Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-137/2024-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka suca izvjestitelja i člana vijeća i Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠOL iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima (odvjetnicima) iz Odvjetničkog ureda Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj: P-272/2022-88 od 13. prosinca 2023. i povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv dopunske presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini poslovni broj: P-272/2022-93 od 27. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaćaju, a djelomično odbijaju žalbe tužiteljice i tuženice, te se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne služba u Slatini poslovni broj: P-272/2022- 88 od 13. prosinca 2023.

- potvrđuje pod toč. I. izreke presude u dijelu kojom su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140060250-69800009049/2006 sklopljenog 24. veljače 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i prednice tuženice (Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnice Virovitica) kao banke, solemniziranog po javnoj bilježnici Dubravki Filipović-Kovačić iz Virovitice pod poslovnim brojem: OU-149/06 i to: u čl. 3. st. 1. toč. 3. u dijelu koji glasi: „...obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“, u čl. 3. st. 1. toč. 4. u dijelu koji glasi: „...obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kn po važećem srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan plaćanja...“, u čl. 4. st. 1. u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.“, u čl. 4. st. 2. u dijelu koji glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru...“ i u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke

- preinačuje pod toč I. izreke presude u dijelu kojom su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140060250-69800009049/2006 sklopljenog 24. veljače 2006. između tužiteljice kao korisnice kredita i prednice tuženice (Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnice Virovitica) kao banke, solemniziranog po javnoj bilježnici Dubravki Filipović-Kovačić iz Virovitice pod poslovnim brojem: OU-149/06 i to: u čl. 2. u dijelu koji glasi: „...136.000,00 CHF (...) ... u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“, u čl. 3. st. 1. toč. 2. u dijelu koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 136.000,00 (...)...“, u čl. 5. st. 1. u dijelu koji glasi: „...podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu.“, u čl. 5. st. 3. u dijelu koji glasi: „Dostavljanjem novog otplatnog plana od strane Banke Korisniku kredita, smatrat će se prihvatom ovih izmjena od strane obiju ugovornih strana.“, u čl. 5. st. 5. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope.“, u čl. 5. st. 6. u dijelu koji glasi: „U slučaju otkaza ovog Ugovora, za saldo, valutnu klauzulu i kamatnu stopu mjerodavan je isključivo samo izvadak iz poslovnih knjiga Banke, a s čime je Korisnik kredita u cijelosti suglasan.“, u čl. 24. st. 1. u dijelu koji glasi: „..kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ovog Ugovora te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja Ugovora.“ i u čl. 24. st. 2. u dijelu koji glasi: „...u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama...sve kasnije njihove izmjene i dopune.“ te pod toč. II. izreke presude, na način da se zahtjev tužiteljice u tim dijelovima odbija kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida toč. I. i II. izreke dopunske presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne služba u Slatini poslovni broj: P-272/2022-93 od 27. kolovoza 2025., te se u tim ukinutim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Prihvaćaju se žalbe tužiteljice i tuženice te se ukida odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. IV. i V. izreke presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne služba u Slatini poslovni broj: P-272/2022-88 od 13. prosinca 2023. i vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

III. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka, prvostupanjski sud odlučit će konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 5140060250-69800009049/2006 od 24. veljače 2006., solemniziranog po javnoj bilježnici Dubravki Filipović-Kovačić iz Virovitice, posl.br. OU- 149/06, sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednice tuženice (Slavonske banke d.d. Osijek, Podružnice Virovitica), a koje glase: u čl. 2.: „...136.000,00 CHF (...) u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“; u čl. 3. st. 1. toč. 2.: „...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 136.000,00 CHF (...)“; u čl. 3. st. 1. toč. 3.: „...obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“; u čl. 3. st. 4.: „...obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan plaćanja...“; u čl. 4. st. 1.: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.“; u čl. 4. st. 2.: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru...“, u čl. 5. st. 1.: „...podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu.“; u čl. 5. st. 3.: „Dostavljanjem novog otplatnog plana od strane Banke Korisniku kredita, smatrat će se prihvatom ovih izmjena od strane obiju ugovornih strana.“; u čl. 5. st. 5.: „Korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope.“; u čl. 5. st. 6.: „U slučaju otkaza ovog Ugovora, za saldo, valutnu klauzulu i kamatnu stopu mjerodavan je isključivo samo izvadak iz poslovnih knjiga Banke, s čime je Korisnik kredita u cijelosti suglasan.“; u čl. 24. st. 1.: „...kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ovog Ugovora, te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja Ugovora.“; u čl. 24. st. 2.: „...u cijelosti prihvaćaju odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama (...) sve kasnije njihove izmjene i dopune.“. Pod toč. II izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 11.235,93 EUR na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetnih odredbi Ugovora kojom je ugovorena jednostrana promjena kamatne stope i kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 4,65% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od 10. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok je pod toč. III izreke odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.349,97 EUR na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa i ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 4,65% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu CHF zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene mjesečne iznose kako su isti navedeni u toj točki izreke presude. Pod toč. IV izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 66.583,32 EUR / 49.602,02 kn sa zateznom kamatom od 13. prosinca 2023. do isplate, dok je pod toč. V izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.265,50 EUR.

2. Prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod toč. III izreke i u odluci o troškovima postupka pod toč. V izreke pobija tužiteljica pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 351. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 70/19.) s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona i u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 80/22.) s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3. i 4. tog Zakona. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu u pobijanim dijelovima, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Navedenu presudu u dosuđujućim dijelovima pod toč. I i II izreke te u odluci o troškovima postupka pod toč. IV izreke pobija i tuženica, također zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu prvog stupnja.

4. Tuženica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužiteljice i predložila drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

5. Nakon što je ovome sudu dostavljen navedeni predmet na odlučivanje povodom izjavljenih žalbi, ovaj drugostupanjski sud je dopisom poslovni broj: Gž-137/2024-3 od 18. lipnja 2025. povodom prijedloga tužiteljice za donošenje dopunske presude, predmet vratio prvostupanjskom sudu kako bi dopunskom presudom odlučio o zahtjevu tužiteljice za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose (toč. II izreke presude), nakon čega je prvostupanjski sud donio dopunsku presudu poslovni broj: P- 272/2022-93 od 27. kolovoza 2025. kojom je pod toč. I izreke odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 11.235,93 EUR i to na pojedinačno određene novčane iznose od dospijeća istih do 9. lipnja 2019., dok je pod toč. II izreke dopunske presude odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 5.349,97 EUR i to na pojedinačno određene novčane iznose od dospijeća istih pa do isplate.

6. Protiv dopunske presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti dopunsku presudu, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Odgovor na žalbu tužiteljice protiv dopunske presude nije dostavljen.

8. Žalbe tužiteljice i tuženice djelomično su osnovane, a djelomično neosnovane.

9. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom za utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba Ugovora o kreditu broj 5140060250-69800009049/2006 od 24. veljače 2006., solemniziranog po javnoj bilježnici Dubravki Filipović-Kovačić iz Virovitice, posl.br. OU-149/06, sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i prednice tuženice kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa i zahtjevom za isplatu po tom osnovu iznosa od 11.235,93 EUR sa zateznom kamatom i iznosa od 5.349,97 EUR sa zateznom kamatom, ocjenu djelomične osnovanosti i djelomične neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

- da su prednica tuženice – Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Virovitica kao Banka, tužiteljica kao korisnica kredita i založna dužnica, Š ŠOL kao sudužnik i založni dužnik i ŠO kao založni dužnik sklopili 24. veljače 2006. Ugovor o kreditu broj: 5140060250-69800009049/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg je prednica tuženice odobrila tužiteljici stambeni kredit za kupnju stana i zatvaranje dva kredita u iznosu od 136.000,00 CHF u protuvrijednosti kn prema srednjem tečaju za devize HNB na dan korištenja kredita, koji kredit se tužiteljica obvezala vratiti u roku od 25 godina, u 300 jednakih mjesečnih anuiteta u kunama, prema srednjem tečaju HNB za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, s ugovorenom kamatnom stopom od 4,65% godišnje, a koja kamata je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu;

- da je prednica tuženice u nekoliko navrata za vrijeme otplate povećavala kamatnu stopu te se mijenjao tečaj CHF u odnosu na kn, što je dovelo do povećanja mjesečnih anuiteta;

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač koja je u odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovorene promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a u odnosu na ništetnost odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.;

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica, odnosno njezina prednica (Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju – ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovarala valutu uz koju je vezana glavnica u CHF, a da prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.; dalje u tekstu: ZZP/03) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.; dalje u tekstu: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i da je ovdje tuženica odnosno njezina prednica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju – ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovarala redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;

- da naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14. – dalje u tekstu: ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženice, dok je čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. tog Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati;

- da u pojedinačnom sporu banke imaju pravo dokazivati da je potrošač tijekom pregovaranja bio upoznat s posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci Banke, ali tuženica nije predložila saslušanje osobnog bankara (djelatnika njezine pravne prednice koji je s tužiteljicom pregovarao u vezi uvjeta Ugovora o kreditu) na okolnost da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bila obaviještena o rizicima promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu CHF i za rizik vezan uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, zbog čega ista nije bilo u mogućnosti procijeniti sve posljedice koje bi takve odredbe mogle imati i utjecati na visinu otplate kredita, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prilikom pregovaranja u vezi sklapanja Ugovora o kreditu i sklapanja istog nitko od strane djelatnika prednice tuženice nije upozorio na mogućnost značajnog rasta CHF i parametrima na temelju koji će se mijenjati kamatna stopa;

- da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit 2021.,

pa imajući u vidu gore izneseno, prvostupanjski sud zaključuje da se obvezujući učinak pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača primjenjuje u ovom postupku jer se radi o potrošačkom ugovoru sastavljenom po prednici tuženice na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru i u vrijeme obuhvaćenom ranije navedenom pravomoćnom presudom, a koje odredbe su imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u vidu znatnog povećanja anuiteta zbog povećanja kamatne stope i povećanja tečaja CHF u odnosu na kn.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje nespornim da su tužiteljica i prednica tuženice (Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb) 15. travnja 2016. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu kojim su regulirale konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (dalje u tekstu: Aneks), da iz navedenog Aneksa proizlazi da je tužiteljica pristala na konverziju kredita radi promjene valute temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/15.; dalje u tekstu: ZID ZPK/15) iz CHF u EUR, da je tim Aneksom utvrđeno da sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kn s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. iznosi 70.216,14 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za EUR, te da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 18.196,02 kn i da će se taj iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

10.1. Tijekom prvostupanjskog postupka bilo je sporno da li tužiteljica nakon sklapanja Aneksa kojim je provedena konverzija ima pravo na povrat s osnova preplate zbog ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF te da li su Aneksom otklonjene posljedice ništetnosti i uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije ispunjenja ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o kreditu pa je stoga prvostupanjski sud utvrdio da nije sporno da je konverzija provedena u skladu sa ZID ZPK/15, ali da to ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu. Pri tome ukazuje da je zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., dok se u odnosu na dopuštenost utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu nakon sklapanja sporazuma o konverziji poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019., pa smatra da je neodlučno što je prema odredbama ZID ZPK/15 potrošaču tj. korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Nastavno smatra da zaključenje Aneksa na koji se tužiteljica odlučila ne znači ujedno da je time u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a niti se zaključenjem tog Aneksa tužiteljica odrekla potraživanja stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu. Smatra da su sklapanjem Aneksa stranke utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Ugovora o kreditu, ali da istim nisu regulirana prava tužiteljice kao korisnice kredita u CHF i s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu za razdoblje od konverzije niti se tužiteljica tim Aneksom odrekla potraživanja po ništetnim i nepoštenim odredbama iz Ugovora o kreditu, kao što ni odredbama ZID ZPK/15 nije regulirano niti je isključeno pravo na restituciju potrošača koji je odlučio sklopiti ugovor o konverziji. Zaključno prvostupanjski sud smatra da temeljem sklopljenog Aneksa i odredbi ZID ZPK/15 tužiteljica kao korisnica kredita nije izgubila pravni interes za utvrđenje određenih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim, kao ni potraživati stečeno bez osnove temeljem tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu za razdoblje do sklapanja Aneksa u situaciji kada konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenih ugovornih odredbi jer niti jednom odredbom ZID ZPK/15 niti odredbom Aneksa nije uređeno pitanje rješavanja preplaćenog na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. Stoga zaključuje da se konverzija kredita u valuti CHF onako kako je uređena ZID ZPK/15 odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, time da niti jedna odredba tog Zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi, jer se tužiteljica niti jednom odredbom Aneksa nije odrekla zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, posljedično čemu tužiteljica kao korisnica kredita, neovisno od konverzije kredita, ima pravo na potpuno obeštećenje od posljedica koje su za nju proizvele ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF.

11. Na okolnost osnovanosti visine kondemnatornog tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještakinji Đurđici Smrček Barjaktar, pa kako iz njezinog nalaza i mišljenja, dopune istog te usmenog iskaza koji je dala na ročištu, nije bilo objektivno moguće utvrditi točan iznos za koji je tužiteljica preplatila kredit uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, prvostupanjski sud je na prijedlog tužiteljice odredio novo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji za financije i knjigovodstvo Dajani Vuković. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković od 22. kolovoza 2023. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica preplatila na temelju ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu u razdoblju od 27. veljače 2006. do 30. rujna 2015., odnosno do izvršene konverzije kredita, ukupan iznos od 11.235,96 EUR po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje u tekstu: ZOO) naložio tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 11.235,93 EUR sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe (10. lipnja 2019.) do isplate, utvrdivši da tuženica nije bila nepoštena stjecateljica, pa da stoga tužiteljica nema pravo na zateznu kamatu na pojedinačne novčane iznose od plateža do sklapanja Aneksa. Naime, sud smatra da tuženica u vrijeme stjecanja nije imala saznanja da joj ne pripada ono što je primila temeljem ugovorenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, niti je to mogla znati obzirom na postojeće okolnosti, navodeći da je Ugovor o kreditu sklopljen od strane pravne prednice tuženice – Slavonske banke d.d. Osijek, a ne od strane tuženice, dok u provedenom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12 povodom tužbe tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, pravna prednica tuženice – Slavonska banka d.d. Osijek nije sudjelovala kao stranka, zbog čega smatra da u tom postupku nije utvrđeno da je prednica tuženice postupala na način da bi povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako da bi u potrošačkim ugovorima o kreditu koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud je primjenom čl. 1115. ZOO naložio tuženici na ukupno utvrđeni iznos preplate kredita plati zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari do isplate, a ne od stjecanja, odnosno od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta na iznos preplate pa do isplate.

12. Konačno, prvostupanjski sud je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.439,97 EUR sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos naveden pod toč. III izreke, za razdoblje od 1. listopada 2015., odnosno od konverzije kredita (30. rujna 2015.) do 30. travnja 2019., jer je utvrdio da se navedeni iznos odnosi na razlike u iznosima anuiteta nastale zbog korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzulu u CHF, dok su tužiteljica i tuženica sklopljenim Aneksom suglasno utvrdile da preplata kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 2.415,03 EUR, da je tužiteljica izračun konverzije prihvatila, posljedično čemu su stranke sklapanjem Aneksa izmijenile svoj ugovorni odnos za ubuduće, kako u odnosu na valutu, tako i u odnosu na kamatnu stopu i krajnji rok otplate kredita na način da su Aneksom ugovorile da će utvrđeni iznos preplate koristiti za namirenje budućih anuiteta najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s rokom vraćanja kredita do 1. ožujka 2031., u mjesečnim anuitetima prema planu otplate koji je tužiteljici dostavljen uz izračun konverzije kredita. U vezi navedenog prvostupanjski sud se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju broj: Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020.

13. Odbivši prigovor zastare potraživanja istaknutog po tuženici, prvostupanjski sud se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., u kojoj je istaknuto da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, time da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, kao i na pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Kako je tužba u ovoj pravnoj stvarni podnesena 10. lipnja 2019., to je sud utvrdio da od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, odnosno valutna klauzula u CHF nije protekao opći zastarni rok od pet godina te je zaključio da je navedeni prigovor tuženice neosnovan.

14. Obrazlažući dopunsku presudu kojom je odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose navedene pod toč. I izreke, a koji iznosi predstavljaju zbroj dosuđenog iznosa od 11.235,93 EUR, kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose navedene pod toč. II izreke dopunske presude, koji iznosi predstavljaju zbroj od 5.349,97 EUR, prvostupanjski sud navodi da prednica tuženica nije bila nepoštena stjecateljica obzirom da u trenutku kada je njezina pravna prednica (Slavonska banka d.d. Osijek) stekla preplaćeni iznos kredita, tuženica nije imala saznanja da pravnoj prednici ne pripada preplaćeni iznos kredita koji je primila temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, niti je to mogla znati budući da njezina prednica nije sudjelovala kao stranka u postupku zaštiti kolektivnih interesa potrošača koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12, te da stoga u tom postupku nije moglo niti biti utvrđeno da je njezina prednica u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu prilikom ugovaranja kredita postupala na način da je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača – korisnice kredita, zbog čega je primjenom čl. 1115. ZOO odlučio kao pod toč. I izreke dopunske presude. Nadalje, kako je na temelju provedenog vještačkog nalaza sud utvrdio da je kondemnatoran tužbeni zahtjev djelomično osnovan u dijelu kojim tužiteljica potražuje iznos od 11.235,96 EUR, jer je na temelju vještačenja utvrdio da upravo toliko iznosi preplata kredita uslijed primjene nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za razdoblje od dana korištenja kredita (27. veljače 2006.) do izvršene konverzije kredita (30. rujna 2015.) i kako je presudom odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.439,97 EUR, to je prvostupanjski sud odbio i zahtjev za isplatom zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos koji zbroj predstavlja iznos od 5.439,97 EUR i to za razdoblje od 17. svibnja 2006. do 2. listopada 2015., o kojem je sud propustio odlučiti pobijanom presudom.

15. Tužiteljica u žalbi navodi da se učinci pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu odnose i na Ugovor o kreditu, bez obzira što je sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek koja nije sudjelovala u predmetnom sporu, obzirom da tuženica u vrijeme pokretanja tog postupka više nije postojala, dok je iz sudskog registra razvidno da je tuženica univerzalni slijednik Slavonske banke d.d. sa svim učincima koje univerzalni pravni slijednik ima u pravnom prometu. Ističe da je pravna prednica tuženice bila nepoštena jer je sastavila Ugovor o kreditu koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u CHF i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, a koje odredbe su pravomoćno utvrđene ništetnim, posljedično čemu smatra da joj primjenom čl. 1115. ZOO pripada zatezna kamata na pojedinačno navedene iznose kako je zahtijevala u podnesku od 1. ožujka 2023. Tužiteljica dalje u žalbi navodi da je vještakinja u nalazu i mišljenju navela da tečajna razlika iznosi 2.758,59 EUR kao razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike, iako vještakinja nije imala zadaću utvrditi negativnu razliku niti pak je tuženica tražila isplatu razlike za manje plaćene anuitete, dok prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge zbog kojih je tzv. negativnu razliku uzeo u obzir. U žalbi protiv dopunske presude tuženica ponavlja navode koji se odnose na učinak kolektivne presude na ugovore o kreditu koje je sklopila Slavonska banka d.d., pozivajući se pritom na odredbu čl. 1115. ZOO, zaključivši da je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena, posljedično čemu je u obvezi tužiteljici platiti zateznu kamatu na pojedinačno određene novčane iznose.

16. Pobijajući prvostupanjsku presudu tuženica u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ne sadrži razloge na temelju kojih je odlučeno o ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu, kao ni čl. 5. st. 1., 3., 5. i 6., čl. 24. st. 1. i 2., jer u istima nisu sadržane odredbe o načinu promjene kamatne stope niti vezivanju glavnice kredita za valutu CHF i zbog toga što izreka presude proturječi obrazloženju iste, budući da je toč. IV izreke naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 66.583,32 EUR, a u toč. 20.4. obrazloženja navedeno je da je tuženica u obvezi naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 6.583,32 EUR. Ističe da su sporazumom o konverziji (Aneksom) promijenjene odredbe Ugovora o kreditu i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog dijela kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, sve sukladno odredbama ZID ZPK/15. Posljedično tome, tuženica ističe da su svi iznosi koje je za vrijeme važenja Ugovora o kreditu naplatila na temelju ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule u CHF uračunati tužiteljici na temelju Aneksa, pa je stoga tužiteljica obeštećena na način da je stavljena u istu činjeničnu i pravnu poziciju kao da je cijelo vrijeme imala zaključen Ugovor o kreditu u EUR koji ne sadrži nepoštene ugovorne odredbe. Kako je dakle tužiteljica obeštećena sklapanjem i provedbom Aneksa temeljem kojeg je provedena konverzija primjenom odredbi ZID ZPK/15, to tuženica smatra da tužiteljica nema niti pravni interes za vođenje ovog postupka. Preostalim žalbenim navodima tuženica navodi da je pobijana presuda donesena u sporu iz Ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužiteljice i Slavonske banke d.d., dok iz izreke pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača jasno proizlazi da se utvrđenja glede ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., a ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala Slavonska banka d.d. koja je bila samostalni pravni subjekt, da je posljedično navedenom pogrešno sud odlučio i prigovoru zastare, da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu prednica tuženice nije imala kontrolu nad kretanjem tečaja CHF niti je isto mogla predvidjeti i da bi uspostava ravnoteže među ugovornim strankama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kn.

17. Ispitujući pobijanu presudu i dopunsku presudu u okviru žalbenih navoda tužiteljice i tuženice i po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju stranke, obzirom da presuda i dopunska presuda sadrže određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost, a nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.

18. Protivno žalbi tuženice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da prednica tuženice nije informirala tužiteljicu o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF, niti ju je obavijestila o parametrima na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa, posljedično čemu je pravilno zaključio da su odredbe iz čl. 3. st. 1. toč. 3. i toč. 4. te čl. 4. st. 1. i st. 2. Ugovora o kreditu formulirane jednostrano od prednice tuženice bile nerazumljive te su protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava pozivom na utvrđenja proizašla iz citiranih postupaka provedenih po kolektivnoj tužbi pod toč. I izreke presude usvojio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica tužbom zahtijevala utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi Ugovora o kreditu.

19. S tim u vezi valja ukazati da kada se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tada su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč potpunoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u toj situaciji na redovnim sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4372/2021 od 30. lipnja 2022.).

20. Kako tuženica na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu i promjenjivoj kamatnoj stopi prema Odluci prednice tuženice u predugovornoj fazi nije predložila saslušanje svjedoka, to se je prvostupanjski sud kod utvrđenja ništetnosti spornih odredaba zakonito pozvao na utvrđenja iz pravomoćne presude iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa donesenoj po Trgovačkom sudu u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 5. srpnja 2013., s obzirom da tuženica prema navedenom nije dokazala da ista nema direktan učinak (i) na konkretni Ugovor o kreditu, kao i na temelju iskaza tužiteljice koja jasno navodi da je u konkretnom slučaju izostala potpuna obavijest (informiranost) o osporenim ugovornim odredbama.

21. Obzirom na gore izneseno, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP djelomično potvrditi pobijanu toč. I izreke presude u dijelu kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF (čl. 3. st. 1. toč. 3.) i promjenjiva kamatna stopa (čl. 3. st. 1. toč. 4. i čl. 4. st. 1. i 2.).

22. No ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlasti iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP i povodom žalbe tuženice, ovaj sud je žalbu tuženice djelomično ocijenio osnovanom obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pravni doseg ranije citiranih presuda proizašlih iz spora radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača primijenio i na ugovornu odredbu iz čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da banka odobrava korisnici kredita stambeni kredit za kupnju stana i zatvaranje dva kredita u Slavonskoj banci d.d. Osijek, Podružnica Virovitica i kredita u Banci Kovanica d.d. Varaždin, Podružnica Virovitica u iznosu od 136.000,00 CHF u protuvrijednosti kn prema srednjem tečaju za devize HNB na dan korištenja kredita. Razumijevanja radi valja navesti da se odredba čl. 2. Ugovora o kreditu odnosi na isplatu (korištenje), a ne na otplatu (vraćanje) kredita, posljedično čemu čl. 2. Ugovora o kreditu izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. s obzirom da citiranom odlukom u kolektivnom sporu ta odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, nije utvrđena ništetnom. Isto se odnosi i na ugovornu odredbu iz čl. 3. st. 1. toč. 2. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 136.000,00 CHF (...)...“. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu, presuda donesena u kolektivnom sporu nema obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud neosnovano prihvatio taj dio zahtjeva tužiteljice, pogrešno se pozivajući na presudu iz spora za kolektivnu zaštitu prava i interesa potrošača.

23. Isto tako, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pravni doseg ranije citirane presude proizašle iz spora radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača primijenio i na ugovorne odredbe iz čl. 5. st. 1., 3., 5. i 6. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da korisnica kredita može Banci podnijeti zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu, da se dostavljanjem novog otplatnog plana od strane Banke Korisnici kredita smatra prihvatom tih izmjena od strane obiju ugovornih strana, te da u slučaju otkaza Ugovora o kreditu za saldo, valutnu klauzulu i kamatnu stopu mjerodavan je samo izvadak iz poslovnih knjiga Banke, a s čime je Korisnica kredita u cijelosti suglasna, te na odredbu čl. 24. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu obzirom da ista također izlazi iz okvira pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu, presuda donesena u kolektivnom sporu nema obvezujući učinak pa je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava prihvatio osnovanim i taj dio tužbenog zahtjeva.

24. Prema tome, kako i prema ocjeni ovoga suda odredbe čl. 2., čl. 3. st. 1. toč. 2. i čl. 5. st. 1., 3., 5. i 6. te čl. 24. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu predstavljaju jasne odredbe kojima je definirana bitna obveza tuženice (kao trgovca) na isplatu kredita i početno ugovorenu kamatnu stopu, a ne obveza potrošača, zbog čega se ne radi o obvezi koja u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZPP/03 (koji je mjerodavan obzirom na vrijeme zasnivanja predmetnog kreditnog odnosa) stvara znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača, već se radi o transparentnim ugovornim odredbama kojima je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora), pa navedene odredbe primjenom čl. 87. ZZP/03 ne podliježu testu poštenosti. Zbog toga je pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo djelomično prihvatiti žalbu tuženice i djelomično preinačiti pobijanu presudu pod toč. I izreke na način kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove presude.

25. Uzimajući u obzir da ništetnost djeluje ex tunc u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03, kao i da ništetne ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke jer za iste vrijedi pravilo kao da nikada nisu ni postojale, to je za ocjenu osnovanosti kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva bilo potrebno odgovoriti na pitanje – da li odredbe Ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, nakon što je sklopljen Aneks, proizvode pravni učinak na tužiteljicu kao potrošača.

26. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud Republike Hrvatske je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Isto tako, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom RH.

27. Prema tome, nakon što je sklopljen Aneks tužiteljicu više nije obvezivala ugovorna odredba o ispunjenju kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci tuženice, s obzirom da su odredbe Ugovora kojima je isto ugovoreno izmijenjene na način da je za cjelokupno ugovorno razdoblje ugovoreno ispunjenje kreditne obveze s valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom za koju su u Aneksu određeni parametri na temelju kojih se ista mijenja, pa je time ostvaren prvi od neobvezujućih učinaka ništetnih ugovornih odredaba u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

28. Posljedica neobvezujuće prirode ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i učinka ex tunc takvih odredbi je i pravo na povrat plaćenog na temelju utvrđenih nepoštenih (ništetnih) odredbi Ugovora o kreditu.

29. Sklapanjem Aneksa stranke su izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15, na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. Kako je u konkretnom slučaju konverzija nesporno provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to znači da su u obračun konverzije uzeti i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

30. Dakle, prihvaćanjem konverzije i sklapanjem Aneksa u skladu s odredbama ZID ZPK/15 tužiteljica je restituirana s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i to na način da je iste ne obvezuju jer su zamijenjene valjanim odredbama o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u EUR, kao i time što je sve plaćeno iskorišteno u njezinu korist na način da je uzeto u ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom (restitucijsko pravo je de facto konzumirano).

31. S obzirom da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK/15 to se niti po vještakinji izračunata razlika anuiteta u iznosu od 11.235,93 EUR više ne nalazi u imovini tuženice, pa nisu ispunjene pretpostavke za isplatu navedenih iznosa temeljem stečenog bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO. Naime, kako neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. st. 2. Aneksa iznosi 70.216,14 EUR, te kako sukladno čl. 2. st. 3. Aneksa utvrđena razlika od 2.415,03 EUR ne prelazi ukupan zbroj rata preostalih za otplatu kredita u EUR, to se u smislu čl. 2 st. 3. Aneksa ukupan iznos pretplate koristi za namirenje budućih dospjelih rata po kreditu.

32. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu propisan čl. 1111. st. 1. u vezi čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Aneks nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zateznu kamatu na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njezine obveze ugovorene Aneksom (30. rujna 2015.).

32.1. Primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene valjanim Aneksom na način propisan ZID ZPK/15, a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (čl. 19.c st. 1. al. 5. ZID ZPK/15). Na taj je način, sukladno čl. 160. st. 1. ZOO prema kojem obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima, prestala obveza tuženice za povrat više plaćenih iznosa s osnovne ništetnih odredbi Ugovora o kreditu u smislu čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO. Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u ukupno dosuđenom iznosu od 11.235,93 EUR.

33. U vezi navedenog, valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev 586/2019 od 21. prosinca 2022. na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZID ZPK/15 odgovorio da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud, a koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

34. Tužiteljica činjenično zahtijeva isplatu temeljem nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu i zatezne kamate, dok prema stajalištu ovoga suda tužiteljica ima pravo na isplatu (samo) zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih anuiteta tuženici pa do 29. rujna 2015. S obzirom da su pravni učinci konverzije nastupili 30. rujna 2015. sukladno čl. 19.c i e ZID ZPK/15 i da bi prema stajalištu ovoga suda tužitelj imao pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog pojedinačnog novčanog iznosa s osnova nepoštenih ugovornih odredaba pa do 29. rujna 2015., jer se, kao što je već ranije navedeno, nakon nastupanja učinka konverzije, preplaćeni iznosi nalaze u imovini tuženice na temelju valjane pravne osnove i nakon toga tuženica nema obvezu plaćanja zatezne kamate.

35. Konačno, ovdje valja navesti da je u pravu tužiteljica kada u žalbi navodi da se pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača protiv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP primjenjuju i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d., jer iz priloženog izvatka iz sudskog registra proizlazi da je ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. Slavonska banka d.d. pripojena tuženici (koja je tada imala naziv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. , te su u smislu odredbe čl. 522. st. 3. primjenjivog Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 118/03) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prešle na društvo preuzimatelja. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.

36. Isto tako, pravilno tužiteljica u žalbi navodi da nisu ostvarene procesne pretpostavke za umanjenje preplaćenih iznosa s tzv. negativnim razlikama u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži od onog prema kojem je tužiteljici isplaćen ugovoreni kredit i kada je redovna kamata, bila niža od početno ugovorene. O tome je pravno shvaćanje zauzelo prošireno vijeće Vrhovnog suda u presudi broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koje je na revizijsko pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih ugovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?" odgovorilo: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio način tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

37. Kako je dakle prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1111. ZOO u vezi čl. 19.c. ZID ZPK/15 kada je naložio tuženici da tužiteljici isplati novčani iznos naveden pod toč. II izreke (11.235,93 EUR) sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2019. do isplate, obzirom da u kontekstu prethodno navedenog tužiteljici ne pripada pravo ni na kakvu isplatu s osnova preplate zbog ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, kao niti na zateznu kamatu nakon stupanja na snagu konverzije (30. rujna 2015.), to je valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice u tom dijelu kao neosnovan.

38. Međutim, ostaje činjenica da je utvrđene preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjive kamatne stope (11.235,93 EUR) tuženica držala bez pravne osnove od dana kada su joj ti mjesečni iznosi plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), te da o tom pitanju ZID ZPK/15 kao specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, nije ništa uredio. Odredbom čl. 2. st. 2. ZZP/03 propisano je da će se ako tim Zakonom nije drukčije određeno na obveznopravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, te je i čl. 4. st. 2. ZZP/14 koji je bio na snazi u vrijeme stupanja na snagu ZID ZPK/15 bilo propisano da ako posebnim zakonima iz st. 1. tog članka ili tim Zakonom nije drukčije određeno, da se na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. Stoga je zaključak ovog suda da Aneks Ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose koje je prednik tužiteljice platio na ime nepoštenih odredbi ugovora o kreditu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorene promjenjive kamatne stope.

39. Stoga, u skladu s općim pravilom iz čl. 1115. ZOO tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, sadržanih u Ugovoru o kreditu do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za ispunjenje njezine obveze preuzete valjanim Aneksom od 30. rujna 2015., s kojim danom je i provedena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Izneseno pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.

39.1. Iz navedenih razloga ovaj sud zaključuje da postoji obveza tuženice plaćanja tužiteljici nepodmirenih zateznih kamata na iznose plaćene s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to od dana plaćanja do 29. rujna 2015., nakon kojeg datuma je izvršen obračun konverzije sukladno Aneksu.

39.2. Međutim, kako sudska vještakinja nije postupila u cijelosti po rješenju prvostupanjskog suda od 27. ožujka 2023. kojim joj je dan nalog da između ostalog obračuna pojedine mjesečne iznose preplate zbog promjene tečaja valute CHF i promjenjive kamatne stope, te da ih iskaže dvojno, u kunama i eurima, već je ista u svojem nalazu i mišljenju navela samo ukupno preplaćeni iznos s osnove ništetne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa, to ovaj sud zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da nije utvrđena visina pojedinih mjesečnih preplaćenih iznosa kao ni datum kad su isti plaćeni tuženici, nije bio u mogućnosti preinačiti pobijanu presudu i dopunsku presudu u ukinutim dijelovima, jer iz stanja spisa nije razvidna visina pojedinačnih preplaćenih iznosa s osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kao ni datum uplate svakog takvog preplaćenog iznosa.

40. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično prihvatio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio toč. III izreke kojom je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za isplatom iznosa od 5.349,97 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u toj točki izreke, dok je prihvatio žalbu tužiteljice i temeljem čl. 370. ZPP ukinuo dopunsku presudu u cijelosti, a posljedično tome povodom žalbi tužiteljice i tuženice i odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. IV i V izreke presude i predmet vratio u tim ukinutim dijelovima istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

41. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će voditi računa o činjenici da su stranke sklopile pravno valjani Aneks Ugovora o kreditu i Sporazum o korištenju pretplate u skladu s odredbama Glave IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF ZID ZPK/15 te će rukovodeći se naprijed iznesenim pravnim shvaćanjem ovog suda prema kojem tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na preplaćene iznose s osnova nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu obračunatu od dana kada je iste platila tuženici do 29. rujna 2015., utvrditi visinu pojedinačnih mjesečnih iznosa preplaćenih s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata i valutna klauzula u CHF te zateznu kamatu na te preplaćene iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. te će radi navedenog pozvati sudsku vještakinju da dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da točno navedene preplaćene iznose i datum uplate istih od strane tuženice, nakon čega će donijeti novu odluku koju će obrazložiti sukladno čl. 338. st. 4. ZPP, time da će u novoj odluci ocijeniti i preostale žalbene navode kojima tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te će u istoj dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na koje mu je ukazano i odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP). Stečeno pravno shvaćanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud biti će dužan opravdati jasnim i neproturječnim odlučnim razlozima koji će imati činjenično i pravno uporište u cjelokupnoj procesnoj građi.

42. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o zahtjevima stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

43. Na kraju valja navesti da je pozivanje prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane presude na praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) potpuno irelevantno u ovoj pravnoj stvari jer Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su sklopljeni prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji (1. srpnja 2013.), o čemu je Europski sud zauzeo pravno shvaćanje u više svojih odluka pa tako i u predmetu Zagrebačka banka, C- 567/2020, EU:C:2022:352 koje shvaćanje djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već protumačio Sud Europske unije u svojoj odluci.

U Varaždinu 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte