Poslovni broj: Us I - 1237/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Andriji Zeleniki, odvjetniku u Zagrebu, Lomnička 3, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi protjerivanja i napuštanja Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 25. rujna 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranak, objavljene 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Klasa: UP/I-216-04/25-01/1539, Urbroj: 511-03-07-25-2 od 1. svibnja 2025. i da sud sam riješi upravnu stvar, kao i podredni tužbeni zahtjev za poništenje u cijelosti rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Klasa: UP/I- 216-04/25-01/1539, Urbroj: 511-03-07-25-2 od 1. svibnja 2025. i da sud sam riješi upravnu stvar.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/1539, Urbroj: 511- 03-07-25-2 od 1. svibnja 2025. tužitelj se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od dvije godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu se određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 7 dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog nepravilne primjene zakona, nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak te što se nije postupilo prema pravilima postupka, u bitnom ukazuje kako tužitelj nije počinio nikakvo posebno djelo, suprotno navodima tuženika, kako je tužitelj već platio novčanu kaznu za prekršaje utvrđene predmetnim Obveznim prekršajnim nalogom, čime je generalna i specijalna prevencija počinjenja prekršaja već zadovoljena, kako je trajanje zabrane ulaska i boravka određeno u maksimalno mogućem trajanju za predmetnu osnovu zabrane ulaska i boravka, a da činjenice koje je tuženik utvrdio u upravnom postupku ne opravdavaju izricanje maksimalnog trajanja zabrane ulaska i boravka za tužitelja, kako tuženik nije utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za opravdanost izricanja predmetne mjere osiguranja povratka, kao niti činjenice koje su od važnosti za određivanjem trajanja zabrane ulaska i boravka tužitelja. Navodi kako je tužitelju dozvola boravka prestala vrijediti 13. rujna 2024. Kako je dana 26. rujna 2024. tužitelj sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme s trgovačkim društvom JAFA PROJEKT d.o.o., koje je kao poslodavac istog dana podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja. Dakle, tužitelj je boravio u [adresa] i čekao odluku Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno tuženika, u povodu zahtjeva poslodavca JAFA PROJEKT d.o.o., međutim, tuženik nikada nije odlučio o zahtjevu. Navodi kako je šutnja administracije trajala preko 5 mjeseci, tužitelj više nije mogao čekati odluku o zahtjevu iz rujna 2024., slijedom čega je 27. veljače 2025. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme s trgovačkim društvom ADRIATIK GRAĐENJE j.d.o.o. Dubrovnik koje je podnijelo zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja dana 2. ožujka 2025. Ukazuje kako tužitelju kao državljaninu treće zemlje i neukoj stranci nije bilo poznato da mu tuženik nije u mogućnosti izdati dozvolu za boravak i rad u Dubrovniku sve dok se ne povuče prvi zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u Zagrebu. Tvrdi kako je navedeno tužitelju postalo poznato tek tijekom čekanja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad u Dubrovniku 13. travnja 2025., kada su službenici tuženika obavijestili ADRIATIK GRAĐENJE j.d.o.o. da se za tužitelja vodi još jedan postupak izdavanja dozvole za boravak i rad u Policijskoj upravi Zagrebačkoj te da je stoga potrebno obustaviti taj postupak prije izdavanja dozvole za boravak i rad u Dubrovniku, nakon toga tužitelj je obavijestio JAFA PROJEKT d.o.o. te je isto društvo dana 14. travnja 2025. povuklo svoj zahtjev u Zagrebu. Prigovara kako je tuženik propustio utvrditi da je tužitelj imao aktivan zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad. Tužitelj se poziva na odredbu članka 58. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj: 133/20-151/22) u skladu s kojim je imao pravo ostati u RH do izvršnosti odluke o zahtjevu. Prigovara kako je nejasno na temelju čega je tuženik odredio zabranu u trajanju od pune dvije godine, obzirom da tuženik nije obrazložio zašto bi navedeno trajanje bilo primjereno utvrđeno činjeničnom stanju. Tužbenim zahtjevom traži poništenje točke II. izreke osporenog rješenja i da su sam riješi upravnu stvar, te podredno da u cijelosti poništi rješenje tuženika i sud sam riješi upravnu stvar.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako su navodi iz tužbe neosnovani, ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Navodi kako je odluka o protjerivanju ekvivalent težini prekršaja koje je državljanin Turske počinio, budući je utvrđeno kako je uz nezakonit boravak u Republici Hrvatskoj, koji je u Zakonu RH okarakteriziran kao teži prekršaj, počinio i tri prekršaja iz Zakona o strancima koja su se manifestirala iz nezakonitog boravka. Navodi kako se donoseći odluku o protjerivanu tijelo rukovodilo zakonskim odrednicama sa svrhom da državljanin Turske ubuduće ne ponovi ovakav ili sličan prekršaj, te prvenstveno cijeneći činjenicu da je pokazao značajan stupanj nepoštovanja pravnog poretka RH, a isti je kao državljanin treće zemlje koji je došao u Republiku Hrvatsku na rad, bio dužan upoznati se sa zakonom države u koju dolazi. Nadalje, navodi kako obzirom da se tužitelj nakon prestanka radnog odnosa kod poslodavca "Kamgrad" d.o.o. nalazio na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj koja u 180 dana maksimalno može iznositi 90 dana tužitelj osim što nije o prestanku radnog odnosa izvijestio nadležnu Policijsku upravu Zagrebačku, kao niti prijavio promjenu adrese prebivališta isti je nezakonito boravio 139 dana na području Republike Hrvatske do dana 30.travnja 2025., kada je na području Grada Dubrovnika zatečen od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice. Tvrdi kako se iz navedenog može zaključiti da predmetni bez obzira na sklopljen ugovor o radu sa trgovačkim društvom JAFA PROJEKT d.o.o. nije legalno boravio na području Republike Hrvatske, odnosno sukladno Zakonu Republike Hrvatske, već naprotiv da nije zatečen od strane policijskih službenika Mobilne jedinice isti bi nezakonito boravio više od navedenih 139 dana. Nadalje, navodi kako je tužitelj bio dužan po isteku kratkotrajnog boravka napustiti područje Republike Hrvatske te se do odobrenja dozvole za boravak i rad kod poslodavca JAFA PROJEKT d.o.o. nalaziti u matičnoj državi ili nekoj drugoj državi, što predmetni nije učinio. Navodi kako je tužitelju u Zapisniku o saslušanju stranca omogućeno da se izjasni o svim činjenicama koje su važne za donošenje rješenja o protjerivanju, te je stranac kazao kako je svjestan da je u RH počinio teži prekršaj i da nije poštivao javni i pravni poredak, iz čega se da zaključit kako je tužitelj svjestan svojih postupaka i težine počinjenog prekršaja, a samim priznanjem stvoreni su uvjeti za izricanjem maksimalne zabrane ulaska i boravka. Nadalje vezano za prigovor šutnje administracije koja je trajala preko pet mjeseci navodi kako tužitelj nije ishodovao valjanu dozvolu za boravak i rad bez obzira na podnesene zahtjeve za navedene poslodavce čime se dolazi do ponovnog zaključka da bez ishođene radne dozvole tužitelj je u nezakonitom boravku u RH, te mu svakako zahtjev za odobravanje dozvole za boravak i rad ne bi bio odobren.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 25. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je protjerivanje iz EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u.

8. Odredbom članka 5. stavka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) propisano je da državljanin treće zemlje dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske.

9. Odredbom članka 55. stavka 2. točkom 4. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako je u prethodnih 180 dana u Republici Hrvatskoj boravio dulje od 90 dana ili ako je nezakonito boravio. Stavkom 2. točkom 2. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje nije na kratkotrajnom boravku ako nema vizu, ako mu je viza potrebna.

10. Odredbom članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nije na kratkotrajnom boravku. Točkom 2. istog stavka propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak. Stavkom 2. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.

11. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

12. Odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

13. Odredbom članka 190. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

14. Odredbom članka 192. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da Rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 5. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina. Stavkom 7. točkom 1. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

15. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno kako je tužitelj u Republici Hrvatskoj u proteklih 180 dana, odnosno u razdoblju od 14. rujna 2024. do 30 travnja 2025. boravio dulje od 90 dana, odnosno ukupno je boravio 229 dana, čime je prekoračio kratkotrajni boravak sa 139 dana, kako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak, te je time počinio prekršaj opisan u članku 183. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o strancima u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 4. istog Zakona.

16. Nadalje, utvrđeno je kako tužitelj na zahtjev službene osobe nije dao na uvid valjanu stranu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, dozvolu boravka ili drugu javnu ispravu koja sadrži fotografiju, kako po prestanku privremenog boravka, koji mu je prestao 13. rujna 2024. u razdoblju od 22. rujna 2024. do 30 travnja 2025. nadležnom tijelu u zakonskom roku nije vratio dozvolu boravka serijskog broja: [serijski broj] sa rokom važenja od 28. rujna 2023. do 13. rujna 2024. izdanu od strane PU Zagrebačke, kako nadležnom tijelu u zakonskom roku nije prijavio promjenu adrese boravišta, budući je od 16. rujna 2024. do 30. travnja 2025. boravio u privatnom smještaju kod njemu nepoznatog stanodavca u Zagrebu, na njemu nepoznatoj adresi, koju prijavu je bio dužan izvršiti u roku od dva dana od promjene adrese smještaja, odnosno do dana 16. rujna 2024., što on do dana 30. travnja 2025. nije učinio, kako je od 14. rujna 2024. do 30. travnja 2025. nezakonito boravio u [adresa], jer za boravak u Republici Hrvatskoj odnosno u Schengenskom prostoru nije imao vizu, iako mu je viza potrebna, niti je imao valjano odobrenje za privremeni boravak, zbog čega mu je izdan obvezni prekršajni nalog od 1. svibnja 2025.

17. Iz sadržaja osporenog rješenja proizlazi kako se tuženo tijelo prilikom donošenja rješenja rukovodilo zakonskim odredbama sa svrhom da tužitelj ubuduće ne ponovni ovakav ili slični prekršaj, te je ocijenilo da će se izrečenom mjerom u potrebnoj mjeri utjecati da tužitelj shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, i ujedno će se upozoriti i druge osobe da se klone takvih ponašanja.

18. Slijedom utvrđenoga, tuženo tijelo je osporenim rješenjem protjeralo tužitelja iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i odredilo zabranu ulaska i boravka u EGP- u u trajanju od dvije godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu je odredilo rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 7 dana, računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja i da je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti u Republiku Tursku.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

20. Prema stajalištu ovog Suda, kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio od 14. rujna 2024. do 30. travnja 2025., jer nije imao reguliran status, pravilno je tuženo tijelo osporenim rješenjem odlučilo o njegovom protjerivanju iz Republike Hrvatske.

21. Sud pravilnim prihvaća stajalište tuženika kako je odluka o protjerivanju ekvivalent težini prekršaja koje je državljanin Turske počinio, budući je utvrđeno kako je uz nezakonit boravak u Republici Hrvatskoj, koji je u Zakonu RH okarakteriziran kao teži prekršaj, počinio i tri prekršaja iz Zakona o strancima koja su se manifestirala iz nezakonitog boravka, cijeneći činjenicu kako je tužitelj pokazao značajan stupanj nepoštovanja pravnog poretka RH, te kako je isti kao državljanin treće zemlje koji je došao u Republiku Hrvatsku na rad, bio dužan upoznati se sa Zakonom države u koju dolazi.

22. Također, pravilno tuženo tijelo utvrđuje kako tužitelj nakon prestanka radnog odnosa kod poslodavca "Kamgrad" d.o.o. nije o prestanku radnog odnosa izvijestio nadležnu Policijsku upravu Zagrebačku, kao niti prijavio promjenu adrese prebivališta, a isti je nezakonito boravio 139 dana na području Republike Hrvatske do dana 30. travnja 2025., kada je na području Grada Dubrovnika zatečen od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice. Dakle, nije legalno boravio na području Republike Hrvatske.

23. Nadalje, osnovano tuženik utvrđuje kako je tužitelju na Zapisnik o saslušanju stranca od 1. svibnja 2025. naveo kako je svjestan da je u RH počinio teži prekršaj i da nije poštivao javni i pravni poredak, iz čega se može nedvojbeno zaključit kako je tužitelj svjestan svojih postupaka i težine počinjenog prekršaja, te pravilno tuženik zaključuje kako su samim priznanjem stvoreni uvjeti za izricanje maksimalne zabrane ulaska i boravka.

24. Vezano za prigovor šutnje administracije osnovano tuženik utvrđuje kako tužitelj nije ishodovao valjanu dozvolu za boravak i rad bez obzira na podnesene zahtjeve za navedene poslodavce, a bez ishođene radne dozvole tužitelj je u nezakonitom boravku u RH.

25. Pozivanjem tužitelja na odredbu članka 58. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj: 133/20-151/22) valja kazati kako u trenutku pokretanja predmetnog upravnog postupka (1. svibnja 2025.) isti više nije bio na snazi, jer su Izmjene i dopune Zakona o strancima (NN 40/25) stupile na snagu 15. ožujka 2025.

26. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

27. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

28. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.

29. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 23. listopada 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Andriji Zeleniki, odvjetniku u Zagrebu, Lomnička 3, 2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.