Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2493/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i mr.sc. Zrinke Tironi kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanoga po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2025., pod poslovnim brojem Pn-1348/2021, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. srpnja 2025., pod poslovnim brojem Pn- 1348/2021 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.035,31 EUR (preko iznosa od 1.039,81 EUR do 2.075,20 EUR) s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu koja u izreci glasi:

"I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete 2.075,20 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.903,37 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 15. srpnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 28. prosinca 2020. do 10. siječnja 2021., kao neosnovanim."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik osporavajući presudu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 1.035,31EUR (preko iznosa od 1.039,81 EUR do 2.075,20 EUR) s pripadajućim kamatama, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji žalbeni razlozi su propisani odredbom članka 353 stavak 1 točka 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom da se presuda u osporenom dijelu ukine ili podredno preinači u skladu sa žalbenim navodima uz obvezu tužitelju naknaditi troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim je predložio odbiti žalbu, potvrditi prvostupanjsku presudu i obvezati tuženika na naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu nije osnovan.

6. Predmet postupka između stranaka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.075,20 EUR s kamatama od 11. siječnja 2021. do isplate.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na pravu oštećenika na naknadu štete koju je pretrpio kao vozač osobnog automobila na kojeg je tegljačem s prikolicom (tzv. skup vozila) naletio tuženikov osiguranik.

8. U tijeku postupka između stranka nije bila prijeporna pasivna legitimacija i štetni događaj, činjenica da se tužitelj prethodno obratio tuženiku 11. siječnja 2021. kao i da je tuženik platio tužitelju 1.501,36 EUR (11.312,00 kn) 6. travnja 2021.

9. Pred prvostupanjskim sudom, a i sada u fazi žalbenog postupka, je bilo sporno postoji li tužiteljeva suodgovornost, te kolika je visina štete.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio ( a tuženik u žalbi ne osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja):

- kako se prometna nezgoda dogodila na način da je tzv. skup vozila osiguranika tuženika prednjim dijelom vučnog vozila naletio na stražnji lijevi bočni dio vozila tužitelja u predjelu vrata i zadnje lijeve bočne stranice,

- kako se mjesto sudara vozila tužitelja i skupa vozila nalazilo se oko 1,6 m duboko u desnoj prometnoj traci južnog kolnika DC–08 kojom se kretalo vozilo tužitelja,

- kako je skup vozila bez zaustavljanja ušao u raskrižje, iako postoji postavljen znak STOP, oko 1,4 s prije sudara, dolazeći tužitelju s desne strane, kada se vozilo tužitelja nalazilo udaljeno oko 23 m od mjesta sudara s brzinom kretanja od oko 59,2 km/h,

- kako bi tužitelj radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 44 km/h,

- kako vozač skupa vozila nije poštovao prometnu signalizaciju i znak "STOP– obavezno zaustavljanje" i zaustavio svoje vozilo ispred raskrižja, okretanjem glave u desnu stranu bi vidio nailazak vozila tužitelja koji se kretao DC–08 i imao prednost prolaska raskrižjem, pa da je ostao zaustavljen i propustio vozilo tužitelja da prođe raskrižjem, do ovog štetnog događaja ne bi došlo,

- kako na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja, prema zapisniku o očevidu, brzina kretanja vozilima je bila ograničena na 50 km/h.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je osiguranik tuženika je postupio suprotno čl. 34. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20 - dalje u tekstu ZOSPC), kojim je propisano da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba, te čl. 45. ZOSPC kojim je propisano da je vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, što nije učinio radi čega je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i sud nije utvrdio doprinos tužitelja nastanku istog.

12. Zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, zaista ZOSPC , kao ranije važeći prometno pravni propisi ističe postulat takozvane defenzivne vožnje. Zato se u mnogobrojnim odredbama propisuje potreba oprezne vožnje kako bi se spriječilo da drugi sudionik u prometu koji krši prometne propise izazove nezgodu, odnosno da do prometne nezgode uopće dođe. Tako je, između ostalog, odredbom članka 58 stavak 1. ZOSPC-a propisano kako vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. Ova odredba je propisana prije svega kako bi vozač koji se kreće cestom s prednošću prolaska (ili zbog prometnih znakova ili zbog pravila "desne ruke") pravovremeno mogao poduzeti radnje ako bi iznenada i to s desen strane gledajući kretanje tog vozača došlo do kršenja pravila prolaza. U konkretnoj situaciji na tužitelja je naletio tuženikov osiguranik, i to na tužiteljevu lijevu stranu, što znači da je tuženikov osiguranik prešao najmanje širinu jedne prometne trake pa je potpuno jasno kako je tuženikov osiguranik isključivo odgovoran za nastanak štete.

14. Glede visine štete prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako su kod tužitelja po završenom kirurškom liječenja s kirurškog aspekta zaostali povremeni bolovi u području desne strane prsnog koša,

- kako je tužitelj je na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Poremećaja prilagodbe (F43.2),

- kako je tužitelj pretrpio fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti koje se ogledaju u povremenim bolovima prilikom dubljeg disanja, kihanja i kašljanja, kod težih fizičkih napora koji zahtijevaju dublje i brže disanje,

- kako je tužitelju tuđa pomoć pružana od strane ukućana, a nakon napuštanja bolničkog u trajanju 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno pri uobičajenim kućanskim poslovima, pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta po odredbi članka 19. st. 2. u svezi odredbe članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 – u daljnjem tekstu ZOO).

16. Ujedno je prvostupanjski sud zaključio kako tužitelju pripada i pravo na naknadu imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

17. Cijeneći sve okolnosti štetnog događaja, posljedica, dobi tužitelja (u vrijeme štetnog događaja 53 godine), tijek liječenja i neugodnosti koje je imao tijekom liječenja, te cijeneći Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5) prvostupanjski sud je zaključio kako tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete (koju je bezpotrebno razdvajao po pojedinim kvalifikatornim okolnostima) zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 3.396,56 EUR-a.

18. Naime, u ovom konkretnom slučaju tužitelj je u činjeničnom opisu tužbe posebno isticao koliko potražuje na ime pojedine okolnosti iako to zakonodavac još od 1. siječnja 2006. i početka važenja ZOO-a više ne poznaje. Naime ranije važeći Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001- u daljnjem tekstu ZOO/91) i to upravo u odredbi članka 200 propisivao je pravne osnove (fizički bolovi, duševne boli po priznatim oblicima, strah, naruženost…) koje su omogućavale oštećeniku ostvariti pravo na pravičnu naknadu nematerijalne (sada zakonodavac koristi pojam neimovinske) štete.

19. Oštećenik mimo pravnih osnova nije mogao ostvariti pravičnu naknadu nematerijalne štete iako je naravno Vrhovni sud još na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. ožujka 1987. godine (SU-343-IV/87) prihvatio Zaključke sa savjetovanja Saveznog suda, vrhovnih sudova republika i pokrajina i Vrhovnog vojnog suda održanog 15. i 16. listopada 1986. godine u Sloveniji u Ljubljani po kojima se nematerijalna šteta koja se u određenom obliku trajno ili trajnije ispoljava predstavlja jednu štetu pa sud određuje jedan iznos naknade uzimajući u obzir trajanje te štete do donošenja presude i njeno trajanje u budućnosti.

20. Naravno, nakon stupanja na snagu ZOO-a potpuno je jasno kako nekadašnje pravne osnove su samo kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti po kojima sud uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja (primjerice nelagodnosti u tijeku liječenja kao što su kraća nesvjestica, hospitalizacija, vezanost za krevet, razne vrste imobilizacija i fiksacija, rentgensko snimanje, operacije, previjanje rana……) određuje visinu štete.

21. Stoga je suprotno od tuženikovih žalbenih navoda pravilno sud utvrdio visinu neimovinske štete, kao i visinu imovinske štete od 180,00 EUR, time da je i pravilno odbio nesporno isplaćeni iznos, u mirnom postupku, na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć njegu ukupno 1.501,36 EUR od čega 14,86 EUR za tuđu pomoć i njegu.

22. S obzirom da je prvostupanjski sud samo odbio tužiteljev zahtjev u dijelu kamate zbog čega nisu nastali nikakvi troškovi valjano je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (2.075,20 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT) obvezao tuženika naknaditi cjelokupni trošak tužitelju s kamatom od presuđenja.

23. Glede tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška s obzirom da je konačno postavljenim zahtjevom tužitelj snizio tužbeni zahtjev čime je došlo do povlačenja tužbe prvostupanjski sud je smatrao kako bi dosuđivanjem troška iskazao pretjerani formalizam i onemogućio bi tužitelju pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97 – dalje Konvencija), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

24. Ujedno je prvostupanjski sud povezao svoj zaključak s odredbom članka 154 stavak 2. ZPP-a i činjenicom da u tijeku postupka tužitelj može ovisno o izmijenjenom činjeničnom stanju disponirati sa svojim zahtjevom.

25. Ovaj su prihvaća zaključak prvostupanjskog suda ali baš u ovom predmetu (jer bi ovisno o iznosu za koji je smanjen zahtjev moglo doći do primjene članka 158 ZPP-a). Naime, tužitelj je prvotno postavio zahtjev za isplatu iznosa od 45.000,00 kuna što bi u protuvrijednosti činio iznos od 5.972,00 EUR-a dok je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 2.075,20 EUR.

26. Odredbom članka 151. stavak 2. propisano je kako parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu. Tarifnim brojem 7 OT-a propisano je kako odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje tužbe, protutužbe, prijedloga ili zahtjeva ako je vrijednost predmeta spora od 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR 100 bodova.

27. S obzirom da bi tuženik bio u obvezi naknaditi troškove vještačenja neovisno o djelomičnom povlačenju tužbe ili djelomičnom uspjehu u sporu jer se radilo o nužnom trošku, a troškovi na ime zastupanja su identični jer zbog djelomičnog povlačenja tužbe u svezi zastupanja stranaka nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

28. Drugim riječima za uputiti je prvostupanjski sud , a i stranke u postupku kako prilikom djelomičnog povlačenja tužbe valja cijeniti jesu li za tuženika, koji bi imao pravo na naknadu troškova po odredbi članka 158 ZPP-a, nastali neki posebni troškovi.

29. Kako tuženik u žalbi ne ističe nastanak nekih posebnih troškova, a ovaj sud ih ne nalazi u smislu Tarifnog broja 7 OT-a, a ovo sve u svezi odredbe članka 365 stavak 2. ZPP-a to je odluka prvostupanjskog sud o troškovima postupka valjana.

30. Prvostupanjski sud nije počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po sili zakona ("ipso lege") s obzirom da povrede tuženik u žalbi određeno ne navodi.

31. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368 stavak 1. ZPP- a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u osporenom dijelu.

32. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, jer se radilo o nepotrebnom trošku, a ovo dodatno cijeneći kako se tuženik nije ni žalio na nepotpuno ili nepravilno utvrđeno činjenično stanje.

U Splitu, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Nediljka Radić