REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2202/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Matić Majkovica, odvjetnici iz Zagreba, Jarnovićeva ulica 17C, protiv tuženika TEŽ TRGOVINA d.o.o., Zagreb, Pavla Radića 9, OIB: 52845458400, zastupanog po punomoćniku Ivanu Stakoriću, odvjetniku iz Zagreba, Pavla Radića 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu Sanju Matić Majkovica, odvjetnicu, te punomoćnika tuženika Ivana Stakorića, odvjetnika, dana 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.101,34 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 121,34 eur od 7. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 116,49 eur od 5. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 5. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 5. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 5. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 3. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 3. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 115,83 eur od 6. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 4. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 6. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 5. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 121,34 eur od 8. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 6. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 5. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 9. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 12. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 6. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 7. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 7. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 8. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 9. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 11. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 10. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 243,60 eur od 13. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 10. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 10. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 14. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 11. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 10. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 10. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 7. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 8. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 9. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 10. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 316,96 eur od 12. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 488,13 eur od 15. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 488,13 eur od 12. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 488,13 eur od 13. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 488,13 eur od 13. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 488,13 eur od 11. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 488,13 eur od 12. srpnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 11.101,34 eur.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.987,50 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 23. listopada 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je u spornom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, te da mu je ovaj neosnovano isplaćivao umanjenu plaću, te nastalu razliku potražuje u ovom postupku, kako je to konačno postavljeno podneskom od 9. siječnja 2025., uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, u kojem smislu se predlagalo odbijanje istog, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu od 29. travnja 2004. (str. 6-9 spisa), Aneks br. 07, br. 08 i br. 09 ugovora o radu (str. 10-12 spisa), obračunske isprave (str. 13-93 spisa), priloge predane uz odgovor na tužbu (str. 99-163 spisa, sa službenom bilješkom na str. 99 spisa), Sporazumni prestanak ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. svibnja 2022. (str. 164 spisa) i izvadak iz Sudskog registra tuženika (str. 207-211 spisa), kao što je saslušan i tužitelj te svjedoci ĐD i ND, svi na ročištu održanom 10. rujna 2025. (str. 202-206 spisa), a također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak - Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 17. prosinca 2024., str. 182-188 spisa, pisano očitovanje od 26. veljače 2025., str. 195- 196 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, uključivo i kroz sporno razdoblje, pri čemu tužitelj tvrdi da mu je tuženik kao poslodavac neosnovano isplaćivao umanjenu plaću, koju razliku potražuje u ovom postupku. S druge strane, tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, u kojem smislu se predlagalo odbijanje istog.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, kao što je provedeno financijsko vještačenje te je saslušan tužitelj i naprijed navedeni svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužitelj u svom iskazu navodio da je u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bio zaposlen kod tuženika, pri čemu je kod tuženika ukupno radio kakvih 20 godina, s tim da je obavljao poslove komercijaliste te je imao sklopljen ugovor o radu kao i povremene anekse, dok je po njegovom sjećanju posljednji aneks bio negdje za 2018., nakon čega više nije bilo ponuđenih aneksa. Sama plaća je inače u bruto iznosu bila otprilike jednaka kroz cijelo razdoblje, neto se mijenjao vjerojatno ovisno o promjenama propisa koji reguliraju oporezivanje i sl., kao što je visina isplate ovisila o npr. korištenju bolovanja i sl.. Međutim, ističe da je naknadno utvrdio da poslodavac nije poštovao ugovoreni koeficijent te da mu u naravi pripada viša plaća što i potražuje u ovom postupku. Također navodi da može potvrditi inače da je svjedok ĐD bio direktor u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak, dok je kolegica ND bila u računovodstvu, no s njima nije nikada razgovarao niti razjašnjavao temu plaće i visinu iste. U tom smislu ističe da nisu osnovani navodi tuženika da bih imao neka posebna saznanja o načinu obračuna i isplate plaće, pri čemu ističe da zapravo nije reagirao jer je bruto plaća kroz cijelo razdoblje bila podjednaka te u tom smislu nije vidio razloga da reagira u to vrijeme. Navodi i da je npr. došlo do vidljivijeg smanjenja i sl. zasigurno bih reagirao i obratio se nadležnima kod tuženika. Koliko zna do posljednjeg aneksa iz 2018. je došlo iz razloga što je određeni niži koeficijent nego što je bio 2018., ne sjeća se više točnog razloga za umanjenje koeficijenta, vjerojatno je to bilo da bruto plaća ostane u istom iznosu neovisno o zakonskim rješenjima temeljem kojih se povećavala minimalna plaća. Ne spori da je redovito primao platne liste, također navodi i da su mu generalno poznate kategorije kao što su bruto, neto i doprinosi, no misli da isto ne utječe na njegovo potraživanje iz ovog postupka.

8. Također navodi i da ne spori da je prilikom prestanka ugovora o radu kod tuženika s istim potpisao i odgovarajući Sporazum iz svibnja 2022., koji zaista sadrži klauzulu da nema daljnjih potraživanja osim tamo navedenih. Međutim, ističe da u to vrijeme nije niti znao da postoji dug koji potražuje u ovom postupku, tako da nije niti imao razloga odbiti potpis takve klauzule odnosno pisanog Sporazuma, budući da su u istome navedene isplate plaće bile uredno izvršene.

9. Nadalje je saslušan i ĐD, u svojstvu svjedoka, no koji je u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak bio jedan od direktora kod tuženika, da bi negdje koliko se sjeća u rujnu 2023. bio smijenjen s te funkcije, te je i nadalje isključivo djelatnik. Vezano za zahtjev tužitelja iz ovog postupka tj. vezano za visinu koeficijenata navedenih u pojedinim ugovorima o radu, navodi da su plaće načelno bile dogovorene između poslodavca i zaposlenih i one se nisu mijenjale tj. nije dolazilo do povećanja s obzirom da nije došlo do poboljšanog prometa, no nije dolazilo ni do smanjenja plaće. Ističe da nije detaljnije upućen, no do promjene koeficijenata je u pravilu dolazilo uslijed programskih zahtjeva u odnosu na sustav koji je obrađivao plaće te su se na taj način prilagođavali bruto iznosi. Koliko je njemu poznato svi zaposleni su znali da se plaće neće mijenjati, navodi npr. da je i on sam kao i svi drugi radnici cijelo vrijeme dobivao istu plaću.

10. Također navodi da mu je poznato da je ugovor o radu tužitelja prestao sporazumno, o čemu je sastavljen i odgovarajući pisani dokument, i koliko se sjeća obje strane nisu imale primjedbi te su ga bez ikakve zadrške potpisali. U njegovom ugovoru o radu nije bio naveden fiksni iznos nego koeficijent, moguće da je tako bilo i kod tužitelja, nije siguran. Ponavlja da je dogovor bio da neovisno o koeficijentima zadrže prvotnu plaću, zbog već spomenute slabije uspješnosti u poslovanju tj. izostanku povećanja prometa odnosno padu prometa. Navodi da može i potvrditi da je do smanjenja koeficijenta dolazilo baš kako bi plaća u bruto iznosu ostajala na istom nivou, neovisno o promjenama propisa koji su povećavali iznos minimalne plaće. Nisu kao društvo donosili npr. neku posebnu odluku kojom bi se utvrdila slabija poslovna situacija te s tim u vezi ograničio porast plaće ili sl., već su predmetne probleme rješavali na naprijed opisani način. Kako je već spominjao, smatra da je tužitelj kao i ostali radnici i za razdoblje nakon 2018. bio upoznat sa poslovnom situacijom društva te s time povezanim dogovorom da se plaće neće povećavati.

11. Zaključno je navodio da je tužitelj bio kvalitetan radnik, opis poslova mu je bio vezan za komercijalu tj. prodaju, nije sudjelovao u obračunu plaće i sl., to je obavljalo računovodstvo koje je bilo i fizički dislocirano, no tužitelj je bio pedantan te je npr. podsjećao da je uz isplatu plaće potrebno uvijek priložiti isplatnu listu, a što je i činjeno te radnici pa ni tužitelj nisu imali primjedbu.

12. Uz navedene, saslušana je kao svjedok i ND, koja je u iskazu iznijela da je u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak, a i nakon toga, obavljala računovodstvene poslove za tuženika, mada formalno radi za drugu pravnu osobu tj. vezano društvo, te su joj u tom smislu poznate određene okolnosti vezane za način obračuna plaće. Navodi da oni u računovodstvu nisu zapravo vršili uvid u ugovore o radu no koristili su podatke o koeficijentima za pojedinog djelatnika dok im je druga varijabla bila minimalna plaća, koja se periodički mijenjala odlukama nadležnih tj. Vlade Republike Hrvatske. Kako je nalog direktora bio da plaća u bruto iznosu uvijek ostane ista, ističe da u oni onda smo pratili tijek rasta minimalne plaće i utvrđivali u kojoj mjeri je potrebno korigirati postojeće koeficijente kako bi plaća ostala ista u bruto iznosu, te su u tom smislu tijekom vremena i sklapani odgovarajući aneksi kojim su mijenjani koeficijenti na niže. Plaća se povećavala jedino onim zaposlenicima koji su bili na tzv. minimalcu jer je to i zakonski minimum ispod kojeg se ne može ići. Proizlazi da je poslodavac u jednom trenutku prestao sklapati anekse, misli negdje 2019., s tim da su oni i nadalje vršili naprijed opisane izračune uzimajući u obzir rast minimalne plaće te pazeći da bruto plaća radnicima bude uvijek približno ista. Negdje 2021. su čak iz programa izbacili varijablu koeficijenta te koristili samo varijablu bruto plaće, u svrhu jednostavnijeg poslovanja.

13. Navodi da su redovito inače izrađivali platne liste te ih elektroničkom poštom slali tadašnjem direktoru ĐD koji ih je uručivao radnicima te su jedan primjerak i potpisivali, što su onda oni naknadno zaprimali poštom, s obzirom da su kao računovodstvo bili na drugoj lokaciji. U tom smislu smatra da su svi zaposleni bili upoznati s načinom obračuna plaća niti je bilo primjedbi na isto, što uključuje i ovdje tužitelja koji dakle nije iznosio primjedbe s tim u vezi, dapače inzistirao je na slanju isplatnih listi.

14. Nastavno prethodnom, a sukladno prijedlogu tužitelja, u svrhu utvrđenja visine potraživanja, provedeno je i financijsko vještačenje, te je vještak predmetne struke u svom pisanom nalazu i mišljenju od 17. prosinca 2024. iznio da je na osnovi podataka iz nalaza mišljenja da razlika između plaće koja bi tužitelju bila obračunata primjenom koeficijenta 2,9479 i plaće koja je tužitelju obračunata u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2022., i to ako osnovicu za izračun plaće od siječnja 2021. do lipnja 2022. treba obračunati u visini propisane minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, ukupno iznosi bruto 11.101,34 eur, a ako osnovicu za izračun plaće od siječnja 2021. do lipnja 2022. treba obračunati u visini propisane najniže osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje, onda ukupno iznosi bruto 5.030,92 eur, koja stajališta je vještak potvrdio i u pisanom očitovanju od 26. veljače 2025..

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i pisanu dopunu odnosno očitovanje, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, s tim da niti stranke zaključno nisi prigovarale istom (navod s ročišta od 10. rujna 2025.).

16. Ocjenjujući sve navedeno, proizlazilo bi, kako u bitnome iznosi tužitelj te saslušani svjedoci a što je vidljivo i iz priložene dokumentacije, da su ugovori o radu zaposlenih kod tuženika, pa tako i tužitelja, višekratno aneksirani na način da je mijenjan pripadajući koeficijent, u svrhu zadržavanja iste visine bruto plaće koja je isplaćivana, sve uslijed povećanja visine minimalne plaće o čemu je odlučivala Vlada Republike Hrvatske (tako svjedok ND navodi da su kod obračuna plaće kod tuženika bile odlučne dvije varijable i to visina minimalne plaće te koeficijent). Međutim, u jednom trenutku za ugovore više nisu bili sklapani aneksi, već je računovodstvo vršilo obračune prilagođavajući koeficijente visini minimalne plaće (što potvrđuje u svom iskazu svjedok ND), a u svrhu da iznos bruto plaće za isplatu ne pređe raniji iznos.

17. Predmetni način postupanja ne predstavlja zakoniti oblik reguliranja visine plaće zaposlenih, pa tako ni tužitelja, budući da je došlo do jednostranog umanjenja plaće (u odsustvo sklopljenih aneksa, što nije sporno u odnosu na utuženo razdoblje), na koji način se onda kao osnovan ukazuje zahtjev tužitelja iz ovog postupka kojim potražuje razliku pripadajuće plaće sukladno postojećem koeficijentu iz važećeg ugovora o radu, a što je izračunao financijski vještak u svom nalazu i mišljenju (Varijanta 1., koju sud prihvaća). Pritom nije moguće prihvatiti tvrdnje tuženika da bi tužitelj bio upoznat sa takvim postupanjem te da je pristao na isto, budući da predmetno tužitelj negira u svom iskazu, dok tuženik ne dokazuje takve navode odgovarajućom dokumentacijom, npr. pisanom suglasnosti ili sl., kod čega, a kako je već rečeno, ne postoje aneksi ugovora koji bi za razdoblje na koje se odnosi ovaj postupak ugovorili umanjenje koeficijenta.

18. Također, neosnovano je pozivanje tuženika na odredbu čl. 3. Sporazuma od 11. svibnja 2022. (str. 164 spisa) koja sadrži navod da strane nemaju daljnjih potraživanja, budući da umanjenje plaće iz ovog postupka nije bilo niti obuhvaćeno spomenutim Sporazumom. Nije odlučno niti što tužitelj nije ponosio zahtjev za zaštitu prava, s obzirom da se radi o novčanom potraživanju.

19. U tom smislu valjalo je tužitelju dosuditi obračunatu razliku plaće nastalu uslijed nezakonitog umanjenja isplaćenog iznosa, a kako je prethodno pobliže obrazloženo, i to uz iznosu od 11.101,34 eur (razlika obračunata uzimajući u obzir propisanu minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj), s obzirom da okolnosti koje je tuženik navodio tijekom postupka kao razlog predmetnog umanjenja nije moguće prihvatiti kao zakonite, na koji način je naprijed već obrazlagano.

20. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u kojem smislu je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

22. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

23. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 5. lipnja 2023., 9. siječnja 2025. i 14. ožujka 2025., za svaku radnju po 100 bodova, te za podneske od 29. listopada 2024. i 8. travnja 2025., nagrada od po 25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 2. listopada 2024. i 10. rujna 2025., za svako ročište po 100 bodova, te nagrada za zastupanja na ročištu zakazanom za 15. svibnja 2024. (s obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja) od 25 bodova, što je ukupno 675 bodova, odnosno 1.350,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (337,50 eur) iznos od 1.687,50 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 300,00 eur, ukupno 1.987,50 eur (u preostalom zatraženom dijelu tužitelju nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da tužitelj nije uspio u ovoj parnici samo u neznatnom dijelu (koji se odnosi na zakonske zatezne kamate), dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

24. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 23. listopada 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika