Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-247/2023-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb, OIB: 52634238587 kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Osijeku, protiv tuženika Općina Stara Gradiška, Stara Gradiška, Trg hrvatskih branitelja 1, OIB: 33364136650, kojeg zastupa punomoćnik Goran Tomljanović, odvjetnik u Novoj Gradišci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. rujna 2025. u nazočnosti zakonskog zastupnika tužitelja i pun. tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 23. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Medakovac u Vinogradima sa 121 jutro 827 čhv upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] te je tuženik Općina Stara Gradiška, Trg hrvatskih branitelja 1, Stara Gradiška, OIB: 33364136650, dužan trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude po pravomoćnosti iste ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika.

II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 38.576,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate, po stopi od 5,15% godišnje, a slučaju promjene stope po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu Zemljišnoknjižni odjel Nova Gradiška nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Medakovac u Vinogradima sa 121 jutro i 827 čhv upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženika, a prije upisa tuženika kao vlasnika na navedenoj nekretnini površine 126 j 751 čhv bilo je upisano društveno vlasništvo- korisnik Općina Nova Gradiška.

3. Dodaje da je sukladno čl. 3. st. 1 Zakona o poljoprivrednom zemljištu predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Medakovac u Vinogradima sa 126 jutro i 751 čhv upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] stupanjem na snagu istog Zakona 24. srpnja 1991. postala u većem dijelu vlasništvo Republike Hrvatske ovdje tužitelja jer se na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu većim dijelom nalazila u poljoprivrednoj zoni.

4. Navodi da tuženik nije mogao steći vlasništvo na nekretnini površine 126 j 751 čhv na temelju Odluke o dopuni odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 29. svibnja 1998. budući je Republika Hrvatska po sili zakona postala vlasnikom većeg dijela navedene nekretnine, 24. srpnja 1991. Odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Klasa: 940-01/95-01/42 od 18. travnja 1996. i Odluke o dopuni odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 29. svibnja 1998. nije se moglo disponirati sa poljoprivrednim zemljištem koje je po sili zakona 24. srpnja 1991. postalo vlasništvo Republike Hrvatske, dakle, koje je bilo u vlasništvu Republike Hrvatske, već imovinom bivše Općine Nova Gradiška.

5. Dodaje da se navedenom Odlukom i Odlukom o dopuni Komisije Vlade Republike Hrvatske raspoređivala imovina bivše Općine Nova Gradiška na novonastale jedinice lokalne samouprave, a ne imovina u vlasništvu Republike Hrvatske te da je ovakvo pravno stajalište zauzeto u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-330/08-2 od 7. prosinca 2011., te da je iz povijesnog zk. izvatka razvidno da je označena nekretnina nakon izvršene uknjižbe vlasništva Općine Stara Gradiška sa površinom od 126 j 751 čhv, cijepana na nove kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 121 j 827 čhv i kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 4 j 1524 čhv prijavnim listom pod brojem Z-906/99 od 13. travnja 1999.

6. Navodi da je tužitelj prije podnošenja tužbe tuženiku sukladno čl. 186 a ZPP-a dostavio zahtjev za mirno rješenje spora od 1. lipnja 2023., na koji se je tuženik oglušio, slijedom čega predlaže donošenje presude kao u izreci.

7. Ujedno je tužitelj predložio da sud izvrši zabilježbu spora na spornoj nekretnini, pa je Trgovački sud u Osijeku Stalna služba u Slavonskom Brodu rješenjem poslovi broj P-247/2023-2 od 2. listopada 2023. odredio zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu poslovni broj Pž-3530/2023-2 od 15. prosinca 2023.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti trgovačkog suda za rješavanje u ovom predmetu i prigovor pogrešno naznačene vrijednosti spora navodeći da vrijednost predmetne nekretnine s obzirom na površinu od 700.000 m2 ne može biti manja od 280.000,00 EUR-a slijedom čega ni vrijednost predmeta spora ne može biti u iznosu od 13.272,30 EUR-a kako je to naznačio tužitelj, te predlaže da sud sukladno čl. 40. st. 3 ZPP-a odredi vrijednost predmeta spora.

9. Osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da iz tužbenih navoda i dostavljene dokumentacije – potvrde Brodsko-posavske županije - Upravnog odjela za graditeljstvo od 26. svibnja 2023. proizlazi kako se manji dio predmetne čestice- 16/42 KO [katastarska općina] nalazio unutar građevinske zone, zbog čega sam tužitelj navodi kako je veći dio predmetnog zemljišta, ne precizirajući koliki i koji, navodno stekao u vlasništvo stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu 1991., a suprotno takvim navodima i činjenicama je postavio tužbeni zahtjev koji se odnosi na cjelokupnu predmetnu nekretninu.

10. Navodi da je tuženik vlasnik predmetnog zemljišta u cijelosti, te da nije točan navod tužitelja da bi tuženik predmetno zemljište stekao temeljem sporne Odluke Vlade RH budući se je temeljem te odluke tuženik upisao kao vlasnik, međutim vlasništvo predmetne nekretnine tuženik je stekao dosjelošću sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samostalnim posjedovanjem predmetne nekretnine sa svim potrebnim kvalitetama u vremenskom periodu značajno dužem nego je to zakonom propisano, prije podnošenja predmetne tužbe odnosno tužiteljeva zahtjeva za mirno rješenje spora.

11. Dodaje da je tuženik predmetnu nekretninu posjedovao sa svim kvalitetama neprekidno i kontinuirano u čitavom razdoblju od svoga osnivanja odnosno konstituiranja predstavničkog tijela 1993. godine, a njegov posjed u čitavom tom razdoblju bio je samostalan, istinit, zakonit i pošten, te da ističe da se u ovoj pravnoj stvari pravo na koje upire tužitelj crpeći ga iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne može suprotstaviti tužiteljevu pravu vlasništva stečenom temeljem zakona, dosjelošću prije nego je predmetna tužba odnosno prethodeći zahtjev za mirno rješenje spora uopće podnesen.

12. Također ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

13. Navodi da je tuženik pravni sljednik bivše Općine Nova Gradiška sukladno Zakonu o područjima županija, gradova i općina u RH (NN 90/92), te da je čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/1992) utvrđeno kako jedinice lokalne samouprave preuzimaju nekretnine, pokretnine i dr. od dosadašnjih općina čiji su sljednik u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica, te da je predstavničko tijelo tuženika konstituirano tijekom 1993. kada je tuženik stekao pravnu osobnost i postaje sposoban biti nositeljem prava i obveza, te je pravno i faktično preuzeo temeljem tog Zakona upravo između ostalog i predmetnu nekretninu.

14. Dodaje da tužitelj u tom razdoblju, a niti poslije nije negirao ili osporavao posjed tuženika u odnosu na predmetnu nekretninu pa je tuženik u tom trenutku postao zakoniti posjednik dakle, imao je valjani pravni temelj stjecanja posjeda, te je njegov posjed imao i kvalitetu istinitosti obzirom da nije pribavljen tajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, te da se najkasnije od 1998. nakon donošenja Odluke o dopuni Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske od 29. svibnja 1998. posjed tuženika ima smatrati posjedom sa svim kvalitetama potrebnim za redovito stjecanje vlasništva dosjelošću odnosno neprekidnim trajanjem od 20 godina.

15. Navodi da iako odluka tužitelja iz 1998. ne predstavlja temelj za stjecanje prava vlasništva, odnosno nije mogla proizvesti učinke u smislu upisa prava vlasništva, ista nedvojbeno predstavlja daljnji pravni temelj za stjecanje samostalnog posjeda predmetne nekretnine jer tužitelj najkasnije od tog trenutka potpuno samostalno posjeduje predmetnu nekretninu, te da tuženik nije znao niti mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed niti je imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer postupanje tužitelja sadržano u Odluci iz 1998. kojom spornu česticu dopušta prenijeti u vlasništvo tuženiku, diskvalificira svaku sumnju, te da tužitelj u roku za pokretanje postupka za upis stvarnih prava na nekretninama sukladno odredbi čl. 2. st. 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama (NN 114/2001), najkasnije do 1. siječnja 2007. nije pokrenuo nikakav postupak za upis svoga prava vlasništva iako je imao tu mogućnost do 2007. a za čitavo to vrijeme je tuženik posjedovao predmetnu nekretninu sa svim potrebnim kvalitetama posjeda za redovito stjecanje dosjelošću.

16. Budući da je tuženik temeljem Zakona, redovitom dosjelošću odnosno neprekinutim posjedom u trajanju od 20 godina sa svim kvalitetama takva posjeda (istinitost, zakonitost i poštenje) sukladno čl. 159. st. 2 i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) a stekao pravo vlasništva slijedom čega predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

17. Tužitelj osporava navode tuženika te ponovo ističe da je iz povijesnog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo da je sporna nekretnina u zemljišnoj knjizi prije uknjižbe vlasništva tuženika temeljem Odluke o dopuni odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 29. svibnja 1998. bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Nova Gradiška, a nakon uknjižbe vlasništva tuženika nekretnine sa površinom od 126 j 751 čhv, ista je cijepana na nove kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 121 j 827 čhv i kč.br.

16/43 oranica sa 4 j 1524 čhv prijavnim listom pod brojem Z-906/99 od 13. travnja 1999., iz navedenog proizlazi da je navedenom parcelacijom odvojen građevinski dio od poljoprivrednog zemljišta.

18. Ističe da je Republika Hrvatska ex lege postala vlasnikom sporne nekretnine 24. srpnja 1991. slijedom čega tuženik nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini jer se u konkretnom slučaju dakle radi o nekretnini na koju se primjenjuje čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj odredbi je za dosjelost potreban kvalificiran i barem pošten posjed kroz razdoblje od 40 godina što u konkretnom nije slučaj.

19. Tuženik navodi da nije imao saznanja da bi neki dio nekretnine bio izuzet od cijepanja, te da je netočan navod tužitelja da bi cijepanjem iz 1999. bio odvojen isključivo građevinski od ne građevinskog dijela jer isto, osim što nije točno nije bila niti intencija SAVA s.p.o. / d.o.o. i njegova osnivača ovdje tuženika, a iz očitovanja Upravnog odjela za graditeljstvo od 15. siječnja 2024. jasno proizlazi kako iz kartografskog prikaza Prostornog plana bivše Općine Nova Gradiška kao jedinog važećeg prostorno planskog dokumenta u vrijeme stjecanja posjeda i u vrijeme stjecanja vlasništva prijepora nije bilo moguće utvrditi status k. č. br. [katastarska čestica]/42a uvjerenje o statusu čestice koje je dostavio tužitelj uz tužbu rezultat je upute ministarstva tuženika da se u situacijama kada nije moguće utvrditi status čestice prema prostorno planskim dokumentima iz tog vremena, izdavatelj uvjerenja posluži prvim najstarijim takvim dokumentom, koji je u konkretnom slučaju onaj Općine Okučani iz 2003. godine, a tek tim dokumentom je prema saznanjima tuženika navedeni dio predmetne nekretnine stekao status poljoprivrednog zemljišta, a u tom trenutku tuženik je već nekoliko godina bio upisan kao vlasnik tog zemljišta.

20. Tužitelj ističe da iz dopune odluke Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija za bivšu općinu Nova Gradiška od 29. svibnja 1998. jasno proizlazi da je samo dio nekadašnje čestice oznake kčbr. [katastarska čestica] sa 126 rali i 751 hvati ( što proizlazi kako iz izreke tako i iz obrazloženja navedene dopune Odluke) predstavlja građevinsko zemljište. Budući je cijepanje predmetne čestice u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški izvršeno pod Z-906/99 i to nakon što se tuženik upisao kao vlasnik na cijeloj površini od 126 rali i 751 hvati nedvojbeno proizlazi da je navedenom parcelacijom odvojen građevinski od poljoprivrednog djela zemljišta, na način da se je sporna k. č. br. [katastarska čestica] upisala sa 121 j 827 čhv dok se je k. č. br. [katastarska čestica] upisala sa 1524 čhv, sve k. o. [katastarska općina], a ove navode tužitelj je potkrijepio i orto-foto snimkama dostavljenim u spis.

21. Nadalje navodi da sporno zemljište je poljoprivredno zemljište što proizlazi i iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta broj 1/2017 od 27. prosinaca 2017. sklopljenog između općine [adresa] i Rašeljke d.o.o. Novska koji ugovor je tuženik priložio uz svoj podnesak od 15. siječnja 2024. kao i iz Odluke o prodaji nekretnine u vlasništvu općine [adresa] koja je objavljena u Službenom vjesniku općine Stara Gradiška broj 5 od 28. prosinca 2022. u kojoj Odluci je jasno navedeno da će općina [adresa] sukladno čl. 71. st. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljište, ponuditi na prodaju spornu nekretninu Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske.

22. Ističe da je vlasništvo predmetne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], tužitelj stekao stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu NN 34/91 budući je čestica bila u poljoprivrednoj zoni na dan stupanja na snagu Zakona u većem i pretežitom dijelu, a upis vlasništva tužitelja u zemljišnu knjigu ima samo značaj deklaratornog prava tužitelja, te da sukladno mišljenju Upravnog odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša od 12. prosinca 2023. jasno proizlazi da se je sporna čestica oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa površinom od 2500 m2 nalazila na dan 24. srpnja 1991. unutar građevinskog područja dok se preostali dio čestice nalazio izvan građevinskog područja naselja.

23. Tuženik osporava navode tužitelja da se radi o poljoprivredom zemljištu te ističe da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina prema katastarskoj evidenciji od 1979., a prema zemljišno knjižnoj evidenciji od 1958. putem svoga prednika Kazneno popravnog doma Stara Gradiška – Privredni kombinat SAVA (kasnije Sava s.p.o. /d.o.o.) od kada se KPD Stara Gradiška Privredna jedinica SAVA u zemljišno knjižnim evidencijama vodi kao nositelj prava trajnog korištenja, a u katastarskim evidencijama kao posjednik iako je to stvarno još od 1948. kada je KPD reorganiziran iz logora u KPD.

24. Dodaje da je tuženik osnivač i sljednik SAVA d.o.o., prije s.p.o. što proizlazi i povijesnog izvatka iz registra trgovačkog suda te Odluke tužitelja od 27. veljače 1996. donesene povodom Odluka o odreknuću osnivačkih prava nad tim poduzećem od strane svih sljednica bivše općine Nova Gradiška upravo u korist tuženika, a SAVA d.o.o. i bivša općina Nova Gradiška su sljednici KPD privrednog pogona SAVA što proizlazi iz Odluke Vlade RH objavljene u NN 6/91. o ukidanju KPD kojom se sve nekretnine koje koristi i upravlja KPD Stara Gradiška prenose na bivšu općinu Nova Gradiška bez naknade.

25. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: zahtjev za mirno rješenje spora od 1. lipnja 2023., uvjerenje o statusu čestice Upravnog odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša Nova Gradiška od 26. svibnja 2023., arhivski izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] od 24. svibnja 2023., Odluka o dopuni Odluke Komisije Vlade RH za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija za bivšu Općinu Nova Gradiška od 29. svibnja 1998., Odluka od 18. travnja 1996. objavljena u Službenom vjesniku br. 5, procjena vrijednosti šume i šumskog zemljišta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 5. studenog 2022., izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] od 2. studenog 2023., očitovanje RH Brodsko-posavska županija Upravni odjela za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša od 15. siječnja 2024., uputa RH Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 23. lipnja 2009., prostorni plan Općine Nova Gradiška (list spisa 128-131), Odluke o odricanju od osnivačkih prava nad JP SAVA s.p.o. [adresa] od 26. rujna 1995., 27. listopada 1995., 14. prosinca 1995., 22. prosinca 1995., rješenje Općinskog suda Nova Gradiška br. Z-2133/00 od 12. rujna 2000., Odluka o privatizaciji Sava d.o.o. [adresa] od 28. svibnja 2003., Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta br. 1/17. od 27. prosinca 2017., ovjerovljene izjave ĐM od **.**.2005. i AM od 29. kolovoza 2005., djelomična Odluka Vlade RH od 27. veljače 1996., Odluka o ukidanju KPD Stara Gradiška od 6. veljače 1991.

26. Osim toga je provedeno geodetsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku MLADEN KAO dipl.ing. geodezije iz Nove Gradiške, te su saslušani svjedoci IM, CM, PM i načelnik općine [adresa] NM kao stranka u postupku.

27. Nije sporno da se je tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl. 186a. st. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZPP) na koji zahtjev se je tuženik oglušio (list spisa 4), slijedom čega su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravoj stvari.

28. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda budući je trgovački sud nadležan za suđenje u ovom sporu sukladno čl. 34b. st. 1 t. 1 ZPP-a kao i istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući je tužitelj koji tvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe.

29. Sud je ocijenio osnovanim prigovor tuženika pogrešno naznačene vrijednosti spora te je na ročištu od 22. siječnja 2024. sukladno čl. 40. st. 3 ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari u visini od 280.000,00 EUR-a koji iznos predstavlja tržišnu vrijednost predmetne nekretnine koju je utvrdio stalni sudski vještak prema elaboratu koji je priložen u spis

30. Nije sporno da se zemljište za koje tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva u k. o. [katastarska općina] označenog kao kč. br. [katastarska čestica] na dan 24. srpnja 1991. jedinim, malim dijelom nalazilo unutar građevinskog područja naselja i to u zoni gospodarske namjene – I1 (proizvodna, pretežito industrijska), a većim dijelom izvan građevinskog područja naselja i to dijelom u zoni Š1- gospodarska šuma, dijelom u zoni PŠ-ostalo poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište, dijelom u zoni P3 – ostala obradiva tla i dijelom u zoni IS – površine infrastrukturnih sustava (elektroprijenosni uređaji – dalekovod 110 kv, postojeće) što je razvidno iz uvjerenja o statusu čestice RH Brodsko-posavska županija Upravni odjel za graditeljstvo, infrastrukturu i zaštitu okoliša Pododsjek za graditeljstvo i prostorno uređenje Nova Gradiška od 26. svibnja 2023. (list spisa 10-11)

31. Također nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik zemljišta upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Medakovac u Vinogradina u površini od 12 j i 827 čhv (list spisa 19) te da je postao vlasnik predmetne nekretnine dana 16. srpnja 1998 temeljem Odluke o dopuni Odluke Komisije Vlade RH za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija za bivšu općinu Nova Gradiška od 29. svibnja 1998. (list spisa 20-22) a što je razvidno iz preslike izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 14-24), kao i da je ranije zemljišno-knjižni nositelj prava korištenja i posjednik predmetne nekretnine bila Općina Nova Gradiška a što je razvidno iz Odluke Vlade RH, Komisije za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 18. travnja 1996. (list spisa 25-54)

32. Sporno je da li je predmetna čestica označena sa kč. br. [katastarska čestica] oranica Medakovac u Vinogradina sa 121 jutro i 827 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan 24. srpnja 1991. imala status poljoprivrednog zemljišta odnosno je li se u cjelini ili djelomice nalazila izvan građevinske zone, te da li je tuženik stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

33. Svjedok NM, načelnik općine [adresa], je u svom iskazu naveo da navedenu funkciju obnaša od 2005. te da je u trenutku stupanja na dužnost predmetna nekretnina koja je predmet ovoga spora bila u vlasništvu tuženika i upisana u zemljišne knjige i nalazila se u posjedu tuženika već nekih pedesetak godina budući je bila u vlasništvu pravnih sljednika tuženika a to su: KP Dom iz kojeg je osnovana tvrtka SAVA javno poduzeće i onda je prešlo na Općinu koja je vlasništvu nekretnine stekla 1996. ili 1997. te da nema saznanja da li se navedena nekretnina do 2003. koristila kao poljoprivredno zemljište a prema njegovom saznanju se navedeno zemljište koristilo za potrebe klaonice i tovilišta u vlasništvu KP Doma i Republika Hrvatska nikada prema njegovom saznanju prije njegovog stupanja na dužnost a i nakon toga nije osporavala tuženiku pravo vlasništva i pravo na posjed predmetne nekretnine, te je vršila redovne kontrole i revizije. Nadalje je naveo da je navedeno zemljište sada dano u zakup kao poljoprivredno zemljište tvrtki Rašeljke d.o.o. iz Novske.

34. Svjedokinja IM je u svom iskazu navela da je bila uposlena kod tuženika od kraja 1996. do umirovljenja 2021. kao pročelnica zatim kao načelnica i ponovno pročelnica do umirovljenja, te da je predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo i da je pravni sljednik KPD bila Općina Nova Gradiška, a nakon formiranja općina imovina općine Nova Gradiška je podijeljena na novoosnovane općine pa je tako predmetna nekretnina prenijeta u vlasništvo Općine Stara Gradiška ovdje tuženika.

35. Nadalje je navela da je od 1995. navedena nekretnina u posjedu Općine Stara Gradiška, koja je održavala navedeno zemljište koje nije davano u zakup, a pretpostavlja da je navedeno zemljište, građevinsko zemljište, te da je vrlo teško bile utvrditi granice građevinskog područja uvidom u prostorni plan.

36. Također je navela da je predmetnom česticom prvo upravljao KPD, kratko vrijeme općina Nova Gradiška, a nakon toga općina [adresa], a SAVA javno poduzeće je bila pogon u sastavu KPD, te da je njoj postalo poznato da navedeno zemljište ima poljoprivrednu namjenu, 2003 ili 2004. godina kada je Općina Okučani donosila svoj prostorni plan uređenja, a prema dokumentaciji predmetna nekretnina je u posjedu KP Doma odnosno proizvodnog pogona JP SAVA negdje krajem 1950. godine a možda i ranije, a prema njenom osobnom saznanju je to negdje od 1970, 1971. godine.

37. Svjedok CM, u svom iskazu naveo da je radio kao stražar u KP Domu Stara Gradiška od 1982 do kraja 1990. i poznato mu je da je nekretnina koja je predmet ovog spora a koja se nalazi u k. o. [katastarska općina] u vlasništvu KP Doma, a to mu je poznato iz priče drugih stražara koji su mu to rekli da je to negdje od 1950. i da se tamo nalaze osuđenici, te je on osobno 1990. vozio zatvorenike na predmetno zemljište i vidio je da je to veliko dvorište u kojem se nalaze nastambe i štale, a nije primijetio da li ima okolo poljoprivrednog zemljišta već je samo vidio okolo šume i da mu je to jedino poznato oko predmetne nekretnine.

38. Svjedok ŠM je u svom iskazu naveo da je bio uposlen JP SAVA od 1. lipnja 1991. do odlaska u mirovinu, te da je bio prvi načelnik općine [adresa] od 1993. do svibnja mjeseca 1995. i vijećnik u Općini Stara Gradiška, te da misli da je predmetna nekretnina bila u posjedu Općine Nova Gradiška a poslije Općine Stara Gradiška, a do 1991. je bila u posjedu KP Doma i prema njegovom saznanju na toj nekretnini je bila klaonica za KP Dom gdje su radili zatvorenici, slobodnjaci.

39. Nadalje je naveo da je bio osobno na toj nekretnini i nije vidio da bi na tom zemljištu bila posađena neka poljoprivredna kultura, a klaonica se nalazila na jednom dijelu nekretnine, dok je sve ostalo bilo neko raslinje, šikara, šuma i sl.

40. Vještak Mladen Kao, dipl. ing. geodezije iz Nove Gradiške, u svom nalazu i mišljenju od 30. srpnja 2024. navodi da je izvršio uvid u izvod iz prostornog plana Općine Nova Gradiška iz 1979., te je iz katastarskog ureda preuzeo predmetnu česticu br. 16/42 k. o. [katastarska općina] i okolne katastarske čestice, a zatim je na digitalnom katastarskom plan iscrtao navedeno građevinsko područje na način da je iskartirao rubne koordinate, te je priložio uz nalaz grafičke priloge br. 2, 3 i 4 navodeći da je iz istih vidljivo da se sporna čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi izvan granica građevinskog područaja definiranom u prostornom planu općine Nova Gradiška iz 1979. (list spisa 219-223)

41. Tužitelj i tuženik su imali primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koji se na ročištu od 30. siječnja 2025. na iste očitovao te je naveo da je nalaz i mišljenje temeljio na skeniranom prikazu prostornog plana Općine Nova Gradiška iz 1979. koji se nije mijenjao do donošenja plana iz 2003. pa je za zaključiti da je status sporne čestice bio isti i na dan 24. srpnja 1991. kao i 1998. kada se tuženik upisao kao vlasnik nekretnine kao i da je cijela čestica koja je predmetom tužbenog zahtjeva bila izvan građevinske zone.

42. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću.

43. Sukladno čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

44. Sukladno čl. 18. istog Zakona, (1) Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed).

(2) Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet.

(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

45. Nesporno je da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 6. veljače 1991. objavljenoj u "Narodnim novinama" br. 6/1991, Republika Hrvatska prenijela vlasništvo svih nekretnina koje koristi i upravlja Kazneno popravni dom Stara Gradiška a koje se nalaze u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] uključujući osuđeničke nastambe upravne i poslovne zgrade na Općinu Novu Gradiška bez naknade.

46. Također je nesporno da je Vlada Republike Hrvatske dana 29. svibnja 1998. donijela Odluku o dopuni Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija da će se zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] u površini 126 rali i 751 hvata upisao u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisati kao vlasništvo Općine Stara Gradiška. (list spisa 20-22)

47. Uvidom u vlasnički list za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je do 1 lipnja 1991. na predmetnom zemljištu bilo upisano pravo korištenja KPD Stara Gradiška, a nakon toga je kao nositelj prava korištenja upisana Općina Nova Gradiška, a od 16. srpnja 1998. na osnovu Odluke o dopuni Odluke Komisije Vlade RH od 29. svibnja 1998. otpisuje se bez teretno iz A kč. br. [katastarska čestica] i prenosi u novi zk. ul. [broj ZK uloška] ove Općine na ime i vlasništvo Općine Stara Gradiška (list spisa 95)

48. Sukladno čl. 3. st. 1 Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" br. 34/91) koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991., na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.

49. Budući da je vještak geodetske struke Mladen Kao, u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je predmetno zemljište bilo izvan građevinske zone u vrijeme kada je tuženik stekao vlasništvo nad istim, a nesporno je da je navedeno zemljište tuženik dao u zakup društvu Rašeljke d.o.o. iz Novske temeljem Ugovora br. 1/17 od 27. prosinca 2017. (list spisa 150-152) kao poljoprivredno zemljište, te je navedeno potvrdio i svjedok NM, tuženik nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću kako to tvrdi budući njegov posjed navedene nekretnine ne traje neprekidno dvostruko vrijeme od onoga iz čl. 159. st. 2 i 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno 40 godina.

50. Naime, tuženik je tijekom postupka promijenio navode ističući da je stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću jer se u posjedu predmetne nekretnine nalazi neprekidno 40 godina putem svoga prednika KPD Stara Gradiška Privredni pogon SAVA čiji su sljednici SAVA d.o.o. i bivša Općina Nova Gradiška, te da to proizlazi iz Odluke Vlade RH o ukidanju KPD Stara Gradiška.

51. Njegove navode su potvrdili u svom iskazu saslušani svjedoci CM, NM, međutim tuženik tijekom postupka nije dostavio relevantnu materijalnu dokumentaciju kojom dokazuje pravno sljedništvo a iz Odluke Vlade RH o ukidanju KPD u Staroj Gradiški od 6. veljače 1991. ne proizlazi da je Općina Nova Gradiška pravni sljednik KPD Stara Gradiška već se navedenom Odlukom na Općinu Nova Gradiška prenosi vlasništvo nekretnina koje se navode u točki III Odluke između ostalog i nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina].

52. Isto tako, pravno sljedništvo ne proizlazi niti iz odluka o odricanju od osnivačkih prava nad JP SAVA spo Stara Gradiška koje su donijele Općina Cernik, Općina Rešetari, Općina Davor i Općina Okučani, a koje je tuženik dostavio tijekom postupka (list spisa 138-143) jer se tim odlukama navedene općine kao pravni sljednici bivše Općine Nova Gradiška odriču svojih osnivačkih prava nad JP SAVA spo Stara Gradiška u korist Općine Stara Gradiška, iz čega slijedi da je tuženik postao osnivač JP SAVA a ne pravni sljednik.

53. Predmetna nekretnina je upisana kao vlasništvo tuženika u zemljišnim knjigama dana 16. srpnja 1998. temeljem Odluke o dopuni Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 29. svibnja 1998. dok se prema iskazu svjedokinje IM ista nalazi u posjedu Općine Stara Gradiška od 1995. godine iz čega proizlazi da tuženik nije u posjedu navedenog zemljišta neprekidno 40 godina, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

54. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci presude sukladno čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96., 73/00, 114/01, 79/06, 141/06., 38/09., 153/09., 90/10.,143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.)

55 . Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 1 a u svezi s čl. l55. i čl. 163. ZPP-a pa je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 38.576,00 EUR-a ime troškova zastupanja po punomoćniku – državnom odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) Tbr. 7. t. 1, Tbr. 8. t. 1 i 3 i Tbr. 9. t. 1 i 3 - za sastav zahtjev za mirno rješenje spora – 4.214,00 EUR-a, sastav tužbe - 4.214,00 EUR-a, sastav podneska od 27. studenog 2023. - 4.214,00 EUR-a, za sastav podneska od 19. siječnja 2024. - 4.214,00 EUR-a, za sastav podneska od 12. kolovoza 2024. - 4.214,00 EUR-a ., za pristup na ročište od 22. siječnja 2024. - 4.214,00 EUR-a, za pristup na ročište od 30. siječnja 2025. - 4.214,00 EUR-a, za pristup na ročište od 17. lipnja 2025. - 4.214,00 EUR-a i za pristup na ročište od 11. rujna 2025. - 4.214,00 EUR-a, kao i trošak vještačenja u iznosu od 650,00 EUR-a.

U Osijeku, 23. listopada 2025.

S U D A C

Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.