REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Matije Gupca 22, Zabok

Poslovni broj: Pp-743/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika 1. US i 2. ES, oboje državljani RH, radi prekršajnog djela iz članka 22.st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: ZZNUO-a), povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Zabok, broj:

Klasa: 211-07/25-5/6534, Urbroj: 511-17-05-25-1 od 16.03.2024., na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 23. studenoga 2025. u prisutnosti 1. i 2. okr., a u odsutnosti opunomoćenika ovlaštenog tužitelja, te Presude javno objavljene istog dana u odsutnosti 1. i 2. okr. te opunomoćenika ovlaštenog tužitelja,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenici:

1. TS, bez nadimka, sin U i E, rođ. **.**.1968. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa]

2. ES, kći JS, rođ. **.**.1968. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

(temeljem čl. 182. t.3. Prekršajnog zakona)

da bi:

od 16-20. rujna 2024., od nedjelje - četvrtka u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, 1.okr. TS počinio nasilje u obitelji na način da je u dnevnom boravku mlt. sina US dva puta remenom udario po stražnjici kojom prilikom nije zadobio vidljive tjelesne ozljede, a 2. okr. ES je počinila nasilje u obitelji na način da je u dnevnom boravku mlt. sina US jednom udarila otvorenim dlanom po stražnjici kojom prilikom nije zadobio vidljive tjelesne ozljede, čime da bi 1. i 2. okr. počinili prekršaj iz čl. 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II. Troškovi ovog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Zabok, pod brojem: broj: Klasa:211-07/25-5/6534, Urbroj: 511- 17-05-25-1 od 16.3.2025. podnijela je Optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik 1. TS, očitujući se na navode optuženja iskazao je da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da je roditelj sina US, rođ. **.**.2014. god., kojemu je polaskom u školu ustanovljena dijagnoza u poremećaju aktivnosti i pažljivosti, hiperkinetski poremećaj, zbog kojeg sin nije mogao pratiti nastavu, nije pisao, te je bilo nemoguće roditeljima pratiti uspjeh u školi a samo uz angažman njega i majke mogli su saznati što uopće ima za zadaću, jer se u školi izrazito teško koncentrira na rad, nije stigao rješavati testove, nemiran je bio, zbog čega su na inicijativu škole, US odveli u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Zagrebu u Kukuljevičevu, kada mu je postavljena dijagnoza, razvojni poremećaj školskih vještina, smetnje u motoričkom funkcioniranju. Nakon toga djetetu je trebalo osigurati pomoć u radu u školi u vidu asistenta, međutim škola ih je odbila jer su već imali jednog učenika sa asistentom i tvrdili su da sin nema na to pravo. Tijekom cijelog školovanja, a sad je učenik 5 razreda, prolazili su sve probleme sami sa njihovim US, uspjeli da završi 4 razreda OŠ bez pomoći ili CZSS ili pomoći škole. Dodao je da je točno da je sinu US priprijetio, jer ne vidi drugog izlaza kao roditelj, da mora ispunjavati svoje školske obaveze, da mora pisati u školsku bilježnicu u školi da bi znali što ima za domaću zadaću, te da ako to ne učini da će "dobiti po guzici". Isto to mu je govorila i majka samo da bi ga koncentrirali da bi nastavio normalno završiti školu, a nisu nikada počinili nikakvo nasilje prema njihovom sinu, njihov je jedinac i nema nikakvog govora da bi on kao roditelj počinio nasilje prema sinu. U spis je priložio Povijest bolesti od 2022. godine, te i ambulantne nalaze psihijatra, i ustvrdio da im stručne osobe nisu pomogle u svladavanju bolesti radi koje je imao smetnje u ponašanju i neadekvatnih reakcija u školi, sve su prebacili na njih, roditelje, zbog toga je povrijeđen kao roditelj da ga se sada tereti za nasilje prema djetetu. TS je sada učenik 5 razreda, osjeća se mali pomak u njegovom ponašanju u društvu, ali još uvijek nije dobio asistenta uz nastavu te su mu glavni pomagači u učenju i pisanju majka i on. Jedini način da nešto postignu je, da škola uoči problem, da osigura pristup US u učenju i rješavanju zadataka, jednostavno kontaktiraju sa školom i upozoravaju kada TS ima koji problem, a znali su da TS sve prenosi svojoj učiteljici, pa je sinu doista priprijetio da je već veliki i da mora učiti i da će suprotno dobiti "po guzici", ali to nije učinio, iako je prema njegovim saznanjima TS u školi prepričao da ga on "tuče remenom", zbog čega je odmah pozvan u školu i u Centar za socijalnu skrb, pa je u toj situaciji sam iskoristio da upozori institucije na Ivanove poteškoće u koncentraciji, učenju i pisanju, te izvršenje domaćih zadaća, a prijava je potekla od učiteljice u čijem je razredu TS bio 4 godine. Kao roditelji zvali su roditelje drugih učenika da bi uopće saznali što su radili u školi taj dan i kakve imaju zadaće. Sada TS ide pedagogu i psihologu u školi i još posebno ima psihologa ambulantno u [adresa].

3. Okrivljenica 2. ES, očitujući se na navode optuženja iskazala je da se ne smatra krivom za djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret. U obranu je iskazala da niti u kom slučaju nije nasilna majka prema svojem sinu US, koji ima posebne potrebe postavljene dijagnoze za tešku koncentraciju, poremećaj aktivnosti i pažljivosti, jedino mu je priprijetila da će dobiti "po guzici" samo da se više koncentrira na domaće zadaće, u kojima mu uvijek pomažu otac i ona, nema asistenta za pomoć u nastavi, iako je učenik 5 razreda OŠ. Kad je saznala dijagnozu 2022. za sina US, kupila je knjige na koji način pomoći sinu u prevladavanju teškoće, na koji način ga poticati na učenje i na pisanje, jer je to odbijao raditi. Cijela ta prijava potekla je iz škole, zbog toga jer je TS u školi prepričao učiteljici kako ga pokušavaju dobiti da se koncentrira na učenje i pisanje zadaća i otac i ona, ali o tome nema nikakve osnove da bi bili kao roditelji fizički nasilni prema djetetu, a još manje da bi to činili, da bi ga uznemirili, prestrašili ili da bi ga tjelesno kažnjavali. U cijelosti se pridružila obrani 1. okrivljenika i ustvrdila da nije osobno počinila ništa od tjelesnog nasilja na štetu svog sina US. Posebno je iskazala da je TS kako odrasta odgovorniji, želi biti u svojem društvu učenika u razredu, bio je i na izletu 5 dana i nikakvih primjedbi i prigovora na njegovo ponašanje na kraju 4 razreda, odnosno 2024. nije bilo.

4. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 23. listopada 2025. proveden je dokazni postupak te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-4), Obavijest počinitelju prekršaj po čl. 109-a PZ-a za 1. i 2. okr. (list spisa br. 5-6), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list spisa br. 7-9), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika za ime TS i na ime ES (list spisa br. 9-13), Obavijest žrtvi nasilja u obitelji sa Obrascima o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i Obrascem rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list spisa br. 17-23) i Potvrde iz prekršajne evidencije MP (list spisa br. 24-27) i Medicinska dokumentacija za mlt. US (list spisa br. 33-40).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud nalazi da nema nedvojbenih dokaza da bi okrivljenik 1. i 2. počinili djelo nasilja iz članka 10.t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (ispravno iz čl. 10.t.2. istog Zakona, "tjelesno kažnjavanje ili na drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci"), kažnjivo po čl. 22.st.5. istog Zakona.

5.1.To zbog toga što, okrivljeni 1. TS i 2. OS do sada nisu osuđivani za istovrsno djelo, ne postoji nikakva sumnja da bi rečeno djelo na bilo koji način počinili prema svom djetetu, potkrjepljujući svoju obranu medicinskom dokumentacijom za dijete, dijagnoze hiperkinetski poremećaj F90, logično i objektivno i uporno poriču počinjenje djela, posebno u bitnim obilježjima nasilja, oboje događaj inkriminirane zgode opisuju kao jedinu mogućnost pokretanja zainteresiranosti stručnih tijela škole i drugih institucija države radi osiguranja asistenta kao pomoći u radu djetetu u školi i u učenju, a kao roditelji tom prijetnjom da će "dobiti po guzici" da su ispunjavali svoju roditeljsku dužnost da ga pridobiju za učenje i pisanje zadaća, kao glavni pomagači u učenju i pisanju, te doista ne ostavljaju dojam da bi bili u stanju kao roditelji dječaka kažnjavati fizički, na način kako ih se tereti, nasuprot svim poduzetim mjerama i praćenja u psihijatrijskim ambulantama.

5.2. Stoga za zaključiti je, da na temelju nedostatnih dokaza prisutnih sudionika događaju, a drugih sudionika i svjedoka u događaju nije bilo, niti su drugi dokazi dostupni sudu za izvođenje i temeljenje odluke Suda na vjerodostojnim i nespornim dokazima, pa je nađeno da u ovom postupku nema dokaza o počinjenju prekršaja i odgovornosti 1.i 2. okrivljenika prema optuženju, zbog čega Sud na temelju tako utvrđenog stanja nalazi da nije dokazano da bi okrivljenici 1. TS i 2. ES počinili prekršajno djelo kako im se stavlja na teret, radi čega su oslobođeni od optužbe, temeljem članka 182.t.3. Prekršajnog zakona primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, u korist okrivljenika 1. i 2., odnosno presuđenja u korist 1. i 2. okrivljenika.

6. Zaključno, kako drugih dokaza dostupnih Sudu nema, Sud nalazi da nije dokazano da su okrivljenici 1. i 2. počinili prekršajno djelo kako im se stavlja na teret, primjenjujući načelo „in dubio pro reo“, u korist okrivljenika 1 .i 2., odnosno presuđenja u korist 1. i 2.okrivljenika.

7. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju citirane odredbe kao u izreci, to troškovi postupka, odnosno paušalna svota suda pada na teret proračunskih sredstava suda.

Temeljem iznijetog valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zaboku 23. listopada 2025.

Zapisničar:

Sutkinja:

Ivanka Vinković, v.r.

Marija Bračun, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku 1. i 2.,

2. Ovlaštenom tužitelju,

3. Pismohrana, ovdje.-