Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-1650/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Surić i partneri, odvjetnicima u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanina 8, radi ispravka, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika zakonskog zastupnika tužene, dana 23. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar Općinskog suda u Zadru da po pravomoćnosti ove presude izvrši ispravak upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi Šipkovac, šuma, površine 11928 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], u korist tužene Republike Hrvatske, na način da se briše uknjižba prava vlasništva u korist tužene Republike Hrvatske uz istovremeni upis uknjižbe tog prava na ime i u korist tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo (1/1), sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.879,64 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2025., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i stvarni posjednik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi Šipkovac, šuma, površine 11928 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao vlasnik u zemljišnim knjigama neosnovano da je upisana tužena, stoga da je tužitelj pravovremeno uložio prigovor protiv Rješenja temeljem kojeg je proveden postupak zbog ispravka zemljišnoknjižnog upisa pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj: Z-20001/22, u kojem postupku je 27. lipnja 2024. doneseno Rješenje kojim se prigovor tužitelja pogrešno odbija kao neosnovan, zbog čega sada tužitelj podnosi ovu tužbu. Naime, predmetna nekretnina da je oduvijek u posjedu i vlasništvu obitelji tužitelja, koji su u posjedu najkasnije od 1955. godine. Iz povijesti posjedovanja da je razvidno da je dio nekretnine, koji u staroj izmjeri odgovara nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 22233 m2, u posjedu pravnog prednika tužitelja, njegovog djeda DĆ (Mihovila) Bistre pok. Nikole. Nadalje, nasljednici iza pok. DĆ da su njegova djeca pok. ČĆ, majka tužitelja; pok. HĆ; pok. RĆ; koja je svoj udio u nekretnini darovala bratu pok. FĆ; te ĐĆ, koja je preminula prije svog oca DĆ i bez nasljednika, međutim koja je pogrešno navedena kao nasljednik u Rješenju o nasljeđivanju iza svojeg oca. Tako, da su se tužitelj, kao nasljednik iza svoje pok. majke, ČĆ, te nasljednici iza njegovog pok. strica HĆ, i to ŠĆ, EĆ i AĆ, među sobom podijelili na način da upravo tužitelju pripadne predmetna nekretnina. Napominje da postoji diskrepancija između brojeva u staroj izmjeri koji se navode u zapisniku iz točke I. ove tužbe (2208/4 k. o. [katastarska općina]) i povijesti posjedovanja iz točke III. ove tužbe (2208/26 k. o. [katastarska općina]), kao i ostale ovdje priložene dokumentacije, kao što su rješenja o nasljeđivanju (2208/26 k. o. [katastarska općina]) pa u tom smislu predlaže provesti vještačenje po vještaku geodetske struke na okolnost identifikacije nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri. U tom smislu prilaže i povijest posjedovanja iz koje proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] identificirana u novoj izmjeri sa skroz drugom česticom, a ne kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; kao i da tužena nikada nije bila upisana u katastru na ovdje spornoj nekretnini. Drugim riječima, da stara nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nikada nije bila u posjedu Hrvatskih šuma, niti obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982.-1991., a koji Program prilaže tuženik u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], pod poslovnim brojem Z-12945/2013. Dakle, tužitelj da je osobno i putem pravnih prednika u posjedu nekretnine najmanje 70 godina, s time da napominje kako mu posjed i vlasništvo nitko nikada nije osporavao. Posebno ističe kako tužena nije nikada polagala prava na predmetnoj nekretnini niti je izvršavala bilo kakva vlasnička ili posjedovna ovlaštenja glede iste. Slijedom svega naprijed navedenog, ističe da ima pravni interes da se faktično i zemljišnoknjižno stanje usklade, odnosno da se ispravi pogrešan upis u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], radi čega temeljem članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama predlaže da sud, po provedenom postupku usvoji osnovanim tužbeni zahtjev gornjeg sadržaja.
2. Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti. Nadalje, ističe da što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, ističe da ista nije podoba za upis prava vlasništva na ime tužitelja, niti da iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Isto tako za napomenuti je da se tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti posjedujući je osobno i putem svoji pravnih prednika preko 70 godina, no da tužitelj nije dokazao niti jednim materijalnim dokazom da su njegovi pravni prednici bili u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu za vrijeme kako se to navodi u tužbi, niti je dokazao slijed stjecanja prava vlasništva od svojih pravnih predaka. Slijedom iznesenoga drži da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini po niti jednoj osnovi iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetne nekretnine, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], to predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženoj.
3. U dokaznom postupku ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz BZP zemljišnoknjižnog odjela Zadar zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5), popisni list DGU, PUK Zadar broj 1514 od 20.2.2017. (l.s. 9), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12945/2013/3036 od 5.11.2019. (l.s. 11-12), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12945/2013/3038 od 5.11.2019. (l.s. 13-14), zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta održanog povodom prigovora dana 27.6.2024. poslovni broj Z-20001/2022 (l.s. 15-16), povijest posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar, Klasa: 930-04/24- 05/499, Ur.br.: 541-24-02/18-24-3 od 4.7.2024. s prilozima (l.s. 17-52), Ugovor o darovanju nekretnina od 1.12.2009. ovjeren po Javnom bilježniku Emilu Brkiću iz Zadra pod brojem OV-662/10 dana 27.1.2010. (l.s. 27-30), izvod iz posjedovnog lista broj 9, DGU PUK Zadar od 3.7.2024. (l.s. 37), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda pod poslovnim brojem: O-541/97 od 9.11.1998. (l.s. 40-42), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda po Javnom bilježniku mr.sc. Davoru Miškoviću pod poslovnim brojem: O-1723/2012, UPP/OS-200/2012 od 24.4.2013. (l.s. 43-44), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu po Javnom bilježniku Peri Džankiću pod poslovnim brojem: O-1468/08, UPP/OS- 50/2008 od 31.7.2008. (l.s. 45-51), ovjerene izjave TĆ, JĆ i UĆ (l.s. 53-57), povijest posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar, Klasa: 930-04/24-05/156, Ur. br.: 541-24-02/18-24-3 od 8.3.2024. s prilozima (l.s. 59-67), preslik katastarskog plana (l.s. 75), Potvrdu o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plan Hrvatskih šuma, Klasa: ST/24-01/2531, Ur.br.: 15- 00-05/02-24-02 od 27.9.2024. (l.s. 77), Očitovanje Hrvatskih šuma Klasa: ST/24- 01/2531, Ur.br.: 15-17-03-24-03 od 30.9.2024. (l.s. 78-84), te je izvršio uvid u spise ovog Suda pod poslovnim brojevima Z-20001/22, zapisnike poslovnog broja Z- 12945/2013/3038 i Z-12945/2013/3036 k. o. [katastarska općina], proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, pa potom izvršio uvid u skicu sudskog očevida istog s prilozima od 1.7.2025. (l.s. 100-103), te proveo dokaz saslušanjem svjedoka MĆ, VĆ, ZĆ i BĆ, te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke ovog postupka.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužitelja za ispravkom pogrešnog upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa da se temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti naloži zemljišnoknjižnom odjelu ovog Suda da ispravi upis prava vlasništva na toj nekretnini na način da se briše upis prava vlasništva sa imena tužene i upiše to pravo na ime tužitelja za cijelo.
6. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj traži zaštitu tužbom za ispravak temeljem odredbe čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. br. 63/19, 128/22, 115/23 i 127/24 – dalje ZZK) obzirom da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] na nekretnini koja je predmet ovog postupka upisano vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo, te je odbijen njegov prigovor u zemljišnoknjižnom postupku, a kojom odredbom je pripisano da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili u dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja; i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.
7. Tako, uvidom u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z-20001/2022, formiran povodom prigovora tužitelja na uknjižbu prava vlasništva u odnosu na predmetnu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], podnesenog u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako je tužitelju na ročištu održanom pred ovim Sudom dana 27. lipnja 2022. odbijen prigovor u ispravnom postupku, čime je stekao aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe za ispravak.
8. Radi identifikacije predmeta spora održan je uviđaju na licu mjesta, uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića i Marka Gašparovića, koji su sačinili skicu lica mjesta s fotografijama, na koju stranke nisu imale prigovora, ni primjedbi, te koju ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Naime, tužitelj već u historijatu tužbe navodi kako postoji diskrepancija između brojeva stare i nove izmjere u odnosu na predmetnu nekretninu, pa predlaže provesti vještačenje po vještaku geodetske struke na okolnost identifikacije nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri. Tako, stalni sudski vještak Frane Vlatković po provedenom očevidu utvrđuje kako predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 11928 m2 k. o. [katastarska općina], odgovora dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina].
8.1. Slijedom navedenog utvrđenja po stalnom sudskom vještaku, te uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z- 12945/2013/3038 od 5. studenog 2019., ovaj Sud drži osnovanima tvrdnje tužitelja, kako u postupku obnove zemljišne knjige za predmetnu katastarsku općinu, nije izvršena ispravna identifikacija, odnosno uspoređenje čestice stare izmjere s novoformiranom česticom, te kako uistinu predmetna čest. zem. [katastarska čestica], površine 11928 m2 k. o. [katastarska općina], odgovora dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], a ne dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], kako je to navedeno prvotno u popisnom list DGU, PUK Zadar broj 1514 od 20. veljače 2017., a potom u zapisniku sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12945/2013/3038 od 5. studenog 2019.
9. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako je dosjelošću preko svojih prednika, te nasljeđivanjem i diobom sa sunasljednicima stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a sve iz razloga jer je njegov posjed bio istinit i pošten i da ga nitko nikad nije smetao u posjedovanju i korištenju te nekretnine, a kao niti njegove prednike.
9.1. Tako, prvenstveno je izvršen uvid u katastarsku evidenciju za predmetnu nekretninu, i to povijest posjedovanja DGU PUK Zadar, Klasa: 930-04/24-05/499, Ur.br.: 541-24-02/18-24-3 od 4. srpnja 2024., te je od strane istih također utvrđeno da predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odgovara dijelu stare čest. 2208/26 k. o. [katastarska općina]. Nadalje, da pregledom najstarijih podataka kojima raspolažu za premetnu k.o., a koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1883., da čest. zem. [katastarska čestica] (matična nekretnina) nalaze evidentiranom posjedom Porezna općine Radovi. Nadalje, da je 1933. izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica], te formirana čest. 2208/26, koju nalaze evidentiranu u starom posjedovnom listu broj 416, na ime ŽĆ i NĆ, oboje pok. MĆ. Takvo stanje da ostaje neizmijenjeno do I. revizije te katastarske općine 1955., a kojom je utvrđena izmjena posjednika čest. zem. [katastarska čestica], pa da su od tada kao posjednici evidentirani LĆ i SĆ, oboje pok. MĆ, svaki za 1/2 dijela. Nadalje, a u odnosu na udio od 1/2 dijela LĆ, navode da se 2004. temeljem Rješenja o nasljeđivanju broj O-541/97, iza smrti LĆ, posjednicima evidentiraju njegovi nasljednici ČĆ za 1/4 dijela, OĆ za 1/4 dijela, GĆ za 1/4 dijela i ĐĆ za 1/4 dijela. Također, da 2010. Ugovorom o darovanju OĆ svoj dio od 1/4 dijela da daruje svome bratu GĆ, čiji se udio potom povećava na 2/4 dijela. U odnosu na udio od 1/2 dijela CĆ, navode da se 1964. na temelju Rješenja o nasljeđivanju broj O-654/63, posjednikom evidentira njegov nasljednik ĆĆ, a 2006. temeljem Rješenja o nasljeđivanju broj O-440/05, iza smrti ĆĆ, da se posjednicima evidentiraju njegovi nasljednici KĆ, BĆ, I, MĆ, D i Č H. Novom izmjerom da je formirana nova kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja da je izlaganjem po izmjeri evidentirana posjedom ovdje tužene.
9.2. Nadalje, iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju ovog Suda pod poslovnim brojem: O-541/97 od 9. studenog 1998., proizlazi kako je isto doneseno iza smrti pok. PĆ, zv. LĆ, rođenog 1889., a preminulog 1969., kako predmetna nekretnina stare oznake čest. 2208/26 k. o. [katastarska općina] čini dio utvrđene ostavinske mase iza istog kao izvanknjižno vlasništvo, kao i da su njegovim nasljednicima na temelju Zakona proglašeni njegova djeca ČĆ, RĆ, HĆ i IU, svaki za 1/4 dijela.
9.3. Iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu po Javnom bilježniku Peri Džankiću pod poslovnim brojem: O-1468/08, UPP/OS-50/2008 od 31. srpnja 2008., proizlazi kako je isto doneseno iza smrti pok. ČĆ, djev. HĆ, pok. LĆ, majke ovdje tužitelja, rođene 1915., umrle 2008., kako predmetna nekretnina stare izmjere čini dio utvrđene ostavinske mase iza iste kao izvanknjižno vlasništvo, kao i da je temeljem Zakona, njezinim nasljednikom za cijelo proglašen njezin sin IĆ, ovdje tužitelj.
9.4. Nadalje, iz Ugovora o darovanju nekretnina od 1. prosinca 2009. ovjerenog po Javnom bilježniku Emilu Brkiću iz Zadra pod brojem OV-662/10 dana 27. siječnja 2010., razvidno je kako je isti zaključen između RĆ, rođ. HĆ (jedne od sunasljednika iza smrti pok. PĆ), kao darovateljice i HĆ, kao obdarenika, kao i da isti darovateljica daruje svom bratu, između ostalog i svoj suvlasnički udio koji je naslijedila iza smrti oca, a na predmetnoj nekretnini, u cijelosti, što ovaj sa zahvalnošću prihvaća.
9.5. Također, uvidom u pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju ovog Suda po Javnom bilježniku mr.sc. Davoru Miškoviću pod poslovnim brojem: O-1723/2012, UPP/OS- 200/2012 od 24. travnja 2013. utvrđeno je kako je isto doneseno iza smrti pok. HĆ, rođenog 1919., a preminulog 2012., kako predmetna nekretnina također čini utvrđenu ostavinsku mase iza istog kao izvanknjižno vlasništvo, kao i da su temeljem zakona i ustupa, njegovim nasljednicima proglašeni njegovi sinovi ŠĆ, EĆ i AĆ. U tom dijelu, tužitelj u spis dostavlja ovjerene izjave TĆ, JĆ i UĆ, navedenih nasljednika iza pok. HĆ, koji potvrđuju svojim ovjerenim izjavama da su izvršili diobu sa ovdje tužiteljem, na način da je predmetna nekretnina pripala u cijelosti ovdje tužitelju.
10. Nadalje, na okolnost stjecanja vlasništva predmetne nekretnine proveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka MĆ, VĆ, ZĆ i BĆ, čije iskaze ovaj Sud prihvaća u cijelosti kao istinite i uvjerljive, te međusobno suglasne, a radi se o osobama djeljenicima, te o osobama starije životne dobi, mještanima, kojima je osobno poznata predmetna nekretnina i koje nisu osobno zainteresirane za ishod ovog postupka.
10.1. Tako, iz iskaza svjedoka MĆ proizlazi da su njegova majka, pok. RĆ i majka tužitelja, pok. ČĆ, bile dvije sestre, tako da tužitelja poznaje čitav život jer su prvi rod. Također, zna da je isti pokrenuo ovaj postupak te zna o kojoj zemlji je riječ. On čitav svoj život živi u [adresa], te je mnogo puta dolazio na ovu zemlju. To da je bila zemlja od njihovog djeda DĆ, koji je preminuo prije nekih 50-ak godina, te su istog naslijedili tužiteljeva majka ČĆ, njegov ujak HĆ, njegova majka OĆ, te još jedna teta ĐĆ, za koju zna da je umrla bez nasljednika. Tako, može reći da zna da je njegova majka svoj nasljedni dio na ovoj zemlji darovala svom bratu, njegovom ujaku DU, a nakon toga, a iza Miline smrti, da su njegovi nasljednici i to ŠĆ, EĆ i AĆ, prepustili ovu zemlju, odnosno podijelili se, te da je ona sada za cijelo od VĆ. Može reći da oni u mjestu ovu zemlju nazivaju Šipkovac, te da je riječ o velikoj parceli od preko 10.000 m2, na kojoj je oduvijek bila šuma, ne pretjerano visoka, samonikla, sa koje je njegova obitelj oduvijek izvlačila drva za ogrjev. Kada ga se pita, iskazuje da ne zna da li je ona ograđena, ali misli da nije. Kada mu se pokazuje skica sudskog očevida i fotografije, iskazuje da bi to bila ta parcela o kojoj je iskazivao, a koja se proteže od ruba asfaltne ceste koja vodi za Visočane, pa prema istoku. Na poseban upit punomoćnice tužitelja ima li saznanja o tome bi li VĆ, a prije toga njegovim prednicima, itko osporavao vlasništvo i posjed ove parcele, iskazuje da nije čuo za nikakve sporove. Nadalje, na upit da li je ikog drugog osim svoje obitelji viđao da bi se pojavljivao na toj parceli, iskazuje da nije nikad.
10.2. Iz iskaza svjedoka VĆ proizlazi da poznaje tužitelja od negdje 1970.-ih, kada se oženio za ženu koja je iz njegovog mjesta [adresa], te da su dobri poznanici od tada. Tako da može reći da se čak i sjeća njegove majke ČĆ, dok je poznavao i bio dobar sa Šiminim ujakom DU, te je čak i poznavao Milinog i Zorkinog oca PĆ, a koji je živio u njegovom mjestu. Tako, da mu je ŠĆ, s kojim je prijatelj i koji živi u [adresa], rekao da su se oni među sobom podijelili, te da je VĆ dobio zemlju koja se nalazi uz cestu prema [adresa], on da ne zna broj parcele, ali zna da je riječ o parceli na kojoj je šuma. Također, zna da je to bilo od NĆ i njegovog brata CĆ, te da su se oni podijelili, a kasnije i nasljednici iza NĆ. On također da ima na ovom predjelu svoju zemlju, te da je jedino ovu obitelj vidio da održava ovaj teren, da to čisti, te odatle da izvlače drva koja su koristili za ogrjev. ŠĆ da mu je rekao da je ova zemlja pripala isključivo VĆ. On nije čuo za nikakve sporove oko ove zemlje, kako među djeljenicima, tako ni da bi treći osporavali vlasništvo ovog. Na poseban upit zamjenice zakonskog zastupnika tužene da li zna kolika bi bila površina te parcele otprilike, iskazao je da je sigurno veća od 10.000 m2, no da ne zna kolika je. Dalje, na upit zna li da li postoje nekakve međe na terenu, iskazuje da misli da je jedno vrijeme bilo ograđeno sa susjedne strane, odnosno susjedna parcela da je imala ogradu od drače, kao prirodna ograda, misli da se ti susjedi zovu R, no njihovo nije bilo nikad ograđeno, no zna da postoje na tom dijelu međašni kameni sa svih strana prema svim susjedima.
10.3. Svjedok ZĆ iskazao je da tužitelja poznaje po govorenju njegovih starih, da bi bili u rodu po nekim bakama i djedovima, dok ga je upoznao i postao s njim dobar i blizak zadnjih 15 godina. Tako, da može reći da je od VĆ čuo da je on od svojih predaka naslijedio zemlju, koja je šuma, a poglavito nasljeđivanjem iza svoje majke. Također, VĆ da mu je rekao gdje je ta zemlja koju je stekao te gdje se nalazi, pa može reći da kraj nje prolazi svakodnevno. Također mu je rekao da je riječ o zemlji od 10-12.000 m2. Kada mu se spominje HĆ, može reći da je on bio njegov susjed u [adresa], te da je preminuo, te da on poznaje njegove sinove i nasljednike ŠĆ, EĆ i AĆ, te da s njima nikad nije pričao o ovoj zemlji, niti su mu oni spominjali da bi ovo bilo njihovo. On ne zna za nikakve sporove oko ove parcele, niti je čuo za nikakve sporove od strane nasljednika pok. HĆ, koje je spomenuo. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, a s obzirom da je rekao da često tamo prolazi, da li je ikad ikoga tamo vidio i ako je koga, iskazuje da nije tamo nikad nikog vidio. Dalje, na upit zamjenice zakonskog zastupnika tužene koliko puta je on osobno bio na ovoj parceli, iskazuje da nekada zimi radi rekreacije prolazi tuda, minimalno da je bio 30 puta.
10.4. Iz iskaza svjedoka BĆ proizlazi da su njegov djed SĆ i tužiteljev djed DĆ bili braća, međutim, i njegova baka F i tužiteljeva baka IU, koje su se prezivale Đ, bile su sestre, koje su oženili SĆ i DĆ, tako da su on i tužitelj u bliskom srodstvu. Zna o kojoj je ovdje nekretnini riječ, te može reći da je on vlasnik upravo susjedne nekretnine, a koja je ranije činila vlasništvo njihovog pradjeda. Naime, njihov pradjed ČU, otac njihovih djedova DĆ i CĆ, bio je vlasnik svega ovoga, te je u prvoj katastarskoj evidenciji 1883. za Općinu evidentiran posjednikom. Nadalje, zna, a kada ga se pita kako, da je to zato što i on vodi sudski postupak radi utvrđenja vlasništva na svojoj nekretnini, pa je upoznat sa točnim brojevima parcela i sa katastarskim stanjem. Naime, da je 1933. prilikom prve revizije katastra, čest. 2208/1 cijepana te je tada nastala čest. oznake 2208/26, koja danas čini kako dio njegove parcele, tako i dio tužiteljeve parcele, od koje su se formirale parcele nove izmjere, te zna da su se dakle prilikom te revizije, kao posjednici evidentirali njegov djed SĆ i tužiteljev djed DĆ, jer su oni već tada naslijedili svog oca MĆ. Potvrđuje kako između njegove strane obitelji, odnosno svih nasljednika djeda CĆ i između strane tužiteljeve obitelji, odnosno svih nasljednika iza pok. DĆ, nikada nije bilo sporova oko toga čije je što na ovom predjelu. Nadalje, zna da su se još za života DĆ, njegova djeca i to tri kćeri:
IU, koja je bila udana u Š, OĆ i ČĆ (koja je tužiteljeva majka), te jedan sin HĆ, među sobom podijelili, te koliko on zna, ovo je pripalo tužiteljevu majku ČĆ. Potvrđuje da je pok. HĆ, ujak tužitelja, čitav svoj život živio u [adresa], te da ga ja on dobro poznavao, a kao i njegove nasljednike, sinove AĆ, koji je jedan dio života živio blizu njega u Opatiji, sina EĆ i ŠĆ, te može reći da nije čuo nikog od njih da bi osporavali da je ovo pripalo ČĆ, a nakon njezinog sina VĆ. Također, da može reći da ovdje nikad nije bilo na tom području da su parcele ograđene žicom, naime, riječ je o vrlo velikim parcelama, tako da tužiteljeva, a kao i njegova, imaju između 11 i 12.000 m2, te da su njihovi stari oduvijek znali čije je što. Naime, njihovi stari da nisu mogli preživjeti bez ove šume, jer kako su je koristili za osobne potrebe, u smislu ogrjeva i ispaše dijelom, tako su je koristili i na način da su prodavali drva sa te zemlje. Kada mu se pokazuje skica sudskog očevida, može reći da je zemlja o kojoj je iskazivao da je tužiteljeva, upravo ova označena žutom bojom, dok je njegova ova susjedna, koja je na skici označena kao kat. čest. [katastarska čestica], te da se ista nalazi na istočnoj strani [adresa]. Na upit punomoćnice tužitelja kako se danas koristi ova parcela, navodi da od kada se država upisala na ove njihove zemlje, može reći da se oni boje izvlačit drva s ove zemlje, da ih netko ne bi proganjao, no zna da VĆ i danas raščišćava i održava ovu zemlju.
11. Tužitelj u svom stranačkom iskazu, navodi da ostaje kod tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva i svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka. Ponavlja, kako je očito došlo do bespotrebne greške i komplikacija, misli na brojeve čestica u staroj identifikaciji, te novoj izmjeri, te kako je njihova parcela oduvijek bila ova /26, dok oni da ništa nemaju sa parcelom 2208/4. Slušao je iskaze svih svjedoka, te su ljudi istinito iskazali onoga čega se mogu sjetiti, on da je zadovoljan i sa ove tri parcele koje je dobio kao nasljeđe iza svoje majke, a koje je ona stekla od svog oca, a ovdje da je riječ o konkretno jednoj od tih, te može reći da sa nasljednicima iza ujaka HĆ nema nikakvih sporova, a što su isti i potvrdili pred Javnim bilježnikom.
12. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
12.1. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. St. 4. navedene odredbe propisno je da samostalni posjed stvari u vlasništvu Republike Hrvatske treba trajati neprekinuto dvostruko vrijeme od onog propisanog st. 2. i 3. te odredbe.
12.2. Slijedom navedenog, ističe se da stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.
12.3. Odredbom čl. 388. st. 2. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.
12.4. Nadalje je za istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima E i dr. protiv [adresa] i A protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po stavu ovoga Suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava, proizlazi da je Ustavni sud RH ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale javne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetne nekretnine, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud RH da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a.
13. Tako, ovaj Sud, na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku, nalazi utvrđenim da je predmetna nekretnina, onako kako su njezina površina i granice utvrđene u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], međutim sa pogrešnom identifikacijom čestice stare izmjere, a kako to utvrđuje i stalni sudski vještak geodetske struke u svom nalazu i mišljenju, u posjedu tužitelja od kada ju je stekao nasljeđivanjem svoje majke pok. ČĆ i diobom sa nasljednicima pok. ujaka GĆ, i to ŠĆ, EĆ i TĆ, koji diobu i potvrđuju, kao i što izjavljuju da ne polažu prava na predmetnoj nekretnini. Također, da su pok. GĆ, ujak tužitelja i tužiteljeva majka pok. ČĆ, predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. DĆ, koji predmetnu nekretninu drži u posjedu još od minimalno I. revizije predmetne katastarske općine 1955., kada se i evidentira u katastarskom operatu, na način da drva samonikle šume na predmetnoj nekretnini koristi kao ogrjev, iste prodaje, dok dio koristi za ispašu stoke. Navedeni svjedoci iskazuju u pravnom slijedu stjecanja prava vlasništva sve do tužitelja, kao i da se predmetna nekretnina nalazi u samostalnom, poštenom i mirnom posjedu generacija obitelji DĆ, odnosno zasigurno preko 100 godina, bez sporova kako među djeljenicima, tako i osporavanja od ikoga trećeg, slijedom čega ovaj Sud drži da su se ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz navedene odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a. Također, po ocjeni ovoga Suda može se zaključiti i da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog Zakona, jer su u već tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud RH 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda RH ili ju je podnio kasnije. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetne nekretnine ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljevog prednika ikada potraživala kakva prava nad tom nekretninom.
13.1. Zaključno, ističe se kako tužitelja bez obzira na promjene upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi po provedenom preoblikovanju zemljišne knjige, nitko nije ometao u izvršavanju posjedovnih čina, niti je Republika Hrvatska, odnosno njezini prednici poduzimala bilo kakve radnje kojima je tražila predaju u posjed navedene nekretnine, što ukazuje na činjenicu da se tužena protivi tužbi samo na temelju izvršenog upisa u zemljišnoj knjizi, a da pritom ne osporava posjedovanje od strane tužitelja i njenih prednika. Upravo zbog toga što tužitelj nije raspolagao ispravama nego se njegovo osporavanje u postupku preoblikovanja zemljišne knjige i kasnije podnesenog prigovora temeljilo na utvrđenju da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, njegov je prigovor odbijen te je isti upućen na pokretanje parnice u kojoj se izvršeni upis od strane zemljišnoknjižnog suda osporava upravo na činjenici da je vlasništvo stečeno na temelju zakona, što je nužno dokazati u takvoj parnici gdje se ispravnost upisa mijenja na temelju utvrđenja o stjecanju prava vlasništva dosjelošću kao prethodnom pitanju u ovakvoj parnici. Također, neosnovano tužena navodi da se sporna nekretnina vodila u zemljišnim knjigama kao šuma odnosno da je obuhvaćena šumsko-gospodarskim planom Hrvatskih šuma, sve uzimajući u obzir ranije navedeno utvrđenje o nepravilnoj identifikaciji čestice stare izmjere kojoj odgovara predmetna novoformirana čestica, te činjenice da iz Potvrde o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plan Hrvatskih šuma, Klasa: ST/24-01/2531, Ur.br.: 15-00-05/02-24-02 od 27. rujna 2024. jasno proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, kojoj odgovora predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] nove izmjere, nije obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991., odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.
14. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tužene, te upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tužena nije vlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što Sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tužitelju kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava tužbe od 29.7.2024. - 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), trošak sastava podneska od 2.7.2025. – svaki po 100 bodova (Tbr. 8.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 9.4.2025., 30.6.2025. i 18.9.2025. – svaki po 100 bodova (Tbr. 9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 1.250,00 EUR, čemu valja pridodati trošak predujma za provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u iznosu od 550,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, što sveukupno iznosi 1.879,64 EUR, slijedom čega je odlučeno je kao u točki II. izreke ove Presude.
Zadar, 23. listopada 2025.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.,
2. Tuženoj po zz (na broj P-DO-181/2024).
