REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Narodnog doma 2/b, 52 000 Pazin

Poslovni broj: K-51/2025-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Nini Išić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Luane Žgrablić Jurić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PŠ, optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu broj: K- DO-181/2012 (sada: KO-DO-786/2020) od 27. ožujka 2012., izmijenjene na raspravi održanoj kod ovoga suda 22. travnja 2024., zbog kaznenog djela iz čl. 312. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 84/05, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 71/06, 110/07, 152/08, dalje: KZ/97), nakon održane javne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika općinskog državnog odvjetnika Vedrana Filipovića i branitelja okrivljenika Igora Belića, odvjetnika u Puli, 23. listopada 2025. u nenazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25, dalje: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-365/2012 od 15. svibnja 2012. u odnosu na okrivljenog PŠ stavlja se izvan snage.

II. Okrivljeni PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], bez nadimka, od oca P i majke J, rođ. V, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, informatičar, oženjen, otac troje djece, s mjesečnim primanjima od oko 463,00 eura, nema u vlasništvu nikakvu nekretninu, nije vlasnik osobnog vozila, niti drugih vrjednijih pokretnina, lošeg imovinskog stanja, vojsku služio 1990. godine u Pirotu, bez čina, bez odlikovanja, ne ostvaruje drugu zaradu, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2008., kao punomoćnik za pravne i druge poslove trgovačkog obrta [obrt] iz [adresa], vl. PŠE, znajući da ispostavljeni računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. nisu vjerodostojni, jer fakturirana usluga nije nikada obavljena obrtu PŠEU, unatoč tome je naložio knjiženje iste u knjigu ulaznih računa trgovačkog obrta [obrt] od rednog broja 124-133, te naložio da se proknjiži deset izdanih računa trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. broj 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 svi od 9. prosinca 2008. što je i učinjeno,

dakle, kao odgovorna osoba neistinitu službenu ispravu uporabio u poslovanju kao da su istiniti,

čime je počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/97,

pa se okrivljeni PŠ za kazneno djelo krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/97 osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU 6 (šest) MJESECI

na koju kaznu se na temelju čl. 67. st. 2., 3. i 5. KZ/97 primjenjuje

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci na koju je okrivljeni PŠ osuđen neće izvršiti ako u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenom JŠ se nalaže naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 500,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08) te trošak svjedoka u iznosu od 28,93 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08), sveukupno 528,93 eura, uplatom u korist Državnog proračuna RH, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu podnijelo je ovome sudu 3. travnja 2012. optužnicu pod brojem: K-DO-181/2012 od 27. ožujka 2012. (sada broj: KO-DO- 786/2020) protiv okrivljenog PŠ kojom ga tereti da je počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97. Činjenični opis iz optužnice je glasio: " u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2008., kao punomoćnik za pravne i druge poslove trgovačkog obrta [obrt] iz [adresa], vl. PŠE, znajući da ispostavljeni računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. nisu vjerodostojni, jer fakturirana usluga nije nikada obavljena obrtu PŠEU, unatoč tome knjižio iste u knjigu ulaznih računa trgovačkog obrta [obrt] od rednog broja 124-133, te ukupno proknjižio deset izdanih računa trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. broj 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 svi od 9. prosinca 2008."

2. Na raspravi održanoj kod ovoga suda 22. travnja 2024. ovlašteni tužitelj je izmijenio činjenični opis djela na način da isti sada u cijelosti glasi kako je to navedeno u izreci ove presude.

3. U podignutoj optužnici Općinsko državno odvjetništvo je bilo predložilo izdavanje kaznenog naloga koji prijedlog je sud usvojio te je donio presudu kojom je izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem: K-365/2012 od 15. svibnja 2012.

4. Okrivljenik je podnio prigovor protiv navedenog kaznenog naloga pa je stoga spis dostavljen kaznenom optužnom vijeću koje je rješenjem poslovni broj: K- 431/2012, Kov-43/2012 od 20. kolovoza 2012. u cijelosti potvrdilo predmetnu optužnicu te je nakon toga provedena rasprava.

5. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: K-521/2015 od 11. lipnja 2018. okrivljenik je bio proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97. U povodu žalbe okrivljenika, rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Kž-143/2019 od 13. svibnja 2020. presuda Općinskog suda u Puli – Pola je ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

6. U ponovljenom postupku donesena je presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-140/2020 od 6. lipnja 2024. kojom je okrivljenik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97. Navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj: Kž- 370/2024 od 31. siječnja 2025. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

7. Na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08, u ponovljenom postupku, rasprava od 20. listopada 2025., na kojoj je ista i zaključena, održana je u nenazočnosti okrivljenika budući da se ovaj kazneni postupak vodi zbog počinjenja kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, okrivljenik je na raspravu bio uredno pozvan, očitovao se o optužbi na raspravi održanoj kod ovoga suda 29. svibnja 2025. te je sud ocijenio da njegova nazočnost na raspravi nije bila nužna. Branitelj okrivljenika, koji je bio nazočan navedenoj raspravi, je naveo kako je okrivljenik tajnik Futsal saveza Hrvatske te ima dvije reprezentativne utakmice u Sloveniji i obrana nije zbog toga htjela tražiti odgodu rasprave. Okrivljenik je bio upoznat koji će se dokazi izvoditi na raspravi održanoj 20. listopada 2025. budući da su se na toj raspravi izveli svi dokazi koji su već do sada bili izvedeni i koji su bili poznati okrivljeniku te na istoj sud nije izveo niti jedan novi dokaz.

8. U provedenom dokaznom postupku pročitani su posebno izvješće PP Pazin s prilozima (računi Rasadnik Hrnjevac d.o.o., list 11-22), preslika knjige izdanih računa Rasadnik Hrnjevac d.o.o. (list 23-24), dopis Porezne uprave Požega od 05.03.2010. (list 25), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod poreznog obveznika Rasadnik Hrnjevac d.o.o. od 19.10.2009. (list 26-36), posebno izvješće PU Istarske od 24.05.2011. (list 37-38), punomoć od 01.10.2003. (list 39), ugovor o ekskluzivnoj suradnji (list 40-41), prijava poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.12. do 31.12.2008. za obrt [obrt] (list 42), knjiga U-RA od 01.12.008. do 31.12.2008. (list 43), dopis obrta [obrt] Poreznoj upravi Pazin od 30.04.2009. (list 44), prijava poreza na dobit za razdoblje od 01.01.2008. do 31.12.2008. za obrt [obrt] (list 45-48), bruto bilanca obrta [obrt] (list 49-62), konto kartica obrta [obrt] (list 63), zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od 22.12.2009. (list 64-75), porezno rješenje od 03.02.2010. i 30.11.2011. (list 76-84), dopis Porezne uprave – dostava podataka i dokumentacije od 14.04.2011. s prilozima (list 85-88), zapisnik o nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit za razdoblje od 01.05.2008. do 31.12.2008., od 12. lipnja 2009. (list 89-98), računi Tim Slavonija d.o.o. broj 255-266/2008 (list 99-110), službena bilješka o pravomoćnosti presude Općinskog suda u Požegi K-358/10-8 od 15.03.2011. (list 121), presuda Općinskog suda u Požegi K-358/10-8 od 15.03.2011. (list 122-124), dopis Porezne uprave, službe za prekršajni postupak od 28.09.2013. (list 142), dopis Porezne uprave od 06.12.2013. (list 143), dopis Porezne uprave od 03.01.2014. s privitkom prekršajnog naloga – nepravomoćno (list 144-148), dopis Porezne uprave od 16.04.2014. (list 150), dopis Porezne uprave od 20.05.2015. (list 154), dopis Porezne uprave od 01.07.2015. s prilogom pravomoćnog rješenja o prekršaju (list 156- 158), dopis Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 26.01.2016. s prilogom izvatka iz obrtnog registra za PŠE (list 170-171), povijesni izvadak iz sudskog registra za brisanu tvrtku Tim Slavonija d.o.o. (list 173-178), dopis Porezne uprave od 29.01.2016. s prilogom dodatka Ugovoru o zastupanju (list 179- 181), ugovor o ekskluzivnoj suradnji (list 182-183), te dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Požege, Službe za nadzor od 6. veljače 2018. (list 256) te je saslušan svjedok VŠ (list 338-339).

8.1. Na temelju čl. 431. st. 1. t. 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka UŠ dan na raspravi održanoj kod ovog suda 11. srpnja 2013. (list 137-138), iskaz svjedokinje DŠ dan na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli – Pola 22. ožujka 2016. (list 187-188), iskazi svjedokinja AŠ i ŠŠ i svjedoka VŠ danih na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli – Pola 3. lipnja 2016. (list 200-201), iskazi svjedoka RŠ i VŠ danih na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli – Pola 25. kolovoza 2016. (list 217-218), iskazi svjedoka CŠ i svjedokinje ŽŠ danih na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli – Pola 24. siječnja 2017. (list 235-236) i iskaz svjedoka VŠ danog na raspravi održanoj kod Općinskog suda u Puli – Pola 7. lipnja 2018. (list 261) i na raspravi održanoj kod ovoga suda 3. lipnja 2024. (list 338-339), te je pročitan iskaz svjedokinje IŠ pribavljen zamolbenim putem kod Osnovnog suda u Subotici 21. rujna 2017. (list 251).

8.2. Na temelju čl. 421. st. 1. t. 4. odbijeni su kao odugovlačeći dokazni prijedlozi obrane da se ponovno ispitaju svjedoci UŠ i ŠŠ, da se od Porezne uprave zatraži popis svih računa koje je u razdoblju od 2007. do 2014. obrt [obrt] ispostavio firmi Water Line d.o.o., da se provede financijsko – knjigovodstveno vještačenje i da se pročita materijalna dokumentacija koju je obrana predala u spis na raspravi održanoj 20. listopada 2025. Naime, po stavu suda, činjenično stanje je u ovoj pravnoj stvari u dovoljnoj mjeri utvrđeno svim do sada provedenim dokazima u tijeku dokaznog postupka. Predloženim dokazima se ne bi utvrdile nove činjenice koje već nisu utvrđene do sada provedenim dokazima. Materijalna dokumentacija koju je obrana predala na raspravi održanoj 20. listopada 2025. odnosi se na 2007. godinu, a inkriminirano razdoblje u kojem se okrivljeniku stavlja na teret da bi počinio kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 je od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008., osim toga u cjelokupnom dokaznom postupku nikada nije niti bilo sporno da je postojala poslovna suradnja između obrta [obrt] i tvrtki HWD i Water Line. Osim toga, u ovome predmetu 1. siječnja 2026. nastupa apsolutna zastara koja će onemogućiti vođenje ovog kaznenog postupka pa stoga sud smatra da su brojni dokazni prijedlozi istaknuti po obrani i to prvi puta na raspravi održanoj 29. svibnja 2025. usmjereni isključivo na odugovlačenje ovog kaznenog postupka.

8.3. Nadalje, sud je odbio i prijedlog obrane da se kao nezakoniti dokazi iz spisa predmeta izdvoje dodatak ugovoru o zastupanju (list 180) i izjava obrta [obrt] od 19. prosinca 2008. (list 181) budući da navodi obrane kojima se dovodi u pitanje zakonitost tih dokaza – da navedene isprave obrt [obrt] i okrivljenik nisu nikada potpisali – ne utječu na pitanje zakonitosti već isključivo na pitanje vjerodostojnosti tih dokaza.

8.4. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 326-327 i 328-329) te je pročitan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod ODO Pazin 19. ožujka 2021. i reproducirana je snimka ispitivanja (list 106-113), pročitana je obrana koju je okrivljenik iznio na raspravi održanoj kod ovoga suda 3. lipnja 2024. (list 340-341) te je pročitana pisana obrana okrivljenika koju je branitelj okrivljenika predao na raspravi održanoj 20. listopada 2025. (list 394-400).

9. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te nisu imale primjedbe na provedeni dokazni postupak.

10. U ovom postupku nije sporno da je PŠE supruga okrivljenika i vlasnica obrta [obrt] te da je ona na temelju punomoći od 1. listopada 2003. ovlastila okrivljenika da pod materijalnom i kaznenom odgovornošću zastupa obrt [obrt] u svim pravnim i ostalim poslovima te da ga zastupa i prilikom svih eventualnih inspekcijskih i drugih nadzora.

10.1. Nadalje, nije sporno niti to da je obrt [obrt], zastupan po okrivljeniku, s trgovačkim društvom Rasadnik Hrnjevac d.o.o., zastupanim po UŠ, zaključio ugovor o ekskluzivnoj suradnji od 1. siječnja 2007. Predmet tog ugovora bili su proizvodi tvornice HWD iz Augsburga (Njemačka) i njihova promocija i prodaja na području Srbije posredstvom trgovačkog društva Water Line. Tim se ugovorom Rasadnik Hrnjevac d.o.o. obvezao izvršiti uslugu kvalitativnog i kvantitativnog obučavanja, tj. posredovanja između HWD-a, [obrt] i Water Line-a te osposobiti djelatnike zaposlene na poslovima vezanima za promociju proizvoda navedenih tvrtki u Srbiji te pronalaženja destinacija za kvalitetnu promociju na području Srbije. U čl. 5. navedenog ugovora o ekskluzivnoj suradnji Rasadnik Hrnjevac d.o.o. se obvezao obrtu PŠEU dostaviti račun/fakturu ili više njih u mjesecu prosincu 2008., a što je i učinjeno s obzirom na to da je trgovačko društvo Rasadnik Hrnjevac d.o.o. izdalo ukupno deset računa broj: 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34 i 35 s datumom od 9. prosinca 2008., svi na iznos od po 84.180,00 kuna (69.000,00 kuna uvećano za PDV od 22%). Navedeni računi evidentirani su u knjizi izlaznih računa trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. te u knjizi ulaznih računa obrta [obrt].

10.2. Sve navedeno proizlazi iz materijalnih dokaza u spisu i to izvatka iz obrtnog registra za ugostiteljski obrt [obrt] (list 171), punomoći od 1. listopada 2003. (list 39), ugovora o ekskluzivnoj suradnji od 1. siječnja 2007. (list 40) te računa trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. (list 13-22), preslike knjige izlaznih računa trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. (list 23-24) i knjige ulaznih računa obrta [obrt] (list 12). Osim toga, navedeno je u svojem iskazu potvrdio i saslušani svjedok UŠ, koji je u predmetno vrijeme bio vlasnik trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. i koji je naveo da je postojala poslovna suradnja između trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. i obrta [obrt] i to jednokratna poslovna suradnja. Potvrdio je da je krajem 2008. obrtu [obrt] ispostavio 10 ili 12 računa svaki na iznos od 69.000,00 kuna za pripremu terena prezentacije, pronalaženja ljudi i prostora za prezentaciju te da mu ti računi nisu nikada plaćeni. Niti okrivljenik u svojoj obrani nije osporio da je u ime obrta [obrt] sklopio ugovor o suradnji s trgovačkim društvom Rasadnik Hrnjevac d.o.o. te da je to društvo izdalo račune na listovima 13- 22 spisa.

11. Sporno je, međutim, predstavljaju li računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. lažnu ispravu te je li okrivljenik naložio da se takva isprava knjiži u knjigu ulaznih računa obrta [obrt].

12. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku saslušao svjedokinju DŠ koja je za obrt [obrt] u sporno vrijeme radila financijski obračun, a ne materijalno knjigovodstvo. Navela je kako je gospodinu i gospođi PŠE vodila financijsku knjigu tijekom jednog perioda, tijekom kojeg su oni u više navrata dolazili k njoj. Vodila ju je u elektronskom obliku, bez ikakve naknade za njih. Ona je unosila podatke na temelju isprava koje su joj okrivljenik i gospođa PŠE donosili. Nekada su joj isprave donosili gospodin i gospođa PŠE zajedno, a nekada odvojeno. Navela je da ako bi joj okrivljenik donio papir koji je trebala proknjižiti, onda nije tražila nikakav poseban nalog od njega ili PŠEU, već je to napravila. Kada su joj bili prezentirani računi na listovima 13 do 22 spisa svjedokinja je navela kako se ne sjeća da je vidjela te račune, ali oznaka iznad R1 u desnom uglu – rukom pisani brojevi od 132 do 141 – je asocira da bi se moglo raditi o njezinom rukopisu, neka njezina oznaka, jer je tim brojkama označavala brojeve ulaznih računa u knjizi ulaznih računa.

13. Svjedok VŠ je naveo kako je radio kod okrivljenika u firmi [obrt] u skladištu na pripremi robe za izvoz, a kada je roba dolazila pripremali su je za iskrcavanje te je za taj dio svojeg posla okrivljenika doživljavao kao šefa. Naveo je kako on nije nikada dolazio u doticaj s računima, a ako bi koji papiri dolazili on ih je nosio gospodinu FŠ koji je bio zadužen za papirologiju i kod kojega su se nalazili svi papiri koji su dolazili. Naveo je da je gospodin NŠ vršio knjiženja računa za obrt.

14. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je on bio zadužen za obavljanje poslova prodaje i nabave, odnosno organizacije cijelog posla u obrtu [obrt], za što je trebao imati punomoć od svoje supruge PŠE koja je bila vlasnica obrta. On nije bio ovlašten za potpisivanje bilo kakvih računa niti za potpisivanje knjige ulaznih ili izlaznih računa. Njegova je supruga također zastupala obrt ali je ona bila malo angažirana oko svega. S obzirom na ostvareni promet, obrt [obrt] je po sili zakona trebao voditi dvojno knjigovodstvo, što znači da je u obrtu [obrt] postojalo materijalno i financijsko knjigovodstvo. Naveo je kako je knjigu ulaznih računa u obrtu [obrt] vodio sada pokojni SŠ (Mario) Bratulić zvani Gašo. On je samostalno vodio knjigu ulaznih i izlaznih računa, a gospođa DŠ je vodila glavnu knjigu, financijsko knjigovodstvo. U materijalno knjigovodstvo su se fakture odmah morale knjižiti jer je to bilo bitno zbog stanja inventure, a SŠ ili PŠEU nosili su DŠ dokumentaciju koju je ona morala knjižiti.

15. Iz navedenog sud zaključuje kako su SŠ i DŠ vodili knjigovodstvo za obrt [obrt].

16. Tako iz iskaza svjedokinje DŠ, kojeg sud prihvaća kao uvjerljiv i logičan, proizlazi da je ona u financijsku knjigu koju je vodila u elektroničkom obliku unosila podatke na temelju isprava koje su joj okrivljenik i gospođa PŠE donosili. Nekada su joj isprave donosili njih dvoje zajedno, a nekada su ih donosili odvojeno. Ako bi joj okrivljenik donio papir koji je trebala proknjižiti, onda nije tražila nikakav poseban nalog od njega ili PŠEU, već ga je proknjižila.

17. Iako je PŠE formalno vlasnica obrta [obrt], okrivljenik je kao njezin suprug i član njezinog obiteljskog domaćinstva, u smislu čl. 26.a Zakona o obrtu (Narodne novine broj: 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03 - službeni pročišćeni tekst, 68/07, 79/07, 40/10) njoj mogao pomagati u obavljanju obrta. Kao takvog, PŠE opunomoćila ga je da zastupa obrt u svim pravnim i drugim poslovima, temeljem koje je ovlasti i zaključio ugovor o ekskluzivnoj suradnji s trgovačkim društvom Rasadnik Hrnjevac d.o.o., iz kojeg ugovora proizlaze i sporni računi.

18. Iz svega navedenoga sud zaključuje kako je upravo okrivljenik naložio SŠ i ČŠ, koji su bili zaduženi za knjigovodstvene poslove obrta [obrt], da se u poslovne knjige tog obrta knjiže, između ostalih, i računi Rasadnika Hrnjevac d.o.o. broj: 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34 i 35 s datumom od 9. prosinca 2008.

19. Stoga sud ne prihvaća obranu okrivljenika u dijelu u kojem je naveo kako su računi do SŠ dolazili poštom, dok su mu na ruke dolazili jedino uvozno

– izvozni računi te da je SŠ znao da te račune mora knjižiti i da ga SŠ nikada nije pitao vezano uz knjiženje računa jer da je to bio njegov dio posla, a da su njih dvoje jedino komunicirali glede inventure skladišta. Isto tako, sud ocjenjuje neuvjerljivim i iskaz svjedoka VŠ u dijelu u kojem je naveo da nije čuo ili vidio da bi okrivljenik nešto naložio FŠ niti da bi NŠ pitao okrivljenika da li da nešto knjiži ili tražio uputu od njega vezano za to, a ako i bi, onda mu je okrivljenik govorio da je tamo PŠEU i da s njom sve rješava.

20. Naime, nije životno niti logično da bi SŠ i ČŠ vodili poslovne knjige obrta [obrt] samoinicijativno, nekritički i bez prethodnog odobrenja ili naloga odgovornih u tom obrtu. Sud smatra neuvjerljivim navod okrivljenika da bi SŠ automatizmom knjižio u poslovne knjige baš svaki račun koji bi poštom dolazio za obrt [obrt], a isto vrijedi i za DŠ koja je za obrt [obrt] vodila financijsko knjigovodstvo. Osim toga, obrana okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da bi SŠ ili PŠE nosili DŠ dokumentaciju koju je ona morala knjižiti, suprotna je prihvaćenom i uvjerljivom iskazu svjedokinje DŠ koja je rekla da su joj takvu dokumentaciju donosili okrivljenik i PŠE, nekada zajedno, a nekada odvojeno, a kada bi joj okrivljenik donio papire koje je trebala proknjižiti nije tražila nikakav poseban nalog od njega ili od PŠEU, s obzirom na to da je upravo njih dvoje ona smatrala odgovornima u obrtu.

21. S obzirom na to da je upravo okrivljenik zasnovao poslovni odnos s trgovačkim društvom Rasadnik Hrnjevac d.o.o. te da su sporni računi potjecali upravo iz tog poslovnog odnosa, te da je i sam okrivljenik u svojoj obrani naveo kako je on bio zadužen za organizaciju cijelog posla u obrtu [obrt], sud zaključuje da su se upravo po nalogu okrivljenika računi Rasadnika Hrnjevac d.o.o. broj: 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34 i 35 s datumom od 9. prosinca 2008. knjižili u poslovne knjige obrta [obrt], budući da su isti evidentirani u knjizi ulaznih računa (list 12) a koju knjigu je obrt PŠEU bio dužan voditi sukladno čl. 23. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09, 87/09).

22. Po navedenim je računima porezni obveznik PŠE, kao vlasnica obrta [obrt], u razdoblju od 1. prosinca do 31. prosinca 2008. iskazala pravo na odbitak pretporeza za usluge posredovanja između HWD-a i Water Line-a. Uslijed provedenog poreznog nadzora od strane Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Odjela za nadzor navedeni računi su osporeni jer porezni obveznik nije mogao dokazati vjerodostojnom dokumentacijom podatke za oporezivanje, to jest nije mogao dokazati da su knjižene primljene isporuke doista i primljene, te tko ih je obavio. Zbog toga je Porezna uprava, Područni ured Pazin izdala porezno rješenje KLASA: UP/I- 471-02/10-01/20 od 3. veljače 2010. (list 76-80) kojim je naloženo poreznom obvezniku PŠE, kao vlasnici obrta [obrt], da uplati poreznu obvezu i kamatu na nepravodobno utvrđene obveze. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 30. studenoga 2011. kada je doneseno rješenje Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/10-01/463 kojim je odbijena žalba poreznog obveznika.

23. Osim toga, protiv PŠE izdan je i prekršajni nalog Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Odjela za prekršajni postupak KLASA: UP/740-04/10-02/319 (list 145-148) kojim je proglašena krivom što nije u pojedinim mjesečnim obračunskim razdobljima poslovne 2008. i 2009. godine izvršila točan obračun poreza na dodanu vrijednost, već je isti obračunala u manjem iznosu za ukupno 152.442,18 kuna, iz razloga što je, između ostalog, po računima izdanima od dobavljača Rasadnik Hrnjevac d.o.o. korišteno pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 151.800,00 kuna a da pritom ne postoji vjerodostojna dokumentacija kojom bi dokazala da su zaračunate usluge obrtu [obrt] uistinu i obavljene i tko ih je obavio. Protiv navedenog prekršajnog naloga PŠE je uložila prigovor te je doneseno rješenje o prekršaju koje je postalo pravomoćno 13. svibnja 2015. (list 154 i 157-158).

24. Svjedokinja ŠŠ, inspektorica porezne uprave koja je obavila porezni nadzor u obrtu [obrt] i sastavila zapisnik o provedenom nadzoru, u svojem je iskazu, kojeg sud ocjenjuje objektivnim i uvjerljivim, navela kako je okrivljenik u postupku poreznog nadzora bio opunomoćenik svoje supruge. Poreznim nadzorom je provjeravala ulazne račune u obrtu [obrt], te je utvrdila spornima desetak računa koji su bili primljeni od Rasadnika Hrnjevac d.o.o. Sporno je bilo to što nije bilo popratne dokumentacije uz te račune iz koje bi se vidjelo da je ta roba zaista isporučena i usluga obavljena. S obzirom da se radilo o posredništvu, nije mogla utvrditi da li se radilo o isporučenoj usluzi ili robi. Po tim računima odbijen je pretporez u obrtu [obrt]. Prema čl. 104. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, taj pretporez nije mogao biti odobren jer nije bilo popratne dokumentacije uz račune. Utvrdila je da je napravljen prekršaj, osporili su pretporez i umanjili su rashode, čime se umanjio i gubitak za poslovnu 2008. godinu. To su svi računi bili od Rasadnika Hrnjevac d.o.o. i svi na isti iznos. Uslijed tog nadzora podnesen je optužni prijedlog protiv vlasnice obrta JŠE. Prije toga je doneseno porezno rješenje u kojem je utvrđeno da je obrt dužan platiti određeni iznos. Navela je kako se ne sjeća da li su ti ulazni računi prefakturirani kao izlazni na firmu Water Line. Bez obzira da li je došlo do prefakturiranja tih računa kao izlaznih, postojala je obveza obrta da odbije pretporez po tim računima koji su knjiženi kao ulazni. To prefakturiranje računa ne utječe na ispunjenje obveze odbijanja pretporeza. Gledala je i izlazne račune, ali se ne sjeća da li su točno ovi računi bili prefakturirani kao izlazni. Čim porezni obveznik izda račun, dužan je prijaviti PDV ukoliko je na računu iskazan PDV. Ne ulazi u to da li je račun vjerodostojan ili nije. Za ovih deset računa u predmetu može reći da nisu vjerodostojni jer iz njih ne proizlazi i ne vidi se da li je ta usluga zaista obavljena, niti kome, niti za što, niti gdje, niti točno kada, ništa se ne zna. Ovo u ovim računima je toliko preopćenito navedeno zbog čega jesu nevjerodostojni, i ne može se utvrditi da li je to iz tih računa identično prefakturirano nekom drugom društvu. Ona nije nikada u praksi isključila iz obračuna PDV-a izlazne račune koji bi bili nevjerodostojni zato što samim time što je netko izdao račune s PDV-om je dužan prijaviti PDV. Da nisu osporeni ovi predmetni računi, porezni obveznik bi ostvario pravo na odbitak pretporeza i povećao bi rashode u prijavi poreza na dobit. Time se smanjuje i osnovica poreza na dobit. U ovom konkretnom slučaju bi se povećao gubitak da nisu osporeni računi, a gubitak se može prenositi iz godine u godinu, pa se u sljedećoj godini može poništiti s dobiti. Da bi računi bili vjerodostojni uz njih je bilo potrebno dostaviti dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo mjesto gdje je vršena edukacija, tko je educirao ljude, odnosno, koga se educiralo, na koji je način vršena promocija, da li su dijeljeni leci ili kakve su bile reklame, da li su vršene prezentacije, da li je to bilo u nekom restoranu ili na nekom drugom mjestu, da li su reklame vršene putem nekih medija, putem radija, televizije. Iz ugovora o ekskluzivnoj suradnji i računa to ništa ne proizlazi, a nema dodatne dokumentacije. Navela je i da bi nastala šteta za državu u slučaju da su računi nevjerodostojni iz razloga što bi država financirala mjesec dana nečiji PDV, odnosno, od te osobe. Osobno nije bila u nadzoru u Rasadniku Hrnjevac d.o.o. vezano za predmetne račune, ali je tamo bio prethodno proveden nadzor zbog čega je i uslijedio ovaj nadzor u obrtu [obrt]. Zna da su osporeni ti računi za ta posredovanja. Dokumentacija uz račune trebala je biti i uz račune tko ih je izdao i onoga tko ih je knjižio kao ulazne. Da je bilo riječ o robi, onda bi to bila dostavnica kao dokaz da je obrt [obrt] tu robu primio. Imali bi tu dostavnicu i obrt [obrt] i Rasadnik Hrnjevac d.o.o. Ugovor nije dokaz da je izvršena usluga. Izlazne fakture rasadnika Hrnjevac prema obrtu [obrt] koje su ovdje u ovom postupku osporene, u postupku nadzora kod Rasadnika Hrnjevac d.o.o. nisu osporene. Na izlazne račune koji su išli iz rasadnika Hrnjevac d.o.o. nije nađena dokumentacija uz te račune, ali to nije bio razlog da budu osporeni ti izlazni računi Rasadnika Hrnjevac d.o.o. Oni nisu morali imati tu dokumentaciju za te račune, jer oni sami prijavljuju PDV.

25. Iz navedenog proizlazi kako su predmetni računi, koje je izdao Rasadnik Hrnjevac d.o.o. i koji su knjiženi u poslovnim knjigama [obrt], u postupku poreznog nadzora bili osporeni budući da porezni obveznik – PŠE, vlasnica obrta [obrt], i okrivljenik, koji je zastupao obrt [obrt] u tom postupku, nisu odgovarajućom dokumentacijom dokazali da je doista Rasadnik Hrnjevac d.o.o. za obrt PŠEU izvršio „uslugu posredovanja između HWD Njemačka i Water Line d.o.o. Srbija“ kako je to bilo navedeno u dijelu osporenih računa u koji se unosi naziv isporučenih dobara ili obavljenih usluga.

26. Vezano uz takav sadržaj osporenih računa iskazivao je svjedok UŠ koji je naveo kako je njemu negdje 2006. u Požegu u posjet došao gospodin TŠ, nasljednik Erdedijevih koji je tražio njegove usluge. On se bavi proizvodnjom vina i loznih crijepova. Naveo je kako je gospodin TŠ trebao te proizvode i tražio je ponudu. Spominjao je da surađuje s tvrtkama u Njemačkoj i Austriji, da je vlasnik određenih tvrtki u Hrvatskoj i inozemstvu te da ima poznanstva u Njemačkoj, Austriji i Srbiji. Naveo je da je on znao da se okrivljenik bavi posredovanjima te je posvetio okrivljeniku dio tih poslova s gospodinom TŠ, i to one poslove u Srbiji vezane za posredovanje, prezentaciju i prodaju različitih proizvoda, posteljine, namještaja i posuđa. Grof TŠ mu je rekao da je između ostalih i vlasnik firme Tim Slavonija te da je odradio pripreme terena za provođenje prezentacije u Srbiji, odnosno da je rezervirao i prostor za prezentaciju te je od njega kupio i vino. Zapravo je on prodajući to vino njemu platio njegovu uslugu odnosno, što je on pripremio teren za prezentaciju. Iskazao je kako ne zna tko je odradio prezentaciju jer nikada nije bio tamo te ne zna tko je snosio troškove pripreme prezentacije i provođenja prezentacije. Pretpostavlja da je prezentaciju odradio okrivljenik. On je okrivljeniku ispostavio račune jer mu je okrivljenik rekao da je odradio prezentaciju. Naveo je kako ne zna koliko je ukupno bilo prezentacija, ali koliko mu je poznato te prezentacije su bile samo u Srbiji i Vojvodini. Ne zna kako je okrivljenik odrađivao prezentacije, da li je to činio sam ili uz pomoć drugih ljudi, znao je da je okrivljenik često putovao u Srbiju pa misli da ih je i tamo odrađivao. Saznao je od okrivljenika da njegovo vino uopće nije bilo prezentirano jer da TŠ koji je od njega uzeo vino, to vino uopće nije tamo dostavio. Na taj način je on pretrpio štetu, odnosno nije imao nikakvu korist iz prezentacije. Svi računi izdani su obrtu [obrt] krajem 2008. godine, ali njemu ti računi nikada nisu plaćeni. Kada je nazvao okrivljenika isti mu je rekao da te račune neće platiti, da će se pozvati na zastaru jer je prošlo tri godine. Također je naveo da se ne sjeća Dodatka ugovora o ekskluzivnoj suradnji. On je dostavio obrtu [obrt] samo fakturu, a uz fakturu nisu dostavljeni nikakvi drugi dokumenti. Usluge koje su navedene u fakturama ispostavljenima obrtu [obrt] od Rasadnika Hrnjevac d.o.o. su i napravljene, ali kasnije se okrivljenik žalio na nedovoljnu kvalitetu usluge. Naveo je kako se zbog toga on našao u problemu jer je ispalo da je dao svoje proizvode, odnosno da je svoje usluge koje su mu fakturirane platio, a s druge strane nije naplatio svoje potraživanje.

27. Svjedok VŠ je u svojem iskazu naveo kako mu je poznata tvrtka HWD jer je od te tvrtke dolazila roba iz Njemačke a tvrtka Water Line je bila tvrtka iz Srbije gdje je roba odlazila i ta je firma u Srbiji radila prezentacije proizvoda koje je obrt [obrt] njima uvozio. On je jednom bio prisutan prezentaciji koju je u Srbiji odradila ta firma. S tvrtkama Water Line i HWD je surađivao obrt [obrt] na način da je HWD slao robu iz Njemačke, a obrt [obrt] je tu robu izvozio u Srbiju firmi Water Line koja je tu robu kupovala. Njemu nije poznato na temelju čega su te firme surađivale s obrtom [obrt] jer kada se on tamo zaposlio, obrt [obrt] je već bio s njima surađivao. Naveo je kako je dva ili tri puta odlazio s okrivljenikom u Srbiju jer je okrivljenik tamo odlazio provjeravati kako teče poslovanje i održavali su se sastanci, ali on tim sastancima nije prisustvovao.

28. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je on preko UŠ stupio u kontakt s firmom HWD te je njihovu robu iz Njemačke preko obrta [obrt] uvozio u Srbiju firmi Water Line. Iz razgovora s ZŠ je saznao da ne može direktno stupiti u kontakt s firmom HWD jer su ta firma i Rasadnik Hrnjevac d.o.o. navodno imali sklopljen ugovor o ekskluzivnoj suradnji. Rasadnik Hrnjevac d.o.o. je prije poslovao s Water Line-om u Srbiji i tamo je ostavio boce vina koje je okrivljenik pokušao plasirati na tržište u Srbiji ali to nije išlo. Jedan od uvjeta za suradnju s Water Line-om je bio taj da okrivljenik preuzme prodaju tih vina, ali prodaja nije išla. Zbog poslovanja s HWD-om i Water Line-om on je odlazio u Srbiju kako bi uvozili robu u Srbiju i naučili ljude koji su bili tamo da plasiraju robu na srpsko tržište na način na koji se to radilo u Hrvatskoj. Suradnja s Rasadnikom Hrnjevac d.o.o. je trajala četiri ili pet godina. Međutim, ugovor na temelju kojeg je Rasadnik Hrnjevac d.o.o. spojio obrt [obrt] s HWD i Water Line-om je bio potreban samo prvu godinu za što je Rasadnik Hrnjevac d.o.o. i izdao račune [obrt]. Nakon toga okrivljenik je izravno surađivao s tim tvrtkama bez posredovanja Rasadnika Hrnjevac d.o.o. koji mu je prepustio poslovanje. Nikada nije imao poslovne odnose s tvrtkom Tim Slavonija d.o.o. niti s drugim tvrtkama, primjerice Ditiramb d.o.o. Trgovačko društvo Rasadnik Hrnjevac d.o.o. je bilo zaduženo da primjerice obrtu [obrt] dostavi određene kupce iz Srbije i dobavljače iz područja Njemačke.

29. Svi drugi saslušani svjedoci, i to AŠ, ŽŠ, RŠ, CŠ i IŠ nisu imali nikakvih saznanja vezanih uz suradnju obrta [obrt] s trgovačkim društvom Rasadnik Hrnjevac d.o.o., HWD-om i Water Line- om te se njihovim iskazima nisu mogle utvrđivati sporne činjenice u ovome predmetu.

30. Svjedokinja AŠ je bila telefonistica u obrtu [obrt] te je tamo sveukupno radila oko pet godina, ali nikada nije čula za firmu Rasadnik Hrnjevac niti za osobu UŠ, nije čula niti za firme Water Line i HWD Njemačka. I svjedokinja ŽŠ je u obrtu [obrt] radila na radnom mjestu telefonistice te je putem telefona pozivala ljude na prezentacije posteljine. Osobe koje su na terenu radile prezentacije rekle bi joj gdje su odredile neki restoran za tu prezentaciju tako da je ona to priopćavala ljudima koje je kontaktirala. Ljudi koji su radili prezentacije bili su iz obrta [obrt]. Navela je kako je to sve bilo davno i kako se ne sjeća i nije sigurna u to što je rekla. Koliko joj je poznato, okrivljenik nije radio prezentacije. Nije joj poznato je li obrt [obrt] surađivao s Rasadnikom Hrnjevac d.o.o. niti joj je poznato da bi Rasadnik Hrnjevac d.o.o. obavljao neke usluge [obrt]. Navela je da su se prezentacije odvijale na području Republike Hrvatske ali ne i izvan države. U Srbiji nisu bile prezentacije. Čini joj se da je posuđe dolazilo od HWD-a, a društvo Water Line joj nije poznato.

31. Svjedok RŠ ne poznaje okrivljenika i nije nikada čuo za obrt [obrt]. Svjedok je bio suvlasnik u trgovačkom društvu TIM Slavonija d.o.o., bio je prokurist. Ne zna da li je IŠ poslovala i surađivala s obrtom [obrt]. On nije nikada ispostavljao nikakve račune iz trgovačkog društva TIM Slavonija d.o.o. Nije mu poznato trgovačko društvo Rasadnik Hrnjevac d.o.o. CŠ dolazio je u TIM Slavoniju d.o.o. dogovarati poslove, odnosno dogovarati kompenzacije s njima, no ništa od toga za vrijeme dok je on bio tamo nisu odradili. Nikad nije čuo za firme Walter Line Srbija i HWD Njemačka.

32. Niti svjedokinja IŠ nikada nije čula za okrivljenika niti za obrt [obrt]. Ona je bila zaposlena u trgovačkom društvu Tim Slavonija d.o.o. od 2005. do 2007. gdje je radila u kancelariji kao ekonomski tehničar. Nikada nije dogovarala prezentacije s okrivljenikom niti je surađivala s nekim drugim. Također joj ništa nije poznato u vezi suradnje Rasadnika Hrnjevac d.o.o. i obrta [obrt]. Ona nije nikada radila na pronalaženju destinacija za promociju proizvoda tvrtki Water Line iz Srbije, HWS iz Augsburga, društva Tim Slavonija d.o.o. ili Rasadnik Hrnjevac d.o.o.

33. Svjedok CŠ ne poznaje okrivljenika niti je ikada čuo za obrt [obrt] iz [adresa]. Poznaje UŠ pa tako zna i za trgovačko društvo Rasadnik Hrnjevac d.o.o. jer je s njima surađivao. Uzimao je od njega foliju za tvrtku Viskum d.o.o. koju je dalje plasirao preko bivše Đakovštine d.d. Nije mu poznato da bi Rasadnik Hrnjevac d.o.o. surađivao s obrtom [obrt]. Poznato mu je da se Rasadnik Hrnjevac d.o.o. bavio trgovinom, kupnjom, prodajom, isto tako vinom i rasadnim materijalom. Ne zna da bi UŠ prenosio na njega zastupanje zbog nekakve njegove prometne nezgode. Nije imao nikakvu funkciju u trgovačkom društvu Tim Slavonija. Nije tamo bio niti zaposlen. IŠ je vidio možda sveukupno dva puta kada je dolazio u Osijek i to u Tim Slavonija dogovoriti s RŠ poslove vezane za neke ploče, fasadu i stiropor. Imao je svoje trgovačko društvo Viscum d.o.o., bio je i zaposlenik u Đakovštini d.d., a imao je i svoj obrt [obrt]. Nije mu poznato ime TŠ. IŠ je bila vlasnica Tim Slavonija. On nije nikada obavljao usluge prezentacije u Srbiji za neko trgovačko društvo. Nije mu poznato trgovačko društvo Walter Line ili Ditiramb d.o.o., niti HWD u Njemačkoj. Njegovo društvo Viscum d.o.o. je bilo pod poreznim nadzorom, ali od 2010./2011. to društvo više ne postoji. Sjeća se da je tim poreznim nadzorom utvrđeno da nije platio porez na dodanu vrijednost, a po nekim fakturama koje nije uspio naplatiti vezano za tvrtku iz Donjeg Miholjca i Đurđenovca, ali ne zna više imena tih tvrtki. Nije imao slučaj da bi neosnovano koristio odbitak pretporeza. Nije ni za Tim Slavoniju obavljao usluge posredovanja i zastupanja, a niti za Rasadnih Hrnjevac d.o.o.

34. Iz obrane okrivljenika sud zaključuje kako je preko trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o., obrt [obrt] stupio u poslovni odnos s tvrtkama HWD iz Njemačke i Water Line iz Srbije na način da je obrt [obrt] robu tvrtke HWD uvozio iz Njemačke u Hrvatsku i dalje je plasirao i izvozio u Srbiju tvrtki Water Line koja je tu robu kupovala. Navedeno je u svojem iskazu potvrdio i svjedok VŠ koji je naveo kako je od tvrtke HWD dolazila roba iz Njemačke, a u tvrtku Water Line iz Srbije je roba odlazila. I svjedokinja ŽŠ je navela kako joj se čini da je u obrt [obrt] posuđe dolazilo od firme HWD. Svjedok VŠ je naveo kako je firma Water Line u Srbiji radila prezentacije proizvoda koje je obrt [obrt] njima uvozio te je on jednom bio prisutan toj prezentaciji koju je u Srbiji odradila ta firma. Okrivljenik je naveo kako je on odlazio u Srbiju kako bi, između ostalog, naučili ljude koji su bili tamo da plasiraju robu na srpsko tržište na način na koji se to radilo u Hrvatskoj.

35. S druge strane, iz iskaza svjedoka UŠ proizlazi da je on posvetio okrivljeniku dio poslova u Srbiji vezanih za posredovanje, prezentaciju i prodaju različitih proizvoda, posteljine, namještaja i posuđa. Naveo je kako ne zna tko je odradio prezentaciju jer nikada nije bio tamo te ne zna tko je snosio troškove pripreme prezentacije i provođenja prezentacije. Pretpostavlja da je prezentaciju odradio okrivljenik, ali ne zna koliko je ukupno bilo prezentacija, ne zna je li okrivljenik sam odrađivao prezentacije ili je to činio uz pomoć drugih ljudi. On je okrivljeniku ispostavio račune jer mu je okrivljenik rekao da je odradio prezentaciju.

36. Okrivljeniku je od strane trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. bilo ispostavljeno ukupno deset računa s datumom od 9. prosinca 2008., svi na iznos od po 84.180,00 kuna. U opisu svih navedenih računa bio je naznačen sadržaj: „Posredovanje između HWD Njemačka i Water Line Srbija.“

37. Iz svih provedenih dokaza u tijeku ovog kaznenog postupka sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi o kakvom se posredovanju radi, što bi to posredovanje od strane trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. uključivalo, da li bi ono uključivalo i odrađivanje prezentacija na području Srbije. Premda je u čl. 4. ugovora o ekskluzivnoj suradnji kojeg su sklopili trgovačko društvo Rasadnik Hrnjevac d.o.o. i obrt [obrt] bilo navedeno da se Rasadnik Hrnjevac d.o.o. obvezuje izvršiti uslugu kvalitativnog i kvantitativnog obučavanja odnosno posredovanja između HWD, obrta [obrt] i Water Line te osposobljavanja djelatnika zaposlenih na poslovima vezanima za promociju proizvoda navedenih tvrtki u Srbiji te pronalaženje destinacije za kvalitetnu promociju na području cijele Srbije, iz iskaza svjedoka UŠ, vlasnika trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o., proizlazi kako on ne zna tko je odrađivao prezentacije niti tko je snosio troškove njihove pripreme i provođenja, dok pretpostavlja da ih je odradio okrivljenik te da mu je zbog toga ispostavio sporne račune, a iz iskaza svjedoka VŠ proizlazi da je te prezentacije odrađivala firma Water Line iz Srbije.

38. Osim toga, Porezna uprava je po provedenom poreznom nadzoru osporila račune koje je obrtu [obrt] izdalo trgovačko društvo Rasadnik Hrnjevac d.o.o. te je protiv PŠE, vlasnice obrta [obrt], doneseno pravomoćno rješenje o prekršaju (list 145-148) kojim je proglašena krivom što je, između ostalog, u prijavi poreza na dobit za 2008. iskazala netočne i neistinite podatke za neopravdano knjiženje usluga posredovanja i zastupanja poreznog obveznika između HWD Njemačka i Water Line Srbija budući da nije posjedovala vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazala da su zaračunate usluge obrtu [obrt] uistinu obavljene i tko ih je obavio. Poreznim rješenjem Porezne Uprave, Područnog ureda Pazin KLASA: UP/I- 471-02/10-01/20 od 3. veljače 2010. (list 76-80) utvrđen je manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2008. jer porezni obveznik nije imao vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazao da su usluge zaračunate obrtu [obrt] obavljene niti tko ih je obavio. Sve navedeno je u svojem iskazu potvrdila i svjedokinja ŠŠ koja je vršila porezni nadzor u obrtu [obrt], čiji iskaz sud u cijelosti prihvaća kao logičan i uvjerljiv, i koja je navela kako računi o kojima je riječ u ovome predmetu nisu vjerodostojni jer iz njih ne proizlazi i ne vidi se je li usluga zaista obavljena, kome je obavljena, za što, gdje i kada te porezni obveznik nije imao dodatne dokumentacije. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je sadržaj spornih računa neistinit.

39. U ovom se kaznenom postupku okrivljeniku stavlja na teret da bi počinio kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. i. 2. KZ/97 na način da je u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2008., kao punomoćnik za pravne i druge poslove trgovačkog obrta [obrt] iz [adresa], vl. PŠE, znajući da ispostavljeni računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. nisu vjerodostojni, jer fakturirana usluga nije nikada obavljena obrtu PŠEU, unatoč tome naložio knjiženje iste u knjigu ulaznih računa trgovačkog obrta [obrt] od rednog broja 124-133, te naložio da se proknjiži deset izdanih računa trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. broj 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 svi od 9. prosinca 2008. što je i učinjeno.

40. Kazneno djelo krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava, ili tko lažnu ili preinačenu ispravu uporabi kao pravu ili je nabavi radi uporabe, a djelo je počinjeno glede službene knjige koja se mora voditi na temelju zakona.

41. Predmet ovog kaznenog djela je lažna isprava (materijalni falsifikat).

42. Lažna isprava je ona isprava koja ne potječe od onoga tko je na njoj označen kao izdavatelj, a neodlučno je, je li sadržaj isprave istinit ili neistinit. Lažnom je čini to što se pripisuje osobi koja je nije izdala i što se nastoji stvoriti uvjerenje da je upravo određena osoba njezin izdavatelj, iako je ona stvarno nije izdala (tako i: Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj: III Kr 80/2023-3 od 14. prosinca 2023., Županijski sud u Bjelovaru poslovni broj: Kž-257/2015 od 3. prosinca 2015., Županijski sud u Karlovcu poslovni broj: Kž-433/05-2 od 16. studenoga 2006.).

43. Kao što je ranije navedeno, u tijeku ovog postupka utvrđeno je da je okrivljenik, kao odgovorna osoba, naložio da se u knjigu ulaznih računa obrta PŠEU, a koju knjigu je u predmetnom razdoblju obrt [obrt] bio dužan voditi sukladno Zakonu o porezu na dodanu vrijednost, knjiže računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. broj 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 svi od 9. prosinca 2008. (list 13-22).

44. Međutim, u tijeku ovog postupka niti tužitelj niti okrivljenik nisu osporavali da je upravo trgovačko društvo Rasadnik Hrnjevac d.o.o. izdalo sporne račune. I svjedok UŠ, vlasnik trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o., u svojem je iskazu potvrdio da je njegovo društvo izdalo predmetne račune te da mu isti nikada nisu plaćeni.

45. Stoga, u konkretnom predmetu okrivljenik nije upotrijebio lažne isprave kada je naložio da se u knjigu ulaznih računa obrta [obrt] knjiže računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. broj 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 svi od 9. prosinca 2008., budući da je nesporno utvrđeno kako navedeni računi potječu od trgovačkog društva koje je na njima navedeno kao izdavatelj i to od trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. Stoga, činjenični opis djela iz izreke ove presude ne odgovara pravnoj oznaci djela iz optužnice (kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97).

46. U skladu s čl. 449. st. 2. ZKP/08 sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj ocjeni djela ali okrivljenika ne može proglasiti krivim za djelo koje je teže od onoga koje mu se optužnicom stavlja na teret.

47. Po provedenom dokaznom postupku sud je našao kako činjenični opis djela odgovara pravnoj oznaci djela iz čl. 312. st. 2. KZ/97 – krivotvorenje službene isprave.

48. Naime, kazneno djelo krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/97 čini službena ili odgovorna osoba koja neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uporabi u službi ili poslovanju kao da su istiniti, ili koja istinitu ispravu, knjigu ili spis uništi, prikrije, u većoj mjeri ošteti ili na drugi način učini neuporabljivim.

49. U tijeku postupka nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik postupao kao odgovorna osoba u obrtu [obrt] budući da ga je PŠE, vlasnica obrta [obrt] i njegova supruga, opunomoćila da zastupa obrt u svim pravnim i drugim poslovima. Kao takav on je zaključio ugovor o ekskluzivnoj suradnji s trgovačkim društvom Rasadnik Hrnjevac d.o.o. te je naložio SŠ i ČŠ, koji su bili zaduženi za knjigovodstvene poslove, da se u poslovne knjige obrta [obrt] knjiže računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. broj: 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34 i 35 svi s datumom 9. prosinca 2008. U provedenom dokaznom postupku utvrđeno je da je sadržaj svih navedenih računa neistinit budući da niti u tijeku provedenog poreznog nadzora nad obrtom [obrt], a niti u tijeku ovog dokaznog postupka, nije prezentirana vjerodostojna dokumentacija koja bi dokazivala da su usluge zaračunate obrtu [obrt] obavljene niti tko ih je obavio. Zbog navedenog vlasnica obrta PŠEU proglašena je krivom pravomoćnim rješenjem o prekršaju (list 145-148) što je, između ostalog, u prijavi poreza na dobit za 2008. iskazala netočne i neistinite podatke za neopravdano knjiženje usluga posredovanja i zastupanja poreznog obveznika između HWD Njemačka i Water Line Srbija budući da nije posjedovala vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazala da su zaračunate usluge obrtu [obrt] uistinu obavljene i tko ih je obavio.

50. Stoga je sud utvrdio kako je okrivljeni PŠ u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2008., kao punomoćnik za pravne i druge poslove trgovačkog obrta [obrt] iz [adresa], vl. PŠE, znajući da ispostavljeni računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. nisu vjerodostojni, jer fakturirana usluga nije nikada obavljena obrtu PŠEU, unatoč tome je naložio knjiženje iste u knjigu ulaznih računa trgovačkog obrta [obrt] od rednog broja 124- 133, te naložio da se proknjiži deset izdanih računa trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. broj 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35 svi od 9. prosinca 2008. što je i učinjeno, pa je time počinio kazneno djelo krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/97.

51. Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25, dalje: KZ/11.), pa je u skladu s čl. 3. KZ/11 i načelom primjene blažeg zakona te vremenskog važenja kaznenog zakonodavstva sud ispitao koji je zakon blaži za okrivljenika. Postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/97 i kaznenog djela krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11.

52. S obzirom na to da je za kazneno djelo iz čl. 312. st. 2. KZ/97 i za kazneno djelo iz čl. 279. st. 1. i 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, to je sud u ovome predmetu primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela i to KZ/97.

53. Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

54. Ubrojivost okrivljenika u postupku nije osporena niti dovedena u pitanje pa je sud utvrdio da je okrivljeni PŠ u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv i da je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje jer je zaključak suda da je kao odgovorna osoba u obrtu [obrt] znajući da ispostavljeni računi trgovačkog društva Rasadnik Hrnjevac d.o.o. nisu vjerodostojni, jer fakturirana usluga nije nikada obavljena obrtu PŠEU, naložio knjiženje tih računa u knjigu ulaznih računa obrta PŠEU.

55. Nadalje, okrivljeniku kao odraslom muškarcu u dobi od (tada) navršenih 38 godina života (rođen je **.**.1970.), pismenom, sa završenom srednjom školom, dakle, kao osobi koja s obzirom na svoje godine života ima određeno životno iskustvo, te kao državljaninu Republike Hrvatske (što je sve utvrđeno iz podataka koje je okrivljenik dao sudu) koji u RH i živi, zasigurno nije moglo biti nepoznato da da takvo njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

56. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/97 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

57. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je okrivljeniku olakotnim cijenio okolnost da okrivljenik nije do sada kazneno osuđivan te činjenicu da je od počinjenja djela prošlo 17 godina. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti sud nije našao.

58. Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je okrivljenog PŠ za kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine na koju kaznu je na temelju čl. 67. st. 2., 3. i 5. KZ/97 primijenio uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju šest mjeseci na koju je okrivljeni PŠ osuđen neće izvršiti ako u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, sve uz prethodno stavljanje izvan snage kaznenog naloga Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: K-365/2012 od 15. svibnja 2012. u skladu s čl. 544. st. 1. ZKP/08.

59. Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

60. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na čl. 148. st. 1. ZKP/08 s obzirom na to da je sud okrivljenika proglasio krivim. Naime, okrivljenik je zaposlen s mjesečnim primanjima od oko 463,00 eura i nema obveza uzdržavanja drugih članova obitelji, uslijed čega je ocjena suda da on može podmiriti nastali trošak postupka bez da će time ugroziti podmirenje svojih osnovnih životnih potreba i potreba osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Tako je okrivljenik u obvezi na temelju čl. 145. st. 2. t. 1. ZKP/08 podmiriti troškove svjedoka VŠ za pristup na raspravu održanu kod ovoga suda 3. lipnja 2024. u iznosu od 28,93 eura, a na temelju čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 dužan je podmiriti trošak paušala u iznosu od 500,00 eura koji paušal je odmjeren sukladno trajanju i složenosti samog postupka (ovaj kazneni postupak vodi se već više od 13 godina, u predmetu su bile donesene dvije presude koje su odlukama višeg suda ukidane, provodio se opsežan dokazni postupak). Sveukupno je dužan podmiriti iznos od 528,93 eura u korist Državnog proračuna RH i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

61. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu 23. listopada 2025.

Sudac

Nina Išić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Puli – Pola, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. ODO Pazin na broj: KO-DO-786/2020

2. Okrivljenik PŠ

3. Branitelj okrivljenika Igor Belić, odvjetnik u Puli