REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-12738/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Sanji Mišević i Goranu Jariću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikše Valjala, odvjetnika, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, isplatiti tužitelju AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.645,22 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- za ožujak 2016., na iznos od 62,53 EUR, od 16.04.2016.,

- za travanj 2016., na iznos od 58,50 EUR, od 16.05.2016.,

- za svibanj 2016., na iznos od 87,16 EUR, od 16.06.2016.,

- za lipanj 2016., na iznos od 112,69 EUR od 16.07.2016.,

- za srpanj 2016., na iznos od 216,87 EUR od 16.08.2016.,

- za kolovoz 2016., na iznos od 116,89 EUR od 16.09.2016.,

- za rujan 2016., na iznos od 87,16 EUR od 16.10.2016.,

- za listopad 2016., na iznos od 136,97 EUR od 16.11.2016.,

- za studeni 2016., na iznos od 177,81 EUR od 16.12.2016.,

- za prosinac 2016., na iznos od 77,65 EUR od 16.01.2017.,

- za srpanj 2017., na iznos od 105,26 EUR od 16.08.2017.,

- za kolovoz 2017., na iznos od 60,35 EUR od 16.09.2017.,

- za rujan 2017. na iznos od 190,88 EUR od 16.10.2017.,

- za listopad 2017., na iznos od 113,88 EUR od 16.11.2017.,

- za studeni 2017., na iznos od 92,92 EUR od 16.12.2017.,

- za prosinac 2017., na iznos od 48,90 EUR od 16.01.2018.,

- za siječanj 2018., na iznos od 89,29 EUR od 16.02.2018.,

- za ožujak 2018., na iznos od 81,68 EUR od 16.04.2018.,

- za travanj 2018., na iznos od 124,95 EUR od 16.05.2018.,

- za svibanj 2018., na iznos od 65,60 EUR od 16.06.2018.,

- za lipanj 2018., na iznos od 82,10 EUR 16.07.2018.,

- za srpanj 2018., na iznos od 163,36 EUR od 16.08.2018.,

- za kolovoz 2018., na iznos od 129,86 EUR od 16.09.2018.,

- za rujan 2018., na iznos od 95,46 EUR od 16.10.2018.,

- za listopad 2018., na iznos od 89,29 EUR od 16.11.2018.,

- za studeni 2018., na iznos od 210,03 EUR od 16.12.2018.,

- za prosinac 2018., na iznos od 135,08 EUR od 16.01.2019.,

- za siječanj 2019., na iznos od 115,48 EUR od 16.02.2019.,

- za veljaču 2019., na iznos od 92,96 EUR od 16.03.2019.,

- za ožujak 2019., na iznos od 101,18 EUR od 16.04.2019.,

- za travanj 2019., na iznos od 108,66 EUR od 16.05.2019.,

- za svibanj 2019., na iznos od 104,40 EUR od 16.06.2019.,

- za lipanj 2019., na iznos od 94,27 EUR od 16.07.2019.,

- za srpanj 2019., na iznos od 150,13 EUR od 16.08.2019.,

- za kolovoz 2019., na iznos od 137,36 EUR od 16.09.2019.

- za rujan 2019., na iznos od 188,68 EUR od 16.10.2019.,

- za listopad 2019., na iznos od 86,13 EUR od 16.11.2019.,

- za studeni 2019., na iznos od 112,03 EUR od 16.12.2019.,

- za prosinac 2019., na iznos od 107,42 EUR od 16.01.2020.,

- za siječanj 2020., na iznos od 91,93 EUR od 16.02.2020.,

- za veljaču 2020., na iznos od 139,55 EUR od 16.03.2020.,

- za ožujak 2020., na iznos od 1,92 EUR od 16.04.2020., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate koje teku na pojedine dosuđene iznose glavnice od 15.-tog u mjesecu za protekli mjesec do 16. -tog u mjesecu za protekli mjesec.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.775,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu liječnika specijalista, te mu je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno. U vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2013., na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) kojim je tužiteljeva plaća regulirana u čl. 47. na način: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća". Od 1. ožujka 2018., na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/18 kojim su odredbe o tužiteljevoj plaći regulirane na identičan način. Osim KU, u spornom razdoblju na snazi je i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (dalje: TKU), koji se paralelno primjenjuje na tužitelja i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je opisano u KU. U odredbama čl. 51., 57. i 59. KU, te u odredbi čl. 54. TKU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno ovim odredbama KU i TKU tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40%, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25%, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata 10% ili 12% itd…) U vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2016. do 31. ožujka 2020. godine, tužitelj je radio u otežanim uvjetima rada, pa mu prema čl. 86. Zakona o radu NN 149/09 (dalje: ZR09) i čl. 94. Zakona o radu NN 93/14 (dalje: ZR14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je KU 143/13 koji u čl. 57. propisuje da se na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava za 25%. U razdoblju iz prethodne točke tuženik je tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužitelj odradio, dok mu dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je tužitelj odradio iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima rada – tužitelj je cijelo vrijeme obavljao poslove liječnika specijalista. Odredbom čl. 59. KU 143/13 (koji je na snazi od 01.12.2013. do 30.09.2015.) propisano je „Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.“ Dodatkom I. KU 96/15 (koji je na snazi od 01.10.2015. godine do podizanja ove tužbe) propisano je „Zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.“ Tužitelj je u razdoblju važenja KU 143/13 i Dodatka I KU 96/15 neprekidno radio na radnom mjestu doktora medicine i neprekidno je imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužitelj je radio i u redovnom i u prekovremenom radu. Tuženik je u razdoblju od 01.03.2016. tužitelju isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok mu nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužitelj svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radio na poslovima doktora medicine i imao jednaku odgovornost za živote i zdravlje pacijenata. Budući da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužitelju pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i eventualno naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Odredbom članka 36. st. 2. KU propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“. Odredbom članka 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužitelju pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće u cijelom spornom razdoblju od 1. ožujka 2016. do 31.03.2020. Stoga tužitelj od tuženika potražuje iznos od 4.645,22 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15.-og u mjesecu za plaću i naknadu plaće za prethodni mjesec (izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima), te potražuje i parnični trošak zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava kako osnovu tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15 – u daljnjem tekstu: KU) te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 92/19). Čl. 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: "Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća". Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene st. 2. čl. 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, pa se tuženik poziva na Zaključak br. 106. Zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora prema čl. 19. st. 6. KU: "Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovog Ugovora". Tumačenja su objavljena na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva. U skladu s čl. 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama. Slijedom navedenog, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća. Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je: "Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje". Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen:

- Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09, 116/09, 4/10, 13/10, 88/10, 131/10, 1/11 i 87/11), u primjeni do 19.4.2014. Čl. 83. navedenog Pravilnika glasi: "(1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće, neovisno na čiji teret se isplaćuje ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. (2) Pod prosječnim iznosom plaće iz st. 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena;

- Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51/14, 11/15, 17/15 i 123/16) u primjeni nakon 19.4.2014. Čl. 73. navedenog Pravilnika glasi: (1) Osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće. (2) Pod prosječnim iznosom redovne mjesečne plaće iz st. 1. ovog članka podrazumijeva se iznos dobiven na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Iz navedenog nedvosmisleno proizlazi da je osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme odsutnosti s rada zbog bolovanja do 42 dana vrijednost prosječne satnice – upravo kako je tuženik i obračunao te isplatio tužitelju za sva tužena razdoblja. Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuje se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je izračun prosjeka utvrđen kao što je gore navedeno, da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Obzirom da tužitelj predlaže provođenje financijskog vještačenja, tuženik želi naglasiti da se tužbeni zahtjev tužitelja prvenstveno zasniva na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću, kao osnovicu za izračun dodataka. Pitanje, što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka, isključivo je pravno pitanje. Prema citiranom čl. 47. KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate. Slijedom svega navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

6. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće. Dodatkom I naprijed navedenom KU/13 (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

7. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

8. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2.) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

9. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.

10. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.

11. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:

"Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se isti zbrajaju."

12. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak.

13. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13-a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

14. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

15. Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koji je donesen temeljem članka 38.st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i koji propisuje da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona, pripada osiguranicima iz članka 7.st.1.t.1. -4., te 6.,8.,9.,20. i 25. tog Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. U konkretnom slučaju isto je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je to pravo uređeno povoljnije člankom 59.st.1., kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navedeno je sadržano i u odredbi članka 58.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 i 128/17).

16. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, a naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini 85% od tužiteljeve plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića slijedi da je na temelju pregledane dokumentacije, te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, utvrdio da tužitelju za prekovremene sate rada nisu isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te da visina neisplaćene bruto plaće tužitelja za utuženo razdoblje od 1. ožujka 2016. do zaključno 31. ožujka 2020. s osnova dodataka na plaću za prekovremene sate rada iznosi ukupno 4.645,22 eura, a odnosi se na:

- 4.053,09 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto plaće po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi,

- 592,13 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) neisplaćene bruto naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad (zbog prethodno neisplaćenih iznosa).

17.1. Na nalaz i mišljenje stranke nisu stavljale primjedbi, a tužitelj je sukladno istom postavio tužbeni zahtjev, kojeg je valjalo usvojiti.

18. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga je valjalo odlučiti kao u st. II. ove odluke.

19. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužitelja za ožujak 2016., dospjelo 16.04.2016., a tužba je podnesena 12.04.2021., imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14).

20. Tuženik se poziva na Zaključak sa sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, br. 106 kojim je dano očitovanje o osnovici za izračun plaće u smislu da je to osnovna plaća bez dodataka na plaću, što je nesporno i nije bilo predmetom izračuna.

21. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

22. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 4.645,22 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima:

09.06.2021. i 03.10.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka od: 20.05.2021. i 06.06.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), za zastupanje na ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr. 9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 550 bodova, odnosno 1.100,00 eura, imajući u vidu da jedan bod iznosi 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 275,00 eura, te troškove financijskog vještačenja u visini od 400,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.775,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 23. listopada 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku