REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3070/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici MŽ, dipl. iur., zaposlenici tužitelja protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja VŽ, dipl. iur., zaposlenice tužitelja po gen. pun. Su-50/12 i punomoćnice tuženika Dajane Tica, odvjetnice, dana 23. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 9.962,47 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 21.04.2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove, sve to u roku od petnaest dana.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23.10.2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 29.04.2025. tužitelj navodi da je osiguranik tužitelja RŽ stradao kao pješak u prometnoj nesreći dana 16.01.2012. Navedenu nesreću skrivio je CŽ, vozač teretnog vozila, reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police]. Odgovornost osiguranika tuženika pravomoćno je utvrđena u postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu broj Ko-2173/12, a obzirom je isti propustio obratiti pozornost na pješaka RŽ koji se kretao uz desni, zapadni rub kolnika Ulice Josipa Lončara od sjevera u smjeru juga te je prednjim desnim dijelom vozila naletio na pješaka, koji je pao, a uslijed čega je zadobio teške tjelesne povrede. Osiguranik tužitelja vodio je postupak protiv tuženika pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod brojem Pn-4116/12, a koji postupak je pravomoćno okončan. Rješenjem tužitelja broj 77732 od 02.08.2013., osiguraniku tužitelja, RŽ, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda na radu iz predmetnog štetnog događaja. Po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za različito razdoblje nastanka štete za tužitelja, vođeni su postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1523/2015, postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-41/24, te postupci koji su u tijeku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu broj P-2830/2020 te P-6281/22. Daljnjom isplatom mirovine za tužitelja nastaje nova šteta. Tako je tužitelj za razdoblje od 01.05.2022. do 31.03.2025. na ime invalidske mirovine isplatio ukupno 19.924,93 EUR sukladno čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, a obzirom da za predmetni štetni događaj postoji podijeljena odgovornost na strani oba sudionika u omjeru od 50% to tužitelj potražuje iznos od 9.962,47 EUR. Tužitelj je pozvao tuženika da mu naknadi štetu u mirnom postupku odštetnim zahtjevom od 01.04.2025. koji je tuženi zaprimio, ali je isti otklonio. S obzirom na gore navedeno, temeljem članka 161., a u smislu čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

''Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 9.962,47 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 21.04.2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove, sve to u roku od petnaest dana.''

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 20.06.2025. navodi da nije sporno da se dana 16.01.2012. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao RŽ (dalje: osiguranik tužitelja) i CŽ vozač teretnog vozila koje vozilo je na dan predmetne prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Nije sporno, a što tužitelj navodi u tužbi, kako na strani osiguranika tužitelja postoji suodgovornost odnosno doprinos u nastanku predmetne prometne nezgode i štete u omjeru 50%. Sporno je preostalo potraživanje naknade štete koju tužitelj potražuje na ime mirovine koju je isplatio svome osiguraniku koji je zbog ozljede iz ove prometne nezgode umirovljen po osnovi ozljede na radu. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom traženju u cijelosti iz razloga kako slijedi.

3. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu ističući da HZMO-u pripada odšteta prema uvjetima propisanima odredbom članka 27. ZOOP-a. Prema toj zakonskoj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatra se razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju i to u visini razlike invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom na to da u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je osiguraniku HZMO- a pravomoćnom i konačnom odlukom utvrdio invalidska mirovina zbog ozljede na radu tada slijedom navedene zakonske odredbe (članak 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu) tužbeni zahtjev nije osnovan zahtjeva jer nema razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu jer samo kada bi postojala razlika tada bi tuženik, kao društvo za osiguranje, bio u obvezi naknaditi HZMO-u razmjerni iznos mirovine. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa budući je nesporno da je osiguranik tužitelja umirovljen zbog povrede na radu tada je jasno da pravilnom primjenom materijalnog prava treba zaključiti kako ne postoji šteta koju bi tuženik-osiguravajuće društvo mogao biti obvezan naknaditi tužitelju.

4. Tuženik ističe da u ovoj pravnoj stvari odluku treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to članku 27. ZOOP koji uređuje „Subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa budući je nesporno u ovom slučaju da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu to je tužbeni zahtjev neosnovan. Točno je, a što se navodi tužbom, kako je povodom ovoga štetnog događaja tužitelj protiv tuženika pokrenuo nekoliko postupaka radi naknade štete po osnovi isplate mirovine svom osiguraniku RŽ, pri čemu je za istaknuti kako je sa svim traženjima naknade štete tužbeni zahtjev tužitelja odbijen upravo primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a sve kako to tuženik predlaže navedenu materijalno pravnu odredbu primijeniti i u ovoj pravnoj stvari. Tako se ističe kako je tužitelj povodom ove prometne nezgode za ranija razdoblja traženja naknade štete na ime isplaćene mirovine odbijen sa tužbenim traženjima u slijedećim parničnim postupcima:

-Presuda Ts u Zagrebu P-1523/15 od 17.10.2022. potvrđena presudom VTS RH Pž- 4550/2022-2 od 07.11.2022. uz odbijanje prijedloga za dopuštenje revizije HZMO-a rješidbom Vrhovnog suda RH Revd-130/2023-2 od 15.02.2023.

-Presuda Ts u Osijeku P-41/2024-44 od 7.03.2024. potvrđena presudom VTS RH Pž- 2064/2024-2 od 01.07.2024.

-Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-2830/2020-33 od 30.04.2025.

-Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-6281/2022-9 od 16.05.2025.

5. Zaključno, tuženik ističe da nema dvojbe da je u ovoj pravnoj stvari potrebno donijeti odluku primjenom čl. 27. ZOOP-a, pa kako obveza tuženika, kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, tada budući je nesporno da je osiguranik tužitelja umirovljen zbog povrede na radu jasno je da pravilnom primjenom materijalnog prava treba zaključiti kako ne postoji šteta koju bi tuženik-osiguravajuće društvo mogao biti obvezan naknaditi tužitelju. U svakom slučaju tuženik osporava u cijelosti potraživanje tužitelja s obzirom da bi tužitelja po redovnom tijeku stvari za utuženi period (01.05.2022.-31.03.2025.) u svakom slučaju plaćao svom osiguraniku redovnu starosnu mirovinu sve imajući na umu kako je osiguranik tužitelja rođen **.**.1953. pa je notorno da bi 08.12.2018., da nije bilo štetnog događaja, osiguranik tužitelja sa navršenih 65 godina života ostvario pravo na punu starosnu mirovinu. Radi navedenog, svakako je došlo do prekida uzročne veze između štetnog događaja i obveze tužitelja na isplatu mirovine jer bi po samom zakonu s stjecanjem prava osiguranika tužitelja na starosnu mirovinu svejedno tužitelj isplaćivao svom osiguraniku mirovinu koju sada neosnovano regresno potražuje u ovoj pravnoj stvari. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku parnične troškove ovoga postupka.

6. Tužitelj u podnesku od 04.07.2025. u bitnome navodi da se protivi primjeni odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u ovom predmetu, te smatra da se ovdje valjaju primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a protivi se i tvrdnji tuženika da bi korisnik mirovine po redovnom tijeku stvari bio u starosnoj mirovini, a čime dolazi do prekida uzročno – posljedične veze.

7. Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze predložene po strankama, te je izvršio uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-2173/12 od 18.02.2013. (list 5 – 8 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-400/13- 3 od 23.04.2013. (list 9 – 10 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića u predmetu posl.br. Pn-4116/12 od 21.05.2014. (list 11 – 16 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka izrađen u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1523/15 dana 09.05.2022. (list 17 – 24 spisa), potvrdu o provjeri osiguranja kod HUO-a (list 25 spisa), rješenje tužitelja broj 77732 od 02.08.2013. (list 26 – 29 spisa), ispis iz baze podataka tužitelja o primanjima svog osiguranika od 1991. do 2011. (list 30 – 31 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-502-03/12-02/264, URBROJ: 338-21-81-12-5 od 01.10.2012. (list 32 – 33 spisa), prijavu o ozljedi na radu za RŽ (list 34 – 37 spisa), nalaz i mišljenje tužitelja o invalidnosti za RŽ od 13.12.2012. (list 38 – 41 spisa), dopis i mišljenje Samostalnog sektora za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Ministarstva rada i mirovinskog sustava (list 42 – 43 spisa), tablicu tužitelja o isplatama invalidske mirovine za RŽ sa stanjem na dan 01.04.2025. (list 44 spisa), ispis iz baze podataka tužitelja o isplaćenim mirovinskim primanjima RŽ u utuženom razdoblju (list 45 – 66 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku dana 01.04.2025. sa povratnicom (list 67 – 68 spisa) i u dopise tuženika upućene tužitelju dana 04.04.2025. i 09.04.2025. (list 69 – 71 spisa).

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-2173/12 od 18.02.2013. (list 5 – 8 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-400/13- 3 od 23.04.2013. (list 9 – 10 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića u predmetu posl.br. Pn-4116/12 od 21.05.2014. (list 11 – 16 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka izrađen u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1523/15 dana 09.05.2022. (list 17 – 24 spisa), u potvrdu o provjeri osiguranja kod HUO-a (list 25 spisa) i u ispis iz baze podataka tužitelja o primanjima svog osiguranika od 1991. do 2011. (list 30 – 31 spisa), s tim da isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio:

- da je osiguranik tužitelja RŽ ozlijeđen kao pješak u prometnoj nesreći dana 16.01.2012., a u kojoj je sudjelovao i CŽ, kao vozač teretnog vozila, reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika pod brojem police [broj police],

- da je osiguranik tuženika CŽ presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-2173/12 od 18.02.2013. (list 5 – 8 spisa), koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kž-400/13-3 od 23.04.2013. (list 9 – 10 spisa), nađen krivim i kažnjen za izazivanje prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja RŽ,

- da na strani osiguranika tužitelja RŽ postoji suodgovornost odnosno doprinos u nastanku predmetne prometne nezgode i štete u omjeru 50%.

10. Nadalje, a isto među strankama također nije sporno, sud je uvidom u rješenje tužitelja broj 77732 od 02.08.2013. (list 26 – 29 spisa), ispis iz baze podataka tužitelja o primanjima svog osiguranika od 1991. do 2011. (list 30 – 31 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-502-03/12-02/264, URBROJ: 338-21-81-12-5 od 01.10.2012. (list 32 – 33 spisa), prijavu o ozljedi na radu za RŽ (list 34 – 37 spisa), nalaz i mišljenje tužitelja o invalidnosti za RŽ od 13.12.2012. (list 38 – 41 spisa) i u dopis i mišljenje Samostalnog sektora za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti Ministarstva rada i mirovinskog sustava (list 42 – 43 spisa), utvrdio da je:

- rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-502-03/12- 02/264, URBROJ: 338-21-81-12-5 od 01.10.2012. (list 32 – 33 spisa) osiguraniku tužitelja RŽ ozljeda pretrpljena u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nesreći od 16.01.2012.) priznata kao ozljeda na radu,

- da je rješenjem tužitelja broj 77732 od 02.08.2013. (list 26 – 29 spisa) osiguraniku tužitelja RŽ priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13.12.2012., a zbog toga jer je kod njega zbog ozljede na radu zadobivene u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nesreći od 16.01.2012.) nastupila opća nesposobnost za rad.

11. Uvidom u tablicu tužitelja o isplatama invalidske mirovine za RŽ sa stanjem na dan 01.04.2025. (list 44 spisa) i u ispis iz baze podataka tužitelja o isplaćenim mirovinskim primanjima RŽ u utuženom razdoblju (list 45 – 66 spisa), a što također međi strankama nije sporno, sud je utvrdio da je tužitelj za razdoblje od 01.05.2022. do 31.03.2025. (ovdje utuženo razdoblje) na ime invalidske mirovine svom osiguraniku RŽ isplatio ukupno 19.924,93 EUR.

12. Uvidom u dopis tužitelja upućen tuženiku dana 01.04.2025. sa povratnicom (list 67 – 68 spisa) i u dopise tuženika upućene tužitelju dana 04.04.2025. i 09.04.2025. (list 69 – 71 spisa) sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratio tuženiku sa zahtjevom da mu isplati ovdje utuženo potraživanje, a koji zahtjev je tuženik otklonio kao neosnovan, pozivajući se na primjenu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

13. Dakle, a na temelju ovako provedenih i ocjenjenih dokaza, sud je utvrdio da je osiguranik tužitelja RŽ ozlijeđen u prometnoj nesreći od 16.01.2012., s tim da su za nastanak iste suodgovorni osiguranik tuženika i osiguranik tužitelja, svaki u omjeru od 50%, da je osiguraniku tužitelja RŽ ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nesreći priznato kao ozljeda na radu, da je RŽ tužitelj svojim rješenjem broj 77732 od 02.08.2013. (list 26 – 29 spisa) priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13.12.2012., a jer da je kod njega zbog ozljede na radu zadobivene u predmetnom štetnom događaju (prometnoj nesreći od 16.01.2012.) nastupila opća nesposobnost za rad, te da je tužitelj na ime invalidske mirovine svom osiguraniku RŽ isplatio ukupno 19.924,93 EUR u ovdje utuženom razdoblju od 01.05.2022. do 31.03.2025.

14. Imajući u vidu da je sporni odnos stranka u ovom predmetu trajao u razdoblju od 01.05.2022. do 31.03.2025., a jer je tada tužitelju nastala šteta isplatom invalidske mirovine RŽ, te kako tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika CŽ, to se odštetna odgovornost tuženika (tj. odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju) procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), s tim da je isti stav izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/18 od 25.08.2020. i Rev 954/22 od 25.01.2023.

15. Neosnovano smatra tužitelj da se ovdje primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO), koji je bio na snazi u razdoblju od 01.05.2022. do 31.03.2025., odnosno odredbe čl. 161. i 164. ZOMO-a, a sve stoga jer, kako je već izneseno, tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika, pa se postojanje i opseg odštetne odgovornosti tuženika procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju ZOOP-a. Naime, između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Upravo je čl. 8. st. 1. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP.

16. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a određeno je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP-a određeno je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a određeno je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

17. Dakle, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe čl. 27. ZOOP-a i utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu (tj. da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.05.2022. do 31.03.2025. isplaćivao invalidsku mirovinu svom osiguraniku RŽ, a kojemu je priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju - prometnoj nesreći od 16.01.2012., za nastanak koje je u omjeru od 50% odgovoran osiguranik tuženika CŽ i koja nesreća je osiguraniku tužitelja JŽ priznata kao ozljeda na radu), to je sud utvrdio da je tuženik temeljem odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku RŽ, a koja stvarna šteta se utvrđuje primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

18. Kako tužitelj, a na kojemu je temeljem odredbi čl. 219. st. 1. i čl. 221. a ZPP-a, teret dokazivanja, nije dostavio niti preložio niti jedan dokaz na okolnost utvrđivanja stvarne štete sukladno odredbi 27. st. 3. ZOOP-a u ovom slučaju, odnosno nije dokazao da uopće postoji pozitivna razlika između iznosa između pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojom osiguraniku zbog povrede na radu, to je sud utvrdio da, a primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, ne postoji pozitivna razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju, pa stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a u korist tužitelja, a na teret tuženika, radi čega je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I.

19. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti. Tuženiku je kao potreban priznat i dosuđen trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku. Trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora, te je tuženiku priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja koji se sastoji od sastava odgovorna na tužbu (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištu od 24.09.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 200 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 400,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR, to ukupno iznosi 500,00 EUR, te je upravo ovaj iznos sud dosudio tuženiku kao u izreci ove presude u točci II. Sud je tuženiku temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos dosudio i zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, a visina kamatne stope određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) jer se radi o "ostalim" odnosima.

U Zagrebu, dana 23. listopada 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika