REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-1214/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Mrkić, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-201/2023-24 od 6. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-201/2023-24 od 6. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
" I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. i čl. 3. toč. 2. i 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini, zaključen između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika, dana 12. srpnja 2007. i solemniziran po javnom bilježniku Zdenki Pavelić Musa iz Osijeka dana 18.7.2007. pod brojem Ov-15.647/07.
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju BN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati ukupan iznos od 2.773,79 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15%, od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:
-na iznos od 0,61 € počev od 31.12.2007. pa do isplate;
-na iznos od 0,88 € počev od 28.2.2008. pa do isplate;
-na iznos od 1,98 € počev od 31.3.2008. pa do isplate;
-na iznos od 5,14 € počev od 30.4.2008. pa do isplate;
-na iznos od 2,54 € počev od 31.5.2008. pa do isplate;
-na iznos od 1,41 € počev od 30.6.2008. pa do isplate;
-na iznos od 1,97 € počev od 31.7.2008. pa do isplate;
-na iznos od 1,69 € počev od 31.10.2008. pa do isplate;
-na iznos od 13,66 € počev od 30.11.2008. pa do isplate;
-na iznos od 4,84 € počev od 31.12.2008. pa do isplate;
-na iznos od 14,36 € počev od 31.1.2009. pa do isplate;
-na iznos od 15,73 € počev od 28.2.2009. pa do isplate;
-na iznos od 16,87 € počev od 31.3.2009. pa do isplate;
-na iznos od 14,91 € počev od 30.4.2009. pa do isplate;
-na iznos od 14,69 € počev od 31.5.2009. pa do isplate;
-na iznos od 12,28 € počev od 30.6.2009. pa do isplate;
-na iznos od 9,97 € počev od 31.7.2009. pa do isplate;
-na iznos od 10,88 € počev od 31.8.2009. pa do isplate;
-na iznos od 12,46 € počev od 30.9.2009. pa do isplate;
-na iznos od 11,57 € počev od 31.10.2009. pa do isplate;
-na iznos od 10,52 € počev od 30.11.2009. pa do isplate;
-na iznos od 12,72 € počev od 31.12.2009. pa do isplate;
-na iznos od 14,51 € počev od 31.1.2010. pa do isplate;
-na iznos od 16,58 € počev od 28.2.2010. pa do isplate;
-na iznos od 15,88 € počev od 31.3.2010. pa do isplate;
-na iznos od 19,22 € počev od 30.4.2010. pa do isplate,
-na iznos od 18,28 € počev od 31.5.2010. pa do isplate;
-na iznos od 19,78 € počev od 30.6.2010. pa do isplate;
-na iznos od 29,85 € počev od 31.7.2010. pa do isplate;
-na iznos od 27,19 € počev od 31.8.2010. pa do isplate;
-na iznos od 36,15 € počev od 30.9.2010. pa do isplate;
-na iznos od 31,48 € počev od 31.10.2010. pa do isplate;
-na iznos od 28,07 € počev od 30.11.2010. pa do isplate;
-na iznos od 37,71 € počev od 31.12.2010. pa do isplate;
-na iznos od 44,53 € počev od 31.1.2011. pa do isplate;
-na iznos od 39,91 € počev od 28.2.2011. pa do isplate;
-na iznos od 40,28 € počev od 31.3.2011. pa do isplate;
-na iznos od 37,24 € počev od 30.4.2011. pa do isplate,
-na iznos od 37,75 € počev od 31.5.2011. pa do isplate;
-na iznos od 48,98 € počev od 30.6.2011. pa do isplate;
-na iznos od 50,06 € počev od 31.7.2011. pa do isplate;
-na iznos od 62,39 € počev od 31.8.2011. pa do isplate;
-na iznos od 58,58 € počev od 30.9.2011. pa do isplate;
-na iznos od 51,63 € počev od 31.10.2011. pa do isplate;
-na iznos od 51,31 € počev od 30.11.2011. pa do isplate;
-na iznos od 50,53 € počev od 31.12.2011. pa do isplate;
-na iznos od 52,82 € počev od 31.1.2012. pa do isplate;
-na iznos od 55,62 € počev od 28.2.2012. pa do isplate;
-na iznos od 55,81 € počev od 31.3.2012. pa do isplate;
-na iznos od 54,00 € počev od 30.4.2012. pa do isplate,
-na iznos od 54,63 € počev od 31.5.2012. pa do isplate;
-na iznos od 55,72 € počev od 30.6.2012. pa do isplate;
-na iznos od 54,64 € počev od 31.7.2012. pa do isplate;
-na iznos od 54,77 € počev od 31.8.2012. pa do isplate;
-na iznos od 53,89 € počev od 30.9.2012. pa do isplate;
-na iznos od 51,69 € počev od 31.10.2012. pa do isplate;
-na iznos od 54,05 € počev od 30.11.2012. pa do isplate;
-na iznos od 54,99 € počev od 31.12.2012. pa do isplate;
-na iznos od 54,86 € počev od 31.1.2013. pa do isplate;
-na iznos od 51,12 € počev od 28.2.2013. pa do isplate;
-na iznos od 53,55 € počev od 31.3.2013. pa do isplate;
-na iznos od 54,24 € počev od 30.4.2013. pa do isplate,
-na iznos od 53,37 € počev od 31.5.2013. pa do isplate;
-na iznos od 50,14 € počev od 30.6.2013. pa do isplate;
-na iznos od 48,04 € počev od 31.7.2013. pa do isplate;
-na iznos od 49,73 € počev od 31.8.2013. pa do isplate;
-na iznos od 50,82 € počev od 30.9.2013. pa do isplate;
-na iznos od 54,03 € počev od 31.10.2013. pa do isplate;
-na iznos od 52,25 € počev od 30.11.2013. pa do isplate;
-na iznos od 52,96 € počev od 31.12.2013. pa do isplate;
-na iznos od 53,60 € počev od 31.1.2014. pa do isplate;
-na iznos od 54,69 € počev od 28.2.2014. pa do isplate;
-na iznos od 55,98 € počev od 31.3.2014. pa do isplate;
-na iznos od 55,42 € počev od 30.4.2014. pa do isplate,
-na iznos od 54,18 € počev od 31.5.2014. pa do isplate;
-na iznos od 53,60 € počev od 30.6.2014. pa do isplate;
-na iznos od 53,76 € počev od 31.7.2014. pa do isplate;
-na iznos od 55,25 € počev od 31.8.2014. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.064,99 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od presuđenja, tj. 6. ožujka 2024. do isplate, a sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žali se tužena te presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu tužene odgovorio je tužitelj. U odgovoru je porekao žalbene navode u cijelosti te predložio odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. U postupku među strankama nije sporno:
- sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da su tužitelj i Slavonska banka d.d. sklopili 12.07.2007. Ugovor o namjenskom kreditu uz depozita br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke koji je potvrđen 18.07.2007. od strane javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem OV-15.647/07;
- da je prednik tuženika tužitelju odobrio namjenski kredit za kupovinu osobnog vozila i plaćanje premije osiguranja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.000 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja (čl. 2. Ugovora);
- da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.000 CHF zaračunavaju kamate od 5,25 % godišnje, dekurzivno (čl. 3. toč.2. Ugovora);
- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, uvećano za obračunanu i pripisanu kamatu, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (čl. 3. toč. 3. Ugovora);
- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa;
- da je kredit otplaćen.
6. U postupku je sporno Među strankama je prijeporno i to:
- da li su ništetne navedene odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli;
- da li tužitelj ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi ugovora;
- da li je osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije tuženika.
7. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je:
- da je iskazom tužitelja utvrđeno kako nije u banci dan na potpis već gotov unaprijed sastavljen ugovor i da mu u banci ništa nije pojašnjavano u vezi valutne klauzule, niti mu je ponuđeno zaključenje ugovora u nekoj drugoj valuti.
8. Pozivajući se na odredbu članka 62. stavak. 1. te članka 96. stavak 1. i 2. i članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 78/12. i 56/13. - dalje: ZZP), te odredbu članka 3. i 7. Zakona o obveznim odnosima '(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. - dalje: ZOO), prvostupanjski je sud zaključio da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne
strane.
9. Nadalje, sud je smatrao da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
10. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 2. i 3. točke 2. i 3. spornog ugovora da je neodređena nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.
11. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.
12. Tuženik da je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.
13. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
14. Kako je odredba članka 2. i 3. točke 2. i 3. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva ista da je i ništetna te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
15. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom ističe se da je isti osnovan u cijelosti.
16. Iz uvida u pismeni nalaz i mišljenje i to zaključka vještakinje Dajane Vuković zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da tečajna razlika iznosi 20.899,10 kn ili 2.773,79 €, a to je razlika između pozitivne i negativne tečajne razlike.
Tuženik je u podnesku od 18.10.2023. naveo kako je nalaz i mišljenje vještaka neodređeno i nejasno u potpunosti, obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom. Ističe kako je vještak koristio tečaje na dan naplate, a trebao je koristiti srednji tečaj HNB na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja kada je plaćanje bilo izvršeno prije roka dospijeća budući je tako ugovoreno. Osporava u potpunosti iznos dobiven u nalazu i mišljenju vještaka.
Opreza radi, ističe prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja jer smatra da postoje i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu.
Vještakinja se podneskom od 9.11.2023. očitovala na prigovore tuženika navodeći da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja jer je nalaz i izračun u istom sačinjen u cijelosti temeljem naloga suda. U nalazu i izračunu prikazane su i negativne tečajne razlike, odnosno razdoblja u kojima je tužitelj manje plaćao i prikazane su sa predznakom "-".
Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje i očitovanje vještakinje jer je isti dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu te odbio prijedlog pun. tuženika radi provođenja dopunskog vještačenja budući je ugovor između stranaka ugovoren u CHF a ne u kunama.
17. Nadalje, prigovor zastare potraživanja tužitelja je po ocjeni toga suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena OTP banka d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 24.4.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.
18. Parnični trošak je dosuđen tužitelju na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
19. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud, a žalbenim prigovorima tužene nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.
20. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično tanje, te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.
21. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1. izreke kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao niti ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 96/03.) i to člancima 81., 82., 90. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u tom dijelu odbijena revizija tuženika izjavljena protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014.
22. Presudom broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koja je potvrđena povodom revizije banaka, između ostalih i tuženika, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je pod toč. 1. da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama ZOO-a.
23. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 41/14., 110/15.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP/07 propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
24. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
25. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu valutna klauzula, uz koju je vezana glavnica, sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 1. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.
26. Prema odredbi članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
27. Kako je nesporno utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredabe preplatio tuženiku iznos, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava obvezao tuženika platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate upravo kako je i postavljeno tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci pobijane presude.
28. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare, time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Kako do trenutka podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, zastara dosuđenih tražbina u ovom postupku nije nastupila, a pravomoćnošću odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 14. lipnja 2018. zastara je počela teći iznova, to u trenutku podnošenja predmetne tužbe – 25. travnja 2023. zastara glavnice, niti zateznih kamata kao akcesornog potraživanja, evidentno nije nastupila.
29. U odnosu na žalbu tužene odgovoriti je da ista dijelom predstavlja ponavljanje onoga što je isticano tijekom postupka, te isticanje onih prigovora koje je prvostupanjski sud valjano otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge.
30. Pravilna i odluka o trošku, utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a.
31. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 23. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
