REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3406/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, Regionalni ured Rijeka, Područna služba Pazin, Prolaz Otokara Keršovanija 2, protiv ovršenika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupano po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, dana 23. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 07. listopada 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 770/2024 od dana 02. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 07. listopada 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 07. listopada 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe

Poslovni broj: OVR/3406-2025-3

Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024., potvrđene presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 770/2024 od dana 02. listopada 2024.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024., potvrđenu presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024., slijedom čega su mu zaplijenjena novčana sredstva na računu u ukupnom iznosu od 20.146,70 eura. Navodi da je protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije, no Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd-1820/2025 od dana 29. travnja 2025. odbio je prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije. Stoga je ovršenik Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio ustavnu tužbu kojom osporava rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1820/2025 od dana 29. travnja 2025., presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024. te presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024. Stoga predlaže odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o podnesenoj ustavnoj tužbi, odnosno do donošenja odluke suda o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava nedopuštenim. Smatra kako je time što je podnio ustavnu tužbu ispunjena prva zakonska pretpostavka za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava. U odnosu na drugu zakonsku pretpostavku za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava navodi kako bi mu provedbom ovrhe i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja nastala nenadoknadiva šteta obzirom u slučaju ukidanja ovršne isprave, odnosno obustave i proglašenja ovrhe nedopuštenom, ovršenik neće biti u mogućnosti protuovrhom vratiti isplaćena sredstva. Naime, ovršenik navodi da se zaplijenjeno novčano potraživanje odnosi na naknadu štete po štetnom događaju od dana 14. prosinca 2020., a kako se radi o šteti nastaloj zbog ozljede tijela i narušenja zdravlja, to ovršenik ne bi mogao zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa. Ovršenik se pritom poziva na odredbu članka 216. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da se ne može zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je dana 09. listopada 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no ovrhovoditelj se nije očitovao.

4. Prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

5. Odredbom članka 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti

Poslovni broj: OVR/3406-2025-3

nedopuštenim (stavak 1.), s tim da se na to pravno sredstvo na odgovarajući primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz članka 50. i 53. OZ-a (stavak 2.).

6. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ne ističe niti jedan žalbeni razlog propisan člankom 50. i člankom 53. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, a niti je sud utvrdio da postoje razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 50. stavak 5. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a. Stoga je stav ovog suda da ovršenik nije dokazao osnovanost prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, radi čega je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

8. Odredbom članka 210. OZ-a propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (stavak 1.), s time da se na to pravno sredstvo na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe (stavak 2.).

9. Odredba članka 65. stavak 1. OZ-a propisuje da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1. točke 1. do točke 11. navedenog članka OZ-a.

10. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. - 11. OZ-a.

11. Ocjena je ovog suda da nije ispunjen niti jedan od dva uvjeta za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, a koji moraju biti kumulativno ispunjeni i koji su propisani odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 210. OZ-a.

12. Ovršenik navodi da je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1820/2025 od dana 29. travnja 2025. (kojim je odbijen prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024.) te protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 770/2024 od dana 02. listopada 2024. i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024. podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu, koju je dostavio u prilogu (list 34-46

Poslovni broj: OVR/3406-2025-3

spisa), uz dokaz o njezinoj predaji putem pošte (list 47 spisa), te smatra kako je time ispunjena prva zakonska pretpostavka za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava.

13. Odredbom članka 65. stavak 1. točka 1. OZ-a propisano je da sud može odgoditi ovrhu ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek.

14. Međutim, podnesena ustavna tužba ne predstavlja niti redovan niti izvanredan pravni lijek iz točke 1. stavak 1. članka 65. OZ-a. Ustavna tužba je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava pojedinca i odredbe ovršnog zakona ne predviđaju podnošenje ustavne tužbe kao jednu od pretpostavki za odgodu ovrhe. Sud pritom skreće pozornost na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-1747/2009 od 10. studenoga 2009., Narodne novine broj 139/2009, U-III-104/2001 od 31. srpnja 2001., Narodne novine broj: 71/2001), među kojima i rješenje broj U-III-5903/2013 od 15. travnja 2014. (Narodne novine broj: 56/2014) u obrazloženju kojeg se pod točkama 4. i 5. istovjetno kao i u odlukama do tada navodi: „Sukladno Ustavu i Ustavnom zakonu, Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti, ne provodi sudski postupak i ne odlučuje meritorno o sudskim stvarima. Ustavni sud posebno je tijelo utemeljeno Ustavom radi zaštite pojedinačnih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) u postupku pokrenutom ustavnom tužbom. Ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaćih pravnih lijekova. Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One iznimno mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom.“

15. Stoga je ocjena ovog suda da nije ispunjena niti jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe nabrojanih u članku 65. stavak 1. točka 1. - 10. OZ-a.

16. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz članka 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, sud je stava da ovršenik isti nije učinio vjerojatnim, a ovršenik ne tvrdi da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

17. Naime, ovršenik nastanak nenadoknadive štete temelji na činjenici da, budući je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1820/2025 od dana 29. travnja 2025. (kojim je odbijen prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024.) te protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-770/2024 od dana 02. listopada 2024. i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-531/2024 od dana 22. srpnja 2024. podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu, u slučaju ukidanja ovršne isprave, odnosno obustave i proglašenja

Poslovni broj: OVR/3406-2025-3

ovrhe nedopuštenom, ne bi mogao tražiti protuovrhu zbog propisanog u, kako ovršenik navodi, članku 216. Zakona o obveznim odnosima.

18. Međutim, navedeno ne ukazuje da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate (prijenosom zaplijenjenih sredstava) trpio teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu.

19. Naime, u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/1, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22., 156/22 i 155/23. - dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Radi se o općoj odredbi i pravilu o obvezi vraćanja stjecanja bez osnove, na koju odredbu se nadovezuju i odredbe članka 1117. ZOO. Prema odredbi članka 1117. stavka 1. ZOO ne može se zahtijevati povrat neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, ako je isplata izvršena poštenom stjecatelju. Međutim, upravo je odredbom članka 1117. stavka 2. ZOO uređena situacija kada naknadno pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Cilj, svrha i smisao navedene odredbe je da je svatko bez iznimke dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i to s kamatama od trenutka kad je primio takvu odluku. Bilo bi potpuno neprihvatljivo tumačenje da nakon prihvaćanja izvanrednog pravnog lijeka i odbijanja tužbenog zahtjeva netko zadrži primljeno temeljem naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, a ne postoji nikakva osnova i odgovornost neke osobe za naknadu takve štete. Takvog stajališta je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju poslovni broj Rev-1321/2014 od dana 09. srpnja 2019, prema kojem pošteni stjecatelj postaje nepošten od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, nakon čega je temeljem odredbe čl. 1117 st. 2. ZOO-a dužan u cijelosti vratiti sve isplaćene iznose na ime naknade štete zbog ozljede tijela, narušenja zdravlja ili smrti, što uključuje glavnicu te kamate i troškove. Stoga nisu osnovani navodi ovršenika da ne bi mogao tražiti povrat novčanih sredstava isplaćenih ovrhovoditelju.

20. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

21. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

Poslovni broj: OVR/3406-2025-3

22. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja ili nekoj drugoj okolnosti koja bi ukazivala na njegovu insolventnost. Odnosno, ovršenik nije podnio dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

23. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je stava da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, stoga je valjalo odbiti ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

24. Ovršenik je podnio zahtjev za naknadu troškova ovog ovršnog postupka.

25. Članka 14. stavak 5. OZ-a propisuje da je ovrhovoditelj dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio.

26. Obzirom ovršenik nije uspio sa svojim prijedlogom od dana 07. listopada 2025. budući je isti odbijen kao neosnovan, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku.

27. Obzirom da, prema tome, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 14. stavak 5. OZ-a, sud je odlučio kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. listopada 2025.

Sudac

Jure Pezelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska viša savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju

3. spis

Z/ kal.30 dana