1              Poslovni broj Gž-719/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-719/2023-3

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda (OIB: …) iz Z., protiv tuženika E. O. d.d. (OIB:…) iz Z., zastupanog po OD G. i P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-119/2022-23 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-119/2022-23 od 9. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu potraživanja s osnova mirovine i tjelesnog oštećenja, sa zateznim kamatama određenim na pojedinačne mjesečne iznose kako je to navedeno u izreci te presude, te naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.453,64 eura/48.624,95 kuna.

 

2. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nakon što je prvostupanjska odluka ispitana u granicama ovlaštenja iz čl. 365. stavka 2. ZPP ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nije ostvarena ni relativno bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 394.a ZPP. Naime, bez obzira na raniju vezanost suda pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda, a koja odredba je nota bene ukinuta člankom 70. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 80/22), u konkretnom slučaju ovaj sud, kao i sud prvog stupnja, ne može zanemariti i prihvaća pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci tog suda poslovni broj Rev-1261/2021-2 od 2. veljače 2022. koju je sud prvog stupnja pravilno citirao.

 

7. Osim toga, obzirom da je pravno shvaćanje revizijskog suda u ovom postupku o vezanosti parničnog suda konačnom i pravomoćnom odlukom upravnog tijela primjenjivo samo u situaciji da je tužitelj dostavio konačnu i pravomoćnu odluku na kojoj temelji isplatu invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje koje je isplatio svojoj osiguranici B. J., a što nije učinio do okončanja ovog postupka, već je na ročištu od 19. siječnja 2023. izrazio stajalište da "pravomoćnost akta nikako ne može biti procesna prepreka u pogledu same osnove".

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom invalidske mirovine i naknadom za tjelesno oštećenje koje je isplatio svojoj osiguranici B. J. koja je, kako tvrdi tužitelj, zbog utvrđene invalidnosti nastale kao posljedice ozljede na radu, zadobivene u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika, umirovljena te ostvaruje mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje, a ta prava istoj su priznata odlukama tužitelja.

 

9. Tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ali je osporio svoju odgovornost, tvrdeći da ne postoji uzročno-posljedična veza između umirovljenja B. J. i štetnog događaja.

 

10.              Prvostupanjski sud je smatrao da se u ovoj parnici ne može nanovo ispitivati pitanje invalidnosti B. J., kao i pitanje njenog prava na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje, bez obzira što tuženik nije sudjelovao u postupku u kojemu se odlučivalo o tim pitanjima.

 

11.              Međutim, prvostupanjski sud je smatrao da je pitanje uzroka invalidnosti B. J. odlučna činjenica o kojoj ovisi postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete koja je nastala tužitelju, a koju je ovaj potonji dužan dokazati. Naime, kako se navodi u pobijanoj presudi, tuženik nije sudjelovao u upravnom postupku, pa nije ni mogao podnositi prigovore i poduzimati druge pravne radnje kojima bi u tom postupku osporio da povreda iz štetnog događaja nije uzrok invalidnosti B. J. Pri tome je prvostupanjski sud vodio računa da je navedenu spornu činjenicu utvrdilo upravno tijelo, temeljem nalaza i mišljenja Više invalidske komisije koje nije upravni akt, već javna isprava čiju vjerodostojnost stranke mogu, u smislu odredbe članka 230. stavaka 1. ZPP-a, osporavati u sudskom postupku.

 

12              Nadalje, smatrajući da je smisao odredbe članka 12. stavka 1. ZPP-a da se onemogući raspravljanje o pravima i obvezama stranaka o kojima je već pravomoćno i konačno odlučeno, te imajući u vidu da se omogućavanjem tuženiku da u ovom postupku dokazuje nepostojanje uzročno-posljedične veze ne dira u pitanje prava koja su upravnom postupku priznata osiguranici tužitelja B. J., prvostupanjski sud je smatrao da tuženik može u ovom postupku osporavati utvrđenja vještaka u upravnom postupku, te da je zadatak suda da mu omogući da svoje tvrdnje i dokaže.

 

13.              Ocjenom izvedenih dokaza na tu okolnost, a posebno uzimajući u obzir nalaz i mišljenje Više invalidske komisije od 11. veljače 1998. te nalaz i mišljenje vještaka medicine rada dr. D. V., prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je Viša invalidska komisija u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je uzrok invalidnosti B. J. povreda na radu koja je nastala iza trzajne ozljede vrata koja je imala za posljedicu leziju živaca s bolnim sindromom i glavoboljama,

- da se kao glavna bolest u nalazu navodi dijagnoza st. post. contusionem capitis et distensionem colli sa šiframa dijagnoza SOO 06,

              - da se u rubrici "druge bolesti koje utječu na invalidnost" navode dijagnoze pod šiframa S6 i S7 (oštećenje korijena živaca, sindrom vratne i slabinske kralježnice, kronična glavobolja, povišeni krvni tlak i bolest štitnjače s upisanim šiframa M53  i M54),

- da prema nalazu i mišljenju vještaka medicine rada, osiguranica tužitelja u štetnom događaju nije pretrpjela intrakranijalnu ozljedu glave, dok natučenje glave ne ostavlja trajnih posljedica, da je osiguranica tužitelja prije štetnog događaja patila od glavobolje i da je liječila bolne sindrome vratne i slabinske regije (M53 i M54), te da nije moguće utvrditi da li je oštećenje korjenova živaca S6 i S7 posljedica predmetnog štetnog događaja ili postoji od ranije budući da ne postoji EMNG pretraga kojom se to utvrđuje,

- da vještak medicine rada nije mogao decidirano navesti da li postoje razlike između stanja vratne kralježnice prije štetnog događaja i nakon njega, kao i da se ne može konkretno izjasniti da li je umirovljene osiguranice tužitelja isključivo posljedica povrede u štetnom događaju, budući da nema na uvid rezultate nalaza i pretraga.

 

14.              Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da je nalaz i mišljenje Više invalidske komisije od 11. veljače 1998. proturječan sam sebi, obzirom da se u istom, među naznačenim bolestima, ne spominje ozljeda koju je osiguranica tužitelja pretrpjela u štetnom događaju. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da je osiguranica tužitelja, prema podacima iz zdravstvenog kartona, od ranije bolovala od bolesti u sličnoj regiji (vratna i slabinska regija), da je imala problema s vratnom kralježnicom zbog degenerativnih promjena, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u dovoljnoj mjeri osporio zaključke Više invalidske komisije, a da tužitelj nije sa sigurnošću dokazao da je uzrok invalidnosti trzajna ozljeda vrata koju je B. J. pretrpjela u štetnom događaju. Dokazivanje uzroka invalidnosti u opisanim okolnostima da bi bilo moguće provođenjem medicinskog vještačenja temeljem potpune medicinske dokumentacije kojom bi se na nedvojben način mogle razgraničiti ranije bolesti od posljedice povreda iz štetnog događaja koje je pretrpjela B. J. Kako tužitelj nije dostavio takvu dokumentaciju, a niti je predložio dopuniti vještačenje po vještaku medicine rada, prvostupanjski sud je zaključio kako tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je prema pravilima o teretu dokazivanja (članak 219. stavak 1. ZPP), tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

15.              Naprijed iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem dokaza koje je proveo prvostupanjski sud, a koje je isti pravilno ocijenio, kako je to propisano odredbom članka 8. ZPP. Za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je dao jasne, određene i uvjerljive razloge, dovoljno argumentirane koje žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju, jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

16              Naime, u ovom postupku radi naknade štete koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje svojoj osiguranici B. J., na temelju prava priznatih istoj zbog posljedica štetnog događaja (prometne nesreće koja se dogodila 18. srpnja 1997.), kojeg je prouzročio osiguranik tuženika, tuženik je osporio uzročno-posljedičnu vezu između ozljede koju je B. J. zadobila u štetnom događaju i štete koju naknadu tužitelj u ovom postupku od njega zahtjeva.

 

17.              Uzročno-posljedična veza između ozljede koju je u štetnom događaju zadobila B. J. i nastupa invalidnosti, a radi kojeg tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje, je jedna od pretpostavki odgovornosti za naknadu štete.

 

18.              Tužitelj se u žalbi poziva na odredbu članka 12. stavka 1. ZPP po kojoj, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno, ali u pravcu dokazivanja postojanja odluke upravnog tijela nije dostavio konačna i pravomoćna rješenja upravnog tijela kojim se njegovoj osiguranici priznaje pravo na naknada za tjelesno oštećenje i invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, već je naprotiv, od relevantnih rješenja, dostavio samo rješenje kojim je osiguranici B. J. priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje zbog bolesti (list 10. spisa), pa već i zbog toga ne može se primijeniti citirana zakonska odredba.

 

19.              Tužitelj, u biti, svoj zahtjev prema tuženiku temelji na nalazu i mišljenju ovlaštenih vještaka Zavoda u kojemu je naznačeno kako je uzrok invalidnosti upravo predmetna prometna nesreća.

 

20.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tuženik može u ovom postupku osporavati istinitost nalaza i mišljenja Više invalidske komisije od 11. veljače 1998., obzirom da je riječ o javnoj ispravi. Pri tome je prvostupanjski sud, a na temelju činjeničnih utvrđenja, ispravno ocijenio, da je tuženik u dovoljnoj mjeri osporio zaključak Više invalidske komisije od 11. veljače 1998. da je ozljeda koju je osiguranica tužitelja B. J. pretrpjela u štetnom događaju (trzajna ozljeda vrata), uzrok njene invalidnosti, dok tužitelj nije dokazao da bi upravo ta ozljeda bila uzrok njene invalidnosti, te posljedično isplate naknade za tjelesno oštećenje i umirovljenja.

 

21.              Stoga neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je uzročno-posljedična veza između odlaska B. J. u invalidsku mirovinu i ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju već utvrđena činjenica, te da je time riješeno prethodno pitanje, a u koje parnični sud ne smije ulaziti.

 

22.              Prema odredbi članka 7. stavka 1. ZPP, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema stavku 2. istog članka, sud je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP), ako zakonom nije drugačije određeno.

 

23.              Nadalje, prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP. svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

24.              Kako tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi se na nedvojben način moglo razgraničiti ranije bolesti osiguranice tužitelja B. J. od posljedica koje je zadobila u štetnom događaju, a jedino je on to mogao učiniti, a ne tuženik, obzirom da je tužitelj proveo upravni postupak radi utvrđenja prava njegove osiguranice na invalidsku mirovinu, pravilno je sud primijenio pravila o teretu dokazivanja u ovom postupku, kada je odbio tužbeni zahtjev.

 

25.              Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tužitelj žalbom nije osporio.

 

26.              Zbog izloženog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, presuđeno je kao u izreci.

 

Split, 27. rujna 2023.