Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1822/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Bošku Kordiću, odvjetniku iz Sesveta, V. Ruždjaka 8, protiv tuženika UJ iz [adresa] (otok [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Petru Caru, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 158 radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-53/2021-32 od 23. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća žalba tuženika pa se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-53/2021-32 od 23. veljače 2023.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja na iznos od 26.151,56 eura zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom od 23. lipnja 2021. pa do isplate sve u roku od 15 dana.

b) preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn- 53/2021-32 od 23. veljače 2023. u pobijanom dijelu točke I. izreke na način da se za više dosuđeni iznos iznad 26.151,56 eura do iznosa od 34.014,18 eura (dakle za razliku od 7.862,62 eura s pripadajućom kamatom od 23. lipnja 2021., zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

c) preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn- 53/2021 od 23. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti s osnova naknade imovinske štete (troškova liječenja) u iznosu od 576,35 eura, na način da se zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovan i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-53/2021-32 od 23. veljače 2023.

II. Odluka o parničnom trošku ostaje neizmjenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

" I Tuženiku UJ nalaže se da tužitelju ĐJ plati s osnova neimovinske i imovinske štete tuđa pomoć i njega iznos od 34.014,18 eur (256.279,83 kn) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2021. (kao dana podnošenja tužbe) pa do isplate, po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Tuženiku UJ nalaže se da tužitelju ĐJ plati s osnova imovinske štete (troškovi liječenja) iznos od 576,35 eur (4.342,52 kn), zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2021. (kao dana podnošenja tužbe) pa do isplate, po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Tuženiku UJ nalaže se da tužitelju ĐJ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.827,22 eur (51.439,68 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete i imovinske (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 95.58 eur (720,14 kn) te s osnova troškova liječenja u iznosu od 122,15 eur (920,33 kn) sve to zajedno sa zateznim kamatama."

r i j e š i o  j e

Dozvoljava se preinaka tužbenog zahtjeva. „

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i III. kao i prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi, suprotno žalbi tuženika pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a to nije osnovan taj žalbeni razlog.

7. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća ih i ovaj sud.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu ranjavanja za vrijeme organiziranog lova na fazane dana 13. siječnja 2018. u Državnom otvorenom lovištu u Đurđevcu za koju nesreću je odgovoran tuženik.

9. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom je utvrdio sljedeće:

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Koprivnici posl.br. K-90/2019 razvidno da je tuženik GJ proglašen krivim što je dana 13.1.2018. oko 11 sati u Đurđevcu u Državnom otvorenom lovištu VI/6 "Peski" u predjelu zvanom "Grabanka" za vrijeme organiziranog lova na fazane u kojem su kao lovci sudjelovali ŽJ, EJ i ĆJ te VJ iz puške ispalio dva hitca što je imalo za posljedicu da je uslijed rasapa sačmenog snopa došlo do ranjavanja ŽJ u desnu natkoljenicu kojom prilikom je ŽJ zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prostrijelne rane na desnoj natkoljenici i višestrukog otvorenog prijeloma desne natkoljenice a pomakom¸.

-da je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10. mjeseci uvjetno na dvije godine,

- da iz iskaza svjedoka AJ proizlazi da je bio organizirani lov kritične zgode te je tuženik jedini pucao, kojom prilikom je došlo do ranjavanja tužitelja. Koliko se je svjedok mogao sjetiti, tuženik je pucao dva ili tri puta u različitim smjerovima u nastojanju da pogodi fazane. Tijekom lova uvijek prati i druge lovce i gleda što rade, pa je tako kritične zgode pratio i tuženika s obzirom da je puškom pratio fazane i to je bilo zbog potrebe da eventualno mora leći na tlo ukoliko bi on spustio pušku niže.

- da iz iskaza svjedoka VJ proizlazi da se sjeća da su on i AJ krenuli desno a tuženik i još jedan lovac lijevo, a nakon pucanja jedan fazan je bio ranjen i on je prišao ranjenom fazanu no tada je fazan poletio iznad njega i u tom trenutku je tuženik pucao i to iznad njega prvo jednom, a onda i drugi puta. Ubrzo zatim Đ je vikao da priđemo pomoć rekavši da je tužitelj pao zbog neravnog terena no kada je prišao tužitelju, već mu je povezivao nogu i nakon toga su zvali Hitnu.

- Svjedok FJ, liječnik, kirurg na dan tužiteljevog ranjavanja bio je dežuran u Općoj bolnici Koprivnica. Očistio je ranu tužitelja te je pronašao sačmu i pored ostalog i čep plastične patrone, tužitelj je dobio antibiotsku terapiju, postavljen mu je vanjski fiksator te je ostao u bolnici dva dana nakon čega je s obzirom na svoje prebivalište prebačen u Traumatološku bolnicu u Draškovićevoj u Zagrebu.

- iz iskaza tužitelja proizlazi da je kritične zgode bio u lovu na fazane i do štetnog događaja je došlo na livadi tzv. brisanom prostoru kada ga je tuženik propucao, odnosno tuženik ga je pogodio u natkoljenicu i u tom času on je bio od njega udaljen 40 metara. U času pucanja, mišljenja je da ga je tuženik mogao vidjeti i tuženik je gađao fazana koji je bio u grmu iza linije kako su se lovci kretali. Počeo je krvariti, Hitna je vrlo brzo došla i prva pomoć mu je pružena u bolnici u Karlovcu. Tužitelj i danas još trpi bolove te protiv bolova uzima tablete Ketonala, posebno su jaki bolovi po noći a problem uzimanja lijekova protiv bolova je što ima čir. Noga mu je kraća 3cm i nosi ortopedske cipele i štaku a jedno vrijeme je bio i u kolicima, a od naruženja ima ožiljak na desnoj natkoljenici.

- da tuženik u svom iskazu navodi da su bili u lovu te su upucali nekoliko fazana, jedan fazan je bio u šikari, poletio je iz šikare i on je pucao prema njemu u visinu u dva smjera pod kutom od 45֯. Tužitelj je bio iza stabla koje je bilo u blizini šikare udaljeno oko 100-tinjak metara i tužitelja nije mogao vidjeti, a u času kada je pucao od mjesta gdje je bio tužitelj bio je udaljen 100 metara. Da je pucao u smjeru tužitelja, prvotno bi morao pogoditi lovnika koji je stajao ispred njega. Kako je došlo do propucavanja tužitelja, tuženik nije mogao objasniti.

- da je na okolnost zadobivenih ozljeda provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. MJ dr. med. specijalist opće kirurgije i subspecijalistu vaskularne kirurgije, na čiji odabir stranke nisu imale primjedbi,

- da u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u vidu strijelne rane sredine desne natkoljenice gdje se nakon RTG obrade pristupilo hitnom operacijskom zahvatu koji je protekao uredno kao i raniji posljeoperacijski period. Nakon toga u dva navrata je operacijski liječen i dana 29. siječnja 2018. kada je u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu korigiran položajem vanjskog fiksatora a 13. veljače 2018. ostranjena vanjska fiksacija poslijeoperacijski tijek je protekao uredno te je otpušten na kućnu njegu uz date upute traumatoloških kontrola uz previjanje rana. Uslijedila je ponovna hospitalizacije na Klinici za traumatologiju 22. svibnja 2018. gdje je učinjen operacijski zahvat i to sutospongioplatica i sponigioplastica artefitialis. Ponovno je otpušten na kućnu njegu uz određenu preporuku uzimanja lijekova. Preporučene su daljnje traumatološke kontrole odnosno fizikalne terapije u sklopu stacionarne rehabilitacije. Ponovno je hospitaliziran dana 22. srpnja 2019. do 27. srpnja 2019. kada su operacijski odstranjena dva donja sidreća vijka a koji operativni zahvat je protekao uredno te je rana nakon svakodnevnog previjanja uredno cijelila. Ponovno je izvršena nova stacionarna rehabilitacija u Daruvarskim toplicama od 25. svibnja do 11. lipnja 2020. a nakon toga preporučeno je naučene vježbe raditi kod kuće te kontrola ortopeda i fizijatra. Zadnja traumatološka kontrola obavljena je dana 14. lipnja 2021. kada je konstatirana da je kod tužitelja liječenje završeno ali je došlo do razvoja artroze kolina kao posljedice prijeloma uz bolove u koljenu i kuku te povremene bolove u predjelu natkoljenice kod teže tjelesne aktivnosti.

- Zbog navedenih povreda po mišljenju vještaka isti je trpio bol jačeg intenziteta 7 dana, srednje jakog intenziteta 6 mjeseci te slabijeg intenziteta 12 mjeseci. Na psihičkom planu doživio je tzv. primarni strah ( u trenutku ozljeđivanja neposredne životne opasnosti) koji je bi intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta trajao je 5 dana srednje jakog intenziteta 20 dana, a slabijeg intenziteta 30 dana, dok je tzv. kasniji strah radi zabrinutosti za liječenje trajao 12 mjeseci.,

-da je naruženje kod tužitelja zaostalo kao naruženje srednjeg stupnja uvijek vidljivo trećim zbog vidljivog šepanja dok hoda te kožni ožiljci na desnoj nozi povremeno vidljivi trećim osobama,

- da oštećenje tjelesnog psihičkog zdravlja (smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja) ocjenjuje sa 25 % i to u omjeru koji će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu. Utvrđenih 25% isključiva posljedica predmetnog štetnog događaja.

- u svom usmenom izlaganju na ročištu održanim dana 9. siječnja 2023. i 9. veljače 2023. vještaka dr. MJ je ponovio da je tužitelj zadobio tešku ozljedu desne natkoljenice koja je dugotrajno što hospitalno, što ambulantno liječena te je tužitelj bio podvrgnut višestrukim operacijskim zahvatima. Nakon provedenog dugotrajnog liječenja zaostao je klinički status desne noge koji je on detaljno opisao u pismenom nalazu i mišljenju, a i na kliničkom pregledu je utvrđen koji pregled je on izvršio u cilju izrade nalaza i mišljenja. S obzirom na vrstu ozljede, duljinu i način liječenja te na opisani klinički status tužitelja dr. MJ smatra kako je ocjena trajanja intenziteta boli potrebe za tuđom pomoći i njegom te ocjena smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja adekvatno iskazana. Što se pak tiče naruženosti, koja se očituje na skraćenju desne noge te šepanju tužitelja, radi se o naruženosti koja je vidljiva okolini tužitelja i radi se o trajnoj naruženosti i to kako po pitanju opisanih ožiljaka tako i po pitanju skraćenja desne noge te posljedičnom šepanju i hodu uz pomagalo, dakle radi se o trajnoj naruženosti srednjeg stupnja. Nadalje je izjavio da se umanjenje od 25% odnosi na posljedice prostrijelne rane desne bedrene kosti sa više ivernim kompliciranim prijelomom desne bedrene kosti. Nadalje, po završetku dugotrajnog liječenja tužitelja zaostala je klinička slika opisana u nalazu i mišljenju, a to je palpacijska bolnost desne natkoljenice, hipotrofija natkoljenične muskulature, skraćenje desne noge za 3 cm u odnosu na lijevu, oslabljena GMS desne noge, umanjena pokretljivost desnog kuka i desnog koljena kao i vidljivi kožni ožiljci koji su posljedica ozljede i operacijskog kirurškog liječenja, također je kod tužitelja zaostalo i šepanje te hod uz pomagalo. To su posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju i vještak smatra da su one rezultirale smanjenjem životne aktivnosti upravo u iskazanom postupku s time da su ožiljci i šepanje iskazani u naruženju. Nadalje je pojasnio da nije dva puta cijenio skraćenje noge, jednom u sklopu ocjene smanjenja životne aktivnosti a drugi put ocjene naruženosti te je izjavio kako je skraćenje noge samo jedan od detalja koji su uzeti u obzir pri izradi nalaza i mišljenja. Skraćenje ekstremiteta rezultira i estetskim ali i funkcijskim posljedicama za isti ekstremitet. Skraćenje noge ima i funkcijske i estetske implikacije. Funkcijske su cijenjene u sklopu smanjenja životne aktivnosti, a estetske u sklopu naruženosti. Što se tiče stupnja smanjenja pokretljivosti u desnom koljenu i kuku, radi se o smanjenoj pokretljivosti blažeg stupnja što znači da je ispod ½. Uzimajući u obzir dob tužitelja ne mogu se predvidjeti degenerativne promjene kuka i koljena ali ono što se sigurno može znati jest da se radilo o teškoj ozljedi ekstremiteta koje je zasigurno uzrokovalo smanjenu pokretljivost susjednih zglobova. Kako je u zadnjoj traumatološkoj kontroli zapisano da je kod tužitelja došlo do razvoja artroze koljena kao posljedice prijeloma, vještak je naveo da je to uzeo u obzir, a artroza se spominje u nalazu od 14.6.2021. Iako Vještak nije imao na uvidu zdravstveni karton, bio je apsolutno siguran da navedena umanjena pokretljivost zglobova je povezana sa posljedicama ozljeda u štetnom događaju. Dr. MJ je istaknuo da je vještačenje izrađeno prema pravilima struke i temeljem poznavanja sve relevantne pisane građe koja se odnosi na problematiku sudskomedicinskog vještačenja a tablice na koje se je pozvao tuženik vezane su na ugovorno osiguranje. Što se tiče naruženja vještak ga je utvrdio i zabilježio tijekom kliničkog pregleda. Iako se na zadnjoj kontroli 14.6.2021. ne spominje ograničenje pokretljivosti ili skraćenje noge, vještak navodi da to ne znači da takav nalaz kod tužitelja nije postojao. Procjena bolova s obzirom na intenzitet i trajanje vezana je na liječenje tužitelja koje je trajalo gotovo 3 i pol godine. U tom dugačkom periodu tužitelj je više puta operacijski liječen te je provedena dugotrajna fizikalna terapija. Sve to su postupci, a naravno uvažavajući i tako tešku ozljedu kod tužitelja, koji izazivaju bolove koje je ocijenio kumulativno u navedenom intenzitetu i trajanju upravo uvažavajući sve poznate činjenice te smatra da je iskazana ocjena boli adekvatna. Iako se tužitelj nije liječio kod psihijatra zbog straha, prema dugogodišnjem stažu i iskustvu po vještaku to ne znači da strah nije postojao. Opravdanost trajanja straha u duljini od 18 mjeseci smatra da je uz ovako teško ozljeđivanje i dugotrajno kompleksno liječenje strah apsolutno normalan i shvatljiv. U nalazu je navedeno kako je sekundarni strah trajao 55 dana, a kasni strah u vidu zabrinutosti za ishod liječenja dodatno 12 mjeseci.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja uz primjenu orijentacijskih kriterija VSRH za određivanje neimovinske štete od 5. ožujka 2020., i 15. lipnja 2020., sud je pozivom na odredbu članka 1100. i 1089. ZOO-a zaključio da je tužitelju doista pristaje ukupna naknada neimovinske i imovinske štete u iznosu od 34.014,18 eura koliko je i zatražio. Na dosuđeni iznos ukupne štete je tužitelju je priznata zatezna kamata u sklopu s odredbom članka 1103. ZOO-a kojim je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva dana podnesenog zahtjeva ili tužbe osim ako šteta nastala nakon toga, a koju je prvostupanjski sud ocijenio dana podnošenja tužbe odnosno 23. lipnja 2021.

11. Zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može u cijelosti prihvatiti kao pravilan, obzirom da je žalbenim navodima doveden u sumnju.

12. Međutim, prvenstveno valja otkloniti kao neosnovan prigovor tuženika kojim prvostupanjski sud nije bio ovlašten dopustiti preinaku tužbe nakon zaključenog prethodnog postupka.

13. Tužitelj je tijekom postupka disponirao zahtjevom tako što je nakon provedenog vještačenja preinačio je tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva tražeći podneskom od 7. srpnja 2022. odnosno 5. siječnja 2023. na ime ukupne štete iznos od 255.000,00 kuna odnosno 33.844,32 eura s osnova neimovinske i imovinske štete te suviše troškova liječenja iznos od 5.262,84 kuna / 698,50 eura koju je preinaku sud s osnovom dopustio time što je po istom nastavio raspravljati.

14. Naime, preinaka tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg i isticanje drugog uz postojeći, pa povećanje zahtijeva za neimovinsku i imovinsku štetu bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s tih osnova za isto razdoblje ili se zahtijeva isplata za drugo razdoblje predstavlja preinaku tužbe, a ne tek usklađivanje tužbenog zahtjeva (članak 191. stavak 1. ZPP-a).

15. Prema odredbi iz članka 190. stavak 1. i 2. ZPP tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

15.1. Po ocjeni ovog suda dopustit će se tužitelju da, nakon što primi nalaz i mišljenje vještaka, preinači tužbu na način da povisi svoj tužbeni zahtjev radi usklađenja istog s nalazom i mišljenjem vještaka. Ovaj drugostupanjski sud smatra da zakon treba tumačiti smisleno kao cjelinu, a ne parcijalno pojedine članke kao da drugih odredbi nema. Svrha odredbe članka 190. stavak 1. ZPP, usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprječavanje procesnih zloupotreba, a dodavanje stavka 2. istog članka ima za cilj sprječavanje zloupotrebe prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u usklađivanju biti kasnije onemogućen.

16. U protivnom onemogućavanje povećanja zahtjeva radi usklađivanja, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i čl. 29. Ustava RH ( Narodne novine 56/90,135/97,8/98, 113/00, 124/00,28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14,) o čemu je stav već izrazila sudska praksa (Županijski sud u Slavonskom Brodu dana 24. 02.2022. u Gž-91/2022 i Županijski sud u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici dana 8. prosinca 2022. u Gž-1384/2022), kao i odluka Europskog suda za ljudska prava (ESLJP-a) u predmetu U protiv RH gdje je ESLJP naveo "da se iznos nematerijalne štete teško može procijeniti te da se stoga ne može zamjeriti podnositelju što nije odmah u tužbi naznačio viši iznos, a kasnije ga smanjio. Uostalom da je toga i svjestan hrvatski zakonodavac budući da ZPP omogućuje sudu da prihvati naknadno povišene tužbene zahtjeve kad je to opravdano, pa čak i kada se tuženici tome protive."

17. Zbog navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a čime je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), propisano je da će se u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknade neimovinske štete i kada nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju visine novčane naknade sud voditi računa o jačini trajanju povrede izazvane fizičkom boli, duševnom boli, straha, cilju kojem služi ta naknada ali o tome da se njome ne povede težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se po pravilima osobnosti i u smislu navedenog zakona preostalog podrazumijeva i pravo na tjelesno i duševno zdravlje.

20. U postupku je saslušan vještak medicinske struke koji je taksativno naveo važne događaje, detalje i kronologiju liječenja tužitelja, točno i argumentirano se osvrnuo na bitne činjenice pružajući u vidu osnov za praćenje provedenog tijeka liječenja, pri čemu je suvremenim medicinskim znanjem i metodama dao objektivna mjerila za kvantitativno određenje svih vrsta neimovinske štete temeljem kojih je sud mogao s dovoljno objektivnih podataka obrazložiti i dati svoju ocjenu pretrpljene štete radi čega je i njegovo mišljenje u cijelosti prihvato.

21. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neke egzaktne i precizne materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja vodeći pri tom računa o tome da naknada treba biti pravična, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročenje neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda (preventivna funkcija).

22. Imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpio tuženik, doživljeni strah, lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti liječenja, životnu dob tužitelja, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Su-IV-47/2020-5, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao zatraženi naknadu po osnovi pravične i novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Međutim, pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 29.862,62 eura / 225.000,00 kn dosuđena je previsoko i utoliko je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika. Naime, imajući u vidu duljinu, intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpjela tužitelj, doživljeni strah lokaciju i težinu ozljeda, popratne neugodnosti liječenja, životnu dob tužiteljice imajući u vidu načelo individualizacije naknade primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud je ocijenio da je tužitelju po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada iznos od 22.000,00 eura, a ne kako je to prvostupanjski sud po mišljenju ovog drugostupanjskog sud pogrešno ocijenio u visini od 29.862,62 eura.

23. Prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s time u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. propisano je ako ozlijeđeni zbog nepotpune i djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja, napredovanja uništena ili umanjena, odgovorna osoba dužna je plaćati određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

24. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo (članak 1095. stavak 1. ZOO-a) kada je tužitelju dosudio naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć po slobodnoj ocjeni (članak 223. stavak 1. ZPP-a) u ukupnom iznosu od 31.280,00 kuna / 4.151,56 eura, uzimajući u obzir vrijednosti jednog sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 20,00 kuna, dok je tužitelju sukladno nalazu i mišljenju vještaka bilo potrebno 1564 sati takve pomoći i njege, i to one izvanbolničke.

25. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je pogriješio kada je prihvatio bez rezervno zahtjev tužitelja na zatraženi iznos neimovinske štete, pa je u tom pogledu valjalo je pobijanu presudu dijelom potvrditi u smislu odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a dijelom preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a čime je odlučeno kao pod točkom a) i b), izreke ove drugostupanjske presude.

26. Međutim, osnovano žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužitelju s osnova troškova liječenja priznao zatraženi iznos od 576,35 eura / 4.342,52 kune, smatrajući da ti troškovi pripadaju tužitelju neovisno od toga što je tužitelj sve te troškove mogao ostvariti na teret HZZO-a.

27. Naime, iz iskaza samog vještaka na raspravi od 9. veljače 2023., isti je decidiran da se troškovi prema računima koji potražuje tužitelj vezano za troškove liječenja a koji se odnose na provedenu fizikalnu terapiju u privatnoj ustanovi kao i bakteriološki nalazima urina u privatnoj ustanovi svi ti troškovi su dostupni svakom osiguraniku za zdravstveno osiguranje na uputnicu, pa samim time tužitelj je to mogao ostvariti preko HZZO-a.

28. Imajući u vidu naprijed navedeno, kako i činjenicu da je oštećeni dužan poduzeti sve mjere kako bi se smanjila štetu, to je prvostupanjski sud pogriješio kada je prihvatio bezrezervno zahtjev tužitelja u tom pogledu pa je obzirom na sve naprijed navedeno valjalo pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a čime je odlučeno kao u izreci pod točkom c) ove presude.

29. Na žalbene tvrdnje tuženika kojima upozorava na propuste suda u ocjeni vještačenja o vrsti i težini zadobivenih ozljeda kao i potrebi tuđe potrebe i njege sačinjenom po vještaku dr. MJ, za istači je sljedeće.

30. Prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka raspravio je prvostupanjski sud naknadnim saslušanjem vještaka, te je nakon što nije našao da bi dani nalaz imao nedostataka koji bi dovodili u sumnju njegovu pravilnost prihvatio nalaz i mišljenje pri čemu je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge o prihvaćenju nalaza i mišljenje vještaka koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik je ustrajao u iznesenim prigovorima te predložio provođenje novog vještačenja koji prijedlog je sud odbio. Naime, i po stajalištu ovog suda prigovor tuženika na medicinsko vještvo potpuno je otklonjen objektivnim usmenim očitovanjem liječnika vještaka a iznijeti stavovi i odgovori mogu odoljeti svakoj kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja iskustva kao i da u mišljenju vještaka nema protuslovljenih nedostataka a niti se unatoč kritičkoj analizi tuženika pojavila osnovna sumnja u pravilnost danog mišljenja slijedom čega i ovaj drugostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka. Pozivanjem tuženika kako vještak nije mogao donijeti objektivan i stručan nalaz i mišljenje obzirom da nije izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja, po stajalištu ovog suda žalbeni razlog predstavljanja nove činjenice i nove dokaze koje ovaj sud nije uzeo u razmatranje. Uostalom, tuženik je tijekom ranijeg postupka mogao predložiti prvostupanjskom sudu da se pribavi zdravstvenom kartonu tužitelja te na taj način eventualno otkloniti sve nejasnoće ukoliko postoje. Kako isti to nije učinio, to se žalbeni prigovor u tom pravcu smatra neodlučnim.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 166. stavak 2. u svezi s odredbom članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a te važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 ,107/15, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) gdje je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 6.827,22 eur, imajući pri tome u vidu djelomičnu preinaku koja nije utjecala na iznos parničnog troška.

U Splitu, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević