Poslovni broj: Us I-1610/2025-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja OPG Dario Cenger iz Grubišnog Polja, Matije Antuna Relkovića 61A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Božidaru Husajina, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi odbijanja zahtjeva za potporu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 23. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-034-08/24-01/855, URBROJ: 525-14/111-25-3 od 23. svibnja 2025. godine i Odluka o odbijanju zahtjeva za potporu, Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju: KLASA: 440-12/22-04-01-01/0270, URBROJ: 343-2101/01-24-003 od 20. kolovoza 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U pravovremeno podnesenoj tužbi protiv odluke tuženika, KLASA: UP/II- 034-08/24-01/855, URBROJ: 525-14/111-25-3 od 23. svibnja 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporenim rješenjem tuženika utvrđeno da je tužitelj dostavio nepotpunu dokumentaciju i "lažne izjave", što se odnosi na uvjete prihvatljivosti projekta i/ili na cjelokupno ulaganje sukladno točki 24. Priloga 1 Natječaja; da je kao uvjet prihvatljivosti projekta propisano da u slučaju ulaganja u izgradnju novog skladišta za žitarice i/ili uljarice sa ili bez sušare, korisnik mora dokazati opravdanost kapaciteta skladišta postojećom proizvodnjom žitarica i/ili uljarica, na način da ukupni kapacitet skladišta za žitarice i/ili uljarice (postojeći i novi kapacitet, ako je promjenjivo) nije veći od prosječne godišnje proizvodnje žitarica i/ili uljarica uvećane za 35 % te umanjen za postojeće skladišne kapacitete, kao i da je u svezi veličine kapaciteta; - da je u postupku odobravanja potpore tužitelju, bilo prijepora u činjenici je li tužitelj kod izrade navedenog izračuna trebao ili ne obračunati u skladišni prostor i dio prostorije koja je u Pogonu za preradu i skladištenje ratarskih proizvoda naveden kao prostorija naziva "obrada i skladištenje" s naznačenom površinom od 427,68 m2; da je navedeni prijepor osnova zbog kojeg je odbijen tužiteljev zahtjev za potporu. Tužitelj navodi da je navedena prostorija naziva "obrada i skladištenje s naznačenom površinom od 427,68 m2 jedina prostorija pored sušare u pogonu naziva "pogon za preradu i skladištenje ratarskih proizvoda" čija je izgradnja sufinancirana kao građenje građevine gospodarske namjene (proizvodno poslovna); da je navedeni pogon izgrađen temeljem Arhitektonskog projekta oznake TD – 18/19-A koji je sastavni dio rješenja o izmjeni i dopuni građevinske dozvole od 5. prosinca 2019. godine, kojim rješenjem je izmijenjena građevinska dozvola od 20. travnja 2018. godine, a za koji projekt je ishođena uporabna dozvola; da iz nacrta koji je sastavni dio arhitektonskog projekta iz kojeg se može vidjeti kako u glavnom projektu i građevinskoj dozvoli iz 2018. godine je predviđeno "skladište ratarskih proizvoda" površine 1310 m2, a od kojeg skladišta je tužitelj odustao kao i većeg dijela osnovnog projekta, tako da kada se gleda prema izmijenjenoj građevinskoj dozvoli od 05. prosinca 2019. godine od projekta je ostala sam Sušara za žitarice i /ili uljarice sa manipulativnim prostorom koji je u osnovnoj građevinskoj dozvoli nosio naziv namjene "obrada sušenih proizvoda", a sada je u manjoj površini od one u građevinskoj dozvoli od 20. travnja 2018. godine; da je jasno (kada se prostor vidi uživo) da u prostoru "obrada i skladištenje" u naravi nije moguće skladištiti niti osušene niti svježe ratarske proizvode nego je moguće odložiti neki ratarski materijal ili sl.; da se u naravi radi o prostoriji koji ima troja vrata širine 5 metara koja se otvaraju u komadu na način da se dižu u vis, dok se u prostoru nasuprot dvama vratima u nastavku sušare nalazi linija za ekstradiranje i preradu soje; da prostor u kojem se "svaki čas" otvaraju vrata (koja otvaraju površinu 15 i više m2, i kroz koji ulaze atmosferije nikako ne može služiti za skladištenje bilo čega a kamoli osušenih ratarskih kultura niti svježih ratarskih kultura; da u navedenom prostoru ostaviti bilo kakav rasuti teret bi doveo u pitanje siguran rad u prostoru obrade; da tuženik i prvostupanjsko tijelo imaju stav da je tužitelj dio prostora (prostorije) naziva "obrada i skladištenje" u predmetnom postrojenju morao obračunati kao skladišni prostor koji ima na raspolaganju, a od čega bi ovisila i površina prostora koji bi mu se mogao sufinancirati. Navodi da je u postupku donošenja odluke po tužiteljevom zahtjevu bilo bitno utvrditi je li prostor "obrada i skladištenje" se može koristiti/upotrebljavati u stvarnoj namjeni prostora obrade žitarica i kao skladište žitarica i/ili uljarica, te je su li izjave tužitelja dane pod materijalnom i kaznenom odgovornosti istinite; da u postupku nije točno utvrđeno činjenično stanje zbog čega je donijeta pogrešna odluka. Predloženo je sa se u upravnom sporu provede vještačenje po vještaku strojarske i/ili građevinske i/ili poljoprivredne struke. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika od 23. svibnja 2025. godine i prvostupanjsko rješenje od 20. kolovoza 2024. godine.
2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja. Navodi da tužitelj u tužbi dijelom ponavlja navode koje je ranije iznosio i u žalbi, a u vezi kojih tuženik ostaje kod navoda navedenih u obrazloženju osporenog rješenja; da tužitelj u tužbi spori funkciju prostora skladišta, smatrajući da bi funkcionalna uporaba prostora, a ne samo naziv, trebala biti odlučujuća za ocjenu skladišnog kapaciteta; da se tužbom predlaže da se u postupku provede vještačenje na navedene okolnosti, čemu se tuženik proti; da je već u osporenom rješenju istaknuto da uporabna dozvola i projektna dokumentacija ukazuju na skladišnu namjenu spornog prostora te da je tužitelj dao izjave o postojećim skladišnim kapacitetima pod kaznenom i materijalnom odgovornošću, a koje izjave su u suprotnosti sa građevinskom dokumentacijom; da je člankom 3. točka 23. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13, 20/17,39/19, 125/19, 145/24) određen pojam "postojeće građevine", koja se definira formalno-pravno, a ne funkcionalno, pa se definira kao građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole ili drugog odgovarajućeg akta te svaka druga građevina koja je prema ovom ili posebnom zakonu s njom izjednačena. Slijedom navedenog da pravna valjanost građevine proizlazi iz građevinske dozvole, uporabne dozvole ili drugog akta kojim se građevina izjednačava za zakonito izgrađenom građevinom; da u predmetnom natječajnom postupku dodjele potpore, pravna kvalifikacija građevine (kao skladišna, sušare, pogona itd., se temelji na nazivu i namjeni iz uporabne dozvole, projektnoj dokumentaciji (glavni projekt, arhitektonski projekt), te opisu građevine naznačenom prilikom upisa u zemljišne knjige i katastar, a da funkcionalna uporaba (npr. koristi li se prostor za skladištenje ili preradu) nije odlučujuća ako je građevina formalno projektirana, građena, opisana i upisana kao skladište. Stoga, da je jasno da je sporna građevina izgrađena na temelju građevinske dozvole i da ima uporabnu dozvolu koje namjenom prostora glase na "pogon za preradu i skladištenje ratarskih proizvoda", a da u arhitektonskom projektu prostorija nosi naziv "obrada i skladištenje" pa se time prema Zakonu o gradnji, a tako i prema natječajnoj dokumentaciji, smatra da postoje skladišni kapaciteti, bez obzira koristi li se prostor stvarno za skladištenje; da je tužitelj trebao uskladiti stvarno stanje s formalnim, osobito ako je znao da će to imati utjecaj na ispunjavanje uvjeta prihvatljivosti u natječajnom postupku; da prema Zakonu o prostornom uređenju i Zakonu o gradnji je tužitelj mogao zatražiti izmjenu i dopunu građevinske dozvole (što je i učinio), zatražiti prenamjenu prostora ako se mijenja funkcija građevine i uskladiti uporabnu dozvolu s novom namjenom; da je tužitelj formalno izmijenio projekt tako da prostor "obrada i skladištenje" postane npr. "prostor za preradu", potom zatražio novu uporabnu dozvolu s izmijenjenom namjenom, priložio tu dokumentaciju uz zahtjev za potporu, tada bi formalno-pravno dokazao da ne posjeduje skladišne kapacitete, osim silosa od 40 tona, no budući da to nije učinio, Agencija za plaćanja i tuženik su imali puno pravo smatrati da tužitelj posjeduje skladišne kapacitete, jer su tako formalno ozakonjeni, i time zaključiti da je tužitelj dao netočne podatke u zahtjevu za potporu glede stanja postojećih skladišnih kapaciteta i isključiti tužitelja iz Natječaja zbog povrede uvjeta iz točke 15. i 24. Priloga 1 Natječaja; da tužitelj nije pravovremeno izvršio formalnu prenamjenu spornog skladišnog prostora u prostor za preradu jer je očito želio zadržati namjenu skladišta iz prethodnog natječaja; da je u osporenom rješenju istaknuto da je tužitelj u prethodnom natječaju (M 4.1.1. – sektor biljne proizvodnje) ostvario potporu za izgradnju pogona za preradu i skladištenje ratarskih proizvoda, ishodio uporabnu dozvolu za građevinu s tom namjenom i bio je obvezan zadržati tu namjenu najmanje 5 godina u skladu s načelom trajnosti ulaganja. Stoga, da je na ovom novom natječaju tužitelj pokušao isključiti skladišnu funkciju iz obračuna kapaciteta spornog prostora te je izjavio da prostor "obrada i skladištenje" nije skladište. Međutim, da je navedeni sporni prostor formalno zadržao naziv i namjenu građevine kao skladište, jer bi u suprotnom tužitelj prekršio obvezu iz prethodnog natječaja, pa bi time tužitelj sam sebe doveo u kontradikciju, jer da bi izbjegao povrat sredstava mora zadržati skladišnu funkciju, ali da bi dobio novu potporu mora tvrditi da skladište ne postoji; da tužitelj nije mogao istovremeno ispuniti uvjete oba natječaja jer nije poduzeo potrebne radnje da uskladi stvarno i formalno stanje, već da je dao izjave koje su u suprotnosti s dokumentacijom. Slijedom navedenog da su osporeno rješenje i Odluka o odbijanju osnovane, obzirom da da iz iznijetog proizlazi da je tužitelj u ovom konkretnom predmetu dao netočne podatke u pogledu postojanja skladišnih kapaciteta te da je pokušao ostvariti ne pripadajuću korist pa je isključenje iz natječaja zakonito i opravdano; da tužitelju nisu povrijeđena pravila postupka, da je činjenično stanje utvrđeno u potpunosti i pravilno. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o odbijanju zahtjeva za potporu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/22-04-01-01/0270, URBROJ: 343- 2101/01-24-003 od 20. kolovoza 2024. godine.
Navedenom Odlukom o odbijanju zahtjeva pod točkom I. odbija se tužiteljev zahtjev za potporu, dok se točkom II. tužitelja isključuje iz sudjelovanja u postupku dodjele potpore u 2024. i 2025. godini.
4. Opunomoćenik tužitelja je dana 16. rujna 2025. godine dostavio podnesak u kojem se je očitovao na odgovor na tužbu. U navedenom podnesku tužitelj se je očitovao na navode iz odgovora na tužbu te je u podnesku u bitnom ostao kod svih tužbenih navoda, dokaznog prijedloga za provođenje vještačenja te tužbenog zahtjeva. Dodatno je predložio da se u upravnom sporu sasluša tužitelj.
5. Na ročištu održanom dana 23. rujna 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a izostanak nije opravdao pa kao nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja podneska od 16. rujna 2025. godine. naveo je da u predmetnoj stvari prvostupanjsko tijelo a i tuženik je imalo formalno-pravni pristup bez ulaženja u bit stvari odnosno bez utvrđenja da li prostor koji se spominje u rješenju u funkcionalnom smislu odgovara karakteristikama skladišnog prostora onakvog za kojeg se tužitelj na1tječe predmetnim zahtjevom. Naveo je da je vještak gđa GĆ utvrdila da se radi o prostoru koji je prije svega proizvodni prostor, koji ima tri velika ulazna gdje kada se ti prostori koriste kao ulaz se digne doslovno dio zida površine veće od 15 m2, što jasno ukazuje da takav prostor kroz koji ulaze i prolaze traktori i kamioni nikako ne može biti adekvatan prostor za skladištenje žitarica i uljarica; da isti prostor ne odgovara prostoru za koji se tužitelj natječe. Navodi da je tuženikov pristup naveden u odgovoru na tužbu neživotan u dijelu kada navodi da funkcionalna uporaba predmetnog proizvodno- skladišnog prostora nije odlučujuća ako je građevina formalno projektirana građena i upisana kao skladišna; da ovakav stav tuženika je protivan činjenici pristupa samog natječaja koji jasno ukazuje da se postojeći skladišni prostori trebaju promatrati kao činjenica koja postoji u naravi s obzirom da se ta činjenica ima pravo utvrđivati samom izjavom osobe koja traži potporu; da izjava o skladišnim kapacitetima može biti samo prema stvarnom činjeničnom stanju i nikako se ne može tražiti da izjava bude prema nekakvom formalnom stanju nekakvog prostora ako se taj prostor u naravi ne može koristiti za tu namjenu. Popisao je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 16. rujna 2025. godine, te zastupanje na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %, te trošak s osnova delegacije spisa iz Upravnog suda u Zagrebu na ovaj sud i to : - za izbivanje iz ureda u Zagrebu radi dolaska na raspravu kod ovog suda, za 7 sati x 25 bodova x 2 eura, uvećano za PDV.
6. Sud je odbio prijedlog iznijet u podnesku od 16. rujna 2025. godine da se u upravnom sporu sasluša tužitelja jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja. Isto tako odbijen je prijedlog da se provede vještačenje po vještaku strojarske i/ili građevinske i/ili poljoprivredne struke jer je ocijenjeno da je saslušanje nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze u spisu može donijeti pravilna i zakonita odluka bez provođenja vještačenja.
7. U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 23. svibnja 2025. godine, odgovor na tužbu, pregledao spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
8. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je Odlukom o odbijanju zahtjeva za potporu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: 440-12/22-04-01-01/0270, URBROJ: 343-2101/01-24-003 od 20. kolovoza 2024. godine, pravilno i zakonito odbijen tužiteljev zahtjev za potporu, koji zahtjev je tužitelj podnio po Natječaju za provedbu Podmjere 4.1 "Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva" – provedba tipa operacije 4.1 "Rekonstruiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava" – ulaganja u skladišne kapacitete za žitarice i uljarice, PRR -04.01.01.00.0-16 od 8. ožujka 2022. godine i njegovim prvim izmjenama od 26. travnja 2022. ( u daljnjem tekstu: Natječaj) objavljen na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja.
10. Prema stanju spisa proizlazi da je dana 28. srpnja 2022. godine tužitelj podnio Zahtjev za potporu na Natječaj nakon čega je izvršena administrativna kontrola tužiteljevog zahtjeva za potporu.
11. Nadalje prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj bio i korisnik potpore unutar 4. Natječaja za provedbu Podmjere 4.1 "Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva" – provedba tipa operacije 4.1.1. "Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava" sektor biljne proizvodnje – ulaganja u sektor ratarstva (uključujući industrijsko, ljekovito, začinsko i aromatično bilje), unutar kojeg je tužitelju i isplaćena potpora.
12. Tužitelj je u konkretnom postupku podnošenja Zahtjeva za potporom davao pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjave, tako da je u Zahtjevu za potporu prijavio istinite podatke odnosno da su podaci o kapacitetima skladišta koje je predmet ulaganja za žitarice i/ili uljarice, istiniti. Isto tako pod točkom 16.9 Ostale obvezne izjave Zahtjeva za potporu, tužitelj je između ostalog izjavio da je upoznat i suglasan sa sadržajem Pravilnika i Natječaja te s ostalim zakonskim/podzakonskim aktima i pratećim regulativama, da je upoznat sa posljedicama zbog davanja netočnih i krivih podataka te da potvrđuje istinitost podataka podnesenih putem Agroneta.
13. Člankom 11. stavak 1. Pravilnika propisano je da će korisnikov zahtjev biti odbijen, a korisnik isključen iz sudjelovanja u postupku dodjele potpore u kalendarskoj godini utvrđivanja razloga za isključenje i u slijedećoj kalendarskoj godini u slučaju da se, u razdoblju od podnošenja zahtjeva za potporu pa do isteka pet godina od konačne isplate potpore, utvrdi dostavljanje lažnih podataka pri dostavi zahtjeva za potporu/promjenu/isplatu i dokumentacije.
14. Točkom 15. Prologa 1. Natječaja propisano je da korisnik ne smije davati lažne podatke pri dostavi zahtjeva za potporu/promjenu/isplatu i dokumentacije, a kao posljedica neispunjavanja navedenog uvjeta prihvatljivosti propisano je odbijanje zahtjeva za potporu i isključenje korisnika iz sudjelovanja u postupku dodjele potpore u kalendarskoj godini utvrđivanja razloga za isključenje i u slijedećoj kalendarskoj godini.
15. Točkom 24. Priloga 1. Natječaja propisano je da u slučaju ulaganja u izgradnju novog skladišta za žitarice i/ili uljarice sa ili bez sušare, korisnik mora dokazati opravdanost kapaciteta skladišta postojećom proizvodnjom žitarica i/ili uljarica, na način da ukupni kapacitet skladišta za žitarice i/ili uljarice (postojeći i novi kapacitet, ako je primjenjivo) nije veći od prosječne godišnje proizvodnje žitarice i/ili uljarica uvećane za 35 % te umanjen za postojeće skladišne kapacitete, a kao posljedica neispunjavanja navedenog uvjeta prihvatljivosti propisano je odbijanje zahtjeva za potporu.
16. Po ocjeni Suda tužitelj umanjuje značaj dane izjave o postojećim skladišnim kapacitetima. Tužitelj ukazuje da je dao i izjavu o stvarnom stanju skladišnih kapaciteta koje koristi u svojoj poljoprivrednoj proizvodni, a da Agencija za plaćanja i tuženik pretjeranim pravno formalističkim tumačenjem natječajnih pojmova, neosnovano tužiteljevu izjavu ocjenjuju lažnom.
17. U vezi sa navedenim istaći je da se u konkretnom slučaju o tužiteljevom zahtjevu za dodjelu potpore u obliku bespovratnih sredstava odlučivalo u natječajnom postupku u kojem postupku sudjeluje više korisnika koji se međusobno natječu za isti ograničeni fond sredstava, tako da su za sve natjecatelje sva pravila postupka i uvjeti dodjele javne potpore unaprijed jasno i transparentno objavljeni i svatko tko se u takav postupak prijavi, svojom prijavom i pristaje na tako propisana pravila postupanja. Svako odstupanje od tako propisanih pravila postupanja narušilo jednakost korisnika i svrhu provođenja natječajnog postupka.
18. Tužitelj je, stoga, kao profesionalni natjecatelj ja javnom natječaju, bio ili morao biti upoznat s time što to u pogledu predmetnog natječaja predstavlja pojam „postojeća građevina“, na što se točno odnosi pojam „postojeći skladišni kapaciteti“ i na temelju koje natječajne dokumentacije se postojanje, ili u konkretnom slučaju nepostojanje skladišnih kapaciteta dokazuje i utvrđuje, kao i koji su razlozi davanja izjave o postojećim skladišnim kapacitetima,s naglaskom na točnost, pravovremenost i istinitost danih informacija, tim više što je predmetna izjava upravo temelj za ocjenu prihvatljivosti zahtjeva za potporu i dodjelu bespovratnih sredstava javne potpore. Također tužitelj je trebao biti svjestan posljedica prešućivanja pravno odlučujućih činjenica u pogledu postojećih skladišnih kapaciteta, s ciljem ostvarivanja bespovratne potpore.
19. U konkretnom slučaju ne radi se o pretjeranom formalizmu Agencije za plaćanja i tuženika već zakonito provedenom postupku ocjene natječajne prijave tužitelja u skladu s natječajnom dokumentacijom, pozitivnim pravnim propisima i relevantnom sudskom praksom.
20. Odstupanje od pravila postupka dovelo bi do ugrožavanja ravnopravnosti sudionika u konkurencijskom postupku, na pravila kojeg postupka su svi natjecatelji (korisnici) su pristali podnošenjem zahtjeva za potporu. Nužnost jednakog postupanja s poljoprivrednicima istaknuta je i u uvodnoj izjavi broj 55 uz Uredbu (EU) br. 1306/2013. Pored toga je istaći da su korisnici potpora profesionalni akteri od kojih nije nerazmjerno i nerazumno očekivati odgovarajući stupanj poznavanja mjerodavnih pravila i pažnje u postupanju.
21. Tužitelj se je natjecao na dva natječaja za dva ulaganja u izgradnju dva poslovna prostora namijenjena skladištenju žitarica i uljarica, pro ukazuje na postojanje skladišnih kapaciteta koje je tužitelj izgradio na ranijem natječaju. Podnošenjem zahtjeva za potporu po ovom predmetnom natječaju i odobravanjem bespovratnih sredstava potpore tužitelju bi bilo omogućeno stjecanje novih skladišnih kapaciteta po ovom novom natječaju, iako tužitelj u ovom novom natječajnom postupku nije transparentno iskazao postojeće skladišne kapacitete.
22. Tužitelj u dva natječaja koristi dvostruke standarde u pogledu ocjene prihvatljivosti formalističkog pristupa za koji prigovara Agenciji za plaćanje u odnosu na materijalni kojeg zagovara. Naime, u pogledu poslovnih prostora izgrađenih sredstvima javne potpore na ranijem natječaju tužitelj ne pristupa Zakonom o prostornom uređenju propisanoj formalnopravnoj promjeni namjene spornih poslovnih prostora, koje prema vlastitom priznanju ne koristi za svrhu skladištenja za koju mu je izvorno dana ranije stečena javna potpora, a kako bi upravo s osnove, u tom slučaju za tužitelja prihvatljivog „pretjeranog formalizma“ koji proizlazi iz pripadajuće građevinske dokumentacije, zadržao ranije stečenu potporu za građenje skladišnih kapaciteta u petogodišnjem razdoblju ex post kontrole nakon konačne isplate, dok u ovom predmetu tužitelj ustraje u materijalno funkcionalnom pristupu i predlaže da se vještačenjem i saslušanjem tužitelja utvrdi nefunkcionalnost postojećeg skladišta i time potvrdi istinitost njegove izjave da nema drugih postojećih skladišnih kapaciteta.
23. Dokazivanje postojećih skladišnih kapaciteta temeljem vještačenja stvarnog korištenja svakog pojedinog poslovnog prostora neovisno o građevinskoj dokumentaciji na temelju koje je za takve građevine u konačnici izdana i uporabna dozvola je u suprotnosti sa samim smislom i svrhom postojanja propisa o gradnji i prostornom uređenju obvezom građenja i uporabe građevina na temelju građevinske i uporabne dozvole, kao i smislom zakonske definicije „postojeće građevine“.
24. Spisu priloženi Nalaz i mišljenje izrađeno od stalnog sudskog vještaka za područje grana ekologija i zaštita okoliša te procijene poljoprivrednog zemljišta dana 16. rujna 2025. godine po zahtjevu tužitelja GĆ koje je po nalogu tužitelja je neprihvatljivo za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari, iz formalnih i sadržajnih razloga.
25. Cijeneći sve iznijeto Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, a da je odlukom o povratu sredstava tužiteljica zakonito obvezana na povrat novčanih sredstava, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu, 23. listopada 2025.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenik tužitelja, TĆ, [adresa],
- tuženiku, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,
- u spis.
