P-1887/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER BETA j.d.o.o.OIB: 01220662042, 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3, zastupana po direktoru IN, protiv I.- tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210, Zagreb, Samoborska cesta 213, zastupane po stečajnom upravitelju JN, II.- tuženika ADDIKO BANK d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po odvjetniku Hrvoju Matiću, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i pun. II. tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog I. - tuženika, dana 23. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
1. „Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj:1727/2002 od 25. rujna 2002. godine koji su sklopili HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Koturaška 47 kao Banka/kreditor i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju; OIB: 12794880210; Zagreb (Grad Zagreb), Samoborska cesta 213 kao korisnik kredita na iznos 250.000,00 EUR.
2. Utvrđuje se da postoji novčana tražbina Tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210; Zagreb (Grad Zagreb); Samoborska cesta 213 prema Tuženiku Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877; Zagreb, Slavonska avenija 6 u iznosu od
10 koju Tuženik Addiko
Bank d.d. OIB: 14036333877; Zagreb , Slavonska avenija 6 dužan platiti tuženiku AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210, Zagreb (Grad Zagreb), Samoborska cesta 213 u roku osam dana uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena
- za iznos od _____________EUR po do plateža
- za iznos od _____________EUR po do plateža
- za iznos od _____________EUR po do plateža
- za iznos od _____________EUR po do plateža
- za iznos od _____________EUR po do plateža
3. Nalaže se Tuženiku Addiko Bank d.d. OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER BETA j.d.o.o. OIB 01220662042, 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 trošak u iznosu od
EUR uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. „
II. Nalaže se tužitelju naknaditi II.-tuženiku troškove parničnog postupka u visini od 250,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23. listopada 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj u tužbi navodi da je predmet ove tužbe utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj: 1727/2002 od 25. rujna 2002. godine koji su sklopili HYPO ALPE -ADRIA - BANK d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Koturaška 47 kao Banka/kreditor i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju; OIB: 12794880210, Zagreb (Grad Zagreb), Samoborska cesta 213 kao korisnik kredita na iznos 250.000,00 EUR, te utvrđenje da postoji tražbina temeljem stjecanja bez osnove - restitucije radi ništetnog ugovora o kreditu tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB 12794880210 prema Addiko Bank d.d. OIB 14036333877 te postojanja obveze da tu tražbinu namiri stečajnoj masi. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu posl br St-1681/2022-31 od 26. svibnja 2023. godine otvoren je stečajni postupak nad AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210 ovdje tuženikom. Iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovcu posl. br. St-1618/2022-46 od 13. rujna 2023. godine proizlazi da stečajni vjerovnik TAMAGO d.o.o. OIB 64499130568, Zagreb, Hinka Würtha 12 ima tražbinu prema tuženiku AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju. Iz sadržaja Ugovora o cesiji broj 17800121 Cedent/Ustupitelj TAMAGO d.o.o. OIB 64499130568 kao stečajni vjerovnik ustupa Cesionaru/Primatelj JUPITER BETA j.d.o.o. OIB: 01220662042 ovdje tužitelju dio od 10.000,00 EUR tražbina utvrđene Rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama Trgovačkog suda u St-1618/2022-46 od 13. rujna 2023. godine koje Cedent TAMAGO d.o.o. OIB 64499130568 prema Cesusu/Dužniku AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju ovdje tuženiku. Nadalje, navodi da iz Ugovora nije razvidno kako se određuje srednji tečaj čime je činidba neodređena i neodrediva radi čega je ugovor o kreditu ništetan. Nije niti razvidan način određenja promjenjive kamatne stope. Ističe da je odlučujuća pobuda suugovaratelja bila ugovorena promjenjiva kamata i valutna klauzula koje su se posebno ugovarale. Također navodi da je nesporno da su banke imale odobrenja Hrvatske narodne banke za poslove odobravanja kredita u smislu čl. 2. ZOB-a. U pogledu naknade navodi da je riječ o tipskom kreditu (adhezijski ugovor) također da je bio uvjet za sklapanje ugovora i odlučujuća pobuda. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev pobliže opisan u izrijeci presude u cijelosti.
2.
I.- tuženik u odgovoru na tužbu, navodi da stečajni upravitelj nema osobnih saznanja o načinu pregovaranja i sklapanja ugovora između stranaka jer je isti sklopljen daleko prije otvaranja stečaja. Smatra da je riječ o pravnom pitanju.
3.
II.- tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužiteljev pravni interes, budući da iz priloženog ugovora o cesiji niti iz stečajne dokumentacije nije vidljivo da bi sporna tražbina proizlazila iz Ugovora o kreditu br. 1727/2002. Naime, sporni Ugovor o kreditu broj 1727/2002 je sklopljen između Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. i AUTOKUĆE AVIS d.o.o. 25.09.2002., no u samom ugovoru o cesiji nije naveden nikakav ugovor kao temelj tražbine. Budući da iz priložene dokumentacije ne proizlazi tužiteljev interes voditi ovaj postupak, tuženik predlaže sudu odbaciti tužbeni zahtjev temeljem čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u nastavku: ZPP). Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Pogrešno tužitelj drži da je ugovor o kreditu ništetan. Naime, Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje: ZOO) razlikuje ništetnost pravnog posla od ništetnosti pojedinih odredbi. Člankom 324. ZOO-a propisano je da ništetnosti pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora, ako bi isti mogao opstati i bez te ništetne odredbe. S druge strane, člankom 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik kredita se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz gore citirane odredbe vidljivo je koji su bitni sastojci ugovora o kreditu, odnosno koje sve elemente neki pravni posao mora sadržavati da bi bilo riječi o ugovoru o kreditu. Nadalje, da bi neki sastojak ugovora bio bitan, sudska praksa je zauzela stav da su bitni sastojci ugovora oni dijelovi ugovora koji ga čine određenim pravnim poslom, i bez kojih on ne bi mogao postojati. Oni mogu biti određeni propisom, po prirodi pravnog posla ili voljom stranaka. Dakle, mogućnost opstojnosti ugovora osnovni je kriterij kod određivanja bitnih sastojaka ugovora. Već je na prvi pogled razvidno da definicija ugovora o kreditu iz čl. 1021. ZOO-a ne sadrži valutnu klauzulu kao bitan sastojak ugovora o kreditu. Dakle, ista nije propisana zakonom kao bitan element, niti su stranke ugovorom utvrdile istu kao bitnim elementom ugovora o kreditu. Kad je riječ o kamati kao sastojku ugovora o kreditu, valja istaknuti da ZOO kod ugovora o kreditu navodi obvezu korisnika kredita banci plaćati ugovorene kamate. Imajući gore navedeno na umu, vidljivo je da je pogrešan stav tužitelja da bi zbog ništetnosti naknadnih, jednostranih povećanja kamatne stope bio ništetan cijeli ugovor o kreditu. To iz razloga jer isti može, u skladu s odredbom članka 324. ZOO-a opstati i bez tog dijela promjenjivosti koji je utvrđen ništetnim. U odnosu na valutnu klauzulu, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. je zauzeo stav da se u istovrsnim predmetima ne može zauzeti stav o ništetnosti ugovora o kreditu u cijelosti, uz obrazloženje, kada je riječ o valutnoj klauzuli. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare. Tuženik je stava da, ako bi odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila ništetna odredba, ista bi bila ništetna ex tunc, dakle od trenutka sklapanja ugovora o kreditu. Zastarni rok za potraživanja koja se temelje na institutu stjecanja bez osnove je, sukladno čl. 225. ZOO-a, pet godina. Obveza povrata stečenog na temelju ništetne odredbe ugovora dospijeva danom ispunjenja obveze sadržane u tom ugovoru. Tuženik ističe da je notorna činjenica da korisnik, prethodno ovom postupku, nije pokrenuo postupak protiv tuženika. Stoga se na pojedinačne zahtjeve primjenjuju opće odredbe Zakona o obveznim odnosima koji uređuju navedenu materiju. Nadalje, tuženik ističe da je Ugovor o kreditu br. 1727/2002 sklopljen između korisnika i tuženika, ugovor s valutnom klauzulom u Euro valuti. 4 Predmetnim ugovorom tuženik se obvezao isplatiti korisniku iznos od 250.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita. U odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je izvjesno da je tuženik postupao u skladu sa zakonom pa tužitelj potpuno neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze tuženik bio nepošten. Tuženik je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Nejasno je zbog čega tužitelj smatra da bi ugovorena valutna klauzula bila nepoštena i nedopuštena, te u čemu bi se sastojalo tuženikovo propuštanje da tužitelja u cijelosti informira o svim bitnim parametrima. Pored toga, tuženik prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja pa do isplate. Opreza radi, tuženik ističe i kako korisnik nije potrošač prema Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje: ZZP) iz kojeg razloga se predmetni zakon ne može primijeniti na pravni odnos između tužitelja i tuženika. Budući da je u članku 3. ZZP izričito navedeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, razvidno je da isti nije potrošač. Slijedom navedenog, u ovom predmetu ne mogu se primjenjivati propisi koji uređuju zaštitu potrošača. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.
4.
Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (list 22- 30 spisa), Ugovor o cesiji (list 33 spisa),rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu (list 7-44 spisa), dopisi (list 45-49 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 50-114 spisa), preslici zapisnika (list 115-160 spisa), sudska praksa (list 161-289, 314-420, 438-448 spisa), preslika prometne i vozačke dozvole (list 55- 58 spisa), izvid štete (list 59 spisa), fotodokumentacija (list 60-78 spisa), obračun štete (list 79-80 spisa), nalog za isplatu (list 131-132 spisa), obvezujuća ponuda (list 127-130 spisa), nalog za isplatu (list 81 spisa), dopisi (list 82-88 spisa), putni radni list (list 97 spisa), izvršenje radnog zadatka tuženika ( list 98 spisa), ophodarski dnevnik (list 99 spisa), dnevnik rada (list 100-152 spisa), spis MUP-a, PP Slavonski brod (list 157-164 spisa), saslušao svjedoka HN (list 166 spisa), ĐN (list 167-168 spisa), proveo vještačenje po vještaku prometne struke NN i dodatno saslušao vještaka (list 176-185 spisa).
5.
Druge dokaze sud nije izvodio kao nepotrebne jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
6.
Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.
Predmet spora je utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj 61727/2002 od 25. rujna 2002. koji su sklopili I. tuženik Autokuća Avis d.o.o. kao korisnik kredita i II.- tuženik banka kreditor na iznos od 250.000,00 eura kao i utvrđenje da postoji novčana tražbina I.- tuženika prema II.- tuženiku te isplata tih iznosa sa zateznim kamatama.
8.
Među strankama nije sporno da su I. tuženik Autokuća Avis d.o.o. kao korisnik kredita i II.- tuženik banka kreditor sklopili 25. rujna 2002. Ugovor o kreditu broj 61727/2002 (dalje: „Ugovor o kreditu“). Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz Ugovora o cesiji broj 17800121 proizlazi da je Tamago d.o.o. kao cedent ustupio JUPITER BETA j.d.o.o. kao cesionaru ovdje tužitelju dio tražbine u iznosu od 10.000,00 eura s osnove utvrđenih tražbina prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu Stalna služba u Karlovci poslovni broj : St- 1681/2022-46 od 13. rujna 2023. koje Tamago d.o.o. ima prema dužniku Autokuća Avis d.o.o. ovdje I.- tuženiku.
9.
Iz Ugovora o kreditu broj: 61727/2002 od 25. rujna 2002. proizlazi da je isti sklopljen između ugovornih strana Hypo Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb, kao banke i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. kao korisnika kredita. Navedenim Ugovorom se regulira kreditni posao između banke i korisnika kredita, način otplate kredita, osiguranje novčane tražbine iz kreditnog posla u korist banke, te druga međusobna prava i obveze ugovornih strana. Nadalje proizlazi da je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 250.000,00 eura prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita (čl.2.). Nadalje iz navedenog ugovora proizlazi i to iz članka 3. da se na ugovoreni iznos kredita zaračunavaju kamate a visina kamatne stope vezana je za tromjesečni ERIBOR i uvećava se za maržu u visini 5 % dekurzivno godišnje, kredit da se otplaćuje u tromjesečnim anuitetima protuvrijednosti anuiteta utvrđuje se planom otplate koji čini sastavni dio ugovora, a da se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d., a za devize na dan dospijeća, odnosno plaćanja kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 01.12.2002. Nadalje, proizlazi da se kamata obračunava tromjesečno a naplaćuje u kunama po važeće srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan plaćanja, kamatna stopa vezana je za ERIBOR ( tromjesečni) te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati. Kamatna stopa uvećava se za ugovorenu maržu. Korisnik kredita potpisom ovog ugovora izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope. Nadalje da je banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu od dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru da izjavljuje da je suglasan i da prihvaća promjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune (čl.6.).
10.
U predmetnom se radi o kreditu u kojem su prava i obveze ugovornih strana vezane uz devizni tečaj Hypo Alpe-Adria Bank d.d., a ugovorena je i redovna kamata čija stopa se određuje prema odluci banke.
11.
Tužitelj u predmetnom postupku traži utvrditi ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti. Stoga se u predmetnom postupku javilo sporno pravno pitanje; može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije kao vjerovnika i potrošača kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope i o valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne.
12.
Dakle, radi se o odredbama u kojima su parametri promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništetne.
13.
Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
14.
Prema odredbi čl. 324. st. 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
15.
Odredbama čl. 87. ZZP-a, odnosno čl. 102. ZZP-a, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.
16.
Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirano identično odredbama ZOO i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom čl. 324. st. 2. ZOO. 17.
Potrebno je razmotriti i odlučiti o pitanju mogućnosti opstanaka predmetnog ugovora u cjelini polazeći od toga da su navedene odredbe ništetne. Dakle, postavlja se pitanje je li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti.
18.
Pravno stajalište da ugovor nije ništetan u cijelosti zauzeto je od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi i rješenju od 9. listopada 2024. pod poslovnim brojem Rev 259/2022 sukladno kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti. U spomenutoj praksi Vrhovnog suda navedeno je: "…Dakle, postavlja se pitanje je li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnih ugovora u cijelosti.“
19.
Kao što je već rečeno bitni sastojci ugovora o kreditu (čl.1021. ZOO) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamata koju se korisnik kredita obvezuje plaćati banci, te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.
20.
U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelju navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita (taj dan ne mora biti identičan danu sklapanju ugovora), a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.
21.
Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi. Međutim, valutna klauzula (čl. 22. st. 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora. Dakako, ako se pretpostavi da su ugovori sklopljeni s poštenim namjerama ugovornih strana koje isključuju namjeru da se zbog naknadnih okolnosti stekne nesrazmjeran dobitak.
22.
Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati (čl. 324. ZOO).
23.
Ostaje za razmotriti je li ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ima za učinak nemogućnost opstanka ugovora o kreditu sklopljenog u CHF. 24.
Utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnost opstanka tih ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.
25.
Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada su sklopljeni ugovori s problematičnim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja Hrvatske kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstra dobitak na teret druge ugovorne strane.
26.
Ovakvim intervencijama nije po stupljeno suprotno odredbama čl. 324. st. 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna, a i ugovorena kamata je početno određena stopama naznačenim u predmetnim ugovorima.
27.
Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nadomještene nekim sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.
28.
Iako je spomenutom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12), te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (čl. 324. st. 2. ZOO).
29.
Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a u toj presudi su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu. Uostalom, postupak u kojem je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti (vjerojatno zbog toga što je shvaćeno da ništetnost tih ugovora u cijelosti ne bi bilo u interesu svih korisnika kredita, naročito onih koji su ugovore sklopili na dulje vrijeme, a ne bi bili u mogućnosti odmah vratiti sve ono što su stekli na temelju ništetnih ugovora, što bi im u tom slučaju bila obveza).
30.
Niti jedna stranka u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije zastupala tezu o ništetnosti predmetnih ugovora u cijelosti.
31.
Nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se eksplicitno ili implicitno temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. itd.)
32.
Dakle, u dosadašnjem suočavanju s pitanjem zbog kojeg je podnesena revizija statistički je u praksi sudova dominantno shvaćanje da je u ovakvim slučajevima moguć opstanak ugovora bez ništetnih odredaba. U praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske takav odgovor je bezizniman. Promjena ustaljenog pravnog shvaćanja na kojem je već utemeljen veliki broj sudskih odluka, dakle, drukčije tumačenje ili primjena istih pravnih normi čijom primjenom je već odlučeno u velikom broju slučajeva, dovodi se u pitanje jednaka primjena zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, naročito kada su u nastanku ustaljene prakse sudjelovali najviši sudovi u Republici Hrvatskoj. Zbog toga bi takva promjena, bez naročito opravdanih razloga (kojih u ovom slučaju nema) dovela do ustavnopravno problematične destabilizacije sudske prakse u području u kojem se odlučuje o pravima i interesima izuzetno velikog broja sudionika. Dakle, odgovarajući na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija revizijski sud zbog svega izloženog zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule nepoštene i ništene, može opstati na temelju odredaba čl. 324. st. 1. i 2. ZOO, te da zapreke za to ne postoje niti u ZZP.."
33.
Dakle, po mišljenju i ovoga suda ništetnost odredaba Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.
34.
Stoga, tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu u cijelosti je neosnovan, što je konačno potvrđeno i zauzetim stajalištem Vrhovnog suda u pogledu istog pravnog pitanja a kako je odlučio i ovaj sud u točki I. izreke presude.
35.
U odnosu na II. točku tužbenog zahtjeva za istaknuti je da ne postoji osnovanost kondemnatornog (novčanog) zahtjeva na temelju ništetnosti predmetnih ugovora u cjelini. Stoga je ovaj dio zahtjeva odbijen točkom I. izreke presude.
36.
Također, valja napomenuti da sud o istaknutom prigovoru zastare nije odlučivao jer je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, kao i da nije provodio financijsko vještačenje, a nakon kojeg vještačenja bi tužitelj eventualno specificirao tužbeni zahtjev u toč. II. izrijeke, jer kako je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan već u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva gdje se traži utvrđenje ništetnosti cijelog predmetnog ugovora, tako nije bilo niti potrebe provoditi predloženo vještačenje.
37.
Iako je tužitelj predložio sudu pokretanje oglednog spora sukladno odredbi čl. 502. k) ZPP-a, sud o tom prijedlogu nije bio dužan donijeti, a niti je donosio posebno rješenje. Naime, uređujući sudac je taj koji odlučuje postoje li u konkretnom slučaju uvjeti iz čl. 502.k st. 1. ZPP-a za pokretanje oglednog postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, u kojemu slučaju, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke/umješača, predlaže predsjedniku suda zakazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje tog prijedloga. S obzirom da uređujuća sutkinja nije smatrala da su konkretnom slučaju ti uvjeti bili ispunjeni, to nije bilo osnove za postupanje sukladno odredbi čl. 502.k st. 1. ZPP-a. Uostalom, iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gop-4/2024-25 od 18. veljače 2025., proizlazi da je Trgovački sud u Varaždinu pokrenuo pred tim sudom ogledni spor radi dobivanja odgovora na određena pravna pitanja, među kojima se navodi i pitanje koje je tužitelj istaknuo u ovom postupku te da je takav prijedlog odbijen.
38.
O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te se parnični trošak odnosi se na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 144/14), budući da je II.- tuženika zastupao odvjetnik. U taj trošak ulazi naknada za sastav odgovora na tužbu, (Tbr. 7. t. l.), te trošak pristupa na ročište dana 23.09.2025. (Tbr. 9. t. l.) za svaku radnju iznos od 100,00 eura, sve uvećano za iznos pripadajućeg PDV 25%, sveukupno 250,00 eura sa kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, te je stoga odlučeno kao u toč. II. presude.
U Zagrebu 23. listopada 2025.
Sudac:
Nelli Stipaničev
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. JUPITER BETA j.d.o.o.OIB: 01220662042, [adresa] Zagreb, Šenoina ulica 3, zastupana po direktoru IN,
2. I.- tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210, Zagreb, Samoborska cesta 213, zastupane po stečajnom upravitelju JN, 3. II.- tuženik ADDIKO BANK d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po odvjetniku Hrvoju Matiću