Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2784/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Almasi Filipović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-36/2021-24 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-36/2021-24 od 28. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu koja je u izreci slijedećeg sadržaja:

„I. Nalaže se tuženici MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da iseli iz nekretnine, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-125), garsonijera br.157 u XV katu sa 20,69 m2, a koja se nalazi u stambenoj zgradi, [adresa], u ukupnoj površini 406 m2, izgrađenoj na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. uložak [broj ZK uloška] pri Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb i oslobodi nekretninu od osoba i stvari te da preda nekretninu tužitelju VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/1, Zagreb, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici MĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/1, Zagreb iznos od 318,52 eur s zateznom kamatom koja teče na iznos od

- 79,63 eur od 5.8.2020. do isplate,

- 79,63 eur od 5.9.2020. do isplate,

- 79,63 eur od 5.10.2020. do isplate,

- 79,63 eur od 5.11.2020. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 79,63 eur s zateznom kamatom od 5. srpnja 2020. do isplate.

IV. Nalaže se tuženici MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]/1, Zagreb trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke tuženica je podnijela žalbu bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za predajom posjeda stana u [adresa] izgrađenog na [katastarska čestica] upisanog u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-125), garsonijera br.[broj] u XV katu sa 20,69 m2, a koja se nalazi u stambenoj zgradi, [adresa], u ukupnoj površini 406 m2 i zahtjev za isplatom iznosa od 318,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnova neplaćene najamnine.

6. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio ni povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju povredu se tuženica poziva u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tuženica 24. studenog 2011. s prijašnjim vlasnikom predmetnog stana (pobliže opisanog u odlomku 6. obrazloženja ove drugostupanjske presude), pok. IĐ, sklopila ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme s ugovorenom najamninom od 600,00 kuna (sada 79,63 eura)[1] mjesečno s dospijećem do 5-tog u mjesecu za tekući mjesec,

- da su nasljednici pok. IĐ predmetni stan prodali tvrtki Sego građenje d.o.o. te da je novi vlasnik stana povisio iznos najamnine sa 79,63 eura mjesečno na 265,00 eura čemu se tuženica usprotivila zbog čega je otvorila sudski polog na ime korisnika Sego građenje d.o.o. pred Općinskim građanskim sudom u

Zagrebu pod posl. br. R2-1114/2018,

- da je tuženica na predmetni sudski polog posl. br. R2-1114/2018 na ime korisnika Sego građenje d.o.o. plaćala iznos najamnine od 79,63 eura mjesečno,

- da je 2020. tvrtka Sego građenje d.o.o. predmetni stan prodala tužitelju KĐ koji se uknjižio kao vlasnik predmetnog stana u lipnju 2020.,

- da je o činjenici promjene vlasnika predmetnog stana tuženica nedvojbeno obaviještena 10. srpnja 2020. kad je s tužiteljem telefonski razgovarala, što proizlazi iz iskaza tuženice na ročištu od 17. listopada 2023. (odlomak 12. obrazloženja prvostupanjske presude, str. 271. spisa),

- da je tuženica po saznanju za novog vlasnika KĐ (tužitelja) najamninu za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020. uplatila na sudski polog pod posl br. R2-1114/2018 koji glasi na bivšeg vlasnika predmetnog stana tvrtku Sego građenje d.o.o.,

- da tužitelj kao novi vlasnik stana, nakon obavijesti tuženice o promjeni vlasništva stana nije primio najamninu za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020.,

- da tužitelj nema pristup sudskom pologu posl br. R2-1114/2018 koji glasi na prethodnog vlasnika Sego građenje d.o.o. na što je tuženica upozorena i od strane suda kad je zaprimila rješenje o zatvaranju predmetnog pologa s danom 7. kolovoza 2020.,

- da su uplate na polog posl br. R2-1114/2018 do zatvaranja pologa (7. kolovoza 2020.) isplaćene korisniku pologa Sego građenje d.o.o.,

- da je u pogledu uplata na zatvoreni polog, dakle uplata nakon 7. kolovoza 2020. do studenog 2020., uključivo i studeni 2020., tuženica 2 puta pozvana od strane suda da dostavi svoj broj računa radi povrata tih uplata što je tuženica odbila učiniti, a što proizlazi iz njezinog iskaza (odlomak 12. obrazloženja prvostupanjske presude, str. 271.-273. spisa),

- da je najamninu za prosinac 2020. te siječanj, veljaču ožujka i travanj 2021. tuženica tužitelju uplatila poštanskom uputnicom,

- da je tužitelj tuženici otkazao predmetni ugovor na najmu stana s danom 27. listopada 2020. zbog neplaćanja najamnine tri mjeseca uzastopno (za kolovoz, rujan i listopad 2020.),

- da je tuženica pisani dopis o otkazu predmetnog ugovora o najmu stana zaprimila 5. studenog 2020., što proizlazi iz priložene dostavnice,

- da je prilikom otkaza predmetnog ugovora o najmu stana tužitelj tuženici naložio iseljenje iz predmetnog stana u roku 3 mjeseca,

- da tuženica spori da bi predmetni ugovor o najmu stana bio valjano otkazan zbog čega odbija predati posjed stana tužitelju te smatra da je najamninu podmirila plaćanjem u sudski polog posl br. R2-1114/2018 osnovan u koristi prijašnjeg vlasnika Sego gradnja d.o.o.

8. Iz utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud izveo zaključak da su na strani tužitelja bile ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz predmetnog ugovora o najmu stana. Stoga prvostupanjski sud smatra da je tužitelj dopisom od 27. listopada 2020, kojeg je tuženica zaprimila 5. studenog 2020, valjano otkazao predmetni ugovor o najmu stana s obzirom da u tom trenutku tuženica nije podmirila dospjele najamnine za kolovoz, rujan i listopad 2020. Uplate koje je tuženica izvršila u sudski polog pod posl br. R2-1114/2018 koji glasi na bivšeg vlasnika predmetnog stana tvrtku Sego građenje d.o.o. prvostupanjski sud ne smatra pravno relevantnima s obzirom da je uplate na sudski polog koji glasi na bivšeg vlasnika tuženica izvršila po saznanju za novog vlasnika stana, a koje saznanje je bilo 10. srpnja 2020.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10.1. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud pravilno navodi da uplate najamnine koje je tuženica izvršila u sudski polog pod posl br. R2-1114/2018 koji glasi na bivšeg vlasnika predmetnog stana tvrtku Sego građenje d.o.o. nisu pravno relevantne s obzirom da je uplate na sudski polog tuženica izvršila po saznanju za novog vlasnika stana.

10.2. Naime, odredbom članka 24. Zakona o najmu stanova („Narodne novine„ broj 91/96., 48/98., 66/98, 22/06., 68/18., 105/20, dalje ZNS) ) propisano je da slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog slijednika.

10.3. Nadalje, odredbom članka 570. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO) propisano je da ako najmodavac iznajmljenu stvar, nakon predaje najmoprimcu, otuđi, stjecatelj stupa umjesto najmodavca u prava i obveze iz ugovora o najmu.

10.4. Odredbom članka 571. stavak 2. ZOO-a propisano je da od trenutka primljene obavijesti o otuđenju iznajmljene stvari najmoprimac može pravovaljano platiti najamninu samo stjecatelju.

11. Sukladno citiranoj odredbi članka 571. stavak 2. ZOO-a u svezi s odredbama članka 24. stavak 1. ZNS-a i članaka 570. stavak 1. ZOO-a, tuženica je znala i morala znati da novi vlasnik stana stupa u pravni položaj prethodnog vlasnika slijedom čega najamninu mora plaćati novom vlasniku. Kako je naprijed navedeno, o činjenici novog vlasnika stana tuženica je obavještena u telefonskom razgovoru s novim vlasnikom stana 10. srpnja 2020., kako je to sama navela u svom iskazu (odlomak 12. obrazloženja prvostupanjske presude, str. 271. spisa).

12. Žalbeni navodi tuženice da kao pravni laik nije znala da najamninu nije smjela plaćati na sudski polog u korist prijašnjeg vlasnika nekretnine nije osnovan. Naime, staro je pravilo ignorantia iuris nocet – nepoznavanje prava škodi. Posebno je za istaknuti kako je takav navod tuženice u suprotnosti sa sadržajem njezinog prijedloga za osnivanje sudskog pologa u korist prijašnjeg vlasnika predmetnog stana tvrtke Sego gradnja d.o.o. Zagreb (str. 104. spisa). U prijedlogu za osnivanjem sudskog pologa u korist Sego gradnja d.o.o. Zagreb tuženica između ostalog navodi:„ Novi vlasnik nekretnine prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ulazi u prava i obveze prijašnjeg vlasnika kada je u pitanju postojanje ugovora o zakupu. Protustranka ne želi primati dosadašnji iznos najamnine i pravni interes predlagateljice je da najamninu do daljnjega dok god bude u tom stanu plaća u sudski polog u korist novog vlasnika nekretnine-protustranke. Obzirom na držanje protustranke, njene pravno neosnovane zahtjeve, pravni interes predlagateljice je namirivati iznos najamnine uplatama u depozit, jer će u protivnome doći u situaciju da će ju protustranka teretiti za nenamirenu najamninu bez njene krivnje.“

Stoga dakle, sadržaj prijedloga za osnivanje sudskog pologa u korist tvrtke Sego gradnja d.o.o. jasno ukazuje kako tuženica zna i mora znati da nakon obavijesti o novom vlasnik nekretnine najamninu mora plaćati novom vlasniku, a ako vlasnik ne želi primiti najamninu može osnovati sudski polog radi podmirenja obveze najamnine. Također sadržaj navedenog prijedloga ukazuje na svijest i znanje tuženice kako podmiriti obvezu u situaciji kad vjerovnik (najmodavac) odbija primiti ispunjenje obveze ili kada dužnik ne raspolaže podatkom o računu vjerovnika na koji može podmiriti dug.

13. Posebno je za istaknuti kako je tuženica po saznanju da je sudski polog R2-1114/2018 u korist prijašnjeg vlasnika Sego gradnja d.o.o. zatvoren 7. kolovoza 2020. te da novi vlasnik ĆĐ (tužitelj) ne može predignuti novac sa sudskog pologa jer sudski polog nije osnovan u njegovu korist i nadalje propustila tužitelju podmirila najamninu za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020. Ona je poštanskom uputnicom platila tužitelju kasnije najamnine za prosinac 2020. siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021. i to nakon što je 5. studenog 2020. zaprimila pisani otkaz predmetnog ugovora o najmu stana. Time je tuženica i nadalje odbila postupiti po obvezi plaćanja najamnine za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020.

14. Ovdje je za ukazati kako se ponašanje tuženice na način:

- da je nakon što je 10. srpnja 2020. saznala za novog vlasnika nekretnine KĐ vršila uplate najamnine na sudski polog osnovan u korist prijašnjeg vlasnika Sego građenje d.o.o.,

- da po zaprimanju rješenja o zatvaranju sudskog pologa posl. br. 39 R2- 1114/18-30 od 7. kolovoza 2020., kojeg je zaprimila 3. studenog 2020., i 2 dopisa suda kojima je pozvana na dostavu računa za povrat novca uplaćenog nakon zatvaranja pologa, nije tužitelju podmirila najamninu za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020., a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice (odlomak 12. obrazloženja prvostupanjske presude,

- da je po zaprimanju pisanog otkaza ugovora o najmu stana 5. studenog 2020. tuženica najamninu za prosinac 2020., siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021. novom vlasniku platila općom uputnicom,

može smatrati grubom nesavjesnosti. Naime, tuženica kao sudionik obveznog odnosa najma zna i mora znati da najamninu mora platiti novom vlasniku stana. Međutim, usprkos obavijesti o promjeni vlasnika stana ona najamninu nastavlja plaćati na sudski polog osnovan u korist prijašnjeg vlasnika. Čak po saznanju da je polog zatvoren i da tužitelj ne može dobiti sredstva uplaćena na polog osnovan u korist druge osobe tuženica nije odmah općom uputnicom ili na drugi način platila tužitelju najamnine za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020. radi izražavanja ugovorne volje za održavanjem predmetnog ugovora prije otkaza ugovora i radi sprječavanja mogućnosti otkaza ugovora. Uplate najamnine za prosinac 2020., siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2021. ne mogu se smatrati izdržavanjem ugovorne volje za održavanjem na snazi predmetnog ugovora o najmu jer su izvršene nakon što je tuženica zaprimila pisani otkaz predmetnog ugovora i nakon što je došlo do pravnog učinka otkaza ugovora o najmu stana.

15. Odredbom članka XV. Predmetnog ugovora o najmu (sa slobodno ugovorenom najamninom) od 24. studenog 2011. ugovoreno je da stranke mogu raskinuti ugovor u svako doba ako druga strana ne ispunjava odredbe iz ugovora u skladu s odredbama glave VI. ZNS-a.

16. Odredbom članka 19. stavak 1. alineja 1. ZNS-a propisano je da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem. Stavkom 3. istog članka propisano je da najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz stavka 2. ovog članka ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno Zakonu.

17. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je tužitelj postupak otkaza predmetnog ugovora o najmu stana proveo u suglasju s odredbama članka 22. ZNS-a u svezi s odredbom članka 19. stavak 3. ZNS-a, što znači da se radi o valjano otkazanom najmu predmetnog stana. Naime, pisani otkaz ugovora o najmu stana tužitelj je tuženici dao nakon što tuženica nije platila 3 uzastopne najamnine za kolovoz, rujan i listopad 2020.

18. Odredbom članka 22. stavak 2. ZNS-a propisano je da je otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz članka 19. ovoga Zakona je tri mjeseca, a u slučaju iz članka 21. ovoga Zakona je šest mjeseci. Otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

Kako je tuženica otkaz predmetnog najma zaprimila 5. studenog 2020. otkazni rok joj je počeo teći 1. prosinca 2020., a završio 28. veljače 2021. (protek roka od 3 mjeseca otkaznog roka). Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za predajom posjeda predmetnog stana, a temeljem odredbe članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP) u svezi s odredbom članka 22. stavak 2. i 4. ZNS-a.

19. Nadalje, kako tuženica nije podmirila najamninu za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2020. dužna je pomiriti tu svoju ugovornu obvezu temeljem odredbe članka 3. stavak 1. ZNS-a i članka 563. stavak 1. ZOO-a sa zateznim kamatama temeljem odredbe članka 29. ZOO-a. Najamnine za kolovoz, rujan i listopad 2020. odnose se na razdoblje kad je bio egzistentan predmetni ugovor o najmu stana. Najamnina za studeni 2020. odnosi se na razdoblje otkaznog roka predmetnog ugovora o najmu stana.

20. Odredbom članka 352. stavak 1. ZPP-a propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

21. U predmetnom slučaju tuženica tek u žalbi po prvi put navodi kako nema u vlasništvu drugu nekretninu niti na raspolaganju neki drugi smještaj pa se posljedično navedenim novim činjenicama poziva na pravo na dom zajamčeno člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Ovdje je za pojasniti kako nema ograničenja za isticanje prava na dom, međutim ograničeno je isticanje novih činjenica i predlaganje novih dokaza.

22. Sukladno citiranoj odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud nije mogao razmatrati ove žalbene navode zbog zabrane beneficium novorum u žalbenom postupku.

23. Za istaknuti je i to da je do zaključenja glavne rasprave tuženica uopće nije navela činjenicu da nema u vlasništvu drugu nekretninu niti na raspolaganju neki drugi smještaj, niti se pozivala na pravo na dom.

24. Odredbom članka 299. stavak 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

25. Stoga sukladno odredbi članka 299. ZPP-a u svezi s odredbom članka 7. ZPP-a sud nije mogao raspravljati činjenice koje stranke nisu iznijele tijekom prvostupanjskog postupka, jer je sud vezan za činjenično stanje.

26. Iako nema mjesta raspravi o pravu na dom za navesti je kako je tuženica u svom iskazu navela da preko ljeta boravi u obiteljskoj kući u [adresa] (str. 271. spisa).

27. Odluka o parničnom trošku iz točke IV. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

28. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović