Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1047/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja ČS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Martini Furlan Marjanović, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 2. listopada 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika Nikoline Karpati, odvjetnice iz Osijeka, odlukom objavljenom 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

l. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007., sklopljenog dana 24. travnja 2007., između Slavonske banke d.d. Osijek, Osijek, Kapucinska 29, pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, i tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovjerenog po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, pod brojem: Ov-9.687/07 dana 25. travnja 2007., i to:

- u čl. 2.: „...CHF… po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; - u čl. 3. t.2.: „…u kunskoj protuvrijednosti…CHF“;

- u čl. 3. t.3.: „…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća“;

- u čl. 3. t.4.: „…Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“;

- u čl. 4.: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru“;

- u čl. 19.: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus).“;

- u čl. 24.: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“

ll. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa s osnove tečajne razlike isplati iznos od 4.214,06 EUR sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 207,31 EUR od 14. svibnja 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. lipnja 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 10. srpnja 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 8. kolovoza 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. rujna 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. listopada 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 14. studenoga 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. prosinca 2007.,

- na iznos od 5,56 EUR od 14. siječnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 13. veljače 2008..,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. ožujka 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. travnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 13. svibnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 11. lipnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 9. srpnja 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 8. kolovoza 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 9. rujna 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 14. listopada 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 12. studenoga 2008.,

- na iznos od 5,56 EUR od 10. prosinca 2008.,

- na iznos od 11,12 EUR od 14. siječnja 2009.,

- na iznos od 11,12 EUR od 11. veljače 2009.,

- na iznos od 11,12 EUR od 11. ožujka 2009.,

- na iznos od 11,12 EUR od 9. travnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 12. svibnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. lipnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. srpnja 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 13. kolovoza 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 14. rujna 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 14. listopada 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. studenoga 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. prosinca 2009.,

- na iznos od 22,16 EUR od 15. siječnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 10. veljače 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. ožujka 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 12. travnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. svibnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 10. lipnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 9. srpnja 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 11. kolovoza 2010.,

- na iznos od 22,12 EUR od 10. rujna 2010.,

- na iznos od 22,07 EUR od 11. listopada 2010.,

- na iznos od 21,93 EUR od 9. studenoga 2010.,

- na iznos od 22,16 EUR od 13. prosinca 2010.,

- na iznos od 21,59 EUR od 12. siječnja 2011.,

- na iznos od 21,45 EUR od 10. veljače 2011.,

- na iznos od 21,43 EUR od 9. ožujka 2011.,

- na iznos od 66,56 EUR od 12. travnja 2011.,

- na iznos od 62,45 EUR od 24. svibnja 2011.,

- na iznos od 80,73 EUR od 21. lipnja 2011.,

- na iznos od 83,33 EUR od 21. srpnja 2011.,

- na iznos od 101,69 EUR od 8. kolovoza 2011.,

- na iznos od 97,93 EUR od 26. rujna 2011.,

- na iznos od 85,55 EUR od 7. listopada 2011.,

- na iznos od 88,51 EUR od 8. studenoga 2011.,

- na iznos od 79,06 EUR od 8. prosinca 2011.,

- na iznos od 87,31 EUR od 11. siječnja 2012.,

- na iznos od 91,07 EUR od 8. veljače 2012.,

- na iznos od 101,79 EUR od 12. ožujka 2012.,

- na iznos od 80,53 EUR od 11. travnja 2012.,

- na iznos od 90,11 EUR od 11. svibnja 2012.,

- na iznos od 92,04 EUR od 14. lipnja 2012.,

- na iznos od 90,74 EUR od 13. srpnja 2012.,

- na iznos od 90,19 EUR od 14. kolovoza 2012.,

- na iznos od 88,89 EUR od 14. rujna 2012.,

- na iznos od 83,47 EUR od 15. listopada 2012.,

- na iznos od 87,36 EUR od 15. studenoga 2012.,

- na iznos od 87,34 EUR od 14. prosinca 2012.,

- na iznos od 96,99 EUR od 15. siječnja 2013.,

- na iznos od 87,35 EUR od 15. veljače 2013.,

- na iznos od 87,38 EUR od 15. ožujka 2013.,

- na iznos od 87,37 EUR od 15. travnja 2013.,

- na iznos od 87,36 EUR od 15. svibnja 2013.,

- na iznos od 87,36 EUR od 14. lipnja 2013.,

- na iznos od 998,86 EUR od 16. srpnja 2013., do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. g po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

lll. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.933,83 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Iz tužbe i priloga dostavljenih uz istu u bitnom proizlazi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikovim pravnim prednikom kao kreditorom sklopio dana 24. travnja 2007. Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007, dalje u tekstu: Ugovor. Tuženik je Ugovorom tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 26.300,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u mjesečnim obrocima u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja, na rok od 7 godina, s tim da je ugovoreno da se redovne kamate za cijelo vrijeme otplate obračunavaju prema promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Odredbe Ugovora u kojima je ugovoreno vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF i odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu koju jednostrano tijekom otplate može mijenjati tuženik svojom Odlukom, tužitelj smatra u cijelosti ništetnim, jer prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju omogućio da o istima pregovara niti je tužitelju pružio dovoljno informacija o rizicima koji proizlaze iz tih odredbi. Pri tom se tužitelj poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je u djelu utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014, odnosno koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u djelu ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli. Zbog ugovaranja ništetnih odredbi tužitelj smatra da je tuženiku do konačne otplate kredita preplatio dugovani iznos. Temeljem svega navedenog traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos, s tim da je zadržao pravo da naknadno specificira tužbeni zahtjev nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Osporava da bi odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bile ništetne. Smatra da su ugovorne strane dobrovoljno prema procjeni vlastitih interesa pristale na rizik promjenjivosti tečaja i kamatne stope, a što proizlazi iz činjenice da je tuženik u vrijeme zaključenja Ugovora nudio kredite s valutnom klauzulom u različitim valutama koje su sadržavale različite uvjete te je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost izbora. Tužitelj je, nakon što je od strane tuženika upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kredit, odabrao valutnu klauzulu u CHF čime je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Istaknuo je prigovor zastare te je naglasio da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor sa Slavonskom bankom d.d., a ne sa tuženikom te da tuženik kao pravni slijednik Slavonske banke d.d. ne može biti odgovoran za obveze svog pravnog prednika. Također je naglasio da se presude iz kolektivnog spora "Potrošač" ne odnose na Slavonsku banku d.d. već na njenog slijednika Hypo Alpe Adria Bank d.d. pa zbog toga smatra da se tužitelj ne može s uspjehom pozivati na utvrđenja iz tog spora.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio nakon što je tuženik dostavio na sudski spis dokumentaciju nužnu za izračun razlike preplate u podnesku zaprimljenom 13. lipnja 2025. (str. 504-508 spisa).

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja na okolnost mogućnosti pregovaranja o spornim odredbama, informacijama koje je dobio u obliku pojašnjenja o rizicima koji proizlaze iz sklapanja ugovora s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom te na okolnost ima li isti, u konkretnom slučaju, svojstvo potrošača. Provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja visine preplate po kreditu. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana dokumentaciju sadržanu u spisu i to u: Ugovor o nenamjenskom kreditu na str. 8-16 spisa, zahtjev za dostavu podataka sa preslikama povratnice str. 18-20 spisa, potvrda o uplati na str. 130-133, izjava svjedoka na kojoj je potpis ovjeren kod javnog bilježnika str. 469-473 spisa, otplatni plan na str. 479-481 spisa, obavijest o promjeni kamatne stope str. 482-483 spisa, otplatni plan str. 485-486 spisa, obavijest o promjeni kamatnih stopa na str. 487, pregled prometa po kreditu uz specifikaciju uplata na str. 488-500, potvrda o uplati str. 521, nalaz sudskog vještaka na str. 524-540 spisa, račun vještaka na str. 541-542 spisa.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim djela ugovornih odredbi kojima se otplata kredita vezuje uz neizvjestan tečaj valute švicarskog franka, odnosno dijela ugovornih odredbi kojima se kamatna stopa određuje jednostranom odlukom tuženika o kamatnim stopama i visini naknada za usluge tuženika, kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. Među strankama nije sporno da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor (str. 8-15 spisa) te da je isti potvrđen 25. travnja 2007. po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka, pod poslovnim brojem: OV-9.687/07. Također nije sporno da je temeljem Ugovora tuženikov pravni prednik Slavonska banka d.d. odobrio tužitelju isplatu namjenskog kredita za kupnju osobnog vozila i plaćanje premije osiguranja u iznosu 26.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita s rokom otplate 7 godina. Nije sporno niti da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu, kao i kamatna stopa prema jednostranoj odluci tuženikovih pravnih prednika, te da je kredit otplaćivan u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća anuiteta. Nesporno je i da je tužitelj u međuvremenu predmetni kredit u cijelosti otplatio te da nije za vrijeme otplate kredita provedena konverzija istog. Nesporno je da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. s kojom je tužitelj sklopio predmetni Ugovor jer, osim što je navedena činjenica općepoznata, istu tuženik nije niti osporavo tijekom postupka.

7. Među strankama je sporno ima li tužitelj status potrošača u predmetnom ugovornom odnosu, je li ništetan dio odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka i promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženikovih pravnih prednika o kamatnim stopama i naknadama. Također je sporno, može li tuženik odgovarati za obveze njegovog pravnog prednika Slavonska banka d.d. te mogu li se utvrđenja iz odluka donesenih u sporu "Potrošač" primijeniti i na konkretni ugovorni odnos. Sporno je također ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita u slučaju utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, a s tim u vezi sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje su među strankama nesporne pa ih sud zbog toga ne smatra u bitnome ponavljati.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao radi kupnje osobnog automobila. Zaposlio se 2007. u HEP d.d. te mu je trebao osobni automobila za odlaske i povratke s posla. Sviđao mu se automobil Opel Astra pa se je obratio auto kući PSC Osijek. Ponudili su mu financiranje putem kredita kod Slavonske banke d.d. te mu je ponuđeni kredit bio prihvatljiv jer je otplatna rata tad iznosila oko 1.300,00 kuna dok su mu primanja bila 6.500,00 kuna. Ugovor je prije potpisa i ovjere kod javnog bilježnika pročitao, nisu mu pojašnjavali pojedine odredbe ugovora niti je mogao utjecati na sadržaj odredbi jer je dobio na potpis unaprijed sročeni ugovor. Po struci je elektro-monter znao je da je u to vrijeme CHF bio stabilan valuta, niti dan danas ne zna pravo značenje pojma valutna klauzula, bilo mu je poznato da kod promjenjive kamatne stope može doći do promjene u visini otplatne rate. Naglasio je da nije mogao u to vrijeme birati valutu kredita jer je financiranje bilo moguće jedino kreditom u CHF. Cjelokupni iznos kredita potrošio je za kupnju osobnog automobila koji je koristio isključivo za odlaske i povratke s posla i osobne svrhe. Nikad nije bio obrtnik, niti se je bavio kakvom slobodnom djelatnošću jer kao zaposlenik HEP-a d.d. u slobodno vrijeme ne smije obavljati nikakav drugi posao. U početku je otplatna rata iznosila oko 1.300,00 kuna, kasnije je rasla do čak 2.400,00 kuna što je predstavljalo znatno opterećenje za njegove financijske obveze jer se tad oženio i dobio dijete.

9.1. Sud u cijelosti smatra vjerodostojnim i životnim iskaz tužitelja, jer je isti dan jasno i okolnosno. Uz to treba naglasiti da je iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na samo sklapanje ugovora i njegovu formu u skladu sa sadržajem ugovora (str. 8-16 spisa), jer iz istog proizlazi da je sastavljen na unificiranom obrascu (memorandumu) koji je koristio tuženik za sklapanje istovrsnih ugovora, u kojemu su odredbe u većem dijelu strogo formalne te se u istima mijenjaju samo osnovni podaci o korisniku kredita, iznosu kredita i roku otplate.

10. Iz Nalaza i zaključka sudskog vještaka DV consulting d.o.o. od 28. srpnja 2025. (str. 524-540 spisa), proizlazi da je tuženik za vrijeme otplate kredita mijenjao stopu redovne kamate, kao i tečaj valute CHF u odnosu na početni otplatni plan. Na taj način, a vezano isključivo za tečajnu razliku u otplati anuiteta, koja je predmet ovog spora, tuženik je od tužitelja po kreditu naplatio 4.214,06 eura više od utvrđenog početnim otplatnim planom, a što je razvidno iz zaključka (str. 537 spisa) i tabelarnog prikaza (str. 532 spisa- razlika po godinama i 533-536 spisa- razlika po mjesecima i godinama otplate). Pri tome treba naglasiti da je iz nalaza razvidno da vještak nije niti za jedan mjesec otplate kredita evidentirao tzv. negativne razlike. To znači da tijekom otplate kredita tečaj niti u jednom mjesecu nije bio niži od početno ugovorenog. Vještak je u Nalazu razdvojio iznose preplate koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, tako da po toj osnovi preplata iznosi ukupno 1.075,49 eura pa je na taj način isti isključio iz naprijed navedenog zbirnog iznosa preplate tečajne razlike, utjecaj promjenjive kamatne stope.

10.1. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti izrađen sukladno zadatku suda te je dan u skladu s pravilima struke jasno i određeno. Neosnovano je tuženikovo prigovaranje da je vještački nalaz u cijelosti zasnovan na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksni tečaj, jer se taj prigovor svodi na prigovore pravne ocjene spora o kojima vještak ne odlučuje. Vještak je nalaz i zaključak dao u skladu i u okviru zadatka koji mu je postavio sud i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj Sud.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., na koju se tužitelj poziva u tužbi, utvrđeno je da je i ovdje tuženikov pravni prednik Hypo Alpe Adria Bank d.d. u razdoblju od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. To stoga što je ugovarana valuta uz koju je vezana glavnica CHF, kao i promjenjiva kamatna stopa, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećih odredbi čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09; dalje ZZP/07). ). U dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019. odbijena revizija tuženika. U dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., s tim da je u tom djelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. odbijena revizija tuženika.

12. Iz čl. 502. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz prethodno citiranog članka proizlazi iz čl. 502. c ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Posljedice ništetnosti proizlaze iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) kojim je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Zaključno treba naglasiti da iz čl. 324. st. 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, s tim da identično proizlazi i iz čl. 87. st. 2. ZZP/03. Štoviše iz čl. 324. st.2. ZOO-a proizlazi da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. ZPP-a, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

15. Prije svega treba naglasiti da ne mogu biti osnovani navodi prema kojima pravna shvaćanja navedena u presudama iz spora ''potrošač'' nisu primjenjiva na ovaj konkretan spor, obzirom da je osnovni ugovor o kreditu sa tužiteljem sklopila Slavonska banka d.d., koja nije bila stranka u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012.. To stoga što pripajanje trgovačkog društva predstavlja statusnu promjenu na strani pripojenog društva kojom dolazi do prijenosa cijele imovine pripojenom društvu te pripajanjem preuzimatelj pripojenog društva (a u ovom slučaju je to upravo tuženik) sukladno odredbi čl. 549. u vezi čl. 512. Zakona o trgovačkim društvima (''Narodne novine'' broj: 111/1993., 34/1999., 51/2000.,118/2003.,107/2007.,146/2008., 137/2009., 152/2011., 111/2012. i 68/2013.) odgovara za obveze tog trgovačkog društva. Navedene činjenice pravnog sljedništva od Slavonske banke d.d. preko Hypo Alpe Adria bank d.d. do Addiko bank d.d. opće su poznate te ih tuženik tijekom postupka nije uopće osporavao.

16. Budući je tužitelj pokrenuo ovu parnicu nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača provedenog pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, isti je ovlašten temeljem čl. 502.c ZPP-a pozvati se na pravna utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i ovaj Sud u predmetnoj parnici vezan tim pravnim utvrđenjem. Po stavu ovog Suda sama činjenica što je tužitelj kredit otplatio u cijelosti nije zapreka da se isti poziva na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Ugovoru temeljem utvrđenja iz pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu. Naime, prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se pa se na ništetnost ugovora ili pojedine njegove ugovorne odredbe može pozivati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj, kao stranka Ugovora to u svakom slučaju jeste i za navedeno ima pravni interes budući da traži i povrat danog u izvršenju predmetnih ništetnih ugovornih odredbi.

17. Navedeni zaključci, koji se odnose na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ne znače apsolutno isključenje mogućnosti da tuženik u pojedinačnoj parnici dokazuje da se konkretni ugovor ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja i stavovi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Međutim, tuženik u provedenom postupku nije dokazao da tužitelj nema svojstvo potrošača ili da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ipak nisu identične onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora ipak bile razumljive za potrošača i da se o njima prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, a slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Iz iskaza tužitelja saslušanog u dokaznom postupku te iz samog Ugovora proizlazi da je kredit odobren strogo namjenski radi kupnje osobnog automobila koji je tužitelj koristio za osobne potrebe. Isti cijelo vrijeme radi kod poslodavca HEP d.d. (Hrvatska elektroprivreda d.d.) te nikad nije imao obrt niti se ikad bavio bilo kakvom drugom slobodnom djelatnošću pa stoga automobil nije mogao niti koristiti u nikakve druge svrhe. Iz svega toga proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u konkretnom ugovornom odnosu. Nadalje, tužitelj je izjavio da mu djelatnici tuženikovog pravnog prednika, odnosno djelatnici autokuće koja je s tuženikovim pravnim prednikom dogovorila financiranje putem kredita nisu ništa pojašnjavali vezano za same odredbe Ugovora, rizike i slično. U takvim okolnostima treba naglasiti da ne bi bilo dostatno niti da su tužitelju sporne odredbe i rizici valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora pojašnjeni samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive. Tuženikov pravni prednik je tužitelju trebao pružiti potpune informacije temeljem kojih je tužitelj suštinski mogao shvatiti značenje odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. To je isti mogao samo da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojim se sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima, a isti očito to nije omogućio jer je prema izjavi tužitelja istom predao na potpis unaprijed sročeni ugovor koji da je tužitelj odbio potpisati tad ne bi realizirao kredit. Na taj način je tuženik preko svog pravnog prednika suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, u smislu u vrijeme sklapanja Ugovora važeće odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koja je odredba u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14, 110/15 i 14/19).

18. Slijedom navedenog, polazeći od utvrđenja iz kolektivnog spora provedenog u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012, koji obvezuje i ovaj Sud temeljem citirane odredbe čl. 502.c ZPP-a, kao i činjenice da tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora nisu identična onim odredbama koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, proizlazi da je u konkretnom slučaju ništetan onaj dio odredbi ugovora, koji se odnosi na valutnu klauzulu kojom se otplata anuiteta veže uz neizvjestan tečaj CHF koji će važiti na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, odnosno koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika. Stoga je sud odlučio kao u izreci pod I.

19. Ništetnost djela predmetnih odredbi Ugovora zbog razloga iz citiranog čl. 324. ZOO-a te odredbe čl. 87. st. 2. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, nije za sobom povukao ništetnost cijelog Ugovora. To znači da nije ništetan preostali dio odredbi Ugovora pa s obzirom na to i s obzirom da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetne ugovorne odredbe, visinu preplate zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, bilo je moguće utvrditi jedino na način da je ugovorena otplata u kunskoj protuvrijednosti CHF prema tečaju važećem na dan korištenja (isplate) kredita. U tom smislu je sud i dao zadatak sudskom vještaku te je isti polazeći od tečaja u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan korištenja (isplate) kredita izračunao preplatu. Konačno postavljeni tužbeni zahtjev u skladu je sa Nalazom i zaključkom sudskog vještaka.

20. Utvrđeni preplaćeni iznos, koji predstavlja ono što je tuženik od tužitelja primio po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti tužitelju temeljem čl. 323. ZOO-a, kao i po odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a, jer je preplaćeni iznos ujedno dio imovine tužitelja koji je bez valjane osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu prešao u imovinu tuženika. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove tada se moraju vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, čl. 1115. ZOO-a. Dakle, kako je tuženik po svojim pravnim prednicima temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, svojom jednostranom odlukom naplatio više nego što bi mu pripadalo da takve odredbe nije bilo, to tužitelju pripada pravo tražiti povrat više plaćenog po osnovi promjene tečaja sa zateznim kamatama od dana kad je svaki pojedini iznos preplaćen, budući su tuženikovi pravni prednici pa samim tim i tuženik, nepošteni stjecatelji koji su znali za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje ujedno predstavljaju cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. Tuženik je odgovoran za obveze koje su prouzročili njegovi pravni prednici zbog razloga pobliže navedenih u točki 15. obrazloženja ove Presude pa je slijedom svega navedenog sud odlučio kao u izreci pod II..

21. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovan. Naime, budući postavljeni tužbeni zahtjev predstavlja restitucijski zahtjev iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, slijedom toga rok zastare za predmetnu tražbinu iznosi pet godina (opći rok zastare), s tim da zastara te tražbine ne počinje teći prije nego što je utvrđena ništetnost ugovora ili neke njegove ugovorne odredbe, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede pitanja zastare restitucijskih zahtjeva. Pritom treba naglasiti da navedeno pravno shvaćanje u potpunosti koincidira i sa pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Suda EU donesenim u spojenim predmetima C- 776/19 do C-782/19, prema kojima potrošač koji je sklopio zajam izražen u stranoj valuti i nije bio svjestan nepoštenosti ugovorne odredbe uključene u taj ugovor o zajmu ne može biti izložen roku zastare za povrat iznosa plaćenih na temelju te ugovorne odredbe. Polazeći od navedenog u svim predmetima u kojima se, na temelju čl. 502.c. ZPP-a, primjenjuje pravno shvaćanje iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu

- jer je tek sa donošenjem tih presuda potrošač stekao saznanje o nepoštenosti, a time i o ništetnosti tih ugovornih odredbi. To nadalje znači da rok zastare, kada je riječ o tražbini preplate s osnova ništetne ugovorne odredbo o valutnoj klauzuli, počinje teći od 14. lipnja 2018.. To stoga što je presuda iz kolektivne tužbe, koju je donio Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 dana 04. srpnja 2013. postala pravomoćna u djelu koji se odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj:

Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.. Predmetnu tužbu u ovom postupku tužitelj je podnio 13. lipnja 2023. putem punomoćnika odvjetnika predajom pošiljke sustavu za komunikaciju sa sudovima elektronskim putem. Dakle, tražbina tužitelja s osnove preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli nije u zastari, jer rok zastare od pet godina nije istekao do navedenog dana kada je pokrenuta predmetna parnica. Tužitelj nije tražio povrat preplate koja je nastala zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pa je stoga u tome dijelu bespredmetno odlučivati o zastari.

22. U odnosu na tuženikovo isticanje da je tužbeni zahtjev neodređen i nejasan, odnosno njegovo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, treba naglasiti da je sudska praksa u vrijeme podnošenja tužbe bila malobrojna i neujednačena, kako u pogledu pitanja zastre za istovrsne sporove tako i u pogledu osnovanosti meritornih zahtjeva. U takvim okolnostima, a što je općepoznata činjenica, pred sam istek roka zastare općinskim sudovima u Republici Hrvatskoj podneseno je na desetke tisuća istovrsnih tužbi od strane potrošača. Zbog svih tih okolnosti, kao i zbog činjenice da tužitelju nije bila dostupna sva dokumentacija vezana za predmetni kredit, isti nije mogao u vrijeme podnošenja tužbe postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, koji je postavio tek kasnije kad je tuženik dostavio svu potrebnu dokumentaciju, a što je u skladu sa čl. 186. b. st. 2 ZPP-a.. Stoga su neosnovani navodi tuženika, istaknuti u odgovoru na tužbu prema kojima je tužbeni zahtjev nejasan i nepotpun. S navedenim u vezi treba naglasiti da je i prema stavu zauzetom na sastanku Predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova, broj Su IV- 162/2021 od 26. studenog 2021., dopuštena preinaka u predmetima po tužbama korisnika kredita nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

23. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st 1. ZPP-a, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23, dalje Č. Pri tome treba naglasiti da vrijednost predmeta spora, naznačena u tužbi u iznosu od 3.000,00 eura te iznos u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (str. 504-508 spisa) u iznosu od 4.214,06 eura, nisu od utjecaja na troškove postupka jer je Tarifom ( Tbr. 7.1.) za raspon vrijednosti predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura propisana ista nagrada od 100 bodova.

Tužitelju, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici priznati su troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to kako slijedi:

- trošak sastava tužbe (str. 1-6 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 7.1.Tarife,

- trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2023. (str. 128-129 spisa), koji spada u kategoriju ostalih podnesaka u iznosu od 50,00 eura(25 bodova x 2,0 eura), a što je u skladu s Tbr. 8.4. Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 2. travnja 2024. (str. 415-420 spisa) u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer se u tom podnesku tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu,

- trošak sastava podneska od 16. kolovoza 2024. (str. 466 spisa), koji spada u kategoriju ostalih podnesaka u iznosu od 50,00 eura(25 bodova x 2,0 eura), a što je u skladu s Tbr. 8.4. Tarife,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 13. lipnja 2025. (str. 504-508 spisa, u iznosu od 200,00 eura (100 bodova x 2,0 eura) temeljem Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife jer je u tom podnesku tužitelj specificirao tužbeni zahtjev,

- trošak sastava podneska od 16. srpnja 2025. (str. 520 spisa), koji spada u kategoriju ostalih podnesaka u iznosu od 50,00 eura(25 bodova x 2,0 eura), a što je u skladu s Tbr. 8.4. Tarife jer je uz taj podnesak dostavljena potvrda o uplati predujma za financijsko- knjigovodstveno vještačenje,

- trošak sastava podneska od 12. rujna 2025. (str. 551 spisa), koji spada u kategoriju ostalih podnesaka u iznosu od 50,00 eura (25 bodova x 2,0 eura), a što je u skladu s Tbr. 8.4. Tarife,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištima održanima 30. rujna 2024., 26. lipnja 2025. i 2. listopada 2025. u iznosima od 100 bodova za svako ročište ili ukupno 300 bodova za tri ročišta što množenjem s vrijednosti boda od 2,0 eura ukupno iznosi 600,00 eura, a što je u skladu s Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife.

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (50 bodova x 2,00 eura) a što je u skladu s Tbr. 9.3. u vezi s Tbr. 7.1.Tarife.

Slijedom navedenog, tužitelju su za radnje punomoćnika, koje su po ocjeni ovog Suda bili nužne za uspjeh tužitelja u ovoj parnici temeljem Tarife priznati troškovi u zbirnom iznosu od 1.500,00 eura. Tužitelju je pored navedenih troškova punomoćnika priznat i stvarni trošak plaćenog predujma za vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke u iznosu od 400,00 eura, budući je taj iznos i isplaćen vještaku prema računu (str. 541 spisa), a vještačenje je bilo nužno za utvrđivanje visine preplate. Također tužitelju je priznat i zatraženi iznos za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 33,83 eura (stvarno plaćeno 38,23 eura prema računu str. 130 spisa). Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak u iznosu od 1.933,83 eura.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 23. listopada 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku po punomoćniku