Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-2/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužiteljice SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Karlovac, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 18. rujna 2025., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranka, po objavi 23. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužiteljici ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da na ime pravične novčane naknade neimovinske štete uslijed smrti njenog supruga, isplati novčani iznos u visini od 43.798,53 EUR sa zz kamatama koje se do 31. prosinca 2022. određuju po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana 28. siječnja 2020. godine ( dan izjavljivanja zahtjeva za mirno rješenje spora ) pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Preostali dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.201,47 EUR sa zz kamatama se odbija.

III. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužiteljici ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade imovinske štete za troškove pogreba, isplati novčani iznos u visini od 1.498,37 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje se do 31. prosinca 2022. određuju po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 675,56 EUR tekuće od dana 13.8.2019. pa do isplate,

- na iznos od 822,82 EUR tekuće od dana 11.9.2019. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, da tužiteljici ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 8.517,67 EUR sa zz kamatama tekućim od 23. listopada 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 31. srpnja 2019. godine, u Zatvoru u Karlovcu, [adresa], suprug tužiteljice FV počinio je samoubojstvo, prilikom izdržavanja kazne zatvora, na drugom zatvoreničkom odjelu, II kat, u sobi broj 8, unutar prostorija WC-a, na način da je jedan kraj produžnog kabela, koji se kabel nalazio unutar sobe radi priključka za televiziju i ventilator, vezao za ventil dovoda vode do vodokotlića, a drugi kraj istog kabela je svezao sebi oko vrata, da su u vrijeme kada je počinjeno samoubojstvo opisano, dakle na dan 31. srpnja 2019. tužiteljica i sada pokojni FV bili bračni drugovi u bračnoj zajednici koja je bila zaključena dana 21. studenoga 1991. Obzirom se je samoubojstvo zatvorenika i supruga tužiteljice FV, dogodilo unutar prostorija Zatvora u Karlovcu, za vrijeme dok se je FV nalazio na izdržavanju kazne zatvora, tužiteljica smatra da su postojali bitni propusti u osiguranju i održavanju zatvorskog reda, i to u vidu dostupnosti zatvoreniku sredstva prikladnog za počinjenje samoubojstva, kao i ignoriranje činjenice zdravstvenog stanja sada pok. supruga tužiteljice.

Navodi da temeljem propisa iz čl. 1101. st. 1. ZOO-a tužiteljica kao bračni drug pokojnog FV ima pravo od tužene na isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete, a temeljem pravnog shvaćanja koje je zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, održanoj dana 5. ožujka i 15. lipnja 2020., a u vezi s izmjenom Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, koje je orijentacijske kriterije isti sud donio na sjednici održanoj dana 29. studenoga 2002., tužiteljici pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade uslijed smrti svoga supruga, i to u iznosu od 45.000,00 Eura, a što iznosi 340.000,00 kn, te potražuje taj iznos neimovinske štete sa zz kamatama tekućim od 28. siječnja 2020. godine ( dan izjavljivanja zahtjeva za mirno rješenje spora ).

Nadalje navodi da je tužiteljica je snosila troškove kupnje grobnog mjesta u kojem je pokopan njen suprug FV, te je po toj osnovi platila novčani iznos u visini od 5.090,00 kn, pa potražuje taj iznos imovinske štete sa zz kamatama tekućim od 13.8.2019 . Također je platila i druge troškove pogreba svoga supruga FV, u daljnjem iznosu od 6.199,50 kn te potražuje taj iznos imovinske štete sa zz kamatama tekućim od 11.9.2019., a sve temeljem odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a, a koji propisuje da je onaj tko prouzroči nečiju smrt dužan naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba.

1.1. Podneskom od 26.2.2024. (str. 30 i 31 spisa) tužiteljica je uskladila tužbeni zahtjev sa važećom valutom EUR tako da s osnova neimovinska šteta traži iznos od 45.000,00 EUR, imovinske štete vezano uz troškove pogreba 675,56 EUR i 822,82 EUR odnosno ukupno 1.498,37 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da nije osnovana tvrdnja tužiteljice da je samoubojstvo pok. FV uzrokovano propustima, odnosno nezakonitim ili nepravilnim radom za koji bi odgovarala Republika Hrvatska. Nadalje navodi da bi se svim zatvorenicima osigurali propisani uvjeti izdržavanja kazne zatvora, sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora, u sobama u kojima borave zatvorenici istima je omogućeno praćenje TV programa, slušanje muzike, a u ljetnim mjesecima zbog velikih vrućina i korištenje ventilatora, uslijed čega se u sobama nalaze produžni kablovi. Navodi da je pok. FV bio urednog ponašanja i iskazao spremnost i motivaciju za uključivanje u tretman liječenja od ovisnosti o alkoholu nakon izlaska iz zatvora, a u redovitoj komunikaciji s njim službenici Odjela osiguranja, te službenici i voditelj Odjela tretmana nisu uočili naznake moguće sklonosti autoagresivnim radnjama. Stoga u konkretnom slučaju nije bilo postupanja suprotno zakonu ili drugom propisu, niti činjenja ili nečinjenja suprotnog uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti, a koje ponašanje je pretpostavka odgovornosti za štetu

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka ŠV, MV, AV, ĆV, KV, te dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti supruga FV koji je smrtno stradao 31.7.2019. u Zatvoru u Karlovcu na način da je počinio samoubojstvo u zatvorskoj ćeliji u prostoriji WC-a tako da se produžnim električnim kabelom objesio za vodovodni ventil vodokotlića.

5.1. Tužiteljica tvrdi da je za smrt njenog supruga odgovorna tužena jer je sada pokojni suprug samoubojstvo počinio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora te je bilo propusta o osiguranju u vidu dostupnosti sredstava prikladnog za počinjenje samoubojstva i zbog ignoriranja zdravstvenog stanja pokojnog koji je bio ovisnik o alkoholu s poremećajem ličnosti.

6. U konkretnom je slučaju za ocjenu odgovornosti tužene Republike Hrvatske za štetu mjerodavan je članak 14. Zakon o sustavu državne uprave (NN 66/19 koji je stupio na snagu 18.72019.), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, i kojim člankom 14. je propisano da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

6.1. I ranijim Zakonom o sustavu državne uprave (NN 75/93., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 190/03. - pročišćeni tekst, 199/03. i 79/07) također člankom 13. je bilo propisano: Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave ... naknađuje Republika Hrvatska."

Ustavni sud je u odluci broj: U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. (NN 36/07.) zauzeo načelno stajalište da Republika Hrvatska za nepravilan i nezakonit rad tijela državne i javne uprave odgovara po načelu uzročnosti (kauze). U toj je odluci navedeno:

"Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne i javne uprave propisana je člankom 13. Zakona o sustavu državne uprave ('Narodne novine', broj 75/93., 92/96. -Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 190/03. -pročišćeni tekst, 199/03.), koji glasi: Članak 13.

Štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim i nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

(...)

Ustavni sud utvrđuje da su navedena pravna stajališta redovnih sudova u cijelosti neprihvatljiva u dijelu u kojem se tumači da nema nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave u smislu članka 13. Zakona o sustavu državne uprave ako nema 'volje i pristanka državnih tijela da se time oštete prava i interesi trećega', odnosno 'svjesnog postupanja suprotno zakonu s voljom da se nekome nanese šteta'.

Nadležni sudovi pogrešno smatraju, naime, da je za javnopravnu odgovornost Republike Hrvatske za štetu bitno postojanje volje ili pristanka da se nezakonitim ili nepravilnim radom oštete prava i interesi trećeg, odnosno da bez ispunjenja voljnog elementa nema ni nezakonitog, odnosno nepravilnog rada tijela državne uprave, kao prve pretpostavke odgovornosti države za štetu u smislu članka 13. Zakona o sustavu državne uprave.

Ustavni sud u tom smislu ističe da je Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (causa), a ne na načelu krivnje (culpe).

Primarna i neposredna odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave poseban je izraz načela vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđene u članku 3. Ustava."

6.2. Navedeno stajalište Ustavni sud je ponovio u odlukama broj: U-III-509/2009 od 30. rujna 2010. (www.usud.hr) i broj: U-III-5624/2013 od 24. studenoga 2016. ("Narodne novine" broj 2/17.).

6.3. Dakle, Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti, a ne na načelu krivnje.

7. U postupku je temeljem Zapisnika o očevidu PU Karlovačke PP Karlovac od 31. 7. 2019. (str. 8 do 11 spisa), dopisa PP Karlovac od 7. 8. 2019. naslovljeno na ŽDO (str. 12 i 13 spisa), dopisa Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora Karlovac od 15. 11. 2019. (str. 24 i 25 spisa), utvrđeno i nije sporno:

-da je dana 31. 7. 2019. u Zatvoru Karlovac suprug tužiteljice počinio samoubojstvo za vrijeme dok se nalazio na izvršavanju kazne zatvora,

-da se na izdržavanju kazne zatvora nalazio od 23. srpnja 2019. s predviđenim istekom 5. kolovoza 2019. daje na kaznu zatvora osuđen pravomoćnom presudom ovog suda Prekršajni odjel broj Pp-J-709/2019 od 3. 7. 2019. radi počinjenja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 dana u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja u trajanju od dva dana zatvora nakon čega mu je ostalo za izdržati 13 dana kazne zatvora,

-da je pokojni u vrijeme samoubojstva boravio na drugom zatvoreničkom odjelu na drugom katu u sobi broj 8, a s njim u sobi su bili zatvorenici LV, JV i IV,

-da je samoubojstvo počinio u zatvorskoj ćeliji u prostoriji WC-a na način da se produžnim električnim kabelom objesio za vodovodni ventil vodokotlića, te je samoubojstvo izvršio u vremenu od 01,00 sati do 01,35 sati n način da je ustao iz kreveta i otišao u prostoriju toaleta gdje je jedan kraj produžnog kabela koji se nalazio unutar sobe radi priključka za TV i ventilator, vezao za ventil dovoda vode do vodokotlića koji se nalazio na visini 226 cm od poda, a drugi kraj kabla sebi oko vrata te od opuštanja tijela izvršio samoubojstvo, da su u sobu ušli službenici pravosudne policije ĆV stariji pravosudni policajac, dežuran na III zatvoreničkom odjelu i ŠV stariji pravosudni policajac, dežuran na drugom zatvoreničkom odjelu, a nakon lupanja po vratima zatvorenika IV, da je u 02,17 sati ušao mrtvozornik i utvrdio smrt, da je ispod jastuka kreveta na kojem je pokojni spavao pronađena kuverta na kojoj se nalazio natpis "za SV" (supruga pokojnog tj. tužiteljica) s oproštajnim pismom,

-da je pokojni inače više puta boravio u Zatvoru Karlovac od 2007. godine i to zbog prekršaja i Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dva puta) i Zakona o zaštiti nasilja u obitelji (šest puta) a da je zadnji puta, a prije spornog događaja) boravio u istražnom zatvoru u vremenskom periodu od 6. 9. 2018. do 3. 10. 2018. – podaci iz dopisa Uprave za zatvorski sustav Zatvora Karlovac na str. 24 spisa.

8. Nadalje, nije sporno da je kabel kojim je pokojni počinio samoubojstvo bio produžni kabel koji se nalazio u zatvorskim sobama pa tako i u zatvorskoj sobi (ćeliji) u kojoj je bio smješten sada pok. suprug tužiteljice zajedno s drugim zatvorenicima, da su se produžni kablovi nalazili u sobama zbog manjka utičnica, a zatvorenicima je uz korištenje TV-a, i drugih sadržaja, trebalo zbog velikih vrućina u ljetnim mjesecima omogućiti korištenje ventilatora, - podaci iz dopisa Uprave za zatvorski sustav Zatvora Karlovac na str. 24 spisa.

8.1. Isto proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka ŠV ( pravosudni policajac koji je kritičnog događaja je bio i dežuran na odjelu II), MV (samostalni nadzornik pravosudne policije u Zatvoru Karlovac), AV (voditelj Odjela tretmana u zatvoru), ĆV (pravosudni policajac), koji svjedoci su potvrdili za su se u zatvorskim sobama nalazili produžni kablovi, obzirom se radilo o ljetnim mjesecima, a u sobama zatvorenika su bili ventilatori, a sobe su imale po jednu ili dvije utičnice, što nije bilo dovoljno za sve sadržaje (TV, radio, ventilator), pa je bio potreban produžni za ventilator, time da situacija sada više nije takva jer su u međuvremenu u zatvorske sobe postavljeni klima uređaji.

9. Nadalje, u odnosu na zdravstveno stanje sada pok. supruga tužiteljice, iz priležeće liječničke dokumentacije u spisu proizlazi:

-Nalaz opservacije od 7.7.2012. (str. 43 spisa) Odjela za psihijatriju – da je zaprimljen sa dijagnosom: akutno opito stanje, Sy ovisnosti o alkoholu, poremećaj ličnosti, da je 7. 7. 2012. u 12,30 sati dovežen kolima Hitne pomoći u opitom stanju, da je kod kuće intervenirala policija zbog agresivnog ponašanja, da je više puta na psihijatriji opserviran u opitim stanjima, a posljednji put je hospitaliziran i otpušten s odjela 2. 7.2012., a dolaskom kući je odmah počeo ponovno piti, da je hospitaliziran u nekoliko navrata i na internom odjelu zbog krvarenja iz gastrintest. trakta te dekompenzirane cioze, da je s Odjela psihijatrije otpušten 8. 7. 2012. jer je tražio otpust, predlaže se obzirom se radi o pacijentu s ovisnošću o alkoholu koji je nekritičan prema svojoj ovisnosti liječenje u nekoj bolnici gdje je moguća dulja hospitalizacija, odnosno pokretanje postupka za djelomično lišenje poslovne sposobnosti (npr. u dijelu brige o bolesti i liječenja),

-Otpusno pismo na str. 45 spisa iz kojeg proizlazi da je bio liječen na Odjelu psihijatrije OBK od 1. 9. 2018. do 2. 9. 2018. – dijagnoza F10. 2-sindrom ovisnosti, F10.0-akutna intoksikacija, da se u anamnezi navodi da se prima na hospitalizaciju u 7,00 sati radi liječenja alkoholne ovisnosti i nakon provedene opservacije od 31. 8. 2018. kada je dovezen na odjel kolima Hitne pomoći u etiliziranom stanju, da je prema navodima supruge pacijent u eliliziranom stanju počeo vezati šlauf oko vrata u namjeri da se objesi, no nije to zapravo učinio, da je bolnica telefonski kontaktirala suprugu koja je potvrdila da je večeras u dva navrata se išao vješati prvo sa kablom a potom šlaufom i da ga je ona oba puta spriječila i zvala hitnu, da se inače radi o pacijentu koji je u neredovitom psihijatrijskom tretmanu, više puta opserviran na odjelu zbog akutno opitog stanja i alkoholne ovisnosti a zadnji puta 2016. , da negira pokušaj suicida, da mu je ponuđeno bolničko liječenje koje odbija,

-nalaz Hitne od 30. 7. 2019. (str. 44 spisa) u kojem se navodi da je pacijent zatvorenik, da je pao sa kreveta na kat i ozlijedio lijevo rame i nadlakticu, da je inače pregledan 5. 5. 2019. na OHBP zbog prijeloma lijevog humerusa, hospitaliziran ali u međuvremenu se evidentirala ciroza jetre sa trombocitopenijom zbog čega se odustalo od operativnog zahvata.

9.1. Dakle, nedvojbeno proizlazi iz liječničke dokumentacije da je pokojni FV bio ovisnik o alkoholu s poremećajem ličnosti, da je bio u psihijatrijskom tretmanu zbog te ovisnosti, i da je i prije štetnog događaja pokušao samoubojstvo vješanjem, a što je bilo konstatirano u Otpusnom pismu iz 2018.

10. Prema čl. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", br. 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13., 98/19. – dalje: ZIKZ), glavna svrha izvršavanja kazne zatvora jest, uz čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora (u daljnjem tekstu: zatvorenik), njegovo osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima.

11. Tim zakonom je propisano i postupanje prilikom prijama zatvorenika u zatvor pa odredbama čl.. 58., čl. 60., i 65. ZIKZ, određeno da će nakon prijama u zatvor ovlaštena službena osoba obaviti osobnu pretragu zatvorenika i pregled tijela, pregledat će se osobne stvar, te će se obaviti i liječnički pregled zatvorenika.

11.1. Tako je čl. 65. ZIKZ-a propisano:

(1) Liječnik će obaviti zdravstveni pregled zatvorenika najkasnije dvadeset četiri sata od upisa u maticu zatvorenika.

(2) Na zahtjev zatvorenika ili na temelju zdravstvenih smetnji uočenih prigodom prijama zdravstveni pregled obavit će se bez odgode.

11.2. Člankom 104. ZIKZ-a je propisano:

(1) Prigodom prijama zatvorenika na izdržavanje kazne zatvora, kao i prigodom otpusta obvezan je liječnički pregled. Podatke o stanju zdravlja liječnik unosi u zdravstveni karton i osobnik.

(2) Zatvorenika koji je bolestan ili ozlijeđen, odnosno kod kojeg se na temelju njegova izgleda ili ponašanja može pretpostaviti da je tjelesno ili duševno bolestan, liječnik je obvezan pregledati i poduzeti sve potrebno da se bolest spriječi, liječi ili ne pogorša.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka na prijedlog i preporuku liječnika program izvršavanja će se uskladiti sa zdravstvenim stanjem zatvorenika.

12. Odredbom članka 19. ZIKZ-a je propisano:

(1) Kazna zatvora izvršava se u kaznionicama i zatvorima, koji su posebne ustrojstvene jedinice ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa – Uprave za zatvorski sustav. Uprava za zatvorski sustav je jedinstvena upravna organizacija u sastavu ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(2) Centar za dijagnostiku u Zagrebu kao posebna ustrojstvena jedinica u Upravi za zatvorski sustav obavlja poslove medicinske, socijalne, psihološke, pedagoške i kriminološke obrade zatvorenika u svrhu njihove klasifikacije, predlaganja donošenja orijentacijskog programa izvršavanja kazne zatvora te predlaganja kaznenog tijela u kome će zatvorenik izdržavati kaznu zatvora.

13. Nadalje ZIKZ propisuje i obvezno donošenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, pa je tako člankom 69. propisano:

(1) Radi ispunjavanja svrhe izvršavanja kazne zatvora iz članka 2. ovoga Zakona za zatvorenika se donosi pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora (u daljnjem tekstu: program izvršavanja). Program izvršavanja sastoji se od pedagoških, radnih, zdravstvenih, psiholoških, socijalnih i sigurnosnih postupaka primjerenih osobinama i potrebama zatvorenika te primjerenih vrsti i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora.

(2) Program izvršavanja za svakog zatvorenika donosi upravitelj na prijedlog stručnog tima.

(3) Programom izvršavanja utvrđuje se: smještaj na odjel, rad, korištenje slobodnog vremena, posebni postupci (obvezno liječenje od ovisnosti, socijalna, psihološka i psihijatrijska pomoć, skupni i pojedinačni rad), strukovno usavršavanje i izobrazba, dodir s vanjskim svijetom, pogodnosti, posebne mjere sigurnosti i program pripreme za otpust te pomoć nakon otpusta.

(4) Program izvršavanja mijenja se u skladu s sa zatvorenikovim ponašanjem te uspješnosti izvršavanja pojedinačnog programa i okolnostima koje mogu nastupiti tijekom izvršavanja kazne.

(5) Upravitelj preispituje program izvršavanja najmanje jedanput u tri mjeseca za zatvorenika koji izdržava kaznu zatvora do pet godina, a svakih šest mjeseci za zatvorenika koji izdržava kaznu zatvora dulju od pet godina.

(6) Mjera obveznog liječenja od ovisnosti izvršava se u skladu s Nacionalnim programom suzbijanja ovisnosti.

(7) S programom izvršavanja i njegovim izmjenama upoznat će se zatvorenika. Program izvršavanja i njegove izmjene unose se u osobnik.

14. Nesporno je, a utvrđeno je temeljem iskaza saslušanih svjedoka da su svi svjedoci znali da je pokojni suprug tužiteljice imao problem sa alkoholizmom, da su s tim bili upoznati obzirom je imenovani više puta boravio u zatvoru u [adresa], da je ta okolnost bila poznata i Odjelu tretmana u zatvoru čiji voditelj je svjedok CV, koji je iskazao da je taj odjel znao da je pokojni sklon konzumaciji alkohola, da su to znale i druge službe u zatvoru pa tako i Odjel osiguranja koji 24 sata nadzire zatvorenike, svjedok ŠV, pravosudni policajac, je iskazao da medicinsku dokumentaciju zatvorenika na uvidu ima medicinsko osoblje koje upozorava djelatnike odjela pa je u odnosu na pokojnog bilo upozorenje u navedenom pravcu, svjedok MV, samostalni nadzornik pravosudne policije je iskazao da je znao za pokojnikov problem s alkoholom i da misli da je bio u programu liječenja alkoličara,

15. Inače je nesporno utvrđeno da Zatvor u Karlovcu nije imao stalnog liječnika, već zatvorskog liječnika zaposlenog na ugovor o djelu koji je dolazio dva puta tjedno u zatvor po dva sta (iskaz svjedoka CV), da zatvor nema uposlenog psihijatra već se kada se radi psihijatrijskim slučajevima zatvorenici voze u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu, da zatvor ima zaposlene medicinske tehničara.

16. Medicinski tehničar koji je bio zaposlen u zatvoru u kritično vrijeme je svjedok KV, te je iz njegovog iskaza utvrđeno da novi zatvorenice dolaze u ambulantu u zatvoru i onda ih pregledavaju medicinski tehničar ili zatvorski liječnik (ako je prisutan), da se sa zatvorenikom obavlja razgovor, da je znao na pokojni FV ima problema s alkoholom jer se sjeća da je imenovani rekao da zna malo popiti, i da onda u takvim situacijama medicinski tehničar kontaktira zatvorskog liječnika (ako zatvorski liječnik nije prisutan prilikom zaprimanja zatvorenika u ambulanti), a radi propisivanja terapije i prenose liječniku sve što je im je pacijent rekao, a liječnik daje dalje preporuke u pogledu terapije, da ako zatvorenik ima neki veći npr. psihički problem ili ako im izjavi da ima suicidalne misli, ili da se mentalno dobro ne osjeća, da se tada odmah ide na realizaciju i zatvorenik se vodi psihijatru na pregled, da zatvor nema zdravstveni karton liječnika obiteljske medicine i taj karton se i ne pribavlja, ali se obiteljski liječnik kontaktira telefonom i pribavljaju se informacije o njemu i terapiji, a ako se zatvorenik psihijatrijski liječio ona zatraže zadnji njegov nalaz od psihijatra da bi znali dalje provoditi postupak, da je on kao medicinski tehničar po sobama dijelio terapiju zatvorenicima.

17. Svi svjedoci tvrde da kod pokojnog i njegovog ponašanja, nije ništa upućivalo da bi mogao počiniti samoubojstvo.

18. U odnosu na pojedinačni program izvršavanja kazne, svjedok CV (voditelj odjela tretmana) je iskazao da je pok. FV, u zatvoru (više puta ) bio zbog izvršavanja prekršajnih kazni, da su to bile kazne zatvora u duljini od nekih najviše 15 dana, a da procjenu i pojedinačni program kazne moraju prema svom Pravilniku o tretmanu donijeti u roku od 30 dana od dna dolaska zatvorenika u zatvor, pa dakle da pokojni nije ni mogao ući u tu procjenu pojedinačnog programa obzirom na duljinu trajanja njegovih prekršajnih kazni zatvora.

19. Odredbom čl. 23. ZIKZ-a je propisano:

(1) U kaznionicama i zatvorima, ovisno o veličini i o sadržaju poslova kaznionice, odnosno zatvora mogu se ustrojiti odjeli: osiguranja, tretmana, upravnih poslova, zdravstvene zaštite zatvorenika, rada i strukovne izobrazbe zatvorenika, te financijsko-knjigovodstvenih poslova.. U kaznionicama i zatvorima u kojima ne postoje uvjeti za ustrojavanje odjela može se ustrojiti odgovarajuća ustrojstvena jedinica za obavljanje poslova osiguranja i drugih poslova iz djelokruga kaznionice, odnosno zatvora.

(2) Poslovi odjela osiguranja jesu: poslovi osiguranja kaznionice, odnosno zatvora te nadzor nad zatvorenicima uz sudjelovanje u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora. Ove poslove obavlja pravosudna policija.

(3) Poslovi odjela tretmana jesu: promatranje, predlaganje i donošenje stručnih mišljenja, predlaganje i provedba pojedinačnih programa izvršavanja kazne zatvora, nadziranje i praćenje njihove provedbe i vrednovanje učinaka, zdravstvena zaštita, izobrazba, izrada stručnog mišljenja u svezi s primjenom penoloških instituta i izvanrednih pravnih lijekova, vođenje propisanih evidencija zatvorenika te drugi stručni poslovi

19.1. Pravilnikom o načinu obavljanja poslova odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima (NN 48/2009.) i to čl. 15. je propisano da će službenik pravosudne policije na unutarnjem osiguranju nadzirati zatvorenike tijekom dnevnog rasporeda i za vrijeme spavanja.¨

20. Kao što je rečeno sada pok. suprug tužiteljice bio je smješten u zatvorskoj sobi broj 8, na Odjelu II, te je temeljem iskaza saslušanih svjedoka ŠV (pravosudni policajac) svjedoka MV (samostalnog nadzornika pravosudne policije u Zatvoru Karlovac), koji su bili dežurni kritičnog događaja na Odjelu II, svjedoka VV (pravosudni policajac) koji je također bio dežuran ali na Odjelu III, utvrđeno da se na Odjelu broj II nalaze tri zatvorske sobe koje su uvijek zaključane i tijekom dana i tijekom noći, da se sobe (ćelije) otvaraju samo kada zatvorenici imaju neke aktivnosti (npr. šetnja, tuširanje, posjet odvjetnika i dr.), da se svjetla navečer gase u 23,00 sata i isključuje se struja tako da se vi aparati stavljaju van funkcije, da postoji obveza nadziranja zatvorenika za vrijeme spavanja, a koje nadziranje vrši dežurni na odjelu na način da obilazi zatvorske sobe (ćelije) svakih sat vremena ali i češće ako je potrebno, da se tada prilikom nadziranja zatvorenika ne ulazi u zatvorsku sobu odnosno ćeliju već se obilazak i nadzor vrši na način da se upali svjetlo u sobi i da se izvana kroz vrata na "špijunku" pogleda u ćeliju je li sve u redu, prebroje se zatvorenici.

21. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužena odgovorna za štetu i da se ta odgovornost sastoji u neadektvatnoj zdravstvenoj skrbi pokojnog supruga tužiteljice za vrijeme njegovog boravka u zatvoru, i neuočavanju njegove suicidalnosti i propusta u nadzoru.

21.1. Naime, pokojni suprug tužiteljice je imao dijagnozu ovisnosti o alkoholu s poremećajem ličnost sa čime je zatvorski sustav bio upoznat, i ranije je pokušao samoubojstvo vješanjem, te je bio i u psihijatrijskom tretmanu, a što je sve bilo evidentirano i njegovoj liječničkoj dokumentaciji, te je državno tijelo, odnosno tužena morala znati i pretpostaviti da obzirom na njegovo zdravstveno odnosno psihičko stanje postoji povećani rizik za njegov tjelesni i psihički integritet u pravcu njegove suicidalnosti, te je pokojnog supruga tužiteljice trebalo smatrati osobom kod koje postoji rizik od suicida. U takvoj situaciji tužena je dužna poduzeti sve mjere za koje se može opravdano očekivati da mogu spriječiti takav rizik. To znači da je trebalo u odnosu na pokojnog poduzeti potrebne i povećane mjere u smislu posebnog medicinskog tj. psihijatrijskog tretmana i stručne pomoći koja se pruža osobama s psihičkim problemima i ovisnicima, a sve u srhu da se njegovo zdravstveno odnosno psihičko stanje za vrijeme boravka u zatvoru ne pogorša, a što što proizlazi i iz čl. 65. i 104. ZIKZ-a, kao i poduzeti i povećane mjere nadzora nad zatvorenikom u pravcu češćeg obilaska zatvorenika tj. pokojnog za vrijeme spavanja, a što je sve od strane državnog tijela u konkretnom slučaju izostalo.

21.2. Također, u zatvorskim sobama (ćelijama) nije bilo mjesta držanju produžnih kablova pa tako ni u zatvorskoj sobi u kojoj je bio smješten pokojni, bez obzira na okolnost što zatvorske sobe nisu imale dovoljno utičnica za sve sadržaje (TV, radio, ventilator), jer se radi o sredstvu prikladnom za počinjenje suicida, a tužena je na drugi prikladni način trebala rješavati i osigurati adekvatne uvjete smještaja (u ljetnim mjesecima), a ne postavljanjem produžnih kablova u zatvorske sobe, pa tako i zatvorsku sobu u kojoj je bio smješten pokojni, i na taj način učiniti pristupačnim sredstvo za počinjenje suicida, ovo tim prije što je pokojni zbog svog psihičkog i duševnog stanja bio sklon suicidu. Državno tijelo je nesporno moglo kada se noću gase svjetla i isključuje struje i svi aparati stavljaju van funkcije, isto tako iz sobe u kojoj je bio smješten pokojni ukloniti produžni kabel.

21.3. Sve ovo naprijed navedeno ukazuje da je na strani tužene bilo više propusta u pravcu neuočavanja suicidalnosti pokojnog, s tim u svezi izostanka u pružanju adekvatne medicinske skrbi kao i adekvatnog nadzora zatvorenika tj. pokojnog za vrijeme spavanja, te propusta u pravcu dostupnosti sredstva prikladnog za počinjenje suicida, pa ovaj sud nalazi da u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave u konkretnom slučaju postoji odgovornost države tj. tužene za štetu.

U odnosu na visinu štete.

22. Odredbom članka 1101. stavkom 1. ZOO-a je propisano: (1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Iz Izvatka iz matice knjige rođenih (str. 7 spisa) proizlazi da je je tužiteljica sa pokojnim BV brak sklopila 1991. godine.

23. Iz iskaza tužiteljice proizlazi:

-da je pok. suprug imao problema sa alkoholom, ali nije se liječio od alkoholizma, da je on išao psihijatru, ali nije slušao preporuke i nastavio je piti,

- u braku su bili 27 godina, da ga je posjećivala kada je prije bio zatvoru, ali kod zadnjeg boravka u zatvoru nije jer je bila na Rabu gdje je radila sezonski posao,

-da je prije štetnog događaja suprug više puta pokušao samoubojstvo, zbog čega je zvala i policiju koja je došla , ali su joj se smijali i i ostavili su ga doma, da se pokušavao ubiti na više načina, jednom su ga skidali sa prozora, jednom sa šlauha od vode i tada je i zavala policiju,

-da je u zatvoru završio zbog obiteljskog nasilja i to mu nije bilo prvi puta, prema njoj i djeci,

-da mu je u postupcima koji su protiv njega vođeni određeno obvezno psihijatrijsko liječenje, ali je prije podneva provodio na liječenju u bolnici na Švarči, a poslije podne pred trgovinom na Popović Brodu, da mu u to vrijeme nije bila izrečena mjera zabrane približavanja u odnosu na nju, ali prije je.

24. Dakle, nesporno je da su tužiteljica i pokojni suprug bili u braku dugi niz godina, od 1991. godine, da brak nije razveden, da je brak cijelo vrijeme trajao bez obzira na probleme pokojnog s alkoholom i probleme u ponašanju prema obitelji, pa tako i prema tužiteljici, da je tužiteljica unatoč tim problemima u ponašanju pokojnog, iskazivala brigu prema suprugu, sprječavala ga u pokušajima suicida, zvala policiju, pa kraj činjenice zaključenja i trajanja braka, i jasnog propisa iz čl. 1101. ZOO-a da pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe imaju članovi uže obitelji pa tako i bračni drug, nesporno tužiteljici kao supruzi pokojnog FV temeljem naprijed citirane odredbe pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti supruga.

25. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-47/2020-5 održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prihvaćeno je pravno shvaćanje kojim se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama kunama povećavaju za 50%.

26. Temeljem citirane odredbe ZOO-a, a rukovodeći se i citiranim Orijentacijskim kriterijima VSRH ovaj sud smatra da je iznos naknade koji pripada tužiteljici na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe, supruga, iznos od iznos od 43.798,53 EUR (330.00,00 kn), dok je s preostalim dijelom zahtjeva tužiteljicu valjalo odbiti.

26.1. Na dosuđeni iznos tužiteljici je valjalo dosuditi zz kamatu sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, odnosno od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora dana 28. siječnja 2020.

27. Nadalje tužiteljici je valjalo dosuditi i imovinsku štetu s osnove troška kupnje grobnog mjesta u iznosu od 675,56 EUR (5.090,00 kn ), koju je dokazala plaćenim računom Zelenilu d.o.o. [adresa] – račun na str. 18. spisa, plaćen 13.8.2019., i to sa zz kamatom tekućom od tog dana.

28. Također joj je valjalo dosuditi i imovinsku štetu vezanu uz troškove pogreba pok. supruga, a prema računu Zelenila d.o.o. [adresa] od 11. 9.20219. (str. 19 spisa), sa zz kamatom tekućom od tog dana.

O troškovima postupka.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a (NN 142/12 , 103/14, NN 118/14 i NN 107/15, 70/19), odnosno tužiteljici u cijelosti pripada trošak jer su gotovo u cijelosti uspjeli u postupku odnosno u postupku nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva radi kojeg nisu nastali posebni troškovi.

29.1. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška sudskih pristojbi.

29.2. Tužiteljici pripada trošak kako slijedi:

-sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 EUR

- sastav tužbe iznos od 1.000,00 EUR prema Tbr.7.t.1

-sastav podneska od 31. 8. 2021. (očitovanje na navode odgovora na tužbu) u iznosu od 1.000,00 EUR

-sastav podneska od 26. 2. 2024. (usklađenje tužbenog zahtjeva s valutom EUR) u iznosu od 50,00 EUR - Tbr. 8. t. 4.

-zastupanje na ročištu 27. 2. 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR -Tbr. 9. t. 1.

-zastupanje na ročištu 11. 12. 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR

-sastav podneska od 3. 6. 2025. u iznosu od 50,00 EUR - Tbr. 8. t. 4.

-zastupanje na ročištu 18. 9. 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupno 6.200,00 EUR što uvećano za iznos od 1.550,00 EUR na ime PDV čini 7.750,00 EUR čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu od 256,24 EUR (polovica pristojbe obzirom je tužiteljica tužbu podnijela elektronskim putem pa je prema ZSP imala mogućnost platiti polovicu pristojbe, te, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 511,43 EUR (koliko je tužiteljica tražila) pa je ukupni trošak tužiteljice 8.517,67 EUR.

29.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8. 3. 2024.,u kojem predlaže da podatke vezano za dokaze koje je predložila pribavi sud službenim putem, jer po ocjeni ovoga suda taj podnesak i trošak u svezi njega nije bio neophodan za ovaj postupak jer je to tužiteljica mogla predložiti na prethodno održanom ročištu od 27.2.2024. za koji joj je trošak priznat.

U Karlovcu 23. listopada 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu

2. ODOK