REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-28/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BC, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog BC, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola od 1. ožujka 2024. broj Kzd-118/2023, u javnoj sjednici održanoj 23. listopada 2025., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženog BC, a u prisutnosti zamjenika optuženikove braniteljice, odvjetnika Ivana Stanića,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća se žalba optuženog BC, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog BC odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli - Pola, optuženi BC je proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava, iz članka 177. stavka 2. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, te zbog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci.

1.1. Primjenom članka 58. stavka 1. i članka 51. KZ/11., optuženiku je opozvana uvjetna osuda izrečena mu presudom Općinskog suda u Puli - Pola od 19. svibnja 2022. broj Kzd-50/2022, koja je pravomoćna 16. lipnja 2022., a kojom je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji, iz članka 179.a KZ/11., tako da se kazna zatvora u trajanju jedne godine, na koju je osuđen tom presudom, uzima kao utvrđena.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 3. i članka 51. stavka 2. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i dva mjeseca.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11. je optuženom BC u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Općinskog suda u Puli - Pola broj Kzd-50/2022 od 2. veljače 2022. do 19. svibnja 2022., kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u ovom predmetu od 7. rujna 2023. pa nadalje (s time da je istražni zatvor optuženiku ukinut 7. travnja 2024.).

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08., u iznosu 1.200,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja Dina Čekade, odvjetnika u Puli – Pola, te nužne izdatke oštećenice i nužne izdatke i nagradu opunomoćenika oštećenice.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi RC putem braniteljice Tanje Skandel Monas, odvjetnice u Puli – Pola, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su optuženi BC i njegova braniteljica Tanja Skandel Monas, odvjetnica u Puli – Pola, sukladno zahtjevu u žalbi, te nadležni državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovao zamjenik optuženikove braniteljice Ivan Stanić, odvjetnik u Zagrebu. Sjednici nije pristupio državni odvjetnik, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi, bili uredno obaviješteni, kao i optuženi BC, za kojeg je njegova braniteljica u telefonskom razgovoru navela kako je uredno obaviješten o sjednici. Stoga je sjednica, u skladu s člankom 475. stavkom 3. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, time što je prvostupanjski sud, u razlozima izloženim pod točkama 15., 16. i 17. obrazloženja pobijane presude, navodio brojčanu oznaku "stavka 2." za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. KZ/11., a optuženika je proglasio krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., ne čini izreku pobijane presude proturječnom razlozima do te mjere da se presuda ne bi mogla ispitati. Pored toga što je očito da se radi o slučajnoj omašci u pisanju, vidljivo je da prvostupanjski sud dosljedno navodi kako se radi o cilju strašenja i uznemirivanja žrtve, što posve jasno upućuje na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

7.2. Povezano s navedenim, prvostupanjski sud je u razlozima navedenim pod točkom 15. obrazloženja, u pogledu odlučnih činjenica, dao jasne razloge, pa tako i o radnjama kojima je optuženik ostvario zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje zbog kojeg je proglašen krivim, pa nije u pravu žalitelj kada ističe i drugi oblik istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodeći kako nisu dani razlozi o kakvom se konkretnom prijetećem zlu radi. Naime, optuženikovi izrazi "crni Božić", "biti će derneka", "da će napraviti to što kaže i da može u zatvor" te da će "nekome uništiti Božić", koje prvostupanjski sud citira, dovoljno jasno impliciraju kako ozbiljnost prijetnje, tako i prijeteće zlo, jer su jasne konotacije "crnog" Božića i "uništenog" Božića, koji se blagdan notorno smatra blagdanom sreće i veselja, dok "crno" i "uništeno" to sasvim sigurno nije. Sud je jasno obrazložio i polučenu posljedicu u vidu žrtvine ustrašenosti i uznemirenosti, za koju žalitelj neosnovano navodi kako nije bitno obilježje kaznenog djela prijetnje, pri čemu zanemaruje zakonski tekst odredbe članka 139. stavka 1. KZ/11.

7.3. Isto tako, nije ostvaren niti oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11., u smislu proturječnosti između onoga što sud navodi u obrazloženju presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, tvrdnjama kako se u materijalnim dokazima na koje se sud poziva pod točkom 13. obrazloženja (u žalbi se navodi tekst točke 12.), ne nalazi citirani tekst "…uputio KC poruku sadržaja da se bliži crni Božić, da će biti derneka, i da će napraviti to što kaže i da može ići u zatvor, ali da će iz zatvora izaći, kako mu je uništen Božić i kako će sada nekome isto uništiti Božić…", žalitelj ne iznosi argumente za istaknuti oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. No, neovisno o tomu, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na dokumentaciju navedenu pod brojevima listova spisa označenih u točki 12. obrazloženja, iz koje je razvidan tekst prijetnje zbog koje je, među ostalim, optuženik osuđen. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako se, primjerice, u poruci na listu 78 spisa nalazi tekst "bliži se crni Božić", u poruci na listu 163 spisa tekst "bit će derneka", u poruci na listu 260 spisa tekst "mi uništili Božić ali sad ću ja nekom" i "da idem u zatvor ali doć ću vani" . U odnosu na žalbene prigovore koji se odnose na tekst "još 5 10 godina mogu provest u zatvoru", napominje se žalitelju kako se ovi izričaji ne stavljaju na teret optuženiku (što i sam u žalbi uočava), no isti su razvidni iz poruke na listu 314 spisa i u dokumentaciji na listu 563 spisa, kao i u iskazu žrtve CC na raspravi 17. siječnja 2024.

8. Optuženik nije u pravu kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

8.1. Protivno tvrdnjama žalitelja o nezakonitosti dokaza na kojima se temelji presuda, zapisnik o očevidu Policijske uprave istarske i fotodokumentacija očevida mobilnog uređaja kojim se koristila maloljetna KC (listovi 556 do 671 spisa) nisu nezakoniti dokazi prema članku 10. stavku 2. točki 3. ZKP/08. Razvidno je da je ova dokumentacija nastala na temelju zakonito izdanog naloga prvostupanjskog suda (od 8. veljače 2024.), a postupanje policije ne čini nezakonitim to što je sud pogrešno numerički označio odredbe ZKP/08. na temelju koje izdaje nalog te naloženu radnju nazvao očevidom (mjesto pravilno pretragom, kako se to pravilno navodi pod točkama 3. i 12. obrazloženja pobijane presude). Nalogom je jasno naznačeno kako se zahtijeva prikaz pronađenih kontakata poziva i razmijenjenih sms-poruka, a policija je upravo takav prikaz sačinila. Ujedno, iz spisa proizlazi kako se sama žrtva CC, kao majka maloljetne žrtve KC, na raspravi 17. siječnja 2024., dobrovoljno obvezala i zatim dostavila sudu mobitel maloljetne žrtve radi obavljanja radnje koja je kasnije nalogom naložena policiji, a ujedno je navela kako pristup kontaktima ili pohranjenim porukama na mobitelu nije ni na koji način onemogućen (zaporkom, kodom ili slično).

8.2. Neosnovane su prigovori žalitelja koji ovu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi i u teško povrijeđenom pravu optuženika na pravično suđenje. Žaliteljevo nezadovoljstvo odbijanjem nekih (a ne svih, kako to netočno navodi žalitelj) dokaznih prijedloga obrane ne znači da je time, po nekom automatizmu, došlo do teške povrede prava na pravično suđenje, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Prema članku 418. stavku 1. ZKP/08., dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza. Obrana mora svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine. Međutim, obrana svoje prijedloge nije potkrijepila valjanim objašnjenjem zašto je izvođenje upravo tih dokaza nužno za utvrđivanje istine. Prvostupanjski sud je cijenio dokazne prijedloge obrane, te je opravdani prijedlog prihvatio. Isto tako, sud je na raspravi 1. ožujka 2024. izložio jasno obrazloženje odluke o odbijanju neprikladnih prijedloga jer su činjenice koje bi se predloženim dokazima, eventualno, mogle utvrditi, bile utvrđene drugim izvedenim dokazima, kao što je decidirano naveo razloga za odbijanje i onih prijedloga obrane usmjerenih odugovlačenju postupka, a isto je detaljnije obrazloženo pod točkama 7.1. i 12. obrazloženja. Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama, bitno svojstvo suđenja sadržano u konstitutivnom elementu pojma pravičnog suđenja, iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., 6/24. – dalje: Konvencija), nije bilo narušeno samim time što optuženiku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze. Isto tako, nije u pravu žalitelj niti kada u okviru iste istaknute bitne povrede istodobno upire na povredu prava na obrazloženu sudsku odluku, čime samo ponavlja tvrdnje koje predstavljaju žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke

11. ZKP/08., koja nije ostvarena.

9. Nije u pravu žalitelj kada smatra da je došlo do povrede prava obrane optuženika, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

9.1. Premda je prvostupanjski sud na raspravi 17. siječnja 2024., protivno članku 418. stavku 5. ZKP/08., pročitao podatke o ranijoj osuđivanosti optuženika, to istodobno ne znači potvrdu žaliteljeve teze o povredi presumpcije nedužnosti optuženika. Nije razvidno da bi sud time unaprijed stvorio odluku o krivnji optuženika, kako to neosnovano sugerira žalitelj. U odnosu, pak, na prigovore žalitelja da bi ovo rezultiralo većom kaznom od one predložene optuženiku u optužnici, ističe se žalitelju kako sud, prema odredbama članka 417.a stavaka 6. i 7. ZKP/08., u presudi ne smije izreći veću mjeru kazne od predložene samo ako se radi o optuženiku koji se očitovao krivim i koji je bio suglasan s predloženom vrstom i mjerom kazne. O tomu ovdje nije riječ, a sud se, prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, vodio odredbama članka 47. KZ/11.

9.2. Isto tako, neosnovan je stav žalitelja da bi prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane i povredom odredbe članka 11. stavaka 3. i 4. ZKP/08., što prema stavu žalitelja upućuje na pristranost i neobjektivnost suda u postupanju u odnosu na osobu optuženika. Žalitelj neprimjereno smatra da je prvostupanjski sud kršio prava optuženika postavljajući mu "čak dva" branitelja po službenoj dužnosti, jer je bio "fokusiran" na organizaciju obrane optuženiku koji već ima izabranog branitelja. S tim u vezi, napominje se žalitelju kako je neosnovano njegovo pozivanje na članak 11. stavke 3. i 4. ZKP/08. jer je u konkretnom slučaju očito kako sud nije smatrao da se radi o radnji kojom odabrana braniteljica očigledno zloupotrebljava svoja prava u postupku. Prvostupanjski sud je, time što su u međuvremenu optuženiku imenovani branitelji po službenoj dužnosti, nastojao poštivati svoju dužnost propisanu odredbom članka 11. stavkom 2. ZKP/08., osiguravajući žurnost u postupanju u predmetu u kojem je optuženiku oduzeta sloboda. Pored toga, razvidno je kako je rasprava 16. veljače 2024., kao i nastavak rasprave 1. ožujka 2024., održana u prisutnosti odabrane braniteljice optuženika, te je optuženik u tom međurazdoblju imao čak dva branitelja, izabranu braniteljicu i drugog po službenoj dužnosti, pa doista nije vidljivo u čemu bi se sastojala pristranost prvostupanjskog suda, koju i u ovom dijelu žalitelj neopravdano povezuje s načinom pristupa suda odmjeravanju kazne optuženiku, a upiranjem na neprimjerenost komentara suda prvog stupnja navedenih pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude žalitelj također ne izlaže argumente kojima bi potvrdio svoje teze o tendencioznom postupanju prvostupanjskog suda.

10. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08., ponavljajući u pogledu kaznenog djela prijetnje neosnovane prigovore istaknute pod žalbenom osnovom iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., te se i u ovom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje žalitelj na navode pod točkom 7.2. obrazloženja ove odluke.

10.1. Ujedno, napominje se žalitelju kako se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne prema onom koje bi bilo pravilno po stajalištu žalitelja. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi obaju kaznenih djela, pa tako i kaznenog djela prijetnje, za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen. Uz navedeno, nije u pravu žalitelj kada selektivno naglašava isključivo pozitivnost izraza "dernek", u značenju sajma, zbora, vašara, skupa, veselja ili proslave. Žalitelj ovime neopravdano zanemaruje ukupnost svih izričaja koje je optuženik uputio žrtvi, kao i cjelokupno činjenično opisano ponašanje optuženika, te ispušta iz vida kako ovaj izraz, u kontekstu "crnog" i "uništenog" Božića, evidentno ima negativnu konotaciju, kao i da se u modrenom govoru često rabi pejorativno i tada opisuje događaj koji je kaotičan, neuredan, nepoželjan i neprikladan, predstavljajući gužvu, zbrku i nered, kaos i nedostatak kontrole.

11. Suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

11.1. Prvostupanjski sud je iskaz oštećene CC, kao i iskaze svjedokinje ČC i svjedoka AC, pravilno ocijenio vjerodostojnima. U iskazu oštećene CC, koja potvrđuje okolnosti odvijanja događaja, jasno su sadržana sva subjektivna i objektivna obilježja kako kaznenog djela prijetnje, tako i kaznenog djela povrede djetetovih prava, zbog kojih je optuženik osuđen. Oštećena CC je jasno iskazala kako je optuženik na mobitel maloljetne žrtve KC, koji je pregledavala majka CC, tijekom prosinca 2022. uputio poruku da se "bliži crni Božić", dok je na isti mobitel tijekom 2023. maloljetnoj KC pisao sa joj je majka drolja, da se opija, da je kurva, pijandura, eskort-dama, a na isti način kasnije vrijeđao i sestru ČC. U bitnim dijelovima suglasno o tomu je iskazivala i svjedokinja ČC, navevši da je njena sestra KC u prosincu 2022. od optuženika zaprimila poruku u smislu da dolazi crni Božić i da će on uništiti Božić, a tijekom 2023. da je gotovo svakodnevno, u bilo koje doba dana i noći, KC pisao poruke kojima je vrijeđao majku CC, govoreći za nju da je kurva, eskort- dama, preljubnica, pijandura, a za KC da je ista kao majka, nazivajući ČC malom kučkicom, a za cijelu obitelj da su govnari, kao i da zna da je o svim tim porukama majka CC obavijestila Centar za socijalnu skrb i priložila preslike poruka. Isto je potvrdio i svjedok AC, navevši da je optuženik sestri KC svakodnevno slao poruke u kojima je za majku govorio da je kurva, drolja, eskort-dama, pijandura, a u prosincu 2022. je sestra KC od optuženika primila poruku da se bliži crni Božić, da će nešto učiniti, da može ići u zatvor i da će iz zatvora izaći, da će uništiti Božić. Za ove njihove iskaze je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su potkrijepljeni ispisom poruka koji prileže spisu, koje je oštećena CC dostavila Centru za socijalnu skrb Labin. Iz iskaza oštećene CC i svjedoka je jasno da je maloljetna KC vidjela ove neprimjerene poruke optuženika, o čemu je jasno iskazivala oštećena CC, a svjedokinja ČC je navela da je KC, od kada nema kontakt s ocem, smirenija i mirnija, pri čemu je svjedok AC iskazao da su poruke uznemirivale KC i da je ona bila izbezumljena.

11.2. Kraj takvih iskaza oštećenice i svjedoka, neosnovano žalitelj upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zbog navodne potrebe, istaknute tek u žalbi, provođenja ispitivanja maloljetne žrtve KC i njenog psihološkog vještačenja. Naime, izvođenje daljnjih dokaza nije bilo nužno za utvrđivanje istine, a sve bitne i relevantne činjenice su pravilno utvrđene na temelju izvedenih dokaza. Protivno paušalnim žalbenim navodima, zaključak o doživljenoj intenzivnoj psihičkoj boli i strahu kod djeteta, maloljetne žrtve KC, prvostupanjski sud je pravilno crpio iz vjerodostojnog iskaza majke maloljetne žrtve, oštećene CC, kao i svjedokinje ČC te svjedoka AC, sestre i brata maloljetne žrtve KC. S tim u vezi treba imati u vidu da je notorno kako upućivanje citiranih prijetećih, a tako i uvredljivih, krajnje bizarnih te omalovažavajućih izraza djetetu starosti devet, odnosno deset godina, osobito vodeći računa o duljini inkriminiranog razdoblja, kao i da se to odvijalo u svako doba dana, pa čak i noću, učestalo i gotovo svakodnevno, posve jasno predstavlja ugrožavajući utjecaj na pravilan psihofizički razvoj djeteta, žrtve KC, pa zato nije bilo potrebno provoditi neke dokaze na ovu okolnost.

11.3. Ujedno, nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu ubrojivosti optuženika, konkretno postojanja optuženikovih problema s alkoholom u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Naime, prvostupanjski sud je pravilno uočio proturječnost navoda optuženika, koji prvotno navodi kako ne konzumira alkohol, da bi zatim iskazao kako je nekada znao "popiti pivo ili dva", za koju proturječnost optuženik nije ponudio logično objašnjenje. Isto tako, imajući u vidu vjerodostojnost iskazivanja oštećenice i svjedoka, koje je potvrđeno priklopljenim porukama, pravilno je prvostupanjski sud nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika i njegovo ničim potkrijepljeno negiranje upućene prijetnje i osporavanje neprimjerenog opterećivanja djeteta Nine uvredljivim porukama adresiranih njenoj majci.

11.4. Nasuprot žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

12. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni.

12.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, ne našavši olakotnih okolnosti, kao što je pravilno otegotnim vrednovao duljinu inkriminiranog razdoblja te optuženikovu dosadašnju kaznenu osuđivanost i višestruku prekršajnu kažnjavanost.

12.3. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je s dovoljnom pažljivošću vrednovao i valjano akceptirao sve pravilno utvrđene okolnosti, vodeći računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. Nasuprot posve neprimjerenom stavu žalitelja, koji smatra da bi se optuženiku olakotnom okolnošću imala smatrati činjenica da su dosadašnja kaznena djela i prekršaji počinjeni isključivo na štetu "samo jedne žrtve", supruge CC, a nisu počinjeni na štetu djeteta KC, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da optuženik kontinuirano, uzastopce i ustrajno čini kaznena djela i prekršaje, a u takvom protupravnom ponašanju ga nisu odvratile niti brojne izrečene zaštitne i sigurnosne mjere, kao ni izrečene kazne. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda, nasuprot tvrdnji žalitelja, nije dovedena u sumnju time što je sud upotrijebio gramatički oblik imenice množine (u izričaju "istih žrtava"), iako je u odnosu na istovjetnost žrtve utvrđena jedino u pogledu jedne žrtve, supruge CC. Pri tomu, sud prvog stupnja je pravilno imao u vidu da je optuženik kaznena djela zbog kojih je ovdje osuđen počinio za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz ranije presude, kojom mu je izrečena uvjetna osuda, a ovu okolnost žalitelj neopravdano zanemaruje. Razvidno je kako se radi o specifičnom obrascu kriminalnog ponašanja optuženika, a ovakva upornost optuženika u protuzakonitom postupanju, ne zaslužuje honoriranje blažim kažnjavanjem. Imajući navedeno u vidu, prvostupanjski sud opravdano nije optuženiku olakotnim cijenio ispriku upućenu žrtvi, koja očito predstavlja tek puku verbalizaciju, bez stvarnog sadržaja. Pri tomu, optuženik se žrtvi ispričao "zbog neugodnosti", iz čega je razvidno kako optuženik ne prihvaća kaznenopravnu konotaciju vlastitih protupravnih postupaka prema žrtvi. Ujedno, to što je žrtva bila spremna prihvatiti ispriku te razgovarati s optuženikom i oprostiti mu, ne može se smatrati olakotnom okolnošću na strani optuženika, s obzirom na to da žrtvina blagonaklonost nije posljedica pozitivnog pomaka u ponašanju optuženika.

12.5. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), optuženiku su primjereno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci za kazneno djelo povrede djetetovih prava, te u trajanju deset mjeseci za kazneno djelo prijetnje, kao što je pravilno, opozivom uvjetne osude iz ranije presude, uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te je bilo opravdano optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i dva mjeseca. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti, ovom jedinstvenom kaznom zatvora će se izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

12.6. Zato nisu osnovane tvrdnje žalitelja o nepravilno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima prilikom odmjeravanja kazne.

13. Međutim, u pravu je optuženik kada se žali zbog odluke o troškovima.

13.1. Naime, prvostupanjski sud je, obvezujući optuženika na podmirivanje paušalne svote u iznosu 1.200,00 eura te neutvrđenog iznosa troškova branitelja koji mu je bio postavljen po službenoj dužnosti, očito propustio pravilno ocijeniti sve relevantne okolnosti koje utječu na odluku o troškovima, te nije vodio računa o materijalnim mogućnostima optuženika. Pored potpuno neprimjernog upiranja na optuženikovu mogućnost podmirivanja troškova izabranog branitelja, prvostupanjski sud je zanemario kako iz utvrđenih osobnih podataka optuženika proizlazi kako, premda je zaposlen, njegova prosječna mjesečna primanja iznose 1.000,00 eura, a nije vlasnik nikakve vrjednije imovine, kao i da je otac troje djece, od kojih je jedno maloljetno i za koje ima obvezu uzdržavanja.

13.2. Stoga je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, u dijelu koji se odnosi na troškove, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti te predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o troškovima kaznenog postupka.

14. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

14.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I., dok je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 23. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec