REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Psp-145/2024-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice ĐČ iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Alemka Šodan, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženice ĐČV iz [adresa] i protiv II-tuženice ŠČ iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Saša Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi stvarno - smetanja posjeda, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 9. rujna 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja NČ - odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Jurja Blažička i punomoćnika I i II tuženica RČ - odvjetnika, dana 23. listopada 2025..,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da I-tužena ĐČV iz [adresa]-tužena ŠČ iz [adresa] građevinskim radovima u vidu izgradnje zidova i to ogradnog zida na ulazu u nužni prolaz i bočnog zida uzduž dijela istog nužnog prolaza i stepenica i betonirane staze samovlasno smetaju posjed prava nužnog prolaza tužiteljice ĐČ iz [adresa], a koji se nužni prolaz proteže u širini od dva metra, ravan i bez stepenica, sa zapadne strane k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 3587/1 k. o. [katastarska općina]), sadržaja kako je ustanovljeno u Rješenju Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. RI-6247/72 od 10. veljače 1973.

II Nalaže se I-tuženoj ĐČV iz [adresa]- tuženoj ŠČ iz [adresa], porušiti ogradni zid na ulazu u nužni prolaz i bočni zid uzduž istog nužnog prolaza te stepenice i betoniranu stazu uzduž nužnog prolaza koji se prolaz proteže u širini dva metra, ravan i bez stepenica, sa zapadne strane zk.č.br. 1438/2 k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 3587/1 k. o. [katastarska općina]) te tako uspostaviti stanje posjeda prava nužnog prolaza tužiteljice ĐČ iz [adresa], u opsegu i sadržaju kakav je bio prije utvrđenog smetanja, odnosno kako je ustanovljeno u Rješenju Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. RI-6247/72 od 10. veljače 1973.

III Zabranjuje se I-tuženoj ĐČV iz [adresa]-tuženoj ŠČ iz [adresa] istim ili sličnim djelovanjem, opisanim u točki I. ove izreke, samovlasno smetati posjed prava nužnog prolaza tužiteljice sa zapadne strane uz rub nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 3587/1 k. o. [katastarska općina]).

IV Nalaže se I-tuženoj ŠČV iz [adresa]- tuženoj ŠČ iz [adresa] naknaditi trošak ovoparničnog postupka u iznosu od________ sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II Nalaže se tužiteljici ĐČ iz [adresa] naknaditi I-tuženici ĐČV iz [adresa] i II-tuženici ŠČ iz [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 550,00 eur s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica nekretnine opisane kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižne oznake zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je kao takva posjednica prava nužnog prolaza uspostavljenog i kontinuirano vršenog od 1973. na susjednoj nekretnini i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižne oznake zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine u vlasništvu i posjedu tuženica, u širini od dva metra, položenog sa zapadne strane iste parcele, ravnog i bez stepenica, a pravo služnosti da je uspostavljeno temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu posl. broj R1-6247/72 od 25. siječnja 1973., a što je konstatirano i u lokacijskoj dozvoli za gradnju nekretnine na poslužnoj nekretnini izdanoj tuženicima dana 25. veljače 2007. klasa: UP/350-05/06-01/0845, ur. broj: 251-13-21/211-07-20. Tužiteljica navodi da je navedeni nužni prolaz u širini od dva metra u čitavoj svojoj širini i dužini bez stepenica koristila prilikom dolaska na navedenu povlasnu nekretninu sve do 18. kolovoza 2015., a na način da je povlasnoj nekretnini prilazila bilo pješice bilo putem osobnog automobila, manjih gospodarskih vozila, traktora i motornih kosilica, u svrhu oranja parcele, košenja trave, odvoza trave i stabala, dovoza i odvoza robe i materijala. Tužiteljica navodi da je 18. kolovoza 2015. došavši na svoju nekretninu utvrdila da su tuženice prilikom izvođenja građevinskih radova na navedenoj poslužnoj nekretnini sagradile potporni zid sa susjednom parcelom dijelom poslužne nekretnine, a koji potporni zid da se proteže uzduž nužnog prolaza tužiteljice, da u većem dijelu sužava isti prolaz te da su tuženice zidom zatvorile ulaz na predmetni nužni prolaz do širine od cca 1,2 m. Tužiteljica navodi da je potom 1. rujna 2015. otišla na svoju nekretninu te utvrdila da tuženice dalje nastavljaju radove koji još više ograničavaju i otežavaju tužiteljici korištenje nužnog prava služnosti na način da su na poslužnoj nekretnini uzduž prolaza sagradile betonsku stazu sa stepenicama, širine cca 1,20 m2, te stavile ulazna vrata u svoj objekt. Tužiteljica navodi da tuženice na opisani način smetaju tužiteljicu u posjedovanju njezinog prava nužnog prolaza u njegovu dosadašnjem sadržaju, obzirom je put preko kojeg ona vrši sadržaj navedenog prava bio ravan u smislu da je bio bez stepenica te je podrazumijevao i prolaz automobilom ili nekim drugim motornim sredstvom tipa traktor ili neko drugo teretno vozilo. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donošenje rješenja kao u izreci.

1.1. U tijeku prethodnog postupka tužiteljica u bitnome navodi da je povlasna nekretnina u vlasništvu tužiteljice, da je 1982. godine stečena od njezinog prednika pok. supruga ZČ temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s MČ te da se povlasna nekretnina koristi od strane čitave obitelji tužiteljice počev od njezine kupnje, da je navedeni put položen u širini od 2 metra cijelom dužinom zapadne međe nekretnine tuženice te da su istim putem tužiteljica i njezina obitelj automobilom pristupali do svoje nekretnine, da je korišten i traktor kojim se preko poslužne nekretnine dolazilo do povlasne, da je pravo služnosti nužnog prolaza koje su tuženice dužne trpjeti zasnovano još 1973., da širina ustanovljenje služnosti nužnog prolaza od 2 m u kojoj je postojao predmetni put koji je koristila tužiteljica u svojoj širini ukazuje da se radi o služnosti kolnika.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženica i II-tuženica ističu prigovor prekluzije za podnošenje tužbe navodeći da je predmetni potporni zid građen tijekom mjeseca srpnja te dovršen 28. srpnja 2015., a da je tužiteljica bila upoznata s gradnjom i dovršetkom gradnje potpornog zida. Tuženice dalje navode da je pravo nužnog prolaza u širini od 2 metra osnovano rješenjem iz 1973., ali da nije upisano u zemljišne knjige, pa da se sukladno odredbi čl. 227. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne može odnositi na ovdje tuženice, navode da su privremeno odobrile tužiteljici da ima mogućnost prolaza preko njihove nekretnine do svoje nekretnine pješice pa da je netočno da su na svoju nekretninu dolazile bilo kakvim motornim vozilom, a da je i iz konfiguracije terena razvidno da je nekretnini tužiteljice i tuženica nemoguće pristupiti motornim vozilom. Tuženice zaključno predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za zaštitu posjeda prava nužnog prolaza preko dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 3587/1 k. o. [katastarska općina], koje joj je prema njezinim tvrdnjama ograničeno i otežano činom tuženica opisanim u tužbi.

4. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp- 148/2015 od 25. srpnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženicama trošak parničnog postupka.

4.1. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-597/2024 od 11. studenog 2024. ukinuto je navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadak za broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), zk izvadak za broj uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 6 spisa), dopis tužiteljice od 4. siječnja 2007. (list 7 spisa), dopise tužiteljice od 20. kolovoza 2015. uz povratnice (list 8-11 spisa), dopis I- tuženice od 1. rujna 2013. (list 12 spisa), dopis tužiteljice od 3. rujna 2015. uz povratnicu (list 13-14 spisa), lokacijsku dozvolu od 25. siječnja 2007. (list 15-16 spisa), fotografije (list 17-23 spisa), kupoprodajni ugovor (list 36 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 1. veljače 1973. (list 37-38 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka FČ, KČ, PČ, EČ, ŽČ, izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženica, izveo uviđaj na licu mjesta, izvršio uvid u fotografije (list 199-213 spisa, list 215-240 spisa, list 243-244 spisa).

6. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi kako slijedi:

- da je kupoprodajnim ugovorom od **.**.1982. ZČ kao kupac kupio nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. broj [katastarska čestica], površine 398 čhv te da je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da je u korist navedene nekretnine ustanovljena služnost nužnog prolaza širine 2 metra, cijelom dužinom zapadne međe susjedne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji put u naravi i postoji kao vanknjižni teret te čestice vlasništvo ŠČ DČ, osnovan rješenjem o razvrgnuću zajednice nekretnina između prodavatelja BČ i DČ Općinskog suda u Zagrebu br. R1-6247/72 od 1. veljače 1973.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu br. R1-6247/72 od 1. veljače 1973. razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kat. čest. br. [katastarska čestica], tako da, prema diobenom nacrtu odobrenom po zavodu za katastar, BČ pripadne kč. br. [katastarska čestica] u površini od 398 čhv, a DČ da pripadne kč. br. [katastarska čestica] u površini od 398 čhv i da je navedenim rješenjem osnovan nužni prolaz u širini od 2 metra duž zapadne međe kat. čest. br. [katastarska čestica], a za korist kat. čest. br. [katastarska čestica],

- da je na katastarskom planu prikazan položaj navedenih čestica i da je naznačen nužni prolaz,

- da je tužiteljica na dan 13. rujna 2015. upisana u zemljišne knjige kao vlasnica kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su tuženice na dan 13. rujna 2015. upisane u zemljišne knjige kao suvlasnice svaka za ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tužiteljica dana 4. siječnja 2007. podnijela Gradskom uredu za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet očitovanje u predmetu izdavanja lokacijske dozvole tuženicama, u kojem očitovanju je navela da je suglasna s predmetnim idejnim rješenjem uz uvjet da se pravo služnosti nužnog prolaza širine 2,0 cijelom dužinom zapadne međe na parceli kč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispoštuje u cijelosti kako je navedeno u međusobnim ugovorima i ucrtano u katastru tj. da se ne zapriječi bilo kakvim radovima ili intervencijama na terenu,

- da je u lokacijskoj dozvoli izdanoj od Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 25. siječnja 2007. za izgradnju građevine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa] u [adresa] naznačeno da građevinska čestica ima pristup na javno prometnu površinu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u naravi ulica Polaniščak, preko preostalog sjevernog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji će se priključiti koridoru ulice Polaniščak (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te da sa zapadne strane uz rub parcele postoji nužni prolaz s pravom služnosti kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] širine 2,00 m (rješenje Općinskog suda u Zagrebu br. R1-6247/72 od 1.2.1973.) koji se zadržava te je u obrazloženju navedeno da se neposredna susjeda ĐČ, koja je posjednica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), pisanim očitovanjem suglasila s idejnim rješenjem uz uvjet da se pravo služnosti nužnog prolaza širine 2,00 m cijelom dužinom zapadne međe na parceli kc.br. 3587/1 k. o. [katastarska općina] ispoštuje u cijelosti kako je navedeno u međusobnim ugovorima i ucrtano u katastru tj. da se ne zapriječi bilo kakvim radovima ili intervencijama na terenu,

- da je dopisom od 20. kolovoza 2015. tužiteljica obavijestila tuženice kako su građevinskim radovima zatvorile nužni prolaz te ga suzile na širinu znatno manju od njegove rješenjem utvrđene širine od 2,00 m te da je istim dopisom tužiteljica zahtijevala od tuženica da uklone sve prepreke koje postoje na navedenom nužnom prolazu i da ga vrate u njegovo prvobitno stanje u širini od 2,00 m,

- da je dopisom od 1. rujna 2015. I-tuženica obavijestila tužiteljicu da je put koji ona koristi ujedno i njezin put do kuće te da je jednim dijelom proširen izgradnjom zidića kako bi se spriječio odron zemlje i stvaranje blata, a da tužiteljici ne brane služnost puta preko njihove parcele,

- da je dopisom od 3. rujna 2015. tužiteljica, a nastavno na dopis od 1. rujna 2015., obavijestila I-tuženicu da je utvrdila da je nastavljeno s daljnjim izvođenjem građevinskih radova na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) te da je zid kojim je u većem dijelu zatvoren nužni prolaz do nekretnine u vlasništvu tužiteljice dodatno nadograđen u visini od cca 1 m, da su duž cijelog prolaza sagrađene stepenice širine cca 120 cm te da na taj način tužiteljica više nema put u ustanovljenoj širini i da ga više nema mogućnost koristiti na način da po istom prolaze motorna vozila, a što je imala i izvršavala,

- da su na fotografijama prikazani radovi koje tužiteljica opisuje u tužbi.

8. Saslušan u svojstvu svjedoka FČ, sin tužiteljice, je u bitnome iskazao da je sada vlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer mu ju je njegova majka darovala darovnim ugovorom, a njegov otac da je 1982. kupio predmetnu parcelu i u ugovoru o kupoprodaji da je bilo definirano pravo prolaza 2 metra na susjednoj parceli. Svjedok je dalje iskazao da su aktivno od tada koristili tu parcelu, imali vrt na njoj pa da im je pristupnim putem do nje dolazio i traktor za obavljanje radova, a 1988. nakon smrti njegovog oca da je parcelu naslijedila njegova majka te da su vlasnici susjedne parcele od nje zatražili suglasnost za ishođenje lokacijske dozvole te je ona istu suglasnost dala, ali uz naznaku da se i dalje očekuje osiguranje pristupnog puta od 2 metra. Svjedok je dalje iskazao da su u ljeto 2015. godine, nekoliko dana iza Velike Gospe, tužiteljica, on i gospodin PČ, koji je arhitekt i koji im je htio dati moguće rješenje za parcelu jer je u građevinskoj zoni išli pogledati stanje parcele i da su vidjeli da su susjedi podigli zid i time spriječili mogućnost prolaza neometanog pristupa parceli u širini od 2 metra, a u rujnu 2015. da su još napravili stepenište kojim su dodatno onemogućili pristup nekretnine. Svjedok je dalje iskazao da je gledao papire i da je pravo služnosti od 2 metra bilo napisano i u ugovoru o kupoprodaji ranijih vlasnika prije njegovog oca, a po njegovim saznanjima da to pravo služnosti postoji od 70-ih godina, a samo pravo služnosti da je bilo upisano i u kupoprodajnom ugovoru između oca i vlasnika od koga je kupio kao trajno pravo, a ne neko privremeno pravo, da je na pristupnoj cesti koja se naziva Polanščak bilo radova i asfaltiranja, jer su građeni novi objekti, da je to uža ulica, a u donjem dijelu ulice da je i dalje makadam, ali da tim radovima nije spuštena visina te ulice u odnosu na okolna zemljišta, da nitko od tuženika ili prednika tuženika ranije ovog događaja nije smetao ili prigovarao načinu iskorištavanja prava stvarne služnosti.

9. Saslušan u svojstvu svjedoka, ŽČ je u bitnome iskazao da mu je supruga od FČ šogorica, da bi na parcelu dolazio nekoliko puta godišnje radi košenja na poziv FČ obzirom je imao obrt preko kojeg je obavljao radove košenja i obrezivanja, a uvijek da je kosio i među do pristupa njihovoj parceli jer da su mu ĐČ i FČ rekli da imaju do tuda prolaz i da slobodno kosi tu stazu, a onda da se nakon 2,3 godine pojavio neki čovjek koji je pokosio tu stazu, a jednom kada je došao kositi da je vidio novi betonski zid i o tome obavijestio FČ, ali se ne sjeća točno kada je to bilo. Svjedok je iskazao da kada bi išao kositi da nije prolazio s nekim traktorom ili strojem jer mu je trebala flakserica ili rotacijska kosilica i ručni alat.

10. Saslušan u svojstvu svjedoka EČ je u bitnome iskazao da je vlasnik parcele na Polonščaku još od 1998. godine i da tom ulicom nisu mogli proći automobili te da je i on morao tačkama voziti materijal za izgradnju svoje kuće, koju je počeo graditi 2000-te, a kasnije da je napravljena denivelacija ceste prije jedno 10 do 13 godina, pa da su svi vlasnici parcela ostali više u odnosu na cestu i do njihovih parcela da se nije moglo autom. Svjedok je iskazao da prije nego je na cesti napravljena denivelacija te ista asfaltirana da je bila kozja staza i da se autom nije moglo spustiti jer bi zasjeli na brijeg. Svjedok je iskazao da za način korištenja parcela tužiteljice i tuženika ne zna ništa, da ne poznaje tužiteljicu, a da niti nakon što je cesta asfaltirana nije vidio da bi netko dolazio automobilom na predmetnu parcelu.

11. Saslušan u svojstvu svjedoka KČ je u bitnome iskazao da mu je I-tuženica supruga, a II-tuženica punica, od 2004. godine da je odlazio na parcelu koja je u posjedu njegove supruge i punice jer je šišao travu te da može reći da tužiteljicu nije viđao, osim jednog čovjeka koji ja ne parceli tužiteljice kosio travu, da se, a glede pristupnog puta parceli, moralo parkirati na ravni dio jer da tad kreće spust pa da se do parcele njegove supruge i punice nije moglo spustiti s autom jer je bilo opasno, a par godina nakon što je počeo dolaziti da su denivelirali cestu i onda se moglo spustiti dolje do parcele, ali da se nije moglo parkirati na parcelu od supruge i punice zbog konfiguracije njihove parcele zato što je od ceste do te parcele ostalo jedno 20 cm gdje se nije moglo skrenuti. Svjedok je dalje iskazao da je zid na zapadnoj međi sa susjedom izgrađen 2015. godine i da je gradnja zida završena negdje 1. kolovoza 2015.

12. Saslušan u svojstvu svjedoka PČ, je u bitnome iskazao da je u razdoblju od 2002. do 2005. godine dolazio na područje na kojem se nalaze predmetne parcele jer je projektirao kuće u ulici južno od parcele tužiteljice i da u tom periodu nije bio asfaltiran put već da je bio makadam. Svjedok je dalje iskazao da su ĐČ i FČ negdje 2015., nešto iza Velike Gospe, htjeli da dođe pogledati njihovu parcelu kako bi se vidjelo što se na njihovoj parceli može graditi, da su mu rekli da imaju pravo služnosti preko susjedne parcele i da je tada utvrdio da je tamo napravljen nekakav zidić, a ta gradnja da je onemogućila pristup u toj širini služnosti, pa da je predložio ĐČ i TČ da navedeno prijave građevinskoj inspekciji.

13. Tužiteljica ĐČ je u bitnome iskazala da je u posjedu prava stvarne služnosti na predmetnoj parceli od 1977. godine, kada je parcela kupljena od strane njezinog supruga kojeg je naslijedila. Tužiteljica je iskazala da se njezina parcela nalazi na južnoj strani bez prilaznog puta pa još 1977. godine da su vlasnik te i susjedne parcele dogovorili pravo nužnog prolaza pa je zato i u ugovoru o kupoprodaji napisano i potpisano pravo nužnog prolaza. Tužiteljica je navela da je za smetanje posjeda kako je navela u tužbi, saznala iza 15. kolovoza 2015., kada su već bile izgrađene i stepenice, šahti i postavljeno mjesto za ogradu. Tužiteljica je iskazala da su taj nužni prolaz u širini od 2 metra koristili kao put do parcele te da je tuda prolazio i mali traktor, a nekada da bi prolazili i autom tu i tamo, ne svaki puta. Tužiteljica je dalje navela da je prije navedenog smetanja posjeda na predmetnu parcelu najviše dolazila ona sa suprugom dok je on još bio živ, a kasnije sama povremeno sa sinom kad je on mogao. Tužiteljica je dalje iskazala da je VČ često kosio parcelu, a osim njega da ju je kosio i HČ, da i sada dok se vodi predmetni postupak pristupa nekretnini i da se ista kosi, a da pristupa putem kojim je išla i prije i da može proći pješke, a da se ranije moglo i s traktorom i sa kosilicom, da je gospodin ŽČ bio osoba koja je pristupala na predmetnu parcelu s traktorom i kosilicom, da je HČ pristupao pješke, a ČČ da im je dolazio orati s traktorom i frezati dok je njezin suprug bio živ. Tužiteljica je iskazala da sve što navodi u tužbi da je izgradila I-tuženica koja je po njezinim saznanjima gradila kuću te da joj je I-tuženica ponudila ključ da može proći do svoje parcele.

14. I-tuženica JČ, je u bitnome iskazala da je predmetna parcela bila u vlasništvu njezinih roditelja, da su ona i njezin suprug počeli graditi kuću na toj parceli prije jedno 13,14 godina te obzirom da je to kaskadni teren kao stepenice da su odlučili podići zid, a radi zemlje koja klizi kad pada kiša te se radi blato ispred ulaza, a tužiteljici da su rekli da slobodno može i dalje tuda prolaziti. I-tuženica je dalje iskazala da su sagradili prilaz stepenicama s desne strane kuće da se može ući u kuću i potporni zid koji sprječava odron zemlje, a to sve da su radili 2015. godine, krajem lipnja ili početkom srpnja te da je sve završeno u srpnju. I-tuženica je dalje iskazala da prije nego su krenuli graditi na parceli da su bili veliki hupseri i uopće se nije moglo pristupiti autom, a kad se cesta asfaltirala, odnosno kada je bila denivelacija zemlje, to se još povećalo. I-tuženica je dalje iskazala da joj je majka pričala da postoji nužni prolaz i da to ne osporava s tim da joj je majka rekla da su tužiteljica i njezina obitelj tuda prolazila pješke do svoje parcele.

14.1. II-tuženica ŠČ je u bitnome iskazala da su njezin suprug i njegov kum kupili parcelu koju je geodeta došao podijeliti te se ista nije mogla dijeliti uzdužno. Da su joj susjedi rekli o novim vlasnicima parcele Đ koji su kosili taj prolazni put od 2 metra i da joj je susjeda rekla da dolaze autobusom ili autom koji ostave na vrhu ceste i dalje dolaze pješke do parcela jer je taj put bio povišen pa naglo spušten. II-tuženica je dalje iskazala da je jako malo dolazila na tu parcelu, da je tužiteljicu prvi puta upoznala na Općini kada su sređivali papire za gradnju kuće koju je gradila njezina kćer i tom prilikom da joj je rekla da će sigurno ograditi kuću, ali da će joj dati ključeve od ulaznih vrata i da će to biti zajednički ulaz. II- tuženica je dalje iskazala da je kuću gradila njezina kćerka i da o gradnji ne zna ništa. I-tuženica je dalje iskazala da joj je suprug rekao da je s desne strane njihove parcele nužni prolaz do druge parcele i da joj je on rekao da se tud može prolaziti samo pješice. II- tuženica je dalje iskazala da dok je suprug bio živ da nikad nisu išli do svoje parcele autom, a tek kad su ishodili građevinsku dozvolu da su onda cestu asfaltirali i izravnali i da se može proći autom.

15. Odredbom čl. 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

16. Odredbom čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu ZV) propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

16.1. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

16.2. Odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

17. Osim posjeda stvari zaštitu uživa i posjed prava stvarne služnosti obzirom je čl. 10. st. 5. ZV-a propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Odredbom čl. 10. st. 6. ZV-a je propisano da kada isti posjed stvari ili prava ima više osoba one su suposjednici.

18. Prije svega valja istaknuti da prigovor proteka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe nije osnovan. Naime, dovodeći u vezu iskaze tužiteljice, svjedoka FČ i PČ u dijelu u kojem su iskazivali o saznanju za gradnju opisanu u tužbi, a u kojem dijelu je sud iskaze tužiteljice i navedenih svjedoka ocijenio iskrenima i uvjerljivima, sud zaključuje da je tužiteljica za čin opisan u tužbi saznala nakon 15. kolovoza 2015., dakle najranije 16. kolovoza 2015.

Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 15. rujna 2015. to navedeni prigovor I- tuženice i II-tuženice u smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZV-a nije osnovan.

19. U odnosu na dio iskaza tužiteljice u kojem je izričito iskazala da je sve što je navela u tužbi sagradila I-tuženica, a što potvrđuju I-tuženica i II-tuženica u svom iskazu, valja istaknuti da čin smetanja može biti poduzet osobno, po osobi koja je postupala po nalogu neke osobe ili po osobi koja je radila bez naloga, a njezin čin je naknadno, izričito ili prešutno odobren. Kako je I-tuženica kćer II-tuženice te su u vrijeme poduzimanja čina opisanih u tužbi iste bile upisane kao suvlasnice poslužne nekretnine, pri čemu iz iskaza proizlazi da se II-tuženica složila s radnjama I- tuženice, to su I i II-tuženica pasivno legitimirane u ovoj pravnoj stvari.

20. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da je u korist kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, koja je na dan 13. rujna 2015. bila u vlasništvu tužiteljice, a na teret kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine, koja je na dan 13. rujna 2015. bila u suvlasništvu I-tuženice i II-tuženice, osnovan nužni prolaz, a što među strankama nije sporno.

21. Posjed prava sastoji se u faktičnom izvršavanju onoga na što ovlašćuje neko pravo.

22. Za ostvarivanje posjedovne zaštite kakvu tužiteljica tužbom traži u dijelu tužbenog zahtjeva odlučno je da li je činima tuženica opisanim u tužbi tužiteljici oduzet posjed prava nužnog prolaza ili je uznemiravana u posjedu prava nužnog prolaza prema posljednjem stanju njezinog posjeda.

23. Među strankama nije sporno da je tužiteljica posjed prava nužnog prolaza osnovanog na teret nekretnine u vlasništvu i posjedu tuženica izvršavala hodajući te da su po nalogu I-tuženice izvršeni radovi opisani u tužbi.

24. Sporno je je li činima tuženica opisanim u tužbi tužiteljici oduzet posjed prava nužnog prolaza odnosno je li uznemiravana u posjedu prava nužnog prolaza prema posljednjem stanju njezinog posjeda, a obzirom se posjedovna zaštita u posjedovnoj parnici daje prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju.

25. U odnosu na spornu činjenicu je li se posjed ostvarivao i provozom sud je izveo dokaz uviđajem na licu mjesta, a kako bi utvrdio je li obzirom na konfiguraciju terena, ceste i poslužne nekretnine bio moguć provoz preko nekretnine tuženica do nekretnine tužiteljice.

26. Na uviđaju na licu mjesta tužiteljica je osobno pokazala prostor koji je korišten kao nužni prolaz te ulaz istoga koji vodi izgrađenim stepenicama, a na kojem ulazu su dva izgrađena stupa te je navela da ranije nije bilo popločanog dijela koji se nalazi ispred ulaza. Na uviđaju je utvrđeno da se iza ulaza nalazi betonirani dio koji vodi prema stepenicama, za koji je tužiteljica navela da nije bio betoniran, da nisu postojale stepenice i da je sve bilo ravno do iza sagrađene kuće na adresi [adresa]. Na uviđaju je utvrđeno da se sa lijeve i desne strane stepenica nalazi zid te da je razina zemlje preko koje su izgrađene stepenice viša u odnosu na betonirani dio koji vodi do stepenica.

26.1. Na uviđaju su sačinjene fotografije od strane stranaka, koje su dostavljene u spis.

27. Iz utvrđenog na licu mjesta, a što je razvidno iz fotografija sačinjenih na licu mjesta, proizlazi da je visina zemlje preko koje su sagrađene stepenice na nekretnini u vlasništvu tuženica (uz kuću na adresi [adresa]) viša u odnosu na betonirani dio koji vodi do stepenica, a na koji betonirani dio se dolazi s ulice, pa je logično da je takva razina zemlje prije izgradnje stepenica i ulaza ka istima bila sve do ulice s koje se ulazi na nekretninu u vlasništvu tuženica, [adresa]. Imajući u vidu tu visinu zemlje, a kako je to razvidno na fotografijama sačinjenim na licu mjesta, jasno je da je razina zemlje na nekretnini u vlasništvu tuženica, sada adresa [adresa] bila viša u odnosu na ulicu s koje se pristupa navedenoj nekretnini odnosno da je postojao "brijeg", a koji prema mišljenju suda je priječio provoz preko poslužne nekretnine do nekretnine ranije u vlasništvu tužiteljice (povlasne nekretnine) iz čega proizlazi da je tužiteljica posjed prava nužnog prolaza osnovanog na teret nekretnine u vlasništvu i posjedu tuženica izvršavala hodajući, a ne provozom.

28. Dovodeći u vezu utvrđeno uviđajem na licu mjesta s iskazom saslušanih svjedoka i stranaka u dijelu u kojem su iskazivali o načinu izvršavanja posjeda nužnog prolaza sud zaključuje da je tužiteljica posljednji posjed prava nužnog prolaza izvršavala hodajući.

29. Naime, svjedok ŽČ, a čiji iskaz je sud ocijenio kao iskren obzirom se radi o svjedoku koji je dolazio na povlasnu nekretninu radi košenja pa ima neposredna saznanja, je iskazao da u svrhu košenja povlasne nekretnine do iste nije prolazio traktorom ili nekim strojem jer mu je trebao ručni alat ili rotacijska kosilica.

29.1. Stoga sud nije prihvatio kao uvjerljiv iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je iskazala da je ŽČ na povlasnu nekretninu preko poslužne pristupao s traktorom, a i iz razloga jer je isto u suprotnosti s iskazom samog svjedoka i utvrđenim na licu mjesta.

Uzgred, da je tužiteljica posjed nužnog prolaza izvršavala kao provoz, a kako to tvrdi, životno je logično da bi u opisanoj situaciji alat za košenje svjedok zasigurno dovezao vozilom do povlasne nekretnine koristeći nužan prolaz.

29.2. Iskaz svjedoka ŽČ doveden je u vezu i s iskazom svjedoka EČ, koji svjedok, iako nema neposredna saznanja o načinu korištenja nekretnina tužiteljice i tuženica, je iskazivao o stanju ulice u kojoj se nalaze predmetne nekretnine na način da je naveo da ulicom nisu mogli proći automobili, a unatrag 10 do 13 godina da je napravljena denivelacija ceste, a u kojem dijelu je sud iskaz svjedoka ocijenio kao iskren i uvjerljiv.

29.3. U ovakvoj situaciji sud je uvjerljivijim ocijenio iskaze tuženica u dijelu u kojem su iskazale da je tužiteljica nužnim prolazom prolazila pješke do svoje parcele.

30. Životno je i logično da je tužiteljica nužnim prolazom pristupala do povlasne nekretnine radi, između ostalog i održavanja iste košenjem, no sama činjenica upotrebe kosilice ne upućuje na zaključak da bi tužiteljica kao posljednji mirni posjednik nužni prolaz izvršavala i provozom. I sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je ČČ dolazio orati s traktorom i frezati dok je njezin suprug bio živ, pa sud dopušta mogućnost da je tome bilo tako, međutim isto ne znači da je tužiteljica kao posljednji posjednik posjed nužnog prolaza izvršavala kao provoz, a raspravljanje u ovoj pravnoj stvari je ograničeno na činjenicu posljednjeg stanja posjeda tužiteljice i eventualnog smetanja.

Dakle, rezultati izvedenih dokaza ne upućuju nedvojbeno na zaključak da je tužiteljica posjed prava nužnog prolaza izvršavala provozom.

31. Na temelju rezultata izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužiteljica kao posljednja mirna posjednica prava nužnog prolaza isti posjed izvršavala hodajući.

32. Konačno, tužiteljica u svom iskazu navodi da povlasnoj nekretnini i dalje pristupa hodajući, a iz spisu priležeće dokumentacije i iskaza I-tuženice i II-tuženice proizlazi da tuženici ne osporavaju tužiteljici takav način izvršavanja posjeda prava nužnog prolaza.

32.1. U odnosu na navode tužiteljice kako povlasnoj nekretnini nije moguće pristupiti s kosilicom valja istaknuti da iz fotografija koje prileže spisu na kojima su prikazani izvršeni radovi za koje među strankama nije sporno da su izvršeni, ne proizlazi da se do povlasne nekretnine ne može donijeti kosilica.

33. Bit posjedovne zaštite, koja se pruža prema odredbi čl. 22. ZV-a, jest u održanju kontinuiteta postojećeg posjedovnog stanja, pa ostvarenje prava na zaštitu posjeda vodi k uspostavi posjedovnog stanja kakvo je bilo prije poduzetog čina samovlasnog smetanja.

34. Kako je temeljem rezultata izvedenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica posjed prava nužnog prolaza izvršavala hodajući, a imajući u vidu njegovu uobičajenu svrhu- pristup nekretnini, to sud smatra da joj činima opisanima u tužbi odnosno izgradnjom zida i stepeništa nije oduzet posjed prava nužnog prolaza odnosno da nije bitno ograničena u posjedu prava nužnog prolaza u onom sadržaju kako ga je izvršavala kao posljednji posjednik.

35. Tužba zbog smetanja posjeda prava služnosti sastoji od utvrđivanja posjeda, čina smetanja, naredbe tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće jer sud odlučuje o zahtjevu za sudsku zaštitu posjeda prava stvarne služnosti za koju tužitelj tvrdi da postoji u odnosu na nekretninu tuženika. Upravo iz tog razloga kod tužbe radi smetanja posjeda potrebno je pravo služnosti potpuno odrediti.

35.1. Dodaje se da se način korištenja poslužnom stvari određuje kod osnivanja prava služnosti ili odlukom suda kojom se osniva, inače to određuje zakon. Međutim, navedena činjenica nije odlučna za pružanje sudske zaštite kakva se zahtjeva u ovome postupku već je navedenu činjenicu potrebno cijeniti kao jedan od dokaza kojima tužitelj dokazuje postojanje prava stvarne služnosti na nekretnini tuženica, dok se o pravu na posjed i pravnoj osnovi u ovoj pravnoj stvari ne raspravlja. Raspravljanje glede sadržaja prava koja uključuje uspostavljeni nužni prolaz bi bilo raspravljanje o pravu na posjed, a što u parnicama o smetanju posjeda nije dopušteno sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a.

35.2. S obzirom da se o pravu na posjed i pravnoj osnovi u ovoj pravnoj stvari ne raspravlja to sud nije ovlašten pružiti pravnu zaštitu kakvu tužiteljica zahtjeva tužbenim zahtjevom, a koja se sastoji u obvezi uspostave stanja posjeda nužnog prolaza u opsegu i sadržaju kako je ustanovljeno u rješenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-6247/72 od 10. veljače 1973.

Naime, odredbom čl. 191. st. 2. ZV-a propisano je da se na nužni prolaz primjenjuju pravila koja vrijede za služnost puta, ako glede nužnog prolaza nije što posebno propisano. Odredbom čl. 188. st. 3. ZV-a propisano je da da bi služile nekretninama namijenjenim poljodjelstvu da se mogu osnovati poljske služnosti pa tako i služnost puta ili kao pravo staze, pravo progoniti stoku, ili kao pravo kolnika na poslužnoj nekretnini. Odredbom čl. 190. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom, a ima li pravo kolnika ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zapreka, motornim vozilom ili biciklom.

Dakle, raspravljane o tuženom zahtjevu kojim se zahtjeva uspostavu stanja posjeda nužnog prolaza u opsegu i sadržaju kako je ustanovljeno u rješenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-6247/72 od 10. veljače 1973. bi uključivalo raspravljanje o pravu na posjed i pravnoj osnovi.

36. Zbog svega navedenog sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite kakvu tužiteljica zahtjeva te je tužbeni zahtjev valjali obiti kao neosnovan, a posljedično u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka te odlučiti kao u točki I izreke rješenja.

37. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37.1. Tuženicama je trošak postupka odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan (tbr. 52. primjena važeće Tarife). Tuženicima je dosuđena jednokratna nagrada u visini od 200 bodova (tbr.7. tč. 2. OT , "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) što iznosi 400,00 eura, uvećano za 10 % sukladno tbr. 40. tč. 1. OT, sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 550,00 eur.

37.2. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i odredbi čl. odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

37.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 23. listopada 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. I i II. tuženice po pun.