Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1991/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, koga zastupa punomoćnik Damir Salahović odvjetnik iz OD Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-68/2020-55 od 3. srpnja 2023., u sjednici održanoj 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-68/2020-55 od 3. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB 84397956623 koji glasi:

Tuženik Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 dužan je tužitelju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB 84397956623 na račun broj: HR1001005-1863000160, poziv na broj: HR26 5908-19-19-05117929627 platiti iznos od 1.991,40 eur /15.004,17 kuna1 sa zakonskom zateznom kamatom od 24. lipnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB 84397956623 da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.136,45 eur/8.562,50 kn2 zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućoj od 3. srpnja 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.991,40 eura/15.004,17 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja u razdoblju od 23. srpnja 2018., do 31. svibnja 2020.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud utvrdio je, a što između stranka nije ni sporno:

- da se dana 23. veljače 2016., oko 18,15 sati u Popovači, na Zagrebačkoj ulici dogodila prometna nesreća.,

-da su u prometnoj nesreći sudjelovali osiguranik tužitelja JŽ kao pješak i osiguranik tuženika GŽ koji je upravljao osobnim vozilom reg.oz.[registarska oznaka];

-da je odgovornost za tu prometnu nesreću utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sisku od 4. prosinca 2019. poslovni broj K-518/17-7, a koja presuda je postala pravomoćna dana 7. siječnja 2020. tako što je osiguranik tužitelja proglašen krivim.,

- da je u trenutku prometne nesreće vozilo reg. oznake [registarska oznaka]; kojim je upravljao GŽ pod utjecajem alkohola od najmanje 2,80 g/kg i bez valjane vozačke dozvole bilo osigurano kod tuženika temeljem police osiguranja od automobile odgovornosti broj 08101961859.,

- da je tužitelj rješenjem od 15. listopada 2018., svom osiguraniku HŽ priznao pravo na invalidsku mirovinu u najnižem iznosu od 1.081,37 kn mjesečno na način da mu je 60% invalidnina priznata zbog ozljede izvan rada i 40% zbog bolesti.,

- da je tužitelj osiguraniku HŽ rješenjem od 15. listopada 2018. uspostavio pravo na isplatu invalidske mirovine počevši od 23. srpnja 2018.

7. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 164. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 128/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – u daljnjem tekstu: ZOMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz odredbe članka 161. istog Zakona.

8. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. Prvostupanjski je sud naveo da je prema odredbi članka 27. stavku 1. ZOOP-a, tuženik obavezan tužitelju koji obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obaveza preuzetih ugovorom o osiguranju što znači svaku stvarnu štetu koju tužitelj trpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obavezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obaveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika – stvarnog štetnika, a što je shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odlukama Rev-12/2022 od 12.01.2022., Rev-x 388/2018 od 25.08.2020., Revd-1227/2021 od 12.04.2021., Rev 909/2021 od 08.09.2021., Revd 949/2021 od 16.03.2021., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev-2320/2015 od 21.05.2019., Revd-1148/2021 od 24.03.2021.

9.1. Nadalje je prvostupanjski sud, a imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o izvršenim isplatama na ime invalidske mirovine, na okolnosti utvrđenja postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od od 23. srpnja 2018., do 31. svibnja 2020., proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dragani Bubalo. Imenovana vještakinja je u svom nalazu izvršila obračun utužene tražbine sukladno ZOOP-u, pa visina tužbenog zahtjeva nije sporna, a koji je nalaz vještaka prvostupanjski sud prihvatio kao stručan i objektivan i izrađen u cijelosti po pravilima struke. Na temelju tog nalaza prvostupanjski je sud utvrdio da za utuženo razdoblje od od 23. srpnja 2018., do 31. svibnja 2020.,primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a za tužitelja nema štete jer razlika između mirovine I., i mirovine II., iznosi 3.183,74 kn odnosno, a obzirom da je 60% gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja uzrokovano predmetnim štetnim događajem, taj iznos bi iznosio 1.910,44 kn odnosno 253,56 eur3 a koliko bi doista realno iznosila šteta koja je za tužitelja nastala predmetnim štetnim događajem a prema stvarnom štetniku (temeljem odredaba ZMO), zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).

10.1. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev.

11. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena je ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.

13. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrdio da za tužitelja isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku kroz utuženo razdoblje nije nastala štete u smislu citirane odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, to proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, pa je taj sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu u utuženim iznosima.

14. Pored prethodno iznesenog, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare, a imajuću u vidu da se u ovom slučaju radi o potraživanju invalidske mirovine koja je tužitelju isplaćivana svakog mjeseca kroz utuženo razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 30. lipnja 2022., kao i da je tužba sudu podnesena 23. lipnja 2020., pa je očito da potraživanje tužitelja nije u zastari. Naime, zastara tužiteljevog potraživanja ne može se računati od dana donošenje rješenja (2009.) kojim je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu svom osiguraniku, jer tada tužitelj prema tuženiku nije stekao bilo kakvo potraživanje, odnosno tužitelj ima pravo potraživati štetu isplatom mirovine i to pravo je dospjelo prvog dana nakon dana kada je isplaćena mirovina.

15. Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima postupka primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), a koju odluku ni tužitelj posebnim žalbenim razlozima ne pobija.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras-Ivanišević