REPUBLIKA HRVATSKA

P-889/2022-8

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  I Z O S T A N K A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja ŠD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća u Šibeniku, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (53056966535) iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi isplate, nakon pripremnog ročišta održanog 23. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u izočnosti tuženika, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 4.601,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim koje na iznos od:

- 0,05 EUR teku od 31.10.2007. godine do isplate,

- 2,56 EUR teku od 31.12.2007. godine do isplate,

- 1,45 EUR teku od 31.01.2008. godine do isplate,

- 11,45 EUR teku od 29.02.2008. godine do isplate,

- 4,70 EUR teku od 31.03.2008. godine do isplate,

- 4,18 EUR teku od 30.04.2008. godine do isplate,

- 4,56 EUR teku od 31.10.2008. godine do isplate,

- 13,14 EUR teku od 30.11.2008. godine do isplate,

- 1,59 EUR teku od 31.12.2008. godine do isplate,

- 21,30 EUR teku od 31.01.2009. godine do isplate,

- 22,11 EUR teku od 28.02.2009. godine do isplate,

- 10,43 EUR teku od 31.03.2009. godine do isplate,

- 12,82 EUR teku od 30.04.2009. godine do isplate,

- 13,21 EUR teku od 31.05.2009. godine do isplate,

- 11,59 EUR teku od 30.06.2009. godine do isplate,

- 12,13 EUR teku od 31.07.2009. godine do isplate,

- 10,73 EUR teku od 31.08.2009. godine do isplate,

- 12,62 EUR teku od 30.09.2009. godine do isplate,

- 10,53 EUR teku od 31.10.2009. godine do isplate,

- 11,81 EUR teku od 30.11.2009. godine do isplate,

- 12,36 EUR teku od 31.12.2009. godine do isplate,

- 18,01 EUR teku od 31.01.2010. godine do isplate,

- 21,57 EUR teku od 28.02.2010. godine do isplate,

- 20,24 EUR teku od 31.03.2010. godine do isplate,

- 25,76 EUR teku od 30.04.2010. godine do isplate,

- 30,12 EUR teku od 31.05.2010. godine do isplate,

- 30,36 EUR teku od 30.06.2010. godine do isplate,

- 41,90 EUR teku od 31.07.2010. godine do isplate,

- 32,97 EUR teku od 31.08.2010. godine do isplate,

- 56,31 EUR teku od 30.09.2010. godine do isplate,

- 46,29 EUR teku od 31.10.2010. godine do isplate,

- 47,42 EUR teku od 30.11.2010. godine do isplate,

- 53,37 EUR teku od 31.12.2010. godine do isplate,

- 61,76 EUR teku od 31.01.2011. godine do isplate,

- 59,38 EUR teku od 28.02.2011. godine do isplate,

- 58,40 EUR teku od 31.03.2011. godine do isplate,

- 53,83 EUR teku od 30.04.2011. godine do isplate,

- 62,68 EUR teku od 31.05.2011. godine do isplate,

- 76,23 EUR teku od 30.06.2011. godine do isplate,

- 80,86 EUR teku od 31.07.2011. godine do isplate,

- 110,69 EUR teku od 31.08.2011. godine do isplate,

- 86,12 EUR teku od 30.09.2011. godine do isplate,

- 87,36 EUR teku od 31.10.2011. godine do isplate,

- 81,56 EUR teku od 30.11.2011. godine do isplate,

- 80,93 EUR teku od 31.12.2011. godine do isplate,

- 87,96 EUR teku od 31.01.2012. godine do isplate,

- 92,82 EUR teku od 29.02.2012. godine do isplate,

- 92,41 EUR teku od 31.03.2012. godine do isplate,

- 90,41 EUR teku od 30.04.2012. godine do isplate,

- 91,71 EUR teku od 31.05.2012. godine do isplate,

- 95,13 EUR teku od 30.06.2012. godine do isplate,

- 91,95 EUR teku od 31.07.2012. godine do isplate,

- 93,50 EUR teku od 31.08.2012. godine do isplate,

- 87,67 EUR teku od 30.09.2012. godine do isplate,

- 89,20 EUR teku od 31.10.2012. godine do isplate,

- 93,66 EUR teku od 30.11.2012. godine do isplate,

- 93,00 EUR teku od 31.12.2012. godine do isplate,

- 93,63 EUR teku od 31.01.2013. godine do isplate,

- 90,75 EUR teku od 28.02.2013. godine do isplate,

- 89,73 EUR teku od 31.03.2013. godine do isplate,

- 94,49 EUR teku od 30.04.2013. godine do isplate,

- 81,69 EUR teku od 31.05.2013. godine do isplate,

- 89,92 EUR teku od 30.06.2013. godine do isplate,

- 87,22 EUR teku od 31.07.2013. godine do isplate,

- 89,89 EUR teku od 31.08.2013. godine do isplate,

- 90,63 EUR teku od 30.09.2013. godine do isplate,

- 95,92 EUR teku od 31.10.2013. godine do isplate,

- 95,38 EUR teku od 30.11.2013. godine do isplate,

- 97,17 EUR teku od 31.12.2013. godine do isplate,

- 95,27 EUR teku od 31.01.2014. godine do isplate,

- 99,18 EUR teku od 28.02.2014. godine do isplate,

- 100,82 EUR teku od 31.03.2014. godine do isplate,

- 99,90 EUR teku od 30.04.2014. godine do isplate,

- 98,99 EUR teku od 31.05.2014. godine do isplate,

- 98,83 EUR teku od 30.06.2014. godine do isplate,

- 100,26 EUR teku od 31.07.2014. godine do isplate,

- 101,47 EUR teku od 31.08.2014. godine do isplate,

- 105,03 EUR teku od 30.09.2014. godine do isplate,

s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 638,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od donošenja ove presude (23. listopada 2025.) do isplate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u visini od 171,23 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su stranke 5. rujna 2007. sklopili Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) kojim da se tuženik obvezao staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 24.422,67 CHF po srednjem tečaju tuženika za valutu CHF na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje je naveo da u fazi prije sklapanja Ugovora, kao i u tijeku njegovog sklapanja, tuženik kao trgovac nije ni na koji način s tužiteljem kao potrošačem pojedinačno pregovarao, niti je Ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre te metodu za izračun parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni bitnih elemenata predmetnog ugovornog odnosa, a posljedica čega da je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana (ovdje parničnih stranaka), te u odnosu na koju da kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, niti je na bilo koji način mogao predvidjeti. Osim toga, da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da mu je u razdoblju prije sklapanja Ugovora davao skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stope te činjenice niže vrijednosti valute za koju je predmetni pravni posao vezan. Ujedno je naveo da su nepoštene odredbe Ugovora ništetne ex tunc (od samog početka), dakle, od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. Suviše toga, naveo je da valutna klauzula CHF nije isto što i valutna klauzula EUR, a to stoga jer su valuta EUR i valuta HRK u jakoj međusobnoj vezi jer Hrvatska narodna banka štiti tečaj valute HRK u odnosu na valutu EUR dok valuta CHF slobodno fluktuira na međunarodnom financijskom tržištu. Nadalje je naveo da je valuta CHF tzv. „valuta utočišta“, dakle sigurna valuta za ulagače, u ovom slučaju banke, budući da se za vrijeme svjetske financijske krize ili prilikom promjena na svjetskom tržištu kapitala trguje valutom CHF na način da se rade velike trgovine tom valutom, odnosno pretvaranjem kapitala iz drugih valuta u valutu CHF, te se njegova vrijednost uvelike povećava (valuta jača). Naveo je i da su banke znale da je riječ o iznimno promjenjivoj i nestabilnoj valuti, ali budući da su banke u kontekstu davatelja kredita zapravo „ulagači“ za razliku od potrošača kao korisnika kredita, da je banka zapravo rizik prebacila na potrošače, u ovom slučaju tužitelja, a što da uostalom i proizlazi iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u kojoj se navodi: „da su banke potrošačima objasnile pravo značenje tog pridjeva i značaj te valute kao sigurnog utočišta što nisu činili, zapravo bi ih istinito informirali da je ta valuta sigurno ulaganje za banke kao davatelje kredita, a ne za potrošače. Dakle, pravo značenje riječi da je švicarski franak sigurna valuta razumjele su samo banke, a ne i prosječni potrošač. To što su se i banke, kako tvrde, zaduživale u inozemstvu sklapajući ugovore sa valutnom klauzulom u švicarskim francima ništa ne mijenja jer se to tiče njihovog odnosa sa inozemnim bankama, one su znale za taj rizik, a što je u ovom slučaju najbitnije, taj rizik su u konačnici u cijelosti prebacile na potrošače u Republici Hrvatskoj, bez da su to potrošači znali. CHF je specifična valuta, tzv. „valuta utočišta“, što znači da je švicarski franak siguran za ulagače, ovdje banke, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a postoji mogućnost povećanja vrijednosti. No, za drugu ugovornu stranu, ovdje potrošača, postoji rizik da će mu vrijednost narasti. S obzirom da je potrošač taj koji kredit otplaćuje u kunama, dakle u valuti u kojoj zarađuje, a ne zarađuje u valuti švicarski franak, o čijoj vrijednosti je ovisna glavnica koju otplaćuje u kunama, predmetnom ugovornom odredbom rizik švicarskog franka kao valute utočišta preuzeo je samo potrošač, i to ne znajući za opisani rizik.“ Osim toga, naveo je da je opisano postupanje banaka utvrđeno nepoštenim, nesavjesnim i poduzetim u cilju oštećenja potrošača bez da su isti na jasan i nedvojben način upoznati s rizicima opisanog postupanja. Naveo je i da je Trgovački sud u Zagrebu 4. srpnja 2013. donio presudu br. 26 P-1401/2012 kojom je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a koje povrede da su od strane tuženika vršene na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Suviše toga, da je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 43 PŽ- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem postupku da je sudjelovao i tuženik. Ujedno je naveo i da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđeno da su banke, među kojima i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.). Konačno je naveo da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom br. U-III-4150-2019 od 3. veljače 2021. odbio ustavnu tužbu i ovdje tuženika u povodu presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., a čime da je u cijelosti potvrdio sva ranije navedena utvrđenja sudova Republike Hrvatske. Slijedom svega naprijed navedenog, da je vidljivo kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojima se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak CHF nepoštena i ništetna. Stoga, da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa koji se ogleda u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora, pa je konačno ustao zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao pod točkom I. izreke ove presude, i to u visini utvrđenoj provedenim izvansudskim vještačenjem.

2. Tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio na pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari do njegova zaključenja, niti je podneskom osporio tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je predložio donošenje presude zbog izostanka.

4. Kako tuženik, kojem je tužba uredno dostavljena s pozivom za pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari, nije pristupio na isto, niti je osporio stavljeni zahtjev tužitelja, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, odnosno s općepoznatim činjenicama, a ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na pripremno ročište, to je prijedlog tužitelja za donošenje presude zbog izostanka valjalo prihvatiti i na temelju članka 332. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) presuditi kao u izreci, a u obrazloženju ove odluke iznijeti samo razloge koji opravdavaju njezino donošenje (članak 338. stavak 5. ZPP).

5. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 156. stavak 1. (točka II. izreke ovog rješenja) i članka 158. stavak 1. (točka 3. izreke ovog rješenja), sve u svezi članka 155. ZPP.

5.1. Tužitelj je stavio zahtjev za nadoknadu troška prouzročenog mu zastupanjem po odvjetniku u ovoj parnici, i to za sastav tužbe te za zastupanje na ročištu održanom 23.10.2025. s uvećanjem za PDV u visini od po 250,00 EUR za svaku radnju, odnosno za sastav podnesaka od 02.05.2022. i 23.10.2025. s uvećanjem za PDV u visini od po 62,50 EUR za svaki, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14.-ispravak, 107/15. i 37/22., odnosno "Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa), te sve uvećano za trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u visini od po 92,47 EUR za svaku.

5.2. Sud je kao opravdane troškove tužitelja prouzročene mu zastupanjem po odvjetnicima u ovoj parnici, polazeći pritom od vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 4.601,76 EUR i stavljenog troškovnika, cijenio:

- sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. točka 1. Tarife), zastupanje na ročištu održanom 23.10.2025. u visini od 50 bodova (Tbr. 9. točka 2. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) te sastav podnesaka od 02.05.2022. i 23.10.2025. u visini od po 25 bodova za svaki (Tbr. 8. točka 4. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), odnosno ukupno 200 bodova, što sukladno vrijednosti boda od 2,00 EUR predstavlja iznos od 400,00 EUR tj. s uvećanjem za PDV po stopi od 25% (100,00 EUR) iznos od 500,00 EUR, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak sudskih pristojbi za tužbu (u visini od 92,47 EUR) i presudu (u visini od 46,24 EUR) - Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19. i 92/21., odnosno "Narodne novine" br. 37/23.).

5.3. Slijedom navedenog, valjalo je tuženiku naložiti plaćanje opravdanih troškova tužitelju prouzročenih mu ovom parnicom u ukupnom iznosu od 638,71 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom potraživanom dijelu (u daljnjoj visini od 171,23 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate) valjalo odbiti te o troškovima postupka odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Šibenik, 23. listopada 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Presuda zbog izostanka ne može se pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DN-a:

- tužitelj, po punomoćnicima

- tuženiku