Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-220/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Bikić, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, ostvarivanja osobnih odnosa, te uzdržavanja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-180/2022-36 od 31. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-180/2022-36 od 31. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama II., III., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je kako glasi:

"I. Razvodi se brak koji je zaključen dana 10. travnja 2015., između tužiteljice OV,rođ. O, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođena **.**.1997. u [adresa] i tuženika DV OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], rođenog **.**.1991. u [adresa], koji je brak upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za godinu 2015. pod rednim brojem 00029.

II. Majka OV ostvarivati će samostalno roditeljsku skrb nad djecom mldb. VV rođ. **.**.2015. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mldb. IV rođ. **.**.2016. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mldb. BV, rođ. **.**.2017. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Tuženik RV će se susretati i družiti sa zajedničkom maloljetnom djecom na način da će svaki utorak u vremenu od 16 h do 18 h u kućanstvu tužiteljice, uz obvezan nadzor predstavnika nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Preostalo vrijeme djeca će provoditi s majkom.

IV. Nalaže se tuženiku KV, OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje zajedničke mldb. djece doprinosi mjesečni iznos od 688,80 eura počevši od dana podnošenja tužbe, 4. listopada 2022., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele iznose uzdržavanja do zaključenja glavne rasprave, 8. srpnja 2025., dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, te se nadalje obvezuje isplaćivati do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a sve na račun tužiteljice, odnosno majke i z.z. zajedničke mldb. djece, OV, broj [broj bankovnog računa] koji se vodi kod Erste banke d.d. a u slučaju zakašnjenja ima se na navedene iznose uzdržavanja obračunati zakonska zatezna kamata po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženom da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 675,00 eura sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2025. do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom II., III., IV. i V. izreke zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se u tom dijelu presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Prvostupanjskom presudom određeno je da se razvodi brak koji je zaključen između stranaka 10. travnja 2015., da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad djecom mal. VV rođen **.**.2015., mal. IV rođena **.**.2016., mal. BV rođen **.**.2017., da će tuženik ostvarivati osobne odnose sa zajedničkom djecom na način da će svaki utorak u vremenu od 16 h do 18 h u kućanstvu tužiteljice, uz obvezan nadzor predstavnika nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, te se istom nalaže da mjesečno doprinosi za uzdržavanje mal. djece iznos od 688,80 Eura počevši od 4. listopada 2022. pa nadalje.

7. Sukladno odredbi članka 413. stavak 1. točka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje u tekstu: OBZ) sud će odlučiti po službenoj dužnosti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem te uzdržavanje djeteta, odlukom kojom se utvrđuje da brak ne postoji ili se poništava ili razvodi te u drugim slučajevima razdvojenog života roditelja. Stavkom 2. točkom 2. propisano je da sud može odlukom iz stavka 1. ovog članka odrediti da se osobni odnosi s djetetom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio da iz mišljenja stručnog tima od 3. kolovoza 2023. proizlazi da je tijekom provedenih postupaka u obitelji BV utvrđeno da su odnosi roditelja jako narušeni, da nemaju kontakte jedno s drugim a u prilikama koje su imali bilo je obilježeno agresivnošću od strane tuženika prema tužiteljici, pa i u određenim situacijama prema djeci, dok su djeca bila prisutna tijekom svađa s roditeljima na koji način ih je tuženik izlagao negativnostima, da tuženik ne sudjeluje u brizi za djecu u stvarnosti, ne plaća uzdržavanje, pa je stručni tim zatražio zabranu kontakta s djecom, a što je sud prihvatio, s tim da se tuženik nije pridržavao mjera stručne pomoći i prestao je surađivati s voditeljicom mjere, da je napadom na tuženicu i djecu, a potom na stručnu djelatnicu centra pred njihovom djecom tuženik pokazao nemogućnost kontroliranja svog ponašanja, slijedom čega stručni tim predlaže da se mal. djeca povjere majci, a vezano za oca stručni tim je predložio da sud odredi mjeru za zaštitu prava i dobrobit djece – lišenje prava na roditeljsku skrb u odnosu na svu djecu jer je iz svega vidljivo da tuženik kao otac ne ispunjava ni jedan sadržaj roditeljske skrbi – zdravlje – razvoj – njegu i zaštitu djecu, odgoj, obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa, ne uzdržava svoju djecu, te odbija dogovor i suradnju s majkom djece vezano za djecu te ih još izlaže nasilju i svojim primjerom uči društveno neprihvatljivom ponašanju.

9. Nadalje, iz službene bilješke psihologa od 18. ožujka 2025. proizlazi da starija djeca izražavaju umjereno pozitivan stav prema ocu, dok najmlađe dijete iznosi osobito negativan stav, pa s obzirom na utvrđene poteškoće u funkcioniranju djece, a uzimajući u obzir njihovu želju za ostvarivanjem osobnih odnosa s ocem, ali i njihova traumatska iskustva i činjenicu o velikom proteku vremena od posljednjeg kontakta s ocem, ukoliko bude odlučeno da djeca nastave živjeti s majkom , a ostvaruju osobne odnose s ocem, preporučljivo je isto uvoditi postupno i uz nadzor, da osim što bi i kod djece povećalo osjećaj sigurnosti, to bi bila prilika da se uz podršku i savjete stručne osobe aktivno radi na prilagodbi očevih odgojnih metoda i ponašanja potreba djece, kao i uspostavljanje adekvatnog odnosa između oca i djece na način koji bi bio u skladu s njihovom dobrobiti.

10. S obzirom na nalaze i mišljenje stručnog tima, kao i psihologa suda, koja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima, to je sud prvog stupnja temeljem odredbe članka 409. OBZ-a pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da mal. djeca stanuju s majkom.

11. Prema odredbi članka 119. stavak 1. OBZ-a dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje. Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Sukladno odredbi stavka 2. ovog članka roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem. Kod odlučivanja o susretima i druženjima djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi vrhovno načelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je djeteta da ima dobre veze s oba roditelja i redovite kontakta s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha je održavanje osobnog odnosa djeteta s roditeljem sačuvati osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj.

12. Kako to proizlazi iz odredbe članka 18. stavak 1. Konvencije ("Narodne novine - Međunarodni ugovor" broj 12/93) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, a dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Stoga sud kod donošenja odluke o održavanju osobnih odnosa mal. djeteta stranaka s roditeljem s kojim ne živi s djetetom nije vezan zahtjevima stranaka, već je ovlašten i dužan svoju odluku donijeti mimo i protiv prijedloga stranaka ako to zahtijeva dobrobit djeteta.

13. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odredio da se osobni odnosi oca s mal. djecom odvijaju na način da će ostvarivati utorkom od 16h do 18h u kućanstvu tužiteljice uz obvezan nadzor predstavnika nadležnog hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, a što tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

14. Roditelji su dužni uzdržavati svoje malodobno dijete te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi te dužnosti (članak 288. stavak 1. OBZ-a).

15. Sud u sporu o uzdržavanju utvrđuje ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje te ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta. Sud utvrđuje ukupne materijalne potrebe djeteta, a te potrebe određuju se prema potrebama djeteta koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

16. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja obvezao je tuženika da doprinosi za uzdržavanje malodobne djece sveukupan iznos od 688,80 EUR počevši od dana podnošenja tužbe 4. listopada 2022. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Naime, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 307., 310. i 311. OBZ-a utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanja mal. djece stranaka, te ocijenio imovinske i osobne prilike stranaka, pa je na temelju takvih utvrđenja pravilno utvrdio novčani iznos koji je na ime uzdržavanja tuženik dužan doprinositi za svoju mal. djecu.

17. Tuženik žalbenim navodima osporava utvrđeni iznos navodeći da je isti nezaposlen, međutim, s obzirom da se radi o mladoj i zdravoj osobi ista je dužna uzdržavati svoju mal. djecu, te kao radno sposoban osigurati potrebna sredstva za njihovo uzdržavanje, bez ugroze za svoju egzistenciju.

18. Prema odredbi članka 105. stavak 1. OBZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti, a stavkom 5. je propisano da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno navedenom članku.

19. Odredba članka 5. stavak 1. OBZ-a koja propisuje da sudovi i javno pravna tijela koja vode postupke kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit je odredba koja je u biti pravna stečevina ne samo Europske unije, već i zapadne civilizacije, te zaštitu djeteta tako propisuju paragrafi 21. – 23. Austrijskog općeg zakonika, te se pravo djeteta štiti međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta kao i Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 1/10 i 3/10).

20. Dakle, kad sud donosi odluku nema nikakvog testa razmjernosti (tako i Europski sud za ljudska prava u predmetu Hokanen vs Finska broj 19823/92) između roditelja i prava djeteta, već isti mora voditi isključivo računa o najboljem interesima djeteta.

21. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odlučio da majka mal. djece samostalno ostvaruje roditeljsku skrb, budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je to u interesu i dobrobiti djece.

22. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 366. stavak 1. OBZ-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te odlučiti kao i izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 23. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović