Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9279/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog BD zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10.,74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog BD zastupanog po branitelju FD odvjetniku iz [adresa], podnijete protiv presude Općinskog suda u Puli od 29. kolovoza 2025., broj: Pp-158/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog BD i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljeni BD je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 EUR (sto eura) u roku 40 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Presudom Općinskog suda u Puli od 29. kolovoza 2025., broj: Pp-158/2022, okrivljeni BD je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 760,00 eura u koju se uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju od 15.1.2022. kao jedan dan zatvora odnosno 39,82 eura, koju je dužan platiti u roku od 40 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je izrečena zabrana upravljanja motornim vozilima, mjerom opreza Postaje prometne policije Pula, te je obvezan na plaćanja troškova postupka u paušalnom iznosu od 26,54 eura u roku od 40 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni BD je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnim sankcijama.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) nije utvrdio da su počinjene bitne povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti su povrijeđene odredbe materijalnog prava na štetu okrivljenika.

5. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da su razlozi koje je sud dao proturječni i to stoga jer iskaz svjedoka ŠD nije detaljan, logičan i jasan kako to ističe prvostupanjski sud. Smatra da mu je povrijeđeno pravo obrane jer je odbijen dokazni prijedlog da se kao svjedokinja ispita SD čime je narušena jednakost oružja postupovnih stranaka jer stranke u postupku moraju imati jednake mogućnosti, a sud je dužan sa jednakom pažnjom ispitati i utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Žalitelj ističe da je novčana kazna prestrogo odmjerena, da sud uopće nije vodio računa o imovinskim prilikama okrivljenika i da mu je neosnovano izrekao zaštitnu mjeru koja se izriče samo ako postoji opasnost od ponavljanja prekršaja.

6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je valjano proveo postupak u kojem je ispitao okrivljenika, te je u dokaznom postupku kao svjedoka ispitao policijskog službenika ŠD i čitao je dokumentaciju spisa, te je potom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika.

6.1. Okrivljenik je poricao prekršaj, poričući svojstvo vozača, tvrdeći da je vozilom upravljala njegova prijateljica SD i to do Dobrichove ulice gdje je parkirala jer tu stanuje, a on stanuje nedaleko te je pješke odlučio otići do svoje kuće u [adresa] gdje je tada stanovao. Niti minutu od toga kad je pješke krenuo kući zaustavilo se policijsko vozilo iz kojeg su izišli policajci i rekli mu da je upravljao vozilom, što je on negirao.

6.2. Policajac ŠD ispitan kao svjedok iskazivao je kako su on i kolega TD radili u noćnoj smjeni, oko OŠ Tone Perško uočili vozilo marke KIA koje se spuštalo prema Dobrichevoj i vozač je malo krivudao po cesti kočio na mjestu gdje za to nije bilo razloga te su ga zbog sumnje da upravlja pod utjecajem alkohola odlučili zaustaviti. Svjedok je opisao kako su upalili rotaciona svjetla i zvučne signale nekoliko puta ali se vozač na to nije obazirao već je skrenuo u Dobrichevu, parkirao ukoso, izišao iz vozila i krenuo. Dalje je svjedok opisao postupanje prema okrivljeniku u okolnostima covid situacije.

6.3. Branitelj okrivljenika je postavljao pitanja svjedoku na okolnost kojim se ulicama kretao, na što je svjedok odgovorio da se ulaskom u Dobrichevu okrivljenik zapravo kretao zabranjenim smjerom ali kako je odmah parkirao da ga za to nisu teretili. Opisao je kako su se nalazili odmah iza njega, davali mu svjetlosne i zvučne signale koje je morao čuti i vidjeti ali ih je skretanjem u Dobrichevu pokušao izbjeći. Svjedok je na upit koliko je okrivljenik bio udaljen od vozila kad su mu pristupili izjavio da su mu pristupili odmah čim je izišao iz vozila i krenuo se udaljavati, a da su bili udaljeni 5-10 m od njega tog trenutka. Branitelj okrivljenika je iskazao da ima primjedbu na iskaz svjedoka na okolnost kretanja vozila okrivljenika i predložio da se kao svjedokinja ispita SD.

7. Pravilno je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud iskaz svjedoka cijenio vjerodostojnim jer je bio jasan, detaljan i logičan zbog čega ga je u cijelosti prihvatio i na temelju istog donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika. Okrivljeniku je u cijelosti omogućena jednakost oružja jer je odlučnom dokazu, iskazu svjedoka policajca na kojem je i utemeljena presuda, okrivljenik imao mogućnost osobno prigovarati, postavljati mu pitanja kao i njegov branitelj koji je to pravo i koristio.

7.1. To što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog da se kao svjedokinja ispita SD nije bitna povreda postupka, odnosno povreda prava na obranu jer je za tu odluku prvostupanjski sud dao valjane razloge držeći da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, da je svjedok iskazao kako osim okrivljenika nikoga drugoga nije vidio u vozilu, da je isti izišao s mjesta vozača, a oni su bili odmah do njega kada je parkirao vozilo. Prvostupanjski sud je naveo i kako u prigovoru protiv prekršajnog naloga okrivljenik nije naveo ime svjedoka, a ovaj sud napominje da je tada poricao da je uopće bio sudionik u prometu (a da se ne radi o prigovoru podnijetom od strane laika nego branitelja koji jasno razlikuje termine sudionik u prometu i vozač). Iako prigovor nije i obrana okrivljenika sukladno stavu ESLJP ne može se zanemariti ono što okrivljenik aktivno iznosi kao činjenice.

7.2. Slijedom navedenoga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik počinio inkriminirani prekršaj, a ovaj sud smatra da niti žalbenim navodima odluka o krivnji nije dovedena u pitanje.

8. Ispitujući potom odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti koje su odlučne za odluku o kazni i okrivljeniku je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao ublaženu novčanu kaznu iako nije utvrdio naročito olakotne okolnosti koje bi to opravdale. Otegotne okolnosti koje je nesporno utvrdio a to je kažnjavanja zbog istovrsnog prekršaja nakon počinjenja ovog prekršaja uopće nisu utjecale na odluku o kazni koja je stoga neadekvatna i preblaga i u odnosu na težinu počinjenog prekršaja i u odnosu na prekršajnu odgovornost okrivljenika, ali zbog izostanka žalbe tužitelja ovaj sud na isto može samo upozoriti.

8.1. Žalbeni navodi žalitelja kako je novčana kazna prestroga su stoga u potpunosti neosnovani, a okrivljenik je upozoren i na okolnost ako u danom roku plati 2/3 izrečene kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.

9. Odluka o zaštitnoj mjeri je pravilna i zakonita srazmjerna težini počinjenog prekršaja koji je po propisanoj kazni jedan od najtežih prometnih prekršaja zbog čega proizlazi realna mogućnost da bi okrivljenik mogao prekršaj ponoviti, a na što ukazuje i činjenica da je nakon ovog prekršaja okrivljenik pravomoćno kažnjavan zbog istog prekršaja. Zbog toga ovaj Sud smatra da je ista opravdana u navedenom trajanju kako bi se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na činjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere nije prestrogo jer je izrečeno bliže zakonom propisanom minimalnom trajanju zaštitnih mjera (koje je propisano od jednog mjeseca do dvije godine).

10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 5 otpravaka : za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.