Poslovni broj: Povrv-247/2025-15
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, na prijedlog sudske savjetnice Tee Pušić, u pravnoj stvari tužitelja TROGIR HOLDING d.o.o., Trogir, Put Mulina 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja KV, zaposlenice tužitelja i tuženika osobno, 23. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita od 9. listopada 2023. pod poslovnim brojem Ovrv- 22396/2023 koji glasi:
"Nalaže se ovršeniku BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju TROGIR HOLDING d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], Put Mulina 2, 21220 Trogir, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 23/0000472, namiri tražbinu u iznosu 82,70 EUR/623,10 HRK uvećanu za zatezne kamate koje teku na iznos od:
- 3,85 EUR/29,01 HRK od 1. rujna 2022.
- 3,85 EUR/29,01 HRK od 1. listopada 2022.
- 7,50 EUR/56,51 HRK od 1. studenoga 2022.
- 7,50 EUR/56,51 HRK od 31. prosinca 2022.
- 7,50 EUR/56,51 HRK od 31. siječnja 2023.
- 7,50 EUR / 56,51 HRK od 1. ožujka 2023.
- 7,50 EUR / 56,51 HRK od 1. travnja 2023.
- 7,50 EUR / 56,51 HRK od 1. svibnja 2023.
- 7,50 EUR / 56,51 HRK od 1. lipnja 2023.
- 7,50 EUR / 56,51 HRK od 1. srpnja 2023.
- 7,50 EUR / 56,51 HRK od 1. kolovoza 2023.
pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.",
odnosno tužbeni zahtjev se odbija u cijelosti.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-22396/2023 zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelja) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženika) u kojem navodi kako tužitelj ima novčanu tražbinu u iznosu od 82,70 eura/623,10 kuna, koja je dospjela i koju tuženik nije podmirio. Ovršenik uz glavnicu duguje i pripadajuće zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice pa do isplate.
Tražbina se odnosi na nepodmirene, a dospjele račune tužitelja za javnu uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, a sve prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja 23/0000472 od 29. kolovoza 2023.
Tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi s kojim će se ovršenik obvezati na isplatu dugovanog iznosa.
2. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Irena Šimunović iz Splita donijela je 9. listopada 2023. rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-22396/2023 na koje rješenje je tuženi izjavio prigovor navodeći kako nikada nije koristio usluge prikupljanja komunalnog otpada niti ih plaćao koncesionaru-tužitelju jer nikada nije živio na adresi [adresa], jer objekt nije uređen za stanovanje, nije priključen na električnu i vodovodnu mrežu, o čemu već godinu dana obavještava koncesionara koji mu i dalje uporno dostavlja račune za uslugu koju ne obavlja.
3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-22396/2023-12 od 26. listopada 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Irena Šimunović iz Splita od 9. listopada 2023. pod poslovnim brojem Ovrv- 22396/2023, u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te su stranke upozorene na odredbe članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), koje se odnose na sporove male vrijednosti.
4. Sud je, bez održavanja rasprave, 16. srpnja 2024. donio presudu kojom je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita, poslovnog broja Ovrv-22396/2023 od 9. listopada 2023. uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka tužitelju u iznosu od 25,00 eura. Po žalbi tuženika presuda je rješenjem Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-2989/2024-2 od 16. srpnja 2024. u cijelosti ukinuta te je predmet vraćen na ponovno suđenje sudu prvog stupnja uz uputu sudu da nakon što ukloni utvrđenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, odnosno omogući strankama raspravljanje pred sudom, savjesno i brižljivo utvrdi sve činjenice relevantne za predmetni spor i donese novu, na zakonu osnovanu odluku.
5. Podneskom od 30. lipnja 2025. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika navodeći kako se predmetno potraživanje odnosi na javnu uslugu prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, koju je tuženik bio dužan koristiti sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom, drugim propisima donesenim na temelju tog Zakona i općim aktima jedinice lokalne samouprave.
Da navedenu javnu uslugu na području grada [adresa] pruža tužitelj tj. davatelj javne usluge, dok je korisnik javne usluge vlasnik ili korisnik nekretnine, dakle tuženik. Da je tužitelj nakon dobivene prethodne suglasnosti Gradonačelnika Grada Trogira donio Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada sa područja Grada Trogira koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. te sukladno istom obračunavao samo dio cijene javne usluge koja se odnosi na cijenu minimalne javne usluge te da je ista umanjena jer se ne naplaćuje dio cijene koja se odnosi na pražnjenje volumena spremnika koja se obračunava temeljem evidencije o količini predanog miješanog otpada.
Da je korisnik javne usluge/tuženik vlasnik nekretnine na području pružanja javne usluge, kao proizvođač odnosno posjednik otpada dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene neovisno o količini predanog otpada.
Da je utuženi iznos cijena fiksnog dijela usluge tj. minimalna javna usluga i nije razmjeran količini predanog otpada te ne ovisi o količini predanog otpada. Da je tužitelj od siječnja 2019. pa do 1. rujna 2022. korisnicima javne usluge naplaćivao samo dio cijene javne usluge i to minimalnu javnu uslugu dok se nisu stekli tehnički uvjeti za punu cijenu javne usluge te da je tuženik obvezan plaćati cijenu minimalne javne usluge tužitelju kroz cijelu godinu.
Da tuženik u objektu za utuženu uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada ima prijavljeno prebivalište, što je dokaz da se objekt koristi, dakle i proizvodi otpad. Da naknada za uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada, koju je tužitelj pružio tuženiku i za istu ispostavio račune za predmetni prostor, proizlazi iz Cjenika usluga tužitelja priložena spisu kojeg je odobrio Gradonačelnik Grada Trogira te su prema istom ispostavljeni računi.
6. Na pripremnom ročištu održanom 15. rujna 2025. tuženik je naveo kako objekt na Drveniku nije dovršen ni useljiv te nema komunalnu infrastrukturu te da mu nije jasno zbog čega mu se dostavljaju računi. Da je sukladno članku 4. stavcima 1. i 2. Odluke grada [adresa] o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada od 28. ožujka 2018. propisano kad se smatra da je korisnik usluge stvarno korisnik usluge, a koji uvjeti nisu ispunjeni od strane tužitelja. Nadalje, tuženik navodi da kada je tužitelju dostavio podatak o tome da objekt na [adresa] nije završen ni useljiv te ga pozvao na lice mjesta da se sam o navedenom uvjeri tužitelj nije došao na lice mjesta već je pisanim putem odgovorio kako će obustaviti slanje računa jer nije obveznik komunalne naknade.
Pun. tužitelja naveo je kako je u evidenciji tužitelja navedena adresa kao u predmetu, te da ako ima promjena u vezi podataka kao i adrese da je tuženik sukladno općim uvjetima dužan dostaviti tužitelju podatke u roku od 15 dana od promjene. Na istom ročištu zaključen je prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava.
7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga – 23/0000472 od 29. kolovoza 2023. na ime tuženika (list 15 spisa), Obavijesti tužitelja o prestanku zaduživanja za javnu uslugu na adresi [adresa] od 25. rujna 2023. (list 63 spisa), prigovora tuženika upućen Gradu Trogiru, Upravnom odjelu za javne potrebe, opće poslove i imovinu grada zaprimljen 4. kolovoza 2023. (list 65-66 spisa), Dopisa HEP-a od 3. svibnja 2023. (list 67-68 spisa), očitovanja tuženika na dopis tužitelja od 24. listopada 2022. (list 69 spisa), Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 103-109 spisa), Cjenika tužitelja (list 110-114 spisa), Odluke o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 115-154 spisa), kartice kupca od 26. lipnja 2025. (list 155 spisa) te utuženih računa tužitelja izdanih na ime tuženika za objekt u vlasništvu tuženika na adresi [adresa] (list 156-167 spisa).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 82,70 eura na ime obvezne minimalne javne usluge za period od srpnja 2022. do lipnja 2023., uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice pa do isplate, za objekt u vlasništvu tuženika na adresi [adresa].
9. Među strankama nije sporno da tužitelj vrši javnu uslugu skupljanja, odvoza i odlaganja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada [adresa]. Nije sporno ni da je tuženik vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža predmetnu uslugu.
Sporno je je li tuženik u obvezi plaćati utužene račune za predmetni objekt, a s obzirom na navode tuženika da objekt nije ni dovršen pa da se isti trajno ne koristi.
10.1. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
Nadalje, odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
10.2. Prema odredbi članka 68. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 84/21., 142/23., dalje: ZGO) proizlazi da javnu uslugu pruža davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koji je ili trgovačko društvo, koje osniva jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili pravna ili fizička osoba - obrtnik temeljem koncesije dodijeljene odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave. Nadalje prema odredbi članka 70. stavka 1. ZGO-a proizlazi da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.
Prema stavku 4. točkama 1. i 5. istoga članka korisnik usluge dužan je koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika te među ostalim platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.
10.3. Prema odredbi članka 71. stavka 1. ZGO-a nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.
11.1. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga – 22/0000472 od 29. kolovoza 2023. na ime tuženika za objekt na [adresa], na adresi [adresa], proizlazi da tužitelj prema tuženiku ima nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 82,70 eura, a koji iznos se odnosi na:
- račun za srpanj 2022. broj 9135553 od 31. srpnja 2022. s datumom dospijeća 31. kolovoza 2022. u iznos od 3,85 eura,
- račun za kolovoz 2022. broj 9247068 od 31. kolovoza 2022. s datumom dospijeća 30. rujna 2022. u iznos od 3,85 eura,
- račun za rujan 2022. broj 9574468 od 30. rujna 2022. s datumom dospijeća 31. listopada 2022. u iznos od 7,50 eura,
- račun za listopad 2022. broj 9636811 od 31. listopada 2022. s datumom dospijeća 30. studenoga 2022. u iznos od 7,50 eura,
- račun za studeni 2022. broj 9694714 od 30. studenoga 2022. s datumom dospijeća 30. prosinca 2022. u iznos od 7,50 eura,
- račun za prosinac 2022. broj 9791604 od 29. prosinca 2022. s datumom dospijeća 30. siječnja 2023. u iznos od 7,50 eura,
- račun za siječanj 2023. broj 9919716 od 31. siječnja 2023. s datumom dospijeća 28. veljače 2023. u iznos od 7,50 eura,
- račun za veljaču 2023. broj 9993070 od 28. veljače 2023. s datumom dospijeća 31. ožujka 2023. u iznos od 7,50 eura,
- račun za ožujak 2023. broj 10065687 od 31. ožujka 2023. s datumom dospijeća 30. travnja 2023. u iznos od 7,50 eura,
- račun za travanj 2023. broj 10167854 od 30. travnja 2023. s datumom dospijeća 31. svibnja 2023. u iznos od 7,50 eura.
- račun za svibanj 2023. broj 10241957 od 31. svibnja 2023. s datumom dospijeća 30. lipnja 2023. u iznos od 7,50 eura,
- račun za lipanj 2023. broj 10309217 od 30. lipnja 2023. s datumom dospijeća 31. srpnja 2023. u iznos od 7,50 eura.
11.2. Čitanjem prigovora tuženika upućenog Gradu Trogiru, Upravnom odjelu za javne potrebe, opće poslove i imovinu grada zaprimljenog 4. kolovoza 2023. i obavijesti tužitelja o prestanku zaduživanja za javnu uslugu na adresi [adresa] pod klasom: 363-01/22-02/200, Ur.broj: 2181-13-5-02/016-23-9 od 25. rujna 2023. proizlazi da će tužitelj od rujna 2023. prestati evidentirati tuženika kao korisnika predmetne javne usluge na adresi [adresa], a sve na temelju potvrde Grada Trogira, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i investicije, jer je utvrđeno da tuženik, kako i navodi u samom prigovoru, ne stanuje na predmetnoj adresi jer se radi o nedovršenom objektu.
11.3. Čitanjem dopisa tuženika tužitelju od 24. listopada 2022. razvidno je kako tuženik obavještava tužitelja da na predmetnoj adresi ne stanuje premda mu je tu prijavljeno prebivalište, jer se radi o objektu koji nije za stanovanje i koji nije priključen na vodovodnu i električnu mrežu.
11.4. Čitanjem dopisa HEP-a od 3. svibnja 2023. tuženiku proizlazi da tuženik nema priključak za električnu energiju na predmetnoj adresi na [adresa].
11.5. Čitanjem odredbe članka 4. Općih uvjeta ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, koji Opći uvjeti su sastavni dio predmetnog ugovora, proizlazi da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kada korisnik dostavi davatelju usluge izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik ne dostavi davatelju usluge izjavu.
11.6. Čitanjem Odluke o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i to članka 20. stavka 1. proizlazi da se smatra da vlasnik nekretnine trajno ne koristi nekretninu ako nije korištena 12 mjeseci ili dulje i u tom slučaju isti nije obveznik korištenja javne usluge.
Nadalje, stavkom 2. istoga članka propisano je da je vlasnik obvezan dostaviti dokaz o nekorištenju nekretnine i jedino u tom slučaju nije obveznik plaćanja računa za javnu uslugu te je dokaz o nekorištenju dužan dostavljati svakih 12 mjeseci za prethodni period.
12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13.1. Aktivna i pasivna legitimacija stranaka nisu sporne, odnosno tužitelj je nesporno davatelj javne usluge sakupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada, dok je tuženik nesporno vlasnik nekretnine koja se nalazi na području pružanja usluge tužitelja. Međutim, sporno je je li tuženik obvezan na plaćanje predmetnih računa s obzirom na njegove navode da se radi o nekretnini koja se trajno ne koristi.
13.2. U prilog navodima da se radi o objektu koji nije dovršen i koji se trajno ne koristi, tuženik je dostavio više dokaza, prvenstveno očitovanje tužitelja kojim obavještava tuženika kako mu se od rujna 2023. više neće slati računi za predmetnu adresu jer je utvrđeno da je riječ o takvom objektu. Premda je utuženi period od srpnja 2022. do lipnja 2023., dakle prije rujna 2023., treba navesti kako navedeno očitovanje svakako ide u prilog navodima tuženika jer ako je nekretnina (objekt) u rujnu 2023. u takvom stanju da nije pogodna za život, onda je logično i životno za zaključiti da nije bila ni u utuženom periodu.
Nadalje, iz iznad citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi koje se primjenjuju na predmetni slučaj jasno proizlazi da je obveza vlasnika nekretnine da obavijesti pružatelja javne usluge da se radi o nekretnini koja se trajno ne koristiti jer nije pogodna za stanovanje, odnosno nije useljiva.
Tuženik je nesporno više puta obavještavao tužitelja o navedenom i to putem dopisa i prigovora koje dostavlja kao dokaze u ovom predmetu. Nadalje, tuženik je dostavio i dopis HEP-a iz kojeg proizlazi da na predmetnoj adresi na [adresa] nije postavljeno ni mjerilo za električnu energiju, što također ide u prilog navodima tuženika jer je upravo odredbom članka 71. stavka 2. ZGO-a propisano da se trajno nekorištenje dokazuje između ostalog i dostavom podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije.
Treba istaknuti kako je navedenom zakonskom odredbom propisano da je jedan o dokaza i očevid na licu mjesta, što je tuženik i predložio tužitelju u jednom od priloženih dopisa, međutim isti nije izvršen od strane tužitelja.
13.3. S obzirom na sve iznad navedeno, sud je utvrdio da je tuženik dostavljenom dokumentacijom potkrijepio svoje navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) odnosno da je dokazao da su utuženi računi izdani za objekt koji se ne koristi jer nema uvjete za stanovanje, pa time udovoljava odredbama ZGO-a koje se odnose na nekretnine koje se trajno ne koriste i za koje su vlasnici oslobođeni od obveze plaćanja tužitelju.
13.4. U odnosu na navode tužitelja da činjenica da tuženik ima prijavljeno prebivalište na predmetnoj adresi automatski znači da tamo i stanje, treba navesti kako navedeno nije nužno jer osoba može boraviti na adresi različitoj od prijavljene adrese prebivališta.
13.5. S obzirom na sve iznad navedeno, a s obzirom na to da je postupak u odnosu na tuženika pred ovim sudom nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon što je protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave izjavljen prigovor, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude, sve na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a te ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita od 9. listopada 2023. pod poslovnim brojem Ovrv-22396/2023, odnosno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
14.1. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen je Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nego se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.
14.2. Odluka o trošku donesena je u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. ZPP- a. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to je trebalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka i odlučiti kao u točki II. izreke.
15. Slijedom svega iznad navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu, 23. listopada 2025.
Sudac
Tomislav Bago
Sudska savjetnica
Tea Pušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, smatra se da je dostava obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku,
- u spis.