koje spadaju u područje rada naručitelja te ovim Ugovorom dogovaraju poslovnu suradnju, čiji predmet je izvođenje montažnih radova na industrijskim postrojenjima, na gradilištu BMW AG, [adresa], Njemačka u svezi s kojim se tužitelj kao izvođač obvezuje za tuženika kao naručitelja izvršiti uslugu s područja elektro montaže na predmetnom gradilištu s odgovarajuće osposobljenim radnim kadrom od 12. kolovoza 2019. do 13. rujna 2019. Nadalje prema ovom Ugovoru (čl. 5.) naručitelj (tuženik) se obvezao surađivati s izvođačem te mu kontinuirano osiguravati sve raspoložive podatke i informacije koje su potrebne izvođaču za uspješno izvođenje naručene usluge; suzdržavati se postupanja koja bi materijalno ili moralno mogla štetiti interesima izvođača te štiti interese izvođača u najvećoj mogućoj mjeri.

22.10. Iz e-maila tuženika tužitelju od 23. lipnja 2020. proizlazi da istim tuženik obavještava tužitelja kako drugim fotografijama ne raspolažu te da su ih bezuspješno pokušali dobiti od društva Wied. Podizvođače za zamjenu oštećenih kablova da je unajmilo poduzeće BMW (a da su ih mijenjala društva InPro i FEE) te da ostale fotografije osiguraju kod društva BMW.

23. Kako se u konkretnom slučaju odlučne činjenice nisu mogle utvrditi na temelju isprava u spisu sud je odredio izvesti i dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje je povjerio Maji Kostijal dipl. oec. čiji zadatak je bio utvrditi je li tuženik u trenutku davanja izjave o prijeboju imao evidentirano potraživanje prema tužitelju, temeljem čega i je li ono prethodno podmireno od strane tuženika, ako jest kada i kome je podmireno.

23.1. Vještakinja u svom Nalazu i mišljenu navodi da je pored spisu priležeće dokumentacije kao i one naknadno pribavljene od tuženika utvrdila da je TD Kammax s.r.o. ispostavilo račun za sanaciju dana 22. studenog 2011. na iznos od 63.298,06 EUR, a tuženik da je navedeni račun prefakturirao tužitelju dana 10. prosinca 2019., te u svoje poslovne knjige uredno evidentirao navedeni račun na kontu 1210-kupac usluga Harbour s.r.o. Tužitelj da je ispostavio račun broj 52-2019 tuženiku dana 9. prosinca 2019. na ime montaže u iznosu od 49.478,00 EUR. Tuženik da je jednostranom izjavom o prijeboju, broj 001/2020 od 12. svibnja 2020. u svojim poslovnim knjigama umanjio svoje dugovanje prema tužitelju, za iznos od 49.478,00 EUR. Na dan izjave o jednostranom prijeboju, broj izjave 001/2020, između TD Spalato Systems d.o.o. i Harbour s.r.o., tuženik da je u svojim poslovnim knjigama imao evidentirano potraživanje od tužitelja. Temeljem analitičke kartice iz knjigovodstva TD Spalato Systems d.o.o. za period od 1. siječnja 2020. – 31. prosinca 2020. za kupca Harbour s.r.o. ustvrdila je i da je evidentirano dugovanje tužitelja prema tuženiku u iznosu 96.605,032 HRK što po današnjem fiksnom tečaju 7,5345 HRK za 1 EUR iznosi 12.821,73 EUR. Nadalje, tuženik da je s osnove računa koji mu je izdalo TD Kammax s.r.o. za sanaciju štete dugovao navedenom društvu iznos od 63.298,06 EUR dok je društvo Kammax s.r.o. dugovalo društvu Spalato Systems d.o.o. iznos od 35.000,00 EUR. Temeljem ovih uzajamnih potraživanja da je sačinjena dvostrana izjava o prijeboju, te je temeljem iste utvrđen neprebijen iznos od 28.298,06 EUR koje je TD Spalato Systems d.o.o. dugovao TD Kammax s.r.o. s dospijećem 7. prosinca 2019. Iznos od 28.298,06 EUR TD Spalato Systems d.o.o. da je uplatilo na račun društva Kammax s.r.o. dana 12. prosinca 2019.

23.2. Tuženik nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg da jasno proizlazi kako ima evidentirano potraživanje prema tužitelju u iznosu od 12.821,73 EUR koje je preostalo nakon prijeboja međusobnih potraživanja, a koje nije potraživao od tužitelja. Dodatno pojašnjava da je sanaciju štete angažirao glavni naručitelj Wied koji je ispostavio fakturu za sanaciju svom podizvođaču TD Kammax s.r.o. koji je potom navedeno prefakturirao svom podizvođaču – tuženiku, a tuženik dalje svom podizvođaču – tužitelju.

23.3.Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje ističući da isti nije sačinjen u skladu sa pravilima struke obzirom se vještakinja svojim pristupom upustila u tumačenje podnesaka te utvrđivanje činjenica i okolnosti, što je zadaća suda. Od vještakinje je stoga zatražio dodatna pojašnjenja. Na prigovorne navode tužitelja vještakinja se ponajprije očitovala pisanim putem nakon čega je i pozvana na ročište radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja.

23. 4. U svom iskazu na glavnoj raspravi održanoj 29. rujna 2025. vještakinja je u cijelosti ostala kod danog nalaza i mišljenja te pojasnila da je svu dokumentaciju koju je koristila za izradu nalaza i mišljenja navela na stranicama 2 i 3 istog. Među dokumentacijom da nije bilo zahtjeva kojim bi tužitelj zatražio bilo kakvu isporuku koja se nalazi na računu 3/01/191 izdanom od strane tuženika. Kako bi udovoljila nalogu suda od tuženika da je između ostalog zatražila i podatak na osnovu čega je izdao račun u visini od 63.298,06 EUR tužitelju međutim na tu okolnost da joj nije dostavljena dokumentacija. Navodi da je izvršila uvid u račun društva Wied GmbH međutim ističe da su stranke ovog postupka Harbour i Spalato Systems, a ne društva Kammax i Wied koji se spominju u tom računu. Na tuženikovom računu izdanom ovdje tužitelju da se spominje isključivo društvo Kammax dok je društvo Wied četvrto društvo koje se spominje ali da iz dostavljenih računa nije razvidno da su usluge izvršene za Spalato Systems. Upravo iz tog razloga da nije mogla dovesti u svezu ovaj račun sa potraživanjem ovdje tuženika. Njoj da je hipotetski jasan slijed događaja međutim izdani račun da mora imati podlogu bilo u ugovoru ili u drugoj dokumentaciji posebno jer se ovdje radi o većim iznosima i velikim firmama. Njoj da su dostavljeni samo računi, a ona da iz računa br. 4017266 nije mogla utvrditi što je tvrtka Wied fakturirala Kammax-u, a on ovdje tuženiku.

24. U stranačkom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja ŽN navodi da je nositelj poslovnog procesa bio ovdje tuženik koji je na gradilištu imao svog poslovođu. Njegovi zaposlenici da su bili isključivo radna snaga - manualci i da su zajedno sa radnicima tuženika radili po tuženikovom nalogu i uputama. Navodi da su njegovi zaposlenici na gradilištu obavljali poslove čišćenja hale, izmještanja strojeva te sklanjanja linije za izradu automobila. Za navodnu štetu da je doznao od svog zaposlenika – poslovođe IN koji ga je obavijestio da su neki kabeli na gradilištu potrgani, a kako IN nije bio na gradilištu, o detaljima da nije pričao s njim. Iako je na gradilištu bilo tužiteljevih 40-ak radnika od njih da nije mogao dobiti informaciju o kakvoj šteti se radi, tko ju je napravio, jer je izvođač na tom gradilištu bio tuženik koji je imao svog poslovođu. Njegovi radnici na gradilištu da nisu smjeli ništa fotografirati budući se radi o poslovnoj tajni. Kako on nije bio u ugovornom odnosu sa drugim firmama koje su također bile prisutne na gradilištu, informacije o šteti, fotografije i ostalu dokumentaciju da je zatražio od tuženika. Kako je njegova firma imala sklopljenu policu osiguranja za štete koju bi eventualno prouzročili njihovi djelatnici da je samo poslao upit osiguranju što mu je raditi u slučaju štete na gradilištu, a oni da su mu dostavili 4-5 stavki. Kako bi se obratio osiguravajućem društvu da je morao dobiti dokumentaciju međutim, kako su mu dostavljene isključivo fotografije na kojima je navodna šteta u cijelosti sanirana, a da pri tome nije imao fotografije same štete njegov zahtjev osiguranje da je otklonilo jer nije imao s čime dokazati štetu. Drugi razlozi otklona da mu nisu poznati. Obzirom na sve izneseno da opravdano sumnja da je na tom gradilištu nastala šteta o kojoj govori tuženik jer to nitko od njegovih djelatnika nije vidio, niti mu je dana mogućnost da dođe i osobno se u to uvjeri niti je ikad vidio ikakvu dokumentaciju o tome. Navodi i da nikad nije priznao nikakvu štetu na gradilištu niti je bilo zatražio bilo sudjelovao sa tuženikom ili trećim društvima u dogovorima oko otklanjanja štete. Zaprimljeni račun tuženika kojim ga poziva podmiriti štetu da je osporio, a sporan iznos tuženik da od njega nije potraživao u nekim drugim postupcima.

24.1. Tuženik je prigovorio iskazu zastupnika po zakonu tužitelja navodeći da je neuvjerljiv i životno nelogičan, protivan dokumentaciji koja prileži spisu, posebno računu br. 2019-012 kojeg je izdalo društvo Kammax ovdje tuženiku sa specifikacijom računa društva Wied račun br. 4017266 koji iznose 63.298,06 EUR iz koje dokumentacije proizlazi kako je jasna i opravdana tražbina tuženika budući se iz računa broj 4017266 detaljno vidi što je zahtijevalo popravak, koji kabeli, materijali i sl. 24.2. Međutim, po ocjeni suda iskaz zastupnika po zakonu tužitelja je logičan i uvjerljiv te u skladu sa materijalnim dokazima priloženima spisu stoga mu je sud u cijelosti poklonio vjeru.

25. Naime, uvidom u dostavljenu dokumentaciju sud utvrđuje da se ista odnosi na događaj sa predmetnog gradilišta. Međutim, iz prijave promjene BMW Group koju je dostavio tuženik proizlazi da je šteta nastala od strane tvrtke Wied koja je bila podizvođač tvrtke Dürr. Račun broj 4017266 kojeg je društvo Wied izdalo društvu Kammax s.r.o. također sadrži podatke i opis kojeg sud ne može dovesti u vezu sa ovdje tužiteljem, a upravo na njega se poziva i društvo Kammax s.r.o. koji je izdao račun ovdje tuženiku. Iz tako dostavljenih isprava ne proizlazi ni da je tužitelj priznao odgovornost za taj događaj niti da je sa tuženikom ili trećima dogovarao otklanjanje štete ili da je od tuženika ili trećih osoba naručio otklanjanje štete.

Kako bi udovoljila zahtjevu suda te utvrdila temeljem čega je tuženik u svojim poslovnim knjigama zaveo svoje potraživanje vještakinja je od tuženika zatražila dodatnu dokumentaciju, koju tuženik nije posjedovao pa vještakinja obzirom da se u računima koji su izdavani prije računa tuženika nigdje ne spominje ovdje tužitelj, a da je nejasna je i uloga društva Kammax s.r.o. (čiji je zastupnik po zakonu ĆN), kao ni sud, nije mogla sa sigurnošću dovesti u svezu potraživanje tuženika sa ovim tužiteljem.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje cijeneći da je isto sačinjeno od strane stručne osobe, objektivno i sukladno pravilima struke. Vještakinja je u cijelosti udovoljila nalogu suda i otklonila prigovore tužitelja, s tim da navode vještakinje koji izlaze iz okvira zadanog zadatka, na koje je ukazao tužitelj, sud nije uzeo u obzir. Račun (faktura) je računovodstveni dokument temeljem kojeg se provodi knjiženje poslovnog događaja ali račun sam po sebi, kao jednostrana isprava sastavljena po tuženiku (niti lanac istih) nije dovoljan za dokazivanje nastale štete u smislu da je šteta zaista i nastala i to u visini koji je u računu naveden, a posebno ne u dijelu tko je štetu pričinio.

Pri tome nije odlučno što je tužitelj posljednji u lancu izdanih računa, a činjenica da je prijavio štetu svom osiguravatelju nikako ne znači da je time ujedno i priznao odgovornost za štetu i ovdje sporno potraživanje tuženika. Nesporno da je tuženik na predmetnom gradilištu bio u ugovornom odnosu ne samo sa ovdje tužiteljem već i drugim subjektima ali je radi ugovorom preuzetih obveza najmanje prema tužitelju bio u obvezi pridržavati se načela iz čl. 4. – 10. ZOO-a. Nije sporno da tuženik tužitelju nije prezentirao relevantnu dokumentaciju potrebnu za ostvarenje prava iz osiguranja s tim da sam razlog otklona sudu nije poznat jer sudu nije dostavljena takva isprava u ovjerenom prijevodu.

Kako se radi o velikom gradilištu na kojem je radilo više izvođača/podizvođača, da su tužiteljevi i tuženikovi zaposlenici zajedno izvodili iste poslove po nalogu tuženika, da ne postoje materijalni dokazi u vidu isprava i fotodokumentacije nastale štete, a da postojeća dokumentacija ne dokazuje da je šteta nastala (isključivo) radnjom zaposlenika tužitelja sud nalazi da je prigovor prijeboja tuženika u cijelosti neosnovan.

Iako se pravno odlučne činjenice mogu dokazivati u načelu svim mogućim dokaznim sredstvima kraj prednjih utvrđenja sud ne nalazi adekvatnim na sporne okolnosti izvoditi dokaz saslušanjem predloženih svjedoka jer njihove iskaze kraj suprotstavljenih stajališta stranaka, a u nedostatku drugih dokaza (fotodokumentacije, isprava o poduzetim službenim radnjama i sl.) sud ne bi mogao provjeriti posljedično i izvesti drugačiji zaključak o osnovanosti tuženikovog prigovora.

26. Stoga kraj nesporne činjenice da je tužitelj izveo radove iz utuženog računa primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a sud je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 49.478,00 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po višoj stopi, kako je i zatraženo.

27. Budući postupak određivanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku te nastavni postupak pred parničnim sudom, koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, predstavljaju jedan jedinstveni postupak sud je ukinuo platni nalog javnog bilježnika u odnosu na ovršni trošak kako bi donio jedinstvenu odluku o parničnom trošku.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 500 bodova, sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava četiri obrazložena podneska (od 23. siječnja 2023., 22. veljače 2023., 17. ožujka 2023. i 22. siječnja 2024.) u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima održanima 9. veljače 2023., 23.ožujka 2023. i 29. rujna 2025. u visini od po 500 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife (vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR) što uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 10.000,00 EUR, na koji iznos valja nadodati trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 565,30 EUR, sukladno čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21) kao i trošak na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 270,62 EUR, sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno iznosi 10.835,92 EUR.

29. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška u preostalom dijelu koji se odnosi na sastav podnesaka od 9. rujna 2021., 25. studenog 2022., 8. svibnja 2024., 12. prosinca 2024. i 21. ožujka 2025., kao i za pristup na ročište za objavu presude, obzirom ovaj trošak nije potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, zatim razliku troška na ime pristojbe za presudu, kao i trošak na ime pristojbe za tužbu obzirom tužitelj ovaj trošak nije niti imao. Dakle, tužitelj je odbijen sa preostalim zahtjevom u iznosu od 1.806,60 EUR.

U Zadru 23. listopada 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćnici,

- u spis.