REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-398/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja MARINE CLUB INTERNATIONAL d.o.o., Split, Put sjeverne luke 11, OIB: 82973372529, zastupan po punomoćnici Maši Vukušić odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika FAIR HOTEL & IMMOBILIEN-GESELLSCHAFT mbH, Unterboihinger Str.25, D-73240 Wendlingen/Neckar, kojeg zastupa punomoćnik Mišel Rošić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o. iz Splita, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. rujna 2025. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku na ime ugovorene naknade za skladištenje plovila tužitelju isplatiti iznos od ukupno 25.410,00 EUR-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom 18. srpnja 2024.godine, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima. "

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR-a, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 8. kolovoza 2024. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

2. Tužitelj navodi kako nadležnost naslovnog suda proizlazi činjenice da se radi o potraživanju proizašlom iz ugovora o skladištu plovila s prijedlogom za određivanje privremene mjere zaustavljanjem plovila, slijedom čega se radi o sporu koji se odnosi na brodove i plovidbu, na koje se prema tome ima primijeniti plovidbeno pravo. Poziva se na primjenu odredbe članka 34. b točka 6. Zakona o parničnom postupku. Posebna mjesna nadležnost naslovnog suda da proizlazi iz Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. i to njezinog članka 7. Odjeljka 2. Kako se u ovom slučaju radi o Ugovoru temeljem kojega je tužitelj pružio uslugu skladištenja plovila u Servisnom centru MCI u Splitu, usluga da je pružena u Splitu, slijedom čega proizlazi nadležnost naslovnog suda. Nadležnost naslovnog suda da proizlazi i iz sporazuma stranaka iz članka 20. Ugovora o skladištenju plovila od 03.06.2016.godine.

3. Nadalje, navodi kako su tužitelj i tuženik dana 03.lipnja 2016. sklopili Ugovor o skladištenju plovila m/y „Tiger shark“ u vlasništvu tuženika. Točkom 2. predmetnog Ugovora da je ugovoreno trajanje ugovora za razdoblje od 03. lipnja 2016. do 03. kolovoza 2016., dok je točkom 3. Ugovora ugovoreno da, ako niti jedna od ugovornih strana najkasnije 30 dana prije isteka Ugovora isti ne otkaže, ugovor se automatski produžuje za sljedećih mjesec dana prema važećem cjeniku za tu godinu. Na taj način da je ugovor automatski produžavan sve do današnjeg dana, s obzirom da niti jedna strana nije otkazala Ugovor, te se plovilo nalazi u servisnom centru tužitelja od samog dana sklapanja ugovora do danas. Tuženik da je temeljem predmetnog Ugovora, preko sestrinske firme Hacienda Vodice d.o.o., uredno vršio plaćanja ugovorene naknade za skladištenje plovila sve do 21. prosinca 2021. godine, čime je podmirio ugovorene naknade za skladištenje do 04. listopada 2021. godine, nakon čega prestaje plaćati i odgovarati na pozive tužitelja, iako se plovilo do dana današnjeg nalazi kod tužitelja na suhom vezu. Tužitelj da je dana 27. svibnja 2024. izdao tuženiku Ponudu br. 255/V01/0 na ukupan iznos od 25.410,00 eur, a koji iznos obuhvaća naknadu za skladištenje za period od 04. listopada 2021. godine do 04. lipnja 2024.godine, sukladno važećem cjeniku tužitelja za pojedini period, kako je ugovoreno člankom 4. Ugovora, te ga pisanim putem pozvao da ugovorenu naknadu plati, na što se tuženik oglušio. Stoga je tužitelj predložio donijeti presudu sadržaja pobliže specificiranog u podnesenoj tužbi.

4. Kod ovog suda je dana 13. rujna 2024 zaprimljen odgovor na tužbu tuženika kojim predlaže odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da je imao sklopljene Ugovore za predmetni brod sa društvom Hacienda Vodice d.o.o, Magistrala 42, Vodice OIB: [osobni identifikacijski broj], a ne sa tuženikom. Tužitelj da je ustao klasičnom tužbom umjesto tužbom radi izdavanja platnog naloga iz članka 446. Zakona o parničnom postupku, posebice što je tuženik inozemna pravna osoba, pa tužbu da valja odbaciti kao neosnovanu. Tužitelj da je uz tužbu dostavio samo ugovor od 3. lipnja 2006., pa da se opreza radi ističe i prigovor zastare. Posebice da ističe prigovor i radi činjenice da konto kartica glasi na račune dospjele na dane 16. listopada 2019 i 30. listopada 2021. U članku 2. Ugovora da je određeno kako isti traje do 3. kolovoza 2016. sa mogućnošću automatskog produljenja za još najviše mjesec dana, pa da je isti mogao trajati najviše 3 mjeseca i da je nejasno temeljem čega tužitelj uopće potražuje predmetnu isplatu i za koji točno period. Sama konto kartica da je nejasna, jer računi na koje se isti poziva tuženiku da nikada nisu dostavljeni, a iz priložene ponude broj 255 od 27. svibnja 2024. da proizlazi da se utuženi iznos odnosi na ukupno 32 mjeseca, ali da nije evidentirano na koja.

5. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku zaprimljenom kod suda 25. rujna 2024. tuženik osporava osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje kako je Ugovor o skladištenju plovila potpisan sa društvom Hacienda Vodice d.o.o, a ne s tuženikom. Jedini ugovor o skladištenju od 3. lipnja 2016. kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu da je potpisan s tuženikom kao vlasnikom plovila. Tuženik da je vjerojatno radi problema s likvidnošću ponekad vršio uplate s povezanog društva Hacienda Vodice d.o.o., te da mu je u tom smislu tužitelj izlazio u susret i predložio sklapanje Ugovora o skladištenju s povezanim društvom Hacienda Vodice d.o.o., međutim do sklapanja takvog ugovora da nikada nije došlo. Ponuda koju je tuženik dostavio da se odnosi na period do 04. listopada 2021. i naknada za taj period da je uredno plaćena, neovisno s čijeg računa, te da nije predmetom ovoga spora. Tuženik da eksplicitno priznaje da se plovilo nalazilo kod tužitelja na suhom vezu još od 2016. Tužitelj da je u tužbi jasno naveo da je Ugovorom o skladištenju ugovoreno trajanje istoga za razdoblje od 3. lipnja 2016. do 3. kolovoza 2016., te se poziva na točku 3 Ugovora i tvrdi da je iz navedenog vidljiva namjera ugovornih strana da se ugovor produžava mjesec za mjesec kako je to i bilo, jer se plovilo nesporno nalazilo i dalje na suhom vezu u servisnom centru tužitelja.

6. Rješenjem su ovog suda se poslovni broj P-398/2024-8 od 1. listopada 2024. (list 54-59 spisa) odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja, ovdje tužitelja, radi određivanja privremene mjere sadržaja pobliže specificiranog u izreci tog rješenja.

7. Tijekom parničnog postupka tužitelj je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao navodima iz odgovora na tužbu.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 25.410,00 eura na ime ugovorene naknade za skladištenje plovila tuženika u periodu od 4. listopada 2021. do 4. lipnja 2024., a na temelju Ugovora o skladištenju plovila u servisnom centru MCI od 3. lipnja 2016. (list 7-12 spisa; dalje: predmetni Ugovor).

10. U konkretnom predmetu radi se o sporu s međunarodnim elementom, između tužitelja sa sjedištem u [adresa] i tuženika sa sjedištem u [adresa], državama Europske unije. Za odluku o mjerodavnom materijalnom pravu primjenjuje se Uredba ( EZ) broj 59372008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze( Rim I; dalje: Uredba). Odredbom članka 3. stavak 1. Uredbe određeno je da se na ugovor primjenjuje pravo koje su stranke izabrale. Iz sadržaja predmetnog Ugovora proizlazi da su stranke člankom 20. istoga ugovorile da će sve eventualno nastale nesporazume riješiti sporazumno, a ukoliko eventualno nastale sporove nije moguće riješiti sporazumno ugovorne strane da ugovaraju nadležnost suda u Splitu. Iz navedenog proizlazi da su stranke ugovorile primjenu materijalnog prava Republike Hrvatske koje se dakle kao mjerodavno pravo ima primijeniti na konkretan spor, a sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Uredbe.

11. Vezano za navod tuženika da je tužitelj trebao ustati tužbom radi izdavanja platnog naloga iz članka 446. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine “53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 115/23-dalje ZPP-a) za navesti je kako nema osnove odbačaju tužbe iz navedenog razloga, kako to pogrešno tumači tuženik, budući da navedena odredba ne regulira da bi tužitelj u sporu kao što je predmetni bio dužan podnijeti tužbu s prijedlogom radi izdavanja platnog naloga. Pravo je tužitelja ustati klasičnom tužbom, što je predmetno učinjeno.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja temelji se na predmetnom Ugovoru koji da je potpisan sa tuženikom kao vlasnikom plovila. Te navode tužitelja tuženik ne osporava, pa nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, a navodi tuženika da je imao sklopljene Ugovore za predmetni brod sa društvom Hacienda Vodice d.o.o., nisu od značaja za postojanje pasivne legitimacije ovog tuženika.

13. Valjalo je s obzirom na prigovore tuženika da predmetni Ugovor sukladno njegovim odredbama je mogao biti automatski produljen za najviše mjesec dana i tako trajati najviše tri mjeseca, utvrditi je li tužitelj osnovano potražuje temeljem predmetnog Ugovora od tuženika isplatu utuženog iznosa.

14. Članak 2. i 3. predmetnog Ugovora reguliraju trajanje Ugovora.

15. Prema odredbi članka 2. predmetnog Ugovora isti se sklapa na rok od 3. lipnja 2016.do 3. kolovoza 2016.u sveukupnom trajanju od 2 mjeseca.

16. Nije sporno da predmetno tužitelj potražuje isplatu naknade za skladištenje plovila tuženika u razdoblju od 4. listopada 2021. do 4. lipnja 2024.

17. Prema odredbi članka 3. predmetnog Ugovora ukoliko niti jedna od ugovornih strana najkasnije 30 dana prije isteka Ugovora isti ne otkaže Ugovor se automatski produžuje na sljedećih mjesec dana prema važećem cjeniku za tu godinu. Ugovorne strane mogu suglasno produžiti trajanje ugovora za naredni period dodatkom ugovora sklopljenog najkasnije 30 dana prije isteka tog Ugovora.

18. Iz sadržaja naprijed citiranih odredbi predmetnog Ugovora proizlazi da se isti automatski produžuje na sljedeći mjesec, pod pretpostavkom da nije otkazan, dakle predmetno eventualno do 3. rujna 2016., dok za naredni period isti da stranke mogu produživati dodatkom predmetnog Ugovora sklopljenog najkasnije 30 dana prije isteka predmetnog Ugovora. Nije sporno da takav dodatak nije sklopljen. Dakle, predmetnim Ugovorom jasno je definirano trajanje istoga, pa kod navedenih odredbi i činjenice da stranke nisu sklopile dodatak Ugovoru, sud ne može prihvatiti tvrdnje tužitelja da je po predmetnom Ugovoru poslovni odnos među strankama bio automatski produživan i održavan na snazi sve do utuženog razdoblja. Sud tvrdnje tužitelja da tuženik eksplicitno priznaje da se plovilo nalazi kod tuženika na suhom vezu još od 2016. ne prihvaća, budući da nigdje iz spisa ne proizlazi da bi tu činjenicu tuženik priznao (to tuženik osporava na ročištu se od 12. rujna 2025.).

19. Ni ostale isprave priložene spisu ne ukazuju da bi tužitelj i tuženik iz ovog postupka bili u međusobnom poslovnom odnosu u utuženom razdoblju iz ovog postupka. Tako konto kartica priložena spisu za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 17. srpnja 2024.( list 20 spisa) koju tužitelj prilaže tužbi kao dokaz postojanja tražbine prema tuženiku glasi na drugu pravu osobu-Hacienda Vodice d.o.o., a ne tužitelja iz ovog postupka. Prema odredbi članka 8. i 9. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, dalje ZR-a) konto kartica kao knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju. Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Vjerodostojna knjigovodstvena isprava samostalno ili povezana sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj. Knjigovodstvena isprava je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je ona sastavljena.

20. U smislu naprijed citirane zakonske odredbe sadržaj konto kartice kao knjigovodstvene isprave mora biti takav da istinito predstavlja poslovnu promjenu i obuhvaćati sve podatke za unos u poslovne knjige. Dakle, konto kartica kao knjigovodstvena isprava mora biti sačinjena i usuglašen sa ostalim relevantnim podacima iz međusobnog poslovnog odnosa stranaka, te se upravo tim i takvim ispravama dokazuje činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva.

21. To dalje znači, a kad se uzme u obzir naprijed navedeno i činjenica da u predmetnoj pravnoj stvari podaci iz sporne konto kartice i isprava na temelju kojih je ista sastavljena (predmetni Ugovor) nisu u suglasju, sporna konto kartica ne predstavlja istinitu poslovnu promjenu za tuženika iz ovog postupka, odnosno za tuženika iz ovog postupka nije ni nastao poslovni događaj. Upravo iz navedenih razloga sud ne može uzeti u obzir tvrdnje tužitelja kako ista omaškom glasi na trgovačko društvo kćer tuženika.

22. U prilog tvrdnji da je tuženik vršio plaćanja naknade za skladištenje do 4. listopada 2021. tužitelj se poziva na konto karticu (list 20 spisa). Činjenica izvršenog plaćanja dokazuje se knjigovodstvenim ispravama na temelju kojih je izvršeno plaćanje

-izvod poslovnih banaka o izvršenom prijenosu sa računa tuženika na račun tužitelja, a ne konto karticom koja kako je naprijed već navedeno glasi na drugu pravnu osobu, pa ista nije, niti može biti dokaz vršenog plaćanja naknade po predmetnom Ugovoru.

23. Ponuda priložena spisu (list 21 spisa) ničim nije od značaja za donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, budući po svojoj pravnoj prirodi ista predstavlja jednostrani pravni posao kojim ponuditelj prihvaća da u trenutku primitka prihvata ponude nastane ugovor, a što u konkretnom slučaju nesporno nije ostvareno.

24. Upravo radi naprijed navedenog sud je odbio kao suvišan prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja AŽ ,te svjedoka CŽ, na okolnosti iz tužbe, odnosno da je predmetni ugovor po kojem su izvršene i još se vrše usluge uistinu sklopljen, na okolnosti da je dio usluga po predmetnom ugovoru plaćen, ali ne i dio koji je obuhvaćen predmetnom tužbom, te na okolnosti da je plovilo tuženika i dalje na suhom vezu kod tužitelja kao i druge okolnosti navedene u tužbi, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a, koja propisuje da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku (načelo ekonomičnosti postupka).

25. Kod svega naprijed navedenoga, a kako sud ne nalazi da tužitelj osnovano temeljem predmetnog Ugovora potražuje od tuženika isplatu utužene tražbine na ime ugovorene naknade za skladištenje plovila, to je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 dalje OT), te važećoj Tarifi sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18). Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 250 bodova, trošak pristupa na ročište od 12. rujna 2025. – 250 bodova, odnosno ukupno 500 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR-a (TBR 54 OT-a), to je valjalo tužitelju priznati ukupno 1.000,00 EUR-a, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a, daje iznos od ukupno 1.250,00 EUR-a. Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio troškove sastava odgovora na prijedlog za izdavanje privremene mjere budući je isti dan zajedno s odgovorom na tužbu, a za koji mu je sud obistinio naknadnu, odnosno sud je odbio zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 625,00 EUR-a. Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

U Splitu, 23. listopada 2025.

S u d a c

Ivana Madunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku.

DNA:

- punomoćniku tužitelja;

- punomoćniku tuženika;

- u spis