REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SISKU
Trg Ljudevita Posavskog 5
44000 Sisak
Broj: P-220/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tužiteljice OCF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani punomoćniku Gordanu Škare, odvjetniku iz Zagreba, Trg Mažuranića 4/II ,protiv tuženika ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Jakšić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić I Vanja Jakšić iz Siska, S. I A. Radića 44/I, radi isplate, 23. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Sisku vodi u predmetu pod brojem P- 65/2025 po tužbi tužitelja I. tužitelja OC i II. tužiteljice OCF, protiv tuženika ČC, radi utvrđenja da je ugovor raskinut, podredno radi raskida ugovora, brisanja prava vlasništva i predaje u posjed ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.
Obrazloženje
1. I. tužitelj JC i II. tužiteljica OCF podnijeli su ovom sudu tužbu protiv tuženika ČC radi isplate.
2. U tužbi tužitelji navode da su tužitelji kao prodavatelji i tuženik kao kupac sklopili 11. ožujka 2009. Ugovor o kupoprodaji nekretnine, uz ovjeru potpisa tužitelja – prodavatelja po javnom bilježniku Sanji Čubelić Šimac iz [adresa], broj ovjere OV-1798/2009. Navedenim Ugovorom o kupoprodaji nekretnine tužitelji su prodali, a tuženik je kupio nekretnine na adresi [adresa] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, zk. uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kat. čestice broj [katastarska čestica] ukupne površine 532 m2, od čega GOSPODARSKI OBJEKT U SELU površine 81 m2, DVORIŠTE U SELU površine 290 m2 i KUĆA U SELU površine 161 m2 i zk. uložak broj [broj ZK uloška] koje se sastoje od kat. čestice broj [katastarska čestica] U SELU površine 987 m2 od čega ORANICA U SELU površine 987 m2 i kat. čestice broj [katastarska čestica] U SELU površine 502 m2, od čega VOĆNJAK U SELU površine 502 m2 odnosno sveukupno 1489 m2. S obzirom da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu isplate kupoprodajne cijene, a koja obveza se sastoji u otplati kredita temeljem Ugovora o kreditu broj 9011801033 od 18. kolovoza 2006. godine u iznosu glavnice od 108.000,00 CHF (švicarskih franaka) ili na dan sklapanja Ugovora o kreditu protuvrijednost 501.747,80 kn, tužitelji su pred naslovnim sudom pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. 3. 2009. godine raskinut (podredno da se isti raskida presudom) i radi brisanja prava vlasništva s imena tuženika te upis (povrat) prava vlasništva tužiteljima uz obvezu tuženika predati predmetnu nekretninu u posjed tužiteljima. Navedeni parnični postupak vodi se pred naslovnim sudom pod posl. brojem P-65/2025. Temeljem navedenog proizlazi da je pravna osnova posjedovanja nekretnine od strane tuženika otpala činjenicom da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut krivnjom tuženika, i to ex lege neispunjenjem njegove bitne obveze isplate kupoprodajne cijene na način da uredno otplaćuje i otplati obveze po Ugovoru o kreditu, stoga tuženik koristi predmetnu nekretninu kao nepošteni posjednik. Pri tome je tuženik u posjed nekretnine, i to prema vlastitim navodima, stupio 2009. godine, a kao što to proizlazi iz tuženikovog odgovora na tužbu u parničnom postupku pred ovim sudom pod posl. br. P-65/2025. Slijedom činjenice da je zbog tuženikovog neispunjenja ugovorne obveze Ugovor o kupoprodaji raskinut ex lege s posljedicom obveze povrata onoga što je primio (vlasništva i posjeda nekretnine), to je tuženik u nezakonitom i nepoštenom posjedu od 2009. godine pa do danas. Stoga tužitelji, obzirom da tvrde da je tuženik nepošteni posjednik tužiteljevih nekretnina, i to od 2009. godine do danas, primjenom čl. 165. stavak 1. ZVDSP, obvezan kao nepošteni posjednik tuđe stvari predati ju u posjed vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stoga tužitelji zahtijevaju isplatu naknade za koristi koju je tuženik imao od uporabe i posjedovanja predmetne nekretnine, i to u visini mjesečne tržišne najamnine za proteklih 5 godina počevši od 6. mjeseca 2020. godine pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti odnosno do predaje nekretnina u posjed tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelji nisu upisani vlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama – upravo suprotno, tuženik je upisani vlasnik, i to temeljem kupoprodajnog ugovora iz 2009. godine i to na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišno knjižni odjel Sisak, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica], dok je na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišno knjižni odjel Sisak, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica] upisana kao vlasnica HC (na toj čestici se i nalazi sporna kuća) dok je tuženik izvanknjižni vlasnik nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji od 11.03.2009. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelji ne dokazuju tuženikov posjed nekretnina u utuženom periodu. Navod da je ugovor "raskinut ex lege" po tuženiku je pravno neutemeljen jer o raskidu još nije odlučeno ravomoćnom presudom, već je taj postupak u tijeku pod posl. brojem P- 65/2025. Ova tužba se temelji na pretpostavci da je tuženik u statusu nepoštenog posjednika, no taj status je ovisan o prethodnom utvrđenju raskida kupoprodajnog ugovora, što nije pravomoćno
okončano. Slijedom toga, sve tvrdnje o "nepoštenom posjedu", kao i pozivanje na čl. 165. Zakona o vlasništvu, predstavljaju pravnu konstrukciju bez pravnog temelja, stoga bi tužbu trebalo odbaciti. Kada je moguće vraćanje, tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema već navedenoj odredbi čl. 165. ZOV-a, ali samo u slučaju ukoliko vlasnik stvari, a ovdje tužitelj, traži predaju stvari u posjed, a što ovdje nije slučaj. Iz prethodno navedenog jasno je da tužitelji nemaju pravo na naknadu koristi od nekretnine budući nisu vlasnici istih niti su tražili predaju stvari u posjed u ovom predmetu. Tužitelj može od tuženika ostvariti pravo na naknadu zbog uporabe njegove nekretnine uz dokazivanje da je tuženik bio u posjedu nekretnine i da je taj posjed bio bespravan. Pozivanje tužitelja na pravni osnov iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima također nije osnovano budući tužitelji nisu vlasnici predmetnih nekretnina, te nisu dokazali da bi tuženik bio uopće u posjedu u utuženom periodu odnosno ako je i bio da je njegov posjed bespravan (svakako postoji pravni temelj). Tuženik nije ostvario korist posjedovanjem predmetnih nekretnina (ako je uopće i bio u posjedu u utuženom periodu) pa nije ispunjena ni treća pretpostavka. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Kako bi se ostvario pravo na naknadu koristi od posjedovanja stvari, potrebno je stoga ispunjenje sljedećih pretpostavki: da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora, da je tuženik bio u posjedu poslovnog prostora bez pravnog temelja (nepošteni posjednik) i da je posjedovanjem poslovnog prostora ostvario korist ili propustio ostvariti korist. Do trenutka donošenja pravomoćne presude o raskidu i eventualnog povrata vlasništva tužiteljima, tužitelji nemaju pravni temelj niti legitimitet zahtijevati naknadu koristi od tuženika. Osporava se i pravni interes tužitelja u ovom predmetu budući da tuženiku nije jasno zašto isti podnose tužbu nakon 16 godina od dana kada je tuženik nekretninu kupio. Tuženik ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja tužitelja te osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja.
3. Uvidom u predmet ovog sud br. P-65/2025 utvrđeno je da se isti vodi po tužbi tužitelja po tužbi tužitelja I. tužitelja OC i II. tužiteljice OCF, protiv tuženika ČC, radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji od 11. ožujka 2009. raskinut, podredno radi raskida navedenog ugovora, brisanja prava vlasništva i predaje u posjed, i to nekretnine u odnosu na koju tužitelji u ovom parničnom predmetu tvrde da je tuženik u nepoštenom posjedu te da je tuženik tužiteljima dužan isplatiti naknadu za koristi koju je tuženik imao od uporabe i posjedovanja predmetne nekretnine, i to u visini mjesečne tržišne najamnine, za proteklih 5 godina.
5.Odredbama čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne
novine
br.
91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) reguliran je pravni položaj poštenog odnosno nepoštenog posjednika tuđe stvari uključujući i obveze naknade štete te koristi za to što je upotrebljavao tuđu stvar i od nje imao koristi,
6. Dakle, kako u ovom predmetu odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi isplate naknade za koristi koju je tuženik imao od uporabe i posjedovanja predmetne nekretnine, ovisi o rješenju spora radi radi utvrđenja da je ugovor o kupoprodaji od 11. ožujka 2009. raskinut, podredno radi raskida navedenog ugovora, brisanja prava vlasništva i predaje u posjed, i to nekretnine u odnosu na koju tužitelji u ovom parničnom predmetu tvrde da je tuženik u nepoštenom posjedu, a tuženik da nije posjednik iste (prethodno pitanje), u kojem predmetu sud još nije donio odluku te je sukladno odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. ZPP, odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
7. Odluka iz toč. II. izreke rješenja o nastavljanju postupka temelji se na odredbi čl. 215. st. 4. ZPP.
U Sisku, 23. listopada 2025.
S U T K I NJ A :
SANDA NAVARA SLADOVIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja.
Dostavna naredba:
1. I. i II. tužiteljima po pun.
2. tuženiku po pun.
