REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-521/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Mislavu Karlovac, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupan po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 124 P-2139/2023-57 od 25. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 124 P-2139/2023-57 od 25. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba članka 2. i 4. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak (valutna klauzula) u Ugovoru o kreditu broj: 016-97/2007 od 29. siječnja 2007., solemniziranom od javnog bilježnika Željke Horvat Pernar, Zagreb, Savska 9, pod brojem OU-109/2007 dana 29. siječnja 2007., sklopljenog između tužitelja EĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika, te tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kao kreditora, i OĐ, MBG: [jedinstveni matični broj građana], iz [adresa], kao sudužnika.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 3.603,58 eura/ 27.151,19 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 0,35 eura/ 2,67 kuna od 28. veljače 2007.

- na iznos 2,52 eura/ 19,02 kune od 7. ožujka 2008.

- na iznos 2,37 eura/ 17,84 kune od 4. travnja 2008.

- na iznos 13,56 eura/ 102,16 kuna od 4. studenog 2008.

- na iznos 7,11 eura/ 53,56 kuna od 4. prosinca 2008.

- na iznos 19,70 eura/ 148,44 kune od 3. siječnja 2009.

- na iznos 19,93 eura/ 150,16 kuna od 5. veljače 2009.

- na iznos 24,90 eura/ 187,61 kunu od 9. ožujka 2009.

- na iznos 16,88 eura/ 127,22 kune od 6. travnja 2009.

- na iznos 18,28 eura/ 137,73 kune od 5. svibnja 2009.

- na iznos 15,52 eura/ 116,91 kunu od 3. lipnja 2009.

- na iznos 11,52 eura/ 86,76 kuna od 3. srpnja 2009.

- na iznos 13,67 eura/ 103,03 kune od 4. kolovoza 2009.

- na iznos 14,73 eura/ 110,98 kuna od 5. rujna 2009.

- na iznos 12,76 eura/ 96,16 kuna od 5. listopada 2009.

- na iznos 12,71 euro/ 95,80 kuna od 5. studenog 2009.

- na iznos 15,55 eura/ 117,13 kuna od 7. prosinca 2009.

- na iznos 17,99 eura/ 135,56 kuna od 7. siječnja 2010.

- na iznos 21,40 eura/ 161,23 kune od 5. veljače 2010.

- na iznos 20,53 eura/ 154,72 kune od 5. ožujka 2010.

- na iznos 27,83 eura/ 209,67 kuna od 2. travnja 2010.

- na iznos 25,24 eura/ 190,15 kuna od 5. svibnja 2010.

- na iznos 28,69 eura/ 216,18 kuna od 4. lipnja 2010.

- na iznos 41,74 eura/ 314,51 kunu od 5. srpnja 2010.

- na iznos 35,07 eura/ 264,26 kuna od 4. kolovoza 2010.

- na iznos 51,34 eura/ 386,81 kunu od 3. rujna 2010.

- na iznos 46,06 eura/ 347,04 kune od 5. listopada 2010.

- na iznos 53,26 eura/ 401,27 kuna od 4. prosinca 2010.

- na iznos 53,26 eura/ 401,27 kuna od 4. prosinca 2010.

- na iznos 63,81 eura/ 480,80 kuna od 5. siječnja 2011.

- na iznos 57,58 eura/ 433,80 kuna od 7. veljače 2011.

- na iznos 56,14 eura/ 422,96 kuna od 5. ožujka 2011.

- na iznos 52,78 eura/ 397,65 kuna od 6. travnja 2011.

- na iznos 58,59 eura/ 441,46 kuna od 5. svibnja 2011.

- na iznos 73,65 eura/ 554,90 kuna od 1. lipnja 2011.

- na iznos 70,36 eura/ 530,10 kuna od 5. srpnja 2011.

- na iznos 105,19 eura/ 792,55 kuna od 3. kolovoza 2011.

- na iznos 108,14 eura/ 814,80 kuna od 6. rujna 2011.

- na iznos 78,53 eura/ 591,65 kuna od 5. listopada 2011.

- na iznos 76,79 eura/ 578,60 kuna od 7. studenog 2011.

- na iznos 73,61 euro/ 554,63 kune od 5. prosinca 2011.

- na iznos 79,47 eura/ 598,76 kuna od 3. siječnja 2012.

- na iznos 84,29 eura/ 635,12 kuna od 6. veljače 2012.

- na iznos 83,58 eura/ 629,75 kuna od 5. ožujka 2012.

- na iznos 81,11 eura/ 611,12 kuna od 5. travnja 2012.

- na iznos 82,10 eura/ 618,55 kuna od 7. svibnja 2012.

- na iznos 84,27 eura/ 634,90 kuna od 6. lipnja 2012.

- na iznos 82,93 eura/ 624,83 kune od 3. srpnja 2012.

- na iznos 82,48 eura/ 621,44 kune od 8. kolovoza 2012.

- na iznos 77,03 eura/ 580,38 kuna od 10. rujna 2012.

- na iznos 77,63 eura/ 584,94 kune od 5. listopada 2012.

- na iznos 82,02 eura/ 618,00 kuna od 5. studenog 2012.

- na iznos 83,09 eura/ 626,03 kune od 3. prosinca 2012.

- na iznos 82,73 eura/ 623,30 kuna od 4. siječnja 2013.

- na iznos 77,41 euro/ 583,23 kune od 5. veljače 2013.

- na iznos 79,64 eura/ 600,06 kuna od 4. ožujka 2013.

- na iznos 82,14 eura/ 618,85 kuna od 2. travnja 2013.

- na iznos 80,13 eura/ 603,76 kuna od 2. svibnja 2013.

- na iznos 75,26 eura/ 567,02 kune od 3. lipnja 2013.

- na iznos 72,59 eura/ 546,90 kuna od 1. srpnja 2013.

- na iznos 73,37 eura/ 552,79 kuna od 3. kolovoza 2013.

- na iznos 76,22 eura/ 574,29 kuna od 6. rujna 2013.

- na iznos 81,48 eura/ 613,94 kune od 1. listopada 2013.

- na iznos 78,88 eura/ 594,35 kuna od 4. studenog 2013.

- na iznos 80,40 eura/ 605,80 kuna od 2. prosinca 2013.

- na iznos 81,00 euro/ 610,29 kuna od 2. siječnja 2014.

- na iznos 82,69 eura/ 623,04 kune od 3. veljače 2014.

do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, naknaditi tužitelju EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 2.122,17 eura /15.989,49 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 25. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor – banka sklopili 29. siječnja 2007. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 24.010,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita;

6. U postupku je sporno je li tuženik o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora, odnosno je li s kod ugovaranja valutne klauzule pojedinačno pregovaralo te je li mu dana mogućnost izbora valute te je sporan prigovor zastare.

7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je odredbom članka 2. i 4.) Ugovora ugovoreno da se dio glavnice kredita u iznosu od 24.010,00 CHF i kamata otplaćuju u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na CHF tečajnoj listi važećem na dan plaćanja kredita;

- da je iskazom tužitelja utvrđeno kako nije u banci dan na potpis već gotov unaprijed sastavljen ugovor i da mu u banci ništa nije pojašnjavano u vezi valutne klauzule, niti mu je ponuđeno zaključenje ugovora u nekoj drugoj valuti.

8. Pozivajući se na odredbu članka 96. stavak 1. i 2. i članka 84. Zakona o zaštiti postrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13.- dalje: ZZP), te odredbu članka 3. i 7. Zakona o obveznim odnosima '(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO), prvostupanjski je sud zaključio da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

9. Nadalje, sud je smatrao da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

10. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 2. i 4.) da je neodređena nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

11. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

12. Tuženik da je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

13. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Kako su odredbe članka 2. i 4. – 11. 8. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva ista da su i ništetne te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom ističe se da je isti osnovan u cijelosti.

16. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu, ukoliko se primjeni srednji tečaj tuženika za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju bio poznat srednji tečaj tuženika za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđeni tečaj ima smatrati transparentnim, jasnim, od stranaka utvrđenim (tako i VSRH Revt 249/14).

17. Nadalje, prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni toga suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 24.4.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

18. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud, a žalbenim prigovorima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

20. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično tanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.

21. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

22. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod toč. 1. da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO-a.

23. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

25. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu valutna klauzula, uz koju je vezana glavnica, sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

26. Prema odredbi članka 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

27. Kako je nesporno utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredabe preplatio tuženiku iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava obvezao tuženika platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavljeno tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci pobijane presude.

28. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare, time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Kako do trenutka podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zastara dosuđenih tražbina u ovom postupku nije nastupila, a pravomoćnošću odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 14. lipnja 2018. zastara je počela teći iznova, to u trenutku podnošenja predmetne tužbe – 25. travnja 2023. zastara glavnice, niti zateznih kamata kao akcesornog potraživanja, evidentno nije nastupila.

29. U odnosu na žalbu tužene odgovoriti je da ista dijelom predstavlja ponavljanje onoga što je isticano tijekom postupka, te isticanje onih prigovora koje je prvostupanjski sud valjano otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge.

30. Pravilna i odluka o trošku, utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.

31. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić