Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita

Posavskog 5

Poslovni broj: P-153/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja TP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivan Borić i Morana Kovač Stanić iz Siska, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 23. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.322,88 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući iste:

- na iznos od 21,08 € odnosno 158,86 kn od 01.02.08. do isplate

- na iznos od 19,00 € odnosno 143,19 kn od 01.03.08. do isplate

- na iznos od 22,48 € odnosno 169,39 kn od 01.04.08. do isplate

- na iznos od 19,09 € odnosno 143,85 kn od 01.05.08. do isplate

- na iznos od 18,04 € odnosno 135,91 kn od 01.06.08. do isplate

- na iznos od 31,64 € odnosno 238,39 kn od 01.07.08. do isplate

- na iznos od 30,78 € odnosno 231,94 kn od 01.08.08. do isplate

- na iznos od 30,15 € odnosno 227,13 kn od 01.09.08. do isplate

- na iznos od 30,85 € odnosno 232,41 kn od 01.10.08. do isplate

- na iznos od 42,92 € odnosno 323,35 kn od 01.11.08. do isplate

- na iznos od 60,06 € odnosno 452,51 kn od 01.12.08. do isplate

- na iznos od 60,65 € odnosno 456,96 kn od 01.01.09. do isplate

- na iznos od 68,64 € odnosno 517,18 kn od 01.02.09. do isplate

- na iznos od 71,22 € odnosno 536,63 kn od 01.03.09. do isplate

- na iznos od 65,45 € odnosno 493,16 kn od 01.04.09. do isplate

- na iznos od 67,44 € odnosno 508,09 kn od 01.05.09. do isplate

- na iznos od 65,87 € odnosno 496,28 kn od 01.06.09. do isplate

- na iznos od 79,47 € odnosno 598,80 kn od 01.07.09. do isplate

- na iznos od 77,55 € odnosno 584,32 kn od 01.08.09. do isplate

- na iznos od 78,01 € odnosno 587,79 kn od 01.09.09. do isplate

- na iznos od 78,32 € odnosno 590,08 kn od 01.10.09. do isplate

- na iznos od 76,88 € odnosno 579,29 kn od 01.11.09. do isplate

- na iznos od 79,47 € odnosno 598,73 kn od 01.12.09. do isplate

- na iznos od 81,51 € odnosno 614,10 kn od 01.01.10. do isplate

- na iznos od 84,73 € odnosno 638,39 kn od 01.02.10. do isplate

- na iznos od 84,27 € odnosno 634,91 kn od 01.03.10. do isplate

- na iznos od 87,56 € odnosno 659,72 kn od 01.04.10. do isplate

- na iznos od 87,51 € odnosno 659,35 kn od 01.05.10. do isplate

- na iznos od 88,84 € odnosno 669,34 kn od 01.06.10. do isplate

- na iznos od 96,22 € odnosno 724,99 kn od 01.07.10. do isplate

- na iznos od 97,73 € odnosno 736,31 kn od 01.08.10. do isplate

- na iznos od 105,77 € odnosno 796,89 kn od 01.09.10. do isplate

- na iznos od 103,94 € odnosno 783,12 kn od 01.10.10. do isplate

- na iznos od 99,19 € odnosno 747,31 kn od 01.11.10. do isplate

- na iznos od 106,80 € odnosno 804,67 kn od 01.12.10. do isplate

- na iznos od 118,74 € odnosno 894,62 kn od 01.01.11. do isplate

- na iznos od 104,21 € odnosno 785,16 kn od 01.02.11. do isplate

- na iznos od 90,21 € odnosno 679,66 kn od 01.03.11. do isplate

- na iznos od 86,58 € odnosno 652,33 kn od 01.04.11. do isplate

- na iznos od 85,52 € odnosno 644,37 kn od 01.05.11. do isplate

- na iznos od 96,39 € odnosno 726,24 kn od 01.06.11. do isplate

- na iznos od 102,31 € odnosno 770,86 kn od 01.07.11. do isplate

- na iznos od 110,75 € odnosno 834,41 kn od 01.08.11. do isplate

- na iznos od 113,16 € odnosno 852,60 kn od 01.09.11. do isplate

- na iznos od 99,96 € odnosno 753,16 kn od 01.10.11. do isplate

- na iznos od 98,68 € odnosno 743,51 kn od 01.11.11. do isplate

- na iznos od 98,29 € odnosno 740,58 kn od 01.12.11. do isplate

- na iznos od 99,56 € odnosno 750,12 kn od 01.01.12. do isplate

- na iznos od 103,70 € odnosno 781,34 kn od 01.02.12. do isplate

- na iznos od 103,84 € odnosno 782,42 kn od 01.03.12. do isplate

- na iznos od 102,13 € odnosno 769,49 kn od 01.04.12. do isplate

- na iznos od 101,99 € odnosno 768,44 kn od 01.05.12. do isplate

- na iznos od 102,96 € odnosno 775,73 kn od 01.06.12. do isplate

- na iznos od 102,39 € odnosno 771,42 kn od 01.07.12. do isplate

- na iznos od 101,41 € odnosno 764,10 kn od 01.08.12. do isplate

- na iznos od 100,29 € odnosno 755,61 kn od 01.09.12. do isplate

- na iznos od 97,33 € odnosno 733,32 kn od 01.10.12. do isplate

- na iznos od 99,80 € odnosno 751,95 kn od 01.11.12. do isplate

- na iznos od 100,75 € odnosno 759,10 kn od 01.12.12. do isplate

- na iznos od 99,38 € odnosno 748,80 kn od 01.01.13. do isplate

- na iznos od 95,05 € odnosno 716,13 kn od 01.02.13. do isplate

- na iznos od 96,74 € odnosno 728,88 kn od 01.03.13. do isplate

- na iznos od 97,73 € odnosno 736,31 kn od 01.04.13. do isplate

- na iznos od 98,32 € odnosno 740,77 kn od 01.05.13. do isplate

- na iznos od 60,09 € odnosno 452,75 kn od 01.06.13. do isplate sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], na iznos od 2.653,71 eura odnosno 19.994,39 kuna, isplati zateznu kamatu tekuću od 1. ožujka 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose od:

-na iznos od 44,52 € odnosno 335,47 kn od 01.03.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 41,23 € odnosno 310,66 kn od 01.04.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 41,28 € odnosno 311,03 kn od 01.05.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 39,95 € odnosno 301,04 kn od 01.06.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 32,57 € odnosno 245,39 kn od 01.07.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 31,07 € odnosno 234,07 kn od 01.08.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 23,03 € odnosno 173,49 kn od 01.09.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 24,85 € odnosno 187,26 kn od 01.10.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 29,61 € odnosno 223,07 kn od 01.11.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 21,99 € odnosno 165,71 kn od 01.12.10. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 8,66 € odnosno 65,22 kn od 01.02.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 9,39 € odnosno 70,72 kn od 01.03.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 13,01 € odnosno 98,05 kn od 01.04.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 14,07 € odnosno 106,01 kn od 01.05.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 12,49 € odnosno 94,14 kn od 01.06.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 3,92 € odnosno 29,52 kn od 01.07.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 24,68 € odnosno 185,97 kn od 01.08.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 31,56 € odnosno 237,78 kn od 01.09.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 28,83 € odnosno 217,22 kn od 01.10.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 23,47 € odnosno 176,87 kn od 01.11.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 30,50 € odnosno 229,80 kn od 01.12.11. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 29,23 € odnosno 220,26 kn od 01.01.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 25,75 € odnosno 194,04 kn od 01.02.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 25,61 € odnosno 192,96 kn od 01.03.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,33 € odnosno 205,89 kn od 01.04.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,47 € odnosno 206,94 kn od 01.05.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 26,50 € odnosno 199,65 kn od 01.06.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,07 € odnosno 203,96 kn od 01.07.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 28,04 € odnosno 211,28 kn od 01.08.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 29,17 € odnosno 219,77 kn od 01.09.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 28,81 € odnosno 217,06 kn od 01.10.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 26,34 € odnosno 198,43 kn od 01.11.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 26,71 € odnosno 201,28 kn od 01.12.12. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 28,08 € odnosno 211,58 kn od 01.01.13. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 32,42 € odnosno 244,25 kn od 01.02.13. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 30,73 € odnosno 231,50 kn od 01.03.13. do 30. rujna 2015. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,08 € odnosno 204,07 kn od 01.04.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,82 € odnosno 209,61 kn od 01.05.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 26,79 € odnosno 201,84 kn od 01.06.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,26 € odnosno 205,40 kn od 01.07.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,61 € odnosno 208,04 kn od 01.08.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 26,56 € odnosno 200,13 kn od 01.09.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,63 € odnosno 208,15 kn od 01.10.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,94 € odnosno 210,48 kn od 01.11.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 27,17 € odnosno 204,69 kn od 01.12.13.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 30,71 € odnosno 231,40 kn od 01.01.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 109,55 € odnosno 825,38 kn od 01.02.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 56,01 € odnosno 422,02 kn od 01.03.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 55,73 € odnosno 419,89 kn od 01.04.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 56,15 € odnosno 423,07 kn od 01.05.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 56,55 € odnosno 426,09 kn od 01.06.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 53,97 € odnosno 406,61 kn od 01.07.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 53,26 € odnosno 401,28 kn od 01.08.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 56,25 € odnosno 423,85 kn od 01.09.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 55,71 € odnosno 419,78 kn od 01.10.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 57,20 € odnosno 430,98 kn od 01.11.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 57,89 € odnosno 436,15 kn od 01.12.14.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,14 € odnosno 438,04 kn od 01.01.15.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,46 € odnosno 440,49 kn od 01.02.15.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,45 € odnosno 440,38 kn od 01.03.15.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,42 € odnosno 440,16 kn od 01.04.15.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,42 € odnosno 440,17 kn od 01.05.15.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,41 € odnosno 440,07 kn od 01.06.15.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,40 € odnosno 439,99 kn od 01.07.15.

do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,39 € odnosno 439,92 kn od 01.08.15.

-na iznos od 58,38 € odnosno 439,86 kn od 01.09.15. do 30. rujna 2015.

-na iznos od 58,37 € odnosno 439,81 kn od 01.10.15. do 19. siječnja 2016.

-na iznos od 58,37 € odnosno 439,78 kn od 01.11.15. do 19. siječnja 2016.

-na iznos od 58,36 € odnosno 439,74 kn od 01.12.15. do 19. siječnja 2016.

-na iznos od 58,36 € odnosno 439,73 kn od 01.01.16. do 19. siječnja 2016. sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], na iznos od 1.482,98 eura odnosno 19.994,39 kuna, isplati zateznu kamatu tekuću od 1. lipnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose od:

- na iznos od 32,62 € odnosno 245,78 kn od 01.06.13. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 92,24 € odnosno 694,98 kn od 01.07.13. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 91,89 € odnosno 692,34 kn od 01.08.13. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 92,94 € odnosno 700,25 kn od 01.09.13. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 94,53 € odnosno 712,23 kn od 01.10.13. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 94,22 € odnosno 709,90 kn od 01.11.13. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 94,99 € odnosno 715,69 kn od 01.12.13. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 95,43 € odnosno 718,98 kn od 01.01.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 31,50 € odnosno 237,30 kn od 01.02.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 33,27 € odnosno 250,66 kn od 01.03.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 33,55 € odnosno 252,79 kn od 01.04.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 33,13 € odnosno 249,61 kn od 01.05.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 32,73 € odnosno 246,59 kn od 01.06.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 32,66 € odnosno 246,07 kn od 01.07.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 33,37 € odnosno 251,40 kn od 01.08.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 33,69 € odnosno 253,83 kn od 01.09.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,23 € odnosno 257,90 kn od 01.10.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 34,73 € odnosno 261,70 kn od 01.11.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,37 € odnosno 266,53 kn od 01.12.14. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,12 € odnosno 264,64 kn od 01.01.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,46 € odnosno 267,19 kn od 01.02.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,48 € odnosno 267,30 kn od 01.03.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,51 € odnosno 267,52 kn od 01.04.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,50 € odnosno 267,51 kn od 01.05.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,52 € odnosno 267,61 kn od 01.06.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,53 € odnosno 267,69 kn od 01.07.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,54 € odnosno 267,76 kn od 01.08.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,55 € odnosno 267,82 kn od 01.09.15. do 30. rujna 2015.

- na iznos od 35,55 € odnosno 267,87 kn od 01.10.15. do 19. siječnja 2016.

- na iznos od 35,56 € odnosno 267,90 kn od 01.11.15. do 19. siječnja 2016.

- na iznos od 35,56 € odnosno 267,94 kn od 01.12.15. do 19. siječnja 2016.

- na iznos od 35,56 € odnosno 267,95 kn od 01.01.16. do 19. siječnja 2016., sve u roku od 15 dana.

IV. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, da tužitelju TP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.707,76 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje tužitelj) podnio je ovom sudu tužbu 4. lipnja 2019. protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833 (dalje tuženik). U tužbi navodi da je kao korisnik kredita od 11. travnja 2007. s tuženikom, sklopio Ugovor o kreditu broj: 070411207248, temeljem kojeg Ugovora je tužitelju odobren i isplaćen kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 56.800,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Ugovorena je redovna kamata od 4,39%. Tijekom otplate ugovora o kreditu tuženik je jednostrano u više navrata povećavao kamatnu stopu, te sukladno promjeni (povišenju) kamatne stope mijenjali su se i povećavali i mjesečni anuiteti. Pored navedenog, ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica, koja je također ništetna jer tuženik kao trgovac prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora postupio je suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Ugovor je izmijenjen Dodatkom ugovora od 19 . siječnja 2016. O odredbama Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te u dijelu u kojem je utvrđena valutna klauzula se nije pojedinačno pregovaralo, a isto tako nisu naznačeni niti parametri ili mjerila po kojima bi tužitelj bio upoznat s načinom promjene kamatne stope, odnosno sa valutnom klauzulom, a time i sa cijenom kredita, visinom svoje kreditne obveze. Stoga su odredbe u dijelu promjene kamatne stope i valutne klauzule nerazumljive, nepoštene i tužitelja stavljaju u neravnopravan položaj. Ništetnost odredbe Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, prema jednostranoj Odluci kreditora, kao i valutna klauzula, utvrđena je ništetnom pravomoćnom odlukom Trgovačkom suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH u predmetu Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač

- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv banka, između ostalih i ovdje tuženika. Sukladno navedenome kako je utvrđena ništetnost ovih odredbi, tužitelj potražuje na ime razlike s osnova ništetnih odredbi vezanih uz valutu iznos od 2.653,71 € i kamatnu stopu iznos od 6.805,86 €, ukupno iznos od 9.459,57 €, s pripadajućim kamatama, od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi kako po osnovu, tako i visini, smatra da su utvrđeni parametri i metode izračuna parametra koji utječu na izračun tuženika o promjeni kamatne stope, kao i valutne klauzule, tužitelj je potpisom ugovora pristao na promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke, te valutnu klauzulu. Promjena kamatne stope i rast CHF-a, nije posljedica nesavjesnosti i nepoštenja tuženika, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Nadalje tuženik ističe da su stranke sukladno izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju, sklopile Dodatak ugovora kojim je izvršena konverzija pa sukladno navedenom smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje ovopredmetnog tužbenog zahtjeva i predlaže da se tužitelj odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Na ročištu od 23. rujna 2025. tužitelj je učinio nespornim sukladno Odluci Višeg suda da je konverzija koja je provedena, provedena sukladno ZID ZPK, te da je temeljem konverzije utvrđena preplata u iznosu od 4.136,69 €.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (stranice 6-9 spisa), otplatni plan (stranice 10-13 spisa), Dodatak Ugovora o kreditu (stranice 14-15 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Evici Vinčić, dokumentacija tuženika (stranice 44-146 spisa), saslušan je tužitelj TP.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da se radi o stambenom kreditu za mlade za refinanciranje postojećeg kredita kod Podravske banke d.d. u iznosu od 56.800,00 CHF u protuvrijednosti kuna, obračunatom po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Člankom 2. određeno je da se kredit odobrava na 21 godinu i otplata će se vršiti u 252 jednaka mjesečna anuiteta, čiju visinu utvrđuje banka planom otplate. Člankom 3. je određena kamatna stopa u visini 4,39% s time da je kamatna stopa promjenjiva. Ugovor o kreditu je sklopljen u [adresa] i ovjeren je kod javnog bilježnika u [adresa].

7. Tijekom postupka, a na okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu te pregovaranja o odredbama tog ugovora, sud je saslušao tužitelja kao stranku.

8. U svom iskazu tužitelj navodi da je kao dugogodišnji korisnik usluga tuženika imao povjerenja u tuženika kao instituciju te je dostavio podatke o plaći nakon čega mu je sastavljen i predan ugovor o kreditu koji je on potpisao na iznos u CHF-u. Nitko mu nije ponudio ništa drugo, a on je potpisao Ugovor jer mu je trebao novac, nije ga se upozoravalo na promjene kamatne stope niti mu je dana mogućnost da pregovara o valuti. Dobivao je obavijesti o promjeni kamatne stope, ali ga prije toga nitko nije zvao niti bilo što odgovarao, to su bile jednostrane odluke banke. Jedino što ga je službenica pitala kod sklapanja kredita je koliko mu je iznos plaće radi visine rate. Njega je zanimalo samo da mu rata kredita bude takva da ju može plaćati što upravo govori o tome da tužitelj nije bio informiran o tome da se s obzirom vezanost glavnice uz CHF i promjenjivu kamatnu stopu rata može mijenjati, te da je navedeni kredit bio uobičajeni obrazac kreditora.

9. Dakle, iz iskaza tužitelja, a u istinitost kojeg ovaj sud nije imao razloga sumnjati (između ostalog jer je isti i u skladu s drugim provedenim dokazima- Ugovorom o kreditu) sud je utvrdio da je upravo tužitelj, potrošač, a u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP, a koji se u konkretnom slučaju, a obzirom na vrijeme sklapanja ugovora ima primijeniti), budući da su isti u konkretnom slučaju u pravni odnos sa tuženikom (a koji je nedvojbeno trgovac u smislu čl. 3. toč. 2. ZZP budući da je upravo kao bankarska institucija nudio kredite a što u konačnici predstavlja jednu od njegovih osnovnih djelatnosti) a radi kupnje kuće u kojoj su živjeli isključivo kao fizičke za osobne potrebe (dakle ne i za obavljanje zanimanja niti je takva okolnost tijekom postupka dokazana). Nastavno iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da u svezi predmetnog ugovora tuženik s tužiteljem pojedinačno nije pregovarao o sporoj ugovornoj odredbi (dakle valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF). Osim toga, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je imajući povjerenja u djelatnike banke, nije prepoznao rizik u takvoj ponudi, a po mišljenju ovog suda u smislu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) s obzirom na svoja znanja, tužitelja nema potrebna znanja iz područja financija i bankarstva, nije niti trebao znati niti mogao znati.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, dalje: ZZP), a koja je u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13;) kao i odredbi čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. istog čl. da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. St. 3. istog čl. propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a st. 4. je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. U konkretnom slučaju, a kako je to vidljivo iz samog Ugovora o kreditu, ugovor o kreditu sastavljen je kao standardni ugovor tuženika (obrazac, a što je vidljivo i iz odredaba koje su navedene u tom obrascu primjerice čl. 8. točka 8.2. Ugovora u kojem se navodi o sredstvima osiguranja tražbina naplate nisu navedena imena i podaci založnog dužnika, nisu navedeni podaci sudužnika, jamca, govori se o zalogodavcu i sl. Isto tako je jasno vidljivo da podaci o nekretninama koji su uneseni su boldani, a što ukazuje na to da su to podaci koji se unose u već postojeći obrazac. Slijedom navedenog upravo je na samom tuženiku, bilo da dokaže da se o pojedinačnim ugovornim odredbama pregovaralo.

12. Dakle, iz navedenog vidljivo je da se tužitelja kao potrošača u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije posebno informiralo niti upozoravalo u svezi kamatnom stopom i valutnom klauzulom, a koja je vezana za valutu CHF. Naime, sama gramatička i jezička konstrukcija iz čl. 19. Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da korisnik kredita i druge ugovore izjavljuju da je upoznat sa uvjetima odobravanja kredita, odredbama važećih općih akata kreditora, pa time i izrekom potvrđuje da pristaju na sve rizike i učinke koju mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa, po mišljenju ovog suda, a obzirom na obveze iz ZZP (transparentno informiranje), nije dostatna, a obzirom na utvrđenu činjenicu da tužitelj nije mogao zaključiti niti sumnjati da CHF nije stabilna valuta (niti je ovu činjenicu tuženik dokazao). Tuženiku kao pravnoj osobi koja se bavi kreditiranjem je bila poznata, ili mu je barem trebala biti poznata, izuzetna riskantnost ugovora sa valutnom klauzulom CHF, što zbog samih specifičnosti švicarskog franka kao valute utočišta u odnosu na koji Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune (kao što štiti u odnosu na valutu EUR), što zbog relativno niskog stupnja financijske pismenosti naših potrošača. Usprkos tome tuženik je plasirao takve kredite potrošačima, između ostalog i tužitelju, a koji je u pregovorima bio u podređenom položaju, bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjestan stvarnog rizika u koji se upušta, te upravo propust tuženika da valjano informira tužitelja o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredaba može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta je doveo do neravnoteže u odnosima među strankama upravo na štetu tužitelja (znatno uvećanje njegove obveze u odnosu na korist ostvarenog kreditom), a što se u konačnici imalo za pravnu posljedicu ništetnost takvih ugovornih odredaba.

13. Nadalje, uvidom u eSpis Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 te s njime povezanog eSpisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu suda od 4. srpnja 2013. poslovni broj P-1401/12 (P-1401/12-102 a kako to proizlazi iz e-spisa) utvrđeno je da se u istom predmetu vodio postupak a povodom podnesene tužbe dana 4. travnja 2012. tužitelja Potrošač, Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a protiv banaka (njih osam između ostalog i ovdje tuženika) a radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je istom presudom, između ostalog, utvrđeno da je u odnosu na tuženika u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenoj presudi, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedene presude, vidljivo je da se takvo utvrđenje odnosi na ugovore o potrošačkom kreditiranju (što predmetni ugovor je).

15. U odnosu na nepoštene ugovorne odredbe valja reći da je riječ o ugovornim odredbama koje su unaprijed sastavljene za veći broj ugovora i kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga predlaže potrošaču kao drugoj ugovornoj strani uvjete bilo u obliku tzv. Općih uvjeta ili formaliziranog tipskog ugovora na čije sadržaje potrošači najčešće ne mogu utjecati. Osim toga, bitan element koji dovodi do narušavanja ravnopravnosti stranaka predstavlja i sam stupanj informiranosti odnosno obaviještenosti potrošača o uvjetima i sastojcima ugovornog odnosa. Isto proizlazi i niza odluka poput npr. presude suda C-92/11 RWE Vertrieb od 21. ožujka 2013, ECLI:EU:C:2013:180, par. 44; zatim presude C-154-15, C-307/15 i C-308/15 BP i dr., od 21. prosinca 2016, ECLI:EU:C:2016:980, par. 50 kao i presude suda C-186/16 T i drugi od 20. rujna 2017., ECLI:EU:C:2017:703., par.48, u kojima sud izražava: „…ustaljena je sudska praksa Suda da je informiranje prije sklapanja ugovora o ugovorim uvjetima i posljedicama sklapanja o temeljne važnosti za potrošača. On osobito na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koje su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga…“

16. Stoga razloga je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule, kamatne stope, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.

17. Naime, u smislu čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP), a koja je u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13;) kao i odredbi čl. 49. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019) propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U smislu čl. 83. ZZP-a je propisano da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Čl. 84. ZZP-a je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a je propisano kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni. U smislu čl. 4. ZOO-a propisano je kako u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Čl. 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Nastavno je čl. 7. st. 1. ZOO-a propisano da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je čl. 8. ZOO-a propisano da se svatko dužan suzdržati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). U smislu čl. 322. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđena je ništetnost takvih odredaba ugovora o potrošačkom kreditu (konkretno odredbe ugovora vezanog za valutnu klauzulu vezanu za CHF), a nastavno takvo utvrđenje, temeljem odredbe čl. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužiteljica, pokrenuo protiv ovdje tuženika a upravo vezano za ugovorne odredbe (kao sadržajno tako i vremenski) o kojima je raspravljao i odluku donio Trgovački sud u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12.

19. Obzirom da navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pružena generalna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača a koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, tužitelj u predmetnom postupku ima pravo zahtijevati isplatu iznosa preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita, a koji iznosi su neosnovano pripali tuženiku temeljem ništetne ugovorne odredbe (stjecanje bez osnova).

20. Na takvo utvrđenje se dalje nadovezuju činjenice i utvrđenja koja proizlaze iz ovog konkretnog parničnog postupka (obzirom da svakog potrošača valja promatrati neovisno i jedinstveno), i to da je u Ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula vezana za valutu CHF, da je određena promjenjiva kamatna stopa, činjenice da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju znatno rastao, isto tako mijenjala se i visina kamatne stope (a kako to proizlazi i iz provedenog vještačenja i iskaza tužitelja), te da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su same odredbe bile dovoljno jasne i transparentne da bi tužitelj samim čitanjem shvatio njihovo značenje i pravne i financijske posljedice takvih odredaba a sam tuženik nije upozorio na rizike intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za eur, kao niti da kamatna stopa se može toliko mijenjati da u bitnome mijenja visinu anuiteta.

21. Slijedom iznesenog osnovom iskaza tužitelja, ali i samog Ugovora o kreditu, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u svezi predmetnog ugovora o kreditu isključivo pregovarao o visini kredita i mjesečnom anuitetu (tada početnom). Ono što je tužitelju bilo bitno, a u svezi ugovora o kreditu, je bio iznos kredita koji bi bio dostatan za kupnju kuće te u konačnici rata kredita koja će mjesečno opterećivati njegova primanja.

22. Nastavno, u odnosu na odredbu čl. 84. ZZP-a, ovaj sud ukazuje na utvrđenje prema kojemu ne pronalazi da bi odredba o valutnoj klauzuli, kamatnoj stopi i u konkretnom slučaju bila jasna, uočljiva i lako razumljiva. Riječ je o principu koji u svojoj osnovi polazi od zahtjeva za jasnoćom i razumljivošću ugovornih odredaba odnosno zahtjev prema kojemu ugovorene odredbe moraju biti takve da potrošaču omogućuju, ne samo gramatičku i jezičnu razumljivost određenog pojma, već i sastavne dijelove te razumijevanje funkcioniranja onog pojma ili instituta na koji se jezičan izričaj odnosi (U tom smislu i presuda Europskog suda C-96/14 HP od 23. travnja 2015, par. 50.) Pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara valutnu klauzulu, te promjenjivu kamatnu stopu međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba ugovora o kreditu, između ostalog i valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF i kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornosti na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju otplate kredita, kao i utjecaju promjenjive kamatne stope na rate kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

23. Sukladno navedenom, tužitelj ima pravo u ovom postupku tražiti razliku kako ju je utužio.

24. U smislu čl. 323.st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a temeljem čl. 1111. ZOO.

25. Tijekom postupka tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja tužitelja. No, razmatrajući isti prigovor sud je utvrdio da takav prigovor nije osnovan. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. godine pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba, između ostalog i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te će Sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čl. 502. a. st. 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba sa ugovorenim valutnim klauzulama, kamatnim stopama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem čl. 241. ZOO. U konkretnom slučaju najstariji mjesečni iznos koji tužitelj svojom tužbom potražuje, a za koji je sud odlučio da je predmet ovog postupka dospio 8. rujna 2010., slijedom čega je podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. godine, a obzirom na petogodišnji rok zastare koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti (čl. 225. u svezi čl. 215. ZOO) prekinuta zastara i za najstarije potraživanje tužiteljice. Nakon takvog prekida zastare, zastara predmetnog potraživanja počinje iznova teći (čl. 245. st. 1. ZOO) pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. odnosno 14. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 (pa tako i VSRH broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

26. Obzirom da je predmetna tužba podnesena 4. lipnja 2019., a kojom je iznova prekinut tijek zastare spornog potraživanja, jasno je da potraživanje tužitelja niti dijelom nije u zastari, kako u odnosu na glavno potraživanje tako i na sporedna.

27. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Evici Vinčić, stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i knjigovodstvo, koja je svoj nalaz i mišljenje dao 11. studenog 2019. te dopunski nalaz 19. veljače 2020. Vještak je također i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Nalaz vještaka dan je stručno, nepristrano te mu sud u cijelosti poklanja vjeru. Stranke na navedeni nalaz (stranice 159-171 spisa) nisu imale prigovora. Iz navedenog nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tijekom otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao nominalne kamatne stope i to od 7. siječnja 2008, na 4,99 %, od 16. lipnja 2008. na 5,49%, od 10. studenog 2008. na 6,25%, od 7. lipnja 2009. na 6,75%, od 15. siječnja 2011. na 6,50 i od 15. veljače 2011., na 6,00 %. Razlika između iznosa koji bi tužitelj plaćao po osnovi promjenjive kamatne stope i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, iznosi 51.278,76 kn, odnosno 6.805,86 €. Razlika između iznosa koji bi tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF-a na dan korištenja kredita, iznosi 19.994,39 kn, odnosno 2.653,71 €. Tuženik je isticao da su stranke sklopile Ugovor o konverziji kredita pa da iz tog razloga tužitelj ne bi imao pravo na utužene iznose jer je prema nalazu vještaka utvrđeno da je tuženik priznao tužitelju iznos od 31.167,88 kn, odnosno 4.136,69 € kod sklapanja Dodatka ugovora o kreditu, te je za razdoblje do 1. veljače 2016. do 1. svibnja 2018., tuženik vršio prijenos preplate, a 28. svibnja 2018., tužitelj je izvršio prijenos ostatka preplate u iznosu od 7.137,14 kn, odnosno 947,26 €, kojim je izvršeno zatvaranje kredita. Ukupna preplata koju je tuženik priznao tužitelju iznosila je 31.167,88 kn, odnosno 4.136,69 €, dok je kasnije dodatnom dopunom (stranica 182 spisa) utvrđeno da je razlika između nedospjele glavnice u EUR na dan 30. rujna 2015. i nedospjele glavnice u CHF po početnim uvjetima na dan 30 rujna 2015., 30.698,21 kn, odnosno 4.074,35 €, no tužitelj taj iznos nije potraživao tužbenim zahtjevom, već samo navodi (podnesak od 1. lipnja 2020.) da je tužitelj za taj iznos oštećen te da nema nikakvog mjesta prigovoru radi prebijanja ili prijeboja, odnosno ikakvom umanjenju tužbenog zahtjeva.

28. Između tužitelja i tuženika je 19. siječnja 2016. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj (dalje: Konverzija) kojim su izmijenjene odredbe Ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope, iznosa preostale glavnice, a sve na temelju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranu (Narodne novine broj: 102/2015, dalje ZID ZPK).

30. Nesporno je tužitelj prihvatio izračun konverzije a i samu Konverziju, a koji prihvat tuženik nije mogao odbiti temeljem odredaba ZID ZPK.

31. No, ovdje sud ističe da sama činjenica da su stranke, a s ciljem propisanim čl. 19c. ZID ZPK, sklopile Konverziju i kojom su se stranke sporazumjele o raspolaganju preplatom nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora konkretno u dijelu u kojem se ugovora promjenjiva kamatna stopa i anuiteti se vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP. Naime, ništetnost (pa tako i sporne odredbe Ugovora) nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. ZOO), što u ovom predmetu nije slučaj (Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.). Dakle, samom Konverzijom nisu osnažene predmetne Ugovorne odredbe, a koje su ništetne, niti se Konverzijom retroaktivno iste mogu osnažiti.

32. Ovdje sud ističe da u presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 B od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., u predmetu u kojemu je navedeni sud raspravljao situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne mogu imati učinak na smanjenje zajamčene zaštite potrošača (par. 43. navedene odluke).

33. Dakle, činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za valutu CHF, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

34. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo da je tužitelj platio znatno više od onog što mu je konverzijom vraćeno, a isto tako je utvrđeno da je konverzijom nastala i razlika u glavnicama, tužitelju konverzijom nije u potpunosti uspostavljena pravična ravnoteža u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi tužitelj je više platio po osnovi ništetne valutne klauzule, kamatne stope), slijedom čega upravo tužitelj ima pravo povrata plaćenog iznosa bez pravnog osnova, a temeljem čl. 1111. st. 3. ZOO.

35. U odnosu na navode tuženika da je tužitelju izvršena preplata po konverziji, provedenog vještačenja, kao i samog priznanja tužitelja, nesporno je utvrđeno da je tužitelju s osnova kredita broj 070411207248, nastala pretplata u iznosu od 31.167,88 kn, odnosno 4.136,69 €, te da je taj iznos iskorišten za namirenje budući rata kredita u eurima i zatvaranja kredita. U odnosu na preplatu a koja je tužitelju priznata Konverzijom ovaj sud smatra da se u tom slučaju ne radi o tražbini tuženika već činjenici da je tuženik upravo tužitelju priznao umanjenje obveze po Ugovoru odnosno u konačnici Konverziji i to upravo temeljem razlike koja je nastala osnovom valutne klauzule vezane za valutu CHF i kamatnu stopu. Naime, među strankama nije sporno, da je Konverzija provedena u skladu sa pozitivnim propisima, a iz Izračuna konverzije na dan 30. rujna 2015. vidljivo je da je ugovorna kamata (početna) u Ugovoru ali i tečaj CHF (početni) u svakom slučaju niži od tečaja EUR u otplatnom razdoblju kao i od ugovorne kamate ugovorene Konverzijom (odnosno za kredit veza za valutu EUR). Dakle, obzirom da je utvrđeno da je valutna klauzula vezana za valutu CHF (a koja je ugovorena Ugovorom) ništetna jasno je da upravo iznos preplate koji je Konverzijom priznat predniku tuženika i za koji iznos je umanjena njegova obveza po predmetnom Ugovoru, rezultat ništetne ugovorne odredbe i njezine primjene jer u protivnom takve razlike (a obzirom na visinu početno ugovorene kamatne stope i početnog tečaja za CHF Ugovora i s druge strane ugovorene kamate i tečaja za EUR ugovorenog Konverzijom odnosno po kojem je izvršen izračun Konverzije) ne bi bilo niti bi ista pripao tužitelju. Obzirom da je tužitelju ista preplata priznata (isključivo kao rezultat ništetnih ugovornih odredbi vezanih za valutu CHF i kamatnu stopu) jasno je da sada tužitelju, a koji potražuje iznova navedenu razliku u cijelosti, već priznata razlika ne pripada budući da je već uračunata i priznata u dug po kreditu. Dakle, po mišljenju ovog suda radi se o tražbini tužitelja koja tražbina mu je već priznata i uračunata i za koju mu je već umanjena njegova obveza slijedom čega sud nije mogao iznova dosuditi tužitelju puni utvrđeni iznos, već iznos utvrđen od strane vještaka umanjen za priznati iznos.

36. Obzirom da je preplata nastala trenutkom Konverzije, sud je umanjio potraživanje tužitelja i to najprije od iznosa razlike temeljem valutne klauzule, a potom od iznosa kamatne stope, tako da se iznos odbijao u cijelosti od iznosa od valutne klauzule, te potom u dijelu kamatne stope od zadnjeg dospjelog iznosa s osnova kamatne stope, pa dok se nije u cijelosti "potrošio" iznos priznat konverzijom i u tom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dočim na navedene iznose su tužitelju priznate kamatne od dospijeća svakog pojedinog iznosa do trenutka nastupanja konverzije, osim iznosa koje je tužitelj platio nakon nastupanja posljedica konverzije, na njih je kamata priznata od dospijeća do sklapanja ugovora o konverziji.

37. Sud ovdje napominje da tužitelj nije mogao odbiti isplatu dužnog iznosa, a bez utvrđenja ništetnosti sporne odredbe ugovora, odnosno bez podnošenja tužbe u predmetu kolektivne zaštite potrošača, jer bi u slučaju zakašnjenja ili neplaćanja (pa i djelomičnog) i jedne dospjele mjesečne rate a prema obračunu samog tuženika, tužitelj došao u nepovoljni položaj odnosno tuženik bi aktivirao sredstva, a čime bi i cijela svrha Ugovora o kreditu bila dovedena u pitanje (adaptacija nekretnine za život). Stoga ovaj sud smatra da nema osnova za primjenu čl. 1112. ZOO.

38. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem čl. 1115. ZOO-a od dana isplate svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj čl. 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustila osnovne radnje (pregovaranje u svezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja) a kojim činom je njezino postupanje dovelo do netransparentnosti ugovorne pa i ništetnosti iste, slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.

39. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspijevala sa 71,87% (visina 43,73% i pravni osnov 100 %), a tuženik sa 28,13%, te nakon što se prebiju uspjesi stranaka, tužiteljica je uspjela sa 43,74%. Tužiteljici bi imali pripasti troškovi: sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 24. rujna 2019., 25. studenog 2019., 3. veljače 2020., 1. lipnja 2020. i 23. srpnja 2025., svaki u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištima 3. listopada 2019., 11. prosinca 2019., 10. veljače 2020., 1. listopada 2020. i 23. rujna 2025., svako u iznosu od 250,00 EUR, trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu i žalbu u iznosu od 270,75 EUR, što ukupno iznosi 3.145,75 EUR, te kako je tužiteljica uspijevala sa 43,74%, to joj je dosuđen iznos od 1.375,95 EUR. Međutim, tužiteljici je u cijelosti priznat trošak vještačenja u iznosu o 331,81 EUR, neovisno o uspjehu stranaka u postupku, budući da je radi složenosti predmeta isti bio nužan za utvrđivanje i osnova i visine tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak koji tužiteljici ima pripasti iznosi 1.707,76 EUR.

40. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

41. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

Sisak, 23. listopada 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Borić i Morana Kovač Stanić iz Siska

2. Tuženiku Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba