REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-272/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja EUROPAPIER DIPA d.o.o., OIB: 09805477491, Slavonska avenija 65, Sesvete, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika RAPID SOLUTIONS, OIB: 00936005551, Gorička 6, Split, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Skelin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kasalo i Raić d.o.o. u Splitu, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 30. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika UČ i tuženikovog punomoćnika LČ, te donio i objavio rješenje i presudu 23. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za glavnicu u iznosu od 4.500,00 EUR i zakonske zatezne kamate na ovršne troškove u iznosu od 275,00 EUR od 11. srpnja 2024. do 22. listopada 2025. pa se u tom dijelu ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Snježane Ludvajić, Solin, Kralja Zvonimira 75, poslovni broj Ovrv- 18624/2024, UPP/OS-Ovrv-698/2024 od 11. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Snježane Ludvajić, Solin, Kralja Zvonimira 75, poslovni broj Ovrv-18624/2024, UPP/OS-Ovrv- 698/2024 od 11. srpnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 1.098,93 EUR od 20.04.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 25,98 EUR od 24.03.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 1.115,20 EUR od 01.04.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 31,25 EUR od 06.04.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 75,00 EUR od 06.04.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 153,73 EUR od 08.04.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 82,65 EUR od 14.04.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 178,43 EUR od 14.04.2024. do 26.6.2024.,

- na iznos od 1.115,56 EUR od 19.04.2024. do 19.7.2024.,

- na iznos od 69,90 EUR od 20.04.2024. do 19.7.2024.,

- na iznos od 121,73 EUR od 20.04.2024. do 19.7.2024. i

- na iznos od 557,79 EUR od 21.04.2024. do 19.7.2024., te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 1.600,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 126,15 EUR od 20.07.2024. do isplate,

- na iznos od 354,51 EUR od 28.04.2024. do isplate,

- na iznos od 622,94 EUR od 12.05.2024. do isplate,

- na iznos od 82,50 EUR od 13.05.2024. do isplate,

- na iznos od 284,99 EUR od 19.05.2024. do isplate,

- na iznos od 129,85 EUR od 19.05.2024. do isplate,

i to po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.275,00 EUR sa zateznim kamatama od 23. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Snježana Ludvajić, Solin, Kralja Zvonimira 75, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-18624/2024, UPP/OS-Ovrv-698/2024 od 11. srpnja 2024..

2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je u bitnome naveo kako je prije podnošenja prijedloga za ovrhu platio utužene račune u iznosu od 3.000,00 EUR, a nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a prije donošenja rješenja o ovrsi i utužene račune u dodatnom iznosu od 1.500,00 EUR, dok ostatak iznosa od 1.500,00 EUR nije platio zato što materijal za koji je navedeni račun izdan nikada nije bio naručen ni preuzet od strane tuženika, odnosno materijal nije bio isporučen od strane tužitelja te ne postoji niti jedan dokaz na tu okolnost.

3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-18624/2024-14 od 21. kolovoza 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 23. travnja 2025. u bitnome naveo kako je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu 20. lipnja 2024. tužiteljeva tražbina iznosila ukupno 6.100,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je detaljno specificirano u prijedlogu za ovrhu, te da je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu tužitelj zaprimio dvije uplate tuženika koje su provedene kako slijedi: 26.6.2024. iznos od 1.098,93 EUR za račun 1671-01-1, 26.6.2024. iznos od 25,98 EUR za račun 1992-01-1, 26.6.2024. iznos od 1.115,20 EUR za račun 2341-01- 1, 26.6.2024. iznos od 31,25 EUR za račun 2540-01-1, 26.6.2024. iznos od 75,00 EUR za račun 2547-01-1, 26.6.2024. iznos od 153,73 EUR za račun 2685-01-1, 26.6.2024. iznos od 82,65 EUR za račun 2989-01-1, 26.6.2024. godine iznos od 178,43 EUR za račun 2990-01-1, 19.7.2024. iznos od 1.115,56 EUR za račun 3173-01-1, 19.7.2024. iznos od 69,90 EUR za račun 3251-01-1, 19.7.2024. iznos od 121,73 EUR za račun 3252-01-1, 19.7.2024. iznos od 431,64 EUR za račun 3335-01-1 čime je dug smanjen i sada iznosi 126,15 EUR s pripadajućom kamatom. Nadalje je naveo kako tuženik još uvijek nije podmirio kako slijedi: 354,51 EUR s pripadajućom kamatom što predstavlja dug po računu 3774-01-1, 622,94 EUR s pripadajućom kamatom što predstavlja dug po računu 4547-01-1, 82,50 EUR s pripadajućom kamatom što predstavlja dug po računu 4595-01-1, 284,99 EUR s pripadajućom kamatom što predstavlja dug po računu 4874-01-1, 129,85 EUR pripadajućom kamatom što predstavlja dug po računu 4875-01-1, tako da na dan pisanja tog podneska preostali dug tuženika tj. glavnica iznosi 1.600,94 EUR uvećano za pripadajuće kamate. Budući da je tuženik dio duga podmirio tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, tužitelj navodi kako mu u cijelosti pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u punom iznosu. Tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove navode iz prigovora koji se u bitnome svode na to da tuženiku materijal za koji je navedeni račun izdan nije bio isporučen od strane tužitelja u bitnome navodeći kako neistinitost tuženikovih navoda proizlazi iz same činjenice da tuženik navodi da se radi o „računu“ čiji broj nije precizirao, iako se zapravo radilo o većem broju računa. Nadalje je naveo kako je svu robu, uključujući i robu koju tuženik odbija platiti, tuženikov zastupnik po zakonu naručivao od djelatnika tužitelja, prvenstveno RČ, voditeljice poslovnice tužitelja u Splitu i to u pisanoj ili usmenoj formi, da je sva naručena roba isporučena tuženiku bilo putem dostavne usluge GLS ili osobnim preuzimanjem od strane tuženikovog zastupnika po zakonu ZČ, [adresa]. U prilog navedenih navoda tužitelj je dostavio nepodmirene račune s pripadajućim otpremnicama. S obzirom na navedene uplate, tužitelj je u tom podnesku precizirao tužbeni zahtjev tako da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 1.600,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu po plaćenim računima koje teku od prvog sljedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa do dana plaćanja (isplate) koji datumi su specificirani u tom podnesku. U odnosu na ovršne troškove tužitelj zahtijeva da se o njima odluči u okviru troškova postupka i na te troškove zahtijeva zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a ne od donošenja citiranog rješenja o ovrsi kao što je to određeno u citiranom platnom nalogu.

5. Dakle, u podnesku od 23. travnja 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 6.100,94 EUR zahtijeva isplatu iznosa od 1.600,94 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu po plaćenim računima koje teku od prvog sljedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog plaćenog računa do dana plaćanja (isplate) koji datumi su specificirani u tom podnesku, te zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na ovršne troškove u iznosu od 275,00 EUR koje teku od donošenja ove presude do isplate. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe za glavnicu u iznosu od 4.500,00 EUR po plaćenim računima broj: 1671-01-1, 1992-01- 1, 2341-01-1, 2540-01-1, 2547-01-1, 2685-01-1, 2989-01-1, 2990-01-1, 3173-01-1, 3251-01-1 i 3252-01-1 i dijelu računa broj 3335-01-1, te za zakonske zatezne kamate na ovršne troškove u iznosu od 275,00 EUR od 11. srpn ja 2024. do 22. listopada 2025.

6. Uvidom u e-spis i potvrdu o potvrdu o otpravku utvrđeno je kako je, 5. svibnja 2025., tuženik uredno primio navedeni tužiteljev podnesak od 23. travnja 2025. s prilozima (ispravama). Međutim, tuženik se nije u roku od 15 dana od primitka navedenog podneska izjasnio o navedenom djelomičnom povlačenju tužbe. Zbog toga se, u skladu s odredbom članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), smatra da je pristao na navedeno djelomično povlačenje tužbe. Zbog toga je odlučeno kao u izreci rješenja.

7. U nastavku postupka tuženik je ostao kod tvrdnji iz prigovora.

8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: ispisa otvorenih stavki (str. 16. spisa), svih spornih računa s Općim uvjetima prodaje i isporuke robe (str. 47. – 88. spisa), spornih neplaćenih računa s pripadajućim otpremnicama i Općim uvjetima prodaje i isporuke robe (str. 109. – 135. spisa), dopisa Porezne uprave s prilogom (str. 139. – 145. spisa), ovjerene izjave svjedoka RČ (str. 153. – 155. spisa), ispisa whatsapp poruka (str. 156. – 158. spisa), e-mail korespondencije između stranaka (str. 160. – 164. spisa).

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio smanjeni tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe, predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.600,94 EUR po računima broj: 3774-01-1 (iznos od 354,51 EUR), 4547-01-1 (iznos od 622,94 EUR), 4595-01-1 (iznos od 82,50 EUR), 4874-01-1 (iznos od 284,99 EUR) i 4875-01-1 (iznos od 129,85 € EUR) i dijelu računa broj 3335-01-1 (iznos od 126,15 EUR) ispostavljenim po osnovi cijene za robu koju je tužitelj isporučio tuženiku, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te za isplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu po plaćenim računima koje teku od prvog sljedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog računa do dana plaćanja (isplate).

11. Nakon što je u prigovoru tuženik osporio tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako je prije podnošenja prijedloga za ovrhu platio utužene račune u iznosu od 3.000,00 EUR, a nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a prije donošenja rješenja o ovrsi i utužene račune u dodatnom iznosu od 1.500,00 EUR, tužitelj je u podnesku od 23. travnja 2025. učinio nespornim kako je tuženik platio dio računa, i to uplatama od 26. lipnja 2024. i 19. srpnja 2024. u odnosu na koje plaćene račune je, kao što je prethodno obrazloženo, tužitelj djelomično i povukao tužbu. Unatoč tome što je, 5. svibnja 2025., tuženik uredno primio navedeni tužiteljev podnesak s ispravama, tuženik u daljnjem tijeku postupka nije osporio tužiteljevu tvrdnju kako je dio spornih računa plaćen 26. lipnja 2024., a dio 19. srpnja 2024., niti je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio i predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno. Drugim riječima, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da su računi plaćeni prije 26. lipnja 2024. odnosno prije 19. srpnja 2024., a time i prije pokretanja ovog postupka prijedlogom za ovrhu od 20. lipnja 2024.

12. U konkretnom slučaju tuženik nije osporio datume dospijeća pojedinačnih iznosa glavnice po plaćenim računima koji datumi su utvrđeni u svakom pojedinom plaćenom računu. Tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da je dugovani iznos glavnice po svakom pojedinačnom plaćenom računu tuženik platio tužitelju u roku određenom za ispunjenje.

13. Prema odredbi članka 183. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Budući da tuženik nije dokazao da je pojedinačne iznose glavnice po plaćenim računima broj: 1671-01-1, 1992-01-1, 2341-01-1, 2540-01-1, 2547-01-1, 2685-01-1, 2989-01-1, 2990-01-1, 3173-01-1, 3251-01-1 i 3252-01-1 i dijelu računa broj 3335-01- 1, platio po njihovom dospijeću, koji datumi u konkretnom slučaju nisu sporni, proizlazi kako je tuženik podmirio glavni dug (glavnicu) po navedenim računima sa zakašnjenjem. Zbog toga je u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a tuženik dužan tužitelju platiti i zatezne kamate koje teku od prvog sljedećeg dana nakon dospijeća predmetnih računa (koje u konkretnom slučaju nije sporno) do datuma plaćanja, i to za dio računa do 26. lipnja 2024., a za dio računa do 19. srpnja 2024., i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

14. Nakon što je u prigovoru osporio tužbeni zahtjev u bitnome navodeći kako ostatak iznosa od 1.500,00 EUR tuženik nije platio zato što materijal za koji je navedeni račun izdan nikada nije bio naručen ni preuzet od strane tuženika, odnosno materijal nije bio isporučen od strane tužitelja te ne postoji niti jedan dokaz na tu okolnost, tužitelj je u podnesku od 23. travnja 2025. u cijelosti osporio navedene tuženikove tvrdnje te je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev koji se odnosi na preostalu glavnicu u iznosu od 1.600,94 EUR po preostalim neplaćenim računima. Tužitelj je u bitnome naveo kako je svu robu, uključujući i robu koju tuženik odbija platiti, tuženikov zastupnik po zakonu naručivao od djelatnika tužitelja, prvenstveno RČ, voditeljice poslovnice tužitelja u Splitu i to u pisanoj ili usmenoj formi, da je sva naručena roba isporučena tuženiku bilo putem dostavne usluge GLS ili osobnim preuzimanjem od strane tuženikovog zastupnika po zakonu ZČ, [adresa]. Uz taj podnesak, kao i uz podnesak 8. srpnja 2025., tužitelj je dostavio isprave u prilog tvrdnji o osnovanosti navedenog dijela tužbenog zahtjeva: sporne neplaćene račune s pripadajućim otpremnicama i Općim uvjetima prodaje i isporuke robe (str. 109. – 135. spisa), ovjerenu izjavu svjedoka RČ (str. 153. – 155. spisa), ispis whatsapp poruka (str. 156. – 158. spisa) i e-mail korespondenciju između stranaka (str. 160. – 164. spisa). U podnesku od 8. srpnja 2025. tužitelj je u bitnome naveo kako je tuženiku roba kontinuirano ispostavljana bez obzira na postojanje prethodno nepodmirenih dugovanja tuženika i molbe za podmirenje duga.

Unatoč tome što je 5. svibnja 2025. tuženik uredno primio tužiteljev podnesak od 23. travnja 2025. s ispravama, te što je, kao što to proizlazi iz potvrde o otpravku, tuženik 21. srpnja 2025. uredno primio i tužiteljev podnesak od 8. srpnja 2025. s ispravama, tuženik u daljnjem tijeku postupka nije osporio tužiteljeve tvrdnje iz navedenih podnesaka niti isprave dostavljene uz te podneske, već je na ročištu održanom 30. rujna 2025. tuženik samo paušalno ostao kod tvrdnji iz prigovora. Dakle, nakon primitka navedenih podnesaka s ispravama tuženik u ovom sporu male vrijednosti nije osporio odlučnu činjenicu da je tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku kao kupcu robu po preostalim spornim računima. Ta odlučna činjenica proizlazi i iz isprava koje je tužitelj dostavio uz navedene podneske koje isprave tuženik nije osporio. Naime, uvidom u sporne neplaćene račune s pripadajućim otpremnicama i Općim uvjetima prodaje i isporuke robe (str. 109. – 135. spisa), koje isprave tuženik nije osporio, utvrđeno je kako su sve otpremnice, osim onih koje se odnose na račun broj 4547, naslovljene na tuženika kao kupca, te su potpisane u rubrici „preuzeo“ i od strane prijevoznika, dok je i na otpremnicama koje se odnose na račun broj 4547 tuženik naveden kao primatelj i roba je putem GLS službe dostavljena tuženiku. Osim toga, i iz whatsapp poruka (str. 156. – 158. spisa) i e-mail korespondencije između stranaka (str. 160. – 164. spisa), koje isprave tuženik nije osporio, proizlazi kako je tužitelj kontinuirano isporučivao robu tuženiku bez obzira na postojanje prethodno nepodmirenih dugovanja tuženika, te da je tuženik tražio od tužitelja podatke za uplatu duga.

Navedene odlučne činjenice koje se odnose na isporuku robe po spornim neplaćenim računima proizlaze i iz ovjerene izjave svjedoka RČ (str. 153. – 155. spisa), koju tuženik nije osporio. Stoga u ovom sporu male vrijednosti sud nije, u skladu s odredbama članka 492.c ZPP-a, izveo dokaz usmenim saslušanjem svjedoka RČ, jer tuženik nije osporio navedeni iskaz, dok je sud utvrdio kako njegovo saslušanje nije potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

Slijedom navedenog sud je u ovom sporu male vrijednosti odbio i tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje stranaka jer niti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. To tim više što je tuženik samo paušalno predložio izvođenje tog dokaza, ali nije određeno naveo radi utvrđivanja kojih odlučnih činjenica predlaže izvođenje tog dokaza.

15. Uzevši u obzir navedeno sud je, suprotno tuženikovoj paušalnoj tvrdnji iz prigovora, utvrdio da je tužitelj kao prodavatelj isporučio tuženiku kao kupcu svu robu po preostalim spornim računima. S druge strane, tuženik kao kupac nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da je pravovremeno na zakonom propisan način obavijestio tužitelja o eventualnim nedostacima isporučene robe kao to je to propisano odredbama članka 403., 404. i 406. ZOO-a. Osim toga, tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je predmetna tražbina prestala, bilo ispunjenjem, tj. plaćanjem cijene po predmetnim računima, bilo na koji drugi zakonom određen način (članak 160. stavak 1. ZOO-a).

16. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud, na temelju odredaba članaka 376. i 438. ZOO-a obvezao tuženika na isplatu iznosa od 1.600,94 EUR po preostalim spornim računima.

17. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti tužitelju i zatezne kamate, u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

18. Slijedom navedenog, sud je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog iz rješenja ovrsi u dijelu navedenom u točki I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 158. stavka 2. ZPP-a. Prilikom odlučivanja o troškovima sud je uzeo u obzir činjenicu da je glavnicu u ukupnom iznosu od 4.500,00 EUR tuženik platio uplatama od 26. lipnja 2024. i 19. srpnja 2024., dakle, nakon pokretanja ovog postupka prijedlogom za ovrhu od 20. lipnja 2024. Stoga je sve troškove nastale do datuma navedenih uplata, sud odredio prema prvobitnoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.100,94 EUR, a sve troškove nastale nakon datuma navedenih uplata prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.600,94 EUR jer je tužitelj bio dužan povući tužbu odmah nakon što je tuženik platio glavnicu u navedenom iznosu kako u odnosu na taj dio ne bi nastali posebni troškovi.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.100,94 EUR, tužitelju su kao potrebni (članak 155. stavaka 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: OT)) i javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 5. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/21)), što ukupno iznosi 275,00 EUR.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.600,94 EUR, tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sastavljanje obrazloženog podneska od 23. travnja 2025. kojim se očituje na prigovor u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT) i sastavljanja obrazloženih podnesaka od 8. studenoga 2024. i 8. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1. OT), te zastupanja na ročištu 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 800,00EUR-a, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.275,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024.).

20. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 23. listopada 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku , a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda i rješenje u postupku u sporovima male vrijednosti mogu se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.