Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1210/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IH, OIB [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćeniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kuharić & Kuharić iz Ludbrega, Pisarnica Koprivnica, protiv tuženice Općine Rasinja, OIB 79950489166 iz Rasinje, Trg Sv. Florijana 2, zastupane po punomoćniku Damiru Barišiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Barišić & Barišić iz Koprivnice, radi uznemiravanja prava vlasništva nekretnina, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženice izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-70/2019-36 od 23. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženice djelomično se odbija te se potvrđuje točka I/ izreke presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-70/2019-36 od 23. lipnja 2022 u dijelu u kojem je tuženici naloženo da prestane uznemiravati tužitelje u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu nekretnine, koja sada prema novoj izmjeri odgovara čkbr. [katastarska čestica] – dvorište sa 459 m2, vinogradarska kuća, [adresa] sa 41 m2, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] – oranica u Subotici sa 9988 m2, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje uznemiravanje vrši na način da uslijed nužnog održavanja odvodnog cestovnog kanala za odvodnju oborinskih voda, dolazi do urušavanja pokosa, koji kanal se proteže cijelom dužinom čkbr. [katastarska čestica] – nerazvrstana cesta sa 7344 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nastavno dijelom na čkbr. [katastarska čestica] i dijelom na čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pa se tuženici zabranjuje svako takvo i slično uznemiravanje tužitelja, cijelom dužinom cestovnog kanala, prema Skici izmjere od 01.10.2020. i Dopunskoj skici izmjere, stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Geoconsult-MTM d.o.o. od 28. ožujka 2022., označeno u Dopunskoj skici izmjere točkama A-A1-B1-C1-D1-E1-F1-G1-H1-I1-J1-K1-L1-M1-N1-O1-O-N-M-L-K-J-I-H-G- F-E-D-C-B-A, u ukupnoj površini kanala 261,43 m2, od čega površina kanala od 222,24 m2 je na čkbr. [katastarska čestica], vlasništvo tuženice, u površini od 36,03 m2, na dijelu čkbr. [katastarska čestica] i u površini od 3,16 m2, na dijelu čkbr. [katastarska čestica], vlasništvo tužitelja, koja Skica izmjere i Dopunska skica izmjere stalnog sudskog vještaka za područje geodezije geoconsult- MTM d.o.o., je sastavni dio presude.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se prihvaća, dok se žalba tuženice djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-70/2019-36 od 23. lipnja 2022.

- ukida pod točkom I/ izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo da izvrši sanaciju kanala

- ukida pod točkama II. i III. izreke

i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I/ izreke naloženo je tuženici da prestane uznemiravati tužitelje u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu nekretnine, koja sada prema novoj izmjeri, odgovara čkbr. [katastarska čestica] – dvorište sa 459 m2, vinogradarska kuća, [adresa] sa 41 m2, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] – oranica u [adresa] sa 9988 m2, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje uznemiravanje vrši na način da uslijed nužnog održavanja odvodnog cestovnog kanala za odvodnju oborinskih voda, dolazi do urušavanja pokosa, koji kanal se proteže cijelom dužinom čkbr. [katastarska čestica] – nerazvrstana cesta sa 7344 m2, upis. u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nastavno dijelom na čkbr. [katastarska čestica] i dijelom na čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], pa se tuženici zabranjuje svako takvo i slično uznemiravanje tužitelja, cijelom dužinom cestovnog kanala, prema Skici izmjere od 01.10.2020. i Dopunskoj skici izmjere, stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Geoconsult - MTM d.o.o. od 28. ožujka 2022., označeno u Dopunskoj skici izmjere točkama A-A1-B1-C1-D1-E1-F1- G1-H1-I1-J1-K1-L1-M1-N1-O1-O-N-M-L-K-J-I-H-G-F-E-D-C-B-A, u ukupnoj površini kanala 261,43 m2, od čega površina kanala od 222,24 m2 je na čkbr. [katastarska čestica], vlasništvo tuženice, u površini od 36,03 m2, na dijelu čkbr. [katastarska čestica] i u površini od 3,16 m2, na dijelu čkbr. [katastarska čestica], vlasništvo tužitelja, koja Skica izmjere i Dopunska skica izmjere stalnog sudskog vještaka za područje geodezije geoconsult-MTM d.o.o., je sastavni dio ove presude te je ujedno naloženo da se izvrši sanacija kanala, sve to u roku od 15 dana. Nadalje je točkom II. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim su zatražili da se naloži tuženici da za čišćenje kanala zbog nužnog održavanja, izvede građevinske radove i izvrši sanaciju kanala dodatnim uređenjem odvodnog kanala ugradnjom betonskih kanalica, čije podnožje treba biti betonirano „mršavim“ betonom, u ukupnoj dužini postavljanja kanalica. Konačno, točkom III. izreke presude tuženici je naloženo tužiteljima naknaditi trošak postupka u iznosu od 22.657,80 kn sa zateznom kamatom na ovaj iznos od 23. lipnja 2022. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom, u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za sanacijom odvodnog kanala u vidu izvedbe građevinskih radova ugradnjom betonskih kanalica čije podnožje treba biti betonirano mršavim betonom u ukupnoj dužini postavljanja kanalica kanala, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (točke II. i III. izreke) pobijaju tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i da preinači presudu na način da tužbu usvoji u cijelosti, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. I tuženica podnosi žalbu na donesenu presudu međutim na točku I/ izreke presude te također u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, uz prijedlog ovome sudu da prihvati žalbu i da preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužitelje na naknadu troškova tuženici uključujući i troškove žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za zaštitom od uznemiravanja kojim traže da se tuženici naloži da prestane u uznemiravanju njihovih ovlasti u pogledu nekretnine pobliže opisane u izreci prvostupanjske presude i detaljno opisane u skici mjerničkog vještaka, a koje uznemiravanje se vrši uslijed održavanja odvodnog cestovnog kanala za odvodnju oborinskih voda, koji se proteže uz nekretninu tužitelja.

7. Prvostupanjski sud svoju presudu temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da su tužitelji suvlasnici nekretnine koja je susjedna u odnosu na nekretninu koja je u naravi nerazvrstana cesta, dakle javno dobro u općoj uporabi u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženice, koja je prema odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu obvezna osigurati funkcioniranje ceste. Nadalje, sud utvrđuje da je prilikom održavanja odvodnog kanala ceste došlo do urušavanja zemljišta sa nekretnine tužitelja, pa slijedom iznijetog prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na čl. 110. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje: ZVDSP) i nalaže sanaciju nastalog stanja na nekretnini tužitelja.

8. Nakon podnesenih žalbi na odluku suda prvog stupnja Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici donio je 18. listopada 2022. odluku poslovni broj: Gž- 1336/2022-2 kojom je prihvatio žalbu tuženice i preinačio presudu prvostupanjskog suda u pobijanim točkama I/ i III. izreke te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno je svojom odlukom odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijanu točku II. izreke prvostupanjske presude (točka II. izreke odluke) te je konačno naložio tužiteljima da tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 12.375,00 kn / 1.642,44 EUR i trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.962,50 kn / 260,47 EUR. Naime, sud drugog stupnja zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem sudska zaštita od uznemiravanja u smislu čl. 167. st. 1. ZVDSP u sebi sadrži samo zahtjev vlasnika da to uznemiravanje prestane, a ako je uslijed izvršenog uznemiravanja nastupila šteta, da vlasnik ima pravo na naknadu štete, pa iznosi stav da kako je u konkretnom slučaju došlo do fizičkog zadiranja u nekretninu tužitelja iskopom i održavanjem ceste koja je u vlasništvu tuženice, da tužitelji nemaju pravo na pravnu zaštitu od uznemiravanja u smislu čl. 167. ZVDSP, već eventualno na neku drugu pravnu zaštitu u vidu posjedovne zaštite ili uređenja međe ili naknade štete.

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim je rješenjem od 10. rujna 2025. poslovni broj: Rev-1481/2024-2 prihvatio reviziju tužitelja i ukinuo presudu Županijskog suda u Varaždinu Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-1336/2022-2 od 18. listopada 2022. te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke), dok je odluku o troškovima povodom revizije ostavio za konačnu odluku (točka II. izreke).

10. Radi odluke o podnesenim žalbama stranaka na odluku prvostupanjskog suda ovaj sud je stoga ponovno razmotrio žalbene navode.

11. Tužitelji u bitnom tvrde da je prvostupanjski sud toč. II. izreke neosnovano odbio dio tužbenog zahtjeva u odnosu na način na koji tužitelji traže da se sanira odvodni kanal da ne dođe do daljnjeg urušavanja zemlje s njihove nekretnine, izvođenjem radova na čišćenju kanala zbog nužnog održavanja, smatrajući da je bitno da on bude egzaktno određen radi mogućnosti eventualne provedbe u ovršnom postupku, kojim bi zahtijevali od tuženice da ih prestane uznemiravati u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu nekretnine. Ističu da su jasno postavili zahtjev u pogledu načina sanacije odvodnog kanala, pri čemu posebno ukazuju da su način sanacije predložili sukladno stručnom mišljenju izraženom u Nalazu i mišljenju građevinskog vještaka ing. AH, koji je ovaj način predložio kao jednu od mogućnosti sanacije.

12. Tuženica s druge strane ukazuje da se prvostupanjski sud neosnovano oslanjao na utvrđenje o „neadekvatnoj izvedbi“ samog kanala i da tu izvedbu izjednačava s pravnim pojmom bespravnog uznemiravanja iz čl. 167. st. 1. ZVDSP, što je po njegovu mišljenju istovremeno i pogrešno činjenično utvrđenje i pogrešna primjena materijalnog prava, konkretno norme čl. 167. st. 1. ZVDSP. Smatra da sud nije jasno utvrdio je li tuženica obavljanjem radova čišćenja kanala uz nerazvrstanu cestu uopće zalazila u područje preko međašne linije nekretnina kojima su vlasnici tužitelji. Pored toga, ukazuje da obzirom na obvezu tuženice na održavanje prohodnosti odvodnog kanala ne postoji protupravnost u njenu postupanju te prigovora da je sud pogrešno odlučio o troškovima postupka.

13. U odnosu na osporavanje točke I/ izreke presude kojom je tuženici naloženo da tužitelje prestane uznemiravati u njihovu pravu vlasništva sud prvog stupnja svoju odluku donio je temeljem utvrđenja da je do urušavanja dijela pokosa iznad cestovnog kanala za odvodnju oborinskih voda došlo upravo uslijed neadekvatne izvedbe radova na čišćenju cestovnog kanala obzirom da je radovima iskopa kanala oslabljena nožica tijela pokosa te se zemljani materijal urušio, a kako je to u svom nalazu i mišljenju obrazložio građevinski vještak. Prvostupanjski sud je slijedom toga utvrdio da je do uznemiravanja došlo radnjama tuženice odnosno načinom čišćenja kanala koji nije izveden u skladu sa pravilima struke i zbog toga je usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženici da prestane s takvim načinom čišćenja cestovnog kanala kako se ne bi dodatno urušavala zemlja i na taj način ugrožavala stabilnost nekretnine tužitelja, a i same građevine te je usvojen i zahtjev kojim tužitelji traže sanaciju nastalog stanja kako bi se spriječilo daljnje urušavanje sve pozivom na odredbu čl. 110. ZVDSP-a.

14. Utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, no međutim, materijalno pravo u prvostupanjskoj presudi je pogrešno primijenjeno i pravilno na to u žalbi ukazuje tuženica. Naime, ovdje ne možemo govoriti o prekomjernim imisijama kako to pogrešno obrazlaže sud prvog stupnja. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1481/2024-2 od 10. rujna 2025., a kojem stavu se priklanja i ovaj sud, istaknuto je da je čl. 30. ZVDSP određen opseg vlasničkih ovlaštenja vlasnika nekretnine u pogledu izvršavanja njegovih prava na nekretnini, koje obuhvaća i isključivanje svakog drugog od zadiranja u njegova vlasnička ovlaštenja na toj nekretnini. Izvršavanje nesmetanog posjeda nekretnine je temeljno pravo vlasnika i zaštićeno je čl. 30. ZVDSP. Stoga vlasnik nekretnine ima pravo na zaštitu od uznemiravanja i svakog trećeg isključiti od bespravnog zadiranja u pravnu vlast koja mu kao vlasniku pripada, dakle ima pravo na zaštitu od uznemiravanja i u okolnostima kada je radnjama uznemiravanja došlo i do djelomičnog ulaženja u posjed nekretnine vlasnika.

15. Kako u smislu citirane zakonske odredbe vlasnik ima pravo na zaštitu svoga prava neovisno okolnosti je li radnjama uznemiravanja došlo i do ulaženja u posjed nekretnine vlasnika to su promašene žalbene tvrdnje tuženice da nije utvrđeno da li je prilikom održavanja kanala uopće prijeđeno preko međašne linije nekretnine u vlasništvu tužitelja. Pored toga, kraj nedvojbenog utvrđenja vještaka da je do urušavanja dijela pokosa iznad cestovnog kanala za odvodnju oborinskih voda došlo uslijed neadekvatne izvedbe radova na čišćenju cestovnog kanala, neosnovani su i navodi da je do urušavanja došlo prvenstveno radi neadekvatne izvedbe samog kanala. Konačno i tvrdnje o nedostatku bespravnosti u postupanju tuženice pozivom na obvezu održavanja komunalne infrastrukture (nerazvrstane ceste) sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu ovdje su promašene, jer unatoč ovoj svojoj obvezi koju joj nalaže zakon tuženica istu mora izvršavati na način kojim ne zadire u pravo vlasništva tužitelja.

16. Slijedom iznijetog žalbene tvrdnje tuženice u ovom dijelu ocijenjene su neosnovanima i primjenom čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) potvrđena je točka I/ izreke presude prvostupanjskog suda u dijelu kojem je tuženici naloženo da prestane uznemiravati tužitelje u izvršavanju njihovih ovlasti u pogledu predmetnih nekretnina, koje uznemiravanje vrši uslijed nužnog održavanja odvodnog cestovnog kanala, neovisno o okolnosti da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pozivom na odredbu čl.110. ZVDSP, budući bi i ispravnom primjenom materijalnog prava iz čl. 30. i čl.167. st.1. ZVDSP valjalo odlučiti jednako.

17. U odnosu na žalbene navode tužitelja o neodređenosti obveze tuženice u dijelu u kojem joj se nalaže da izvrši sanaciju kanala te o neovršivosti ovog dijela presude (posljednji dio točke I/ izreke), kao i u odnosu na žalbene navode tuženice kojima generalno osporava svoju obvezu na sanaciju kanala, ovaj sud ih ocjenjuje osnovanima. Naime, osnovano stranke prigovaraju kako odluka u ovom dijelu nije zakonita. Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelji su podneskom od 19. travnja 2022. jasno odredili tužbeni zahtjev u ovom dijelu, a stav o neosnovanosti njihova zahtjeva za sada se ne može prihvatiti. Obrazloženje koje daje prvostupanjski sud da je utvrdio kako je tuženica u obvezi osigurati protok odvodnih voda u kanalu, kao što je u obvezi osigurati da ne dođe do daljnjeg urušavanja zemlje s nekretnine tužitelja, ali da nije na tužiteljima da tužbom zahtijevaju točno određen način na koji će to tuženica učiniti, nije zakonito niti ispravno. U ovom dijelu stoga i osporavanje tuženice općenitoj obvezi na sanaciju, ovaj sud ocjenjuje osnovanim.

18. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev. 2447/2018 od 13. rujna 2022. iznesen je stav kojem se priklanja i ovaj sud da je „cilj actio negatoria tužbe postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.“ U konkretnom slučaju upravo su tužitelji svojim zahtjevom zatražili da se izvrše konkretno određeni radovi na sanaciji kanala sukladno mišljenju stručne osobe - vještaka građevinske struke kojim radnjama bi se s jedne strane otklonio izvor uznemiravanja, ali bi se i omogućilo Općini da vrši zakonsku obvezu održavanje odvodnog kanala na način da ne uznemirava pravo vlasništva tužitelja. Ovdje valja istaknuti i kako odredba čl.1047. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) propisuje da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama, time da će sud u smislu st.2. istog članka na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

19. U tom smislu zauzeto stajalište suda prvog stupnja da se tužitelja ne može obvezati na izvedbu konkretno određenog načina sanacije konkretno kanala, nije ispravno tim više jer je zahtjev tužitelja postavljen sukladno čl. 186. st. 1. ZPP-a koja propisuje da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. Zbog pogrešno zauzetog stava da konkretan način na koji će tuženica izvršiti sanaciju tužitelji ne mogu zahtijevati tužbenim zahtjevom, jer je to odluka same tuženice, sud nije dao razloge o najpodobnijem i najefikasnijem načinu sanacije u skladu sa pravilima struke, kao ni o točno određenim dimenzijama kanala na kojima će se sanacija izvesti. Kako dakle presuda u ovom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama to osnovano tužitelji ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, pa je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a valjalo prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu pod točkom I/ izreke u dijelu u kojem se nalaže „da se izvrši sanacija kanala“ te pod točkom II. izreke, a posljedično i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti predložene dokaze i iste analizirati i ocijeniti kako to nalaže čl. 8. ZPP-a. U tom smislu potrebno je utvrditi najpodobniji način sanacije odvodnog kanala te je potrebno određeno utvrditi opseg sanacije u vidu točno određene površine kanala na kojoj je sanaciju potrebno izvesti.

21. Sud će stoga imajući u vidu rečeno u novoj odluci iznijeti razloge o osnovanosti zahtjeva za sanacijom odvodnog kanala na način da tuženica ubuduće može ispunjavati zakonsku obvezu čišćenja kanala na način na koji neće uznemiravati tužitelje u njihovu prava vlasništva, vodeći računa o svim okolnostima koje je dužan uzeti u obzir u konkretnom slučaju kako bi ovaj sud u eventualno novom žalbenom postupku bio u mogućnosti ocijeniti zakonitost odluke. Ujedno će novom odlukom odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun